2
UVOD
Vrijeme u kojem živimo obilježila je sve učestalija upotreba Interneta i računara u
svim sferama kako privatnog tako i poslovnog života ljudi. Pojava interneta omogućila je
revoluciju u oblasti masovne komunikacije. Sama riječ Internet je kratica engleske riječi
INTERnational + NET, što znači međunarodna mreža, koja je sastavljena od stotina
hiljada lokalnih, regionalnih i nacionalnih mreža. Statistike pokazuju da više od 125
miliona ljudi širom svijeta koristi internet. Glavna prednost Interneta ogleda se i u tome
što je omogućio jednostavniju komunikaciju između ljudi, razmjenu dokumenata i
elektronske pošte, pretragu podataka, trgovinu, oglašavanje, pokretanje privatnih i javnih
biznisa i sl.
Ključna tehnologija koja nam pomaže u bilo kojem radu na Internetu je jedna od
najrjeđe spominjanih. U pitanju je Domain Name Serveru ili Systemu (DNS) koji
predstavlja bazu podataka u kojoj su upisana sva imena i odgovarajuće IP adrese
pojedinih računara i opreme koja je spojena na Internet kako bi ga korisnici lakše mogli
koristiti. Iz navedenog slijedi da je njegov primarni zadatak da omogući prevođenje
odnosno komunikaciju između servera i imena poslužitelja i IP adrese. Detaljnije od DNS
serveru će biti govora u nastavku rada.
U prvom dijelu rada akcenat će biti stavljen na pojmovno određenje DNS servera i
njegov povijesni razvoj. Drugi dio rada se odnosi na način rada DNS servera. Treći dio
rada je fokusiran dijelove i rezoluciju DNS servera. U četvrtom dijelu rada prikazana je
hijerarhija DNS servera. Završni dio rada se odnosi na zaključak i literaturu koja je
korištena prilikom pisanja rada.
4
Kako je već ranije naglašeno rast i razvoj Interneta, tj. povećan broj računara i
drugih uređaja, rezultirao je i sve većim brojem IP adresa, koje je bilo jako teško pamtiti.
Da bi se izbjeglo pamćenje IP adresa u obliku binarnih brojeva Jon Postel i Poul
Mockapetris izumili su sistem pod nazivom Domain Name system (DNS). „U pitanju je
imenički servis čija se primarna uloga se ogleda u povezivanje slovnih naziva na Internetu
s IP adresama koje jedinstveno adresiraju udaljeni resurs i omogućavaju komunikaciju s
njime.“
2
Jednostavnije rečeno, DNS server predstavlja bazu podataka sastavljenu od imena
svih računara i opreme koja su spojena na Internet. Zahvaljujući njemu IP adrese su dobile
dobile današnji oblik. Sve do 1991. godine Internetski servisni provajderi su bili
predviđeni za korištenje u znanstvenim, vojnim i obrazovnim institucijama. Međutim,
razvoj DNS servera je pridonio i razvoju prvog komercijalnog ISP- a (Internet service
provider), koji je omogućio masovno pristupanje i korištenje Interneta. Zbog porasta
broja korisnika javila se potreba i za razvojem organizacije koja će biti zadužena za
održavanje i kontrolu registracije domena. U periodu od 1993. do 1998. godine tu
funkciju je obavljala organizacija pod nazivom NIC (Network Information Center), koja
je također poznata i pod nazivom InterNIC . Iako je na početku registracija domene bila
besplatna, ubrzo po uvođenju InterNIC je počeo sa naplaćivanjem korištenja domene.
Visoki troškovi korištenja domena naveli su američke vlasti da upravljanje domenama
prebace na privatne organizacije. Godine 1998. osovana je ICANN (Internet Corporation
for Assigned Names and Numbers).
„ICANN je registrovan kao neprofitna korporacija 1998. u Kaliforniji, pod
ugovorom sa Ministarstvom trgovine SAD. U pitanju je vodeća organizacija za
upravljanje Internetom i odgovorna je za rukovođenje globalnom strukturom Interneta,
koja se sastoji od IP adresa, naziva domena (gTLD i ccTLD) i glavnih DNS servera.
ICANN delegira nacionalne i generičke internet domene na upravljanje nacionalnim i
drugim internet registrima. Pod okriljem ICANN-a, djeluju ccNSO i IANA.“
3
2
Mockapetris P., Domain names - concepts and facilities, URL:http://www.ietf.org/rfc/rfc1034.txt
(11.06.2016.)
3
URL: https://www.rnids.rs (11.06.2016.)
