Visoka poslovna škola stukovnih studija Blace

DIPLOMSKI RAD

TEMA: EIGRP I OSPF SISTEMI

Studenti:

Profesor:

AMG GT 93”

dr Branislav Bogdanović 

Blace, 2015.

SADRŽAJ

1 UVOD..................................................................................................................................... 4
2 Ethernet sistem........................................................................................................................ 5

2.1 Razvoj Ethernet standarda................................................................................................5

2.1.1 Elementi Ethernet sistema..........................................................................................5

2.2 Princip rada Ethernet-a..................................................................................................... 6

2.2.1 CSMA/CD protokol....................................................................................................6
2.2.2 Sukob..........................................................................................................................6
2.2.3 Slanje u najboljoj namjeri...........................................................................................7

2.3 Topologija signala i sistemsko vreme medija...................................................................8

3 Principi rutiranja......................................................................................................................9

3.1 Putanje............................................................................................................................ 11
3.2 Distance Vector rutirajući protokoli............................................................................... 12
3.3 Link state protokoli rutiranja.......................................................................................... 13

4 Osobine i rad protokola EIGRP............................................................................................ 14

4.1 Moduli zavisni od protokola........................................................................................... 15

4.1.1 Otkrivanje suseda..................................................................................................... 15
4.1.2 Reliable Transport Protocol (RTP)...........................................................................16
4.1.3 Diffusing Update Algorithm (DUAL)......................................................................17

4.2 Korišćenje protokola EIGRP za podršku velikih mreža.................................................18

4.2.1 Više autonomnih sistema..........................................................................................18
4.2.2 VLSM podrška i sumiranje......................................................................................19
4.2.3 Otkrivanje i održavanje ruta.....................................................................................20

4.3 EIGRP metrika................................................................................................................21

4.3.1 Maksimalan broj putanja i skokova..........................................................................21

4.4 Konfigurisanje EIGRP rutiranja.....................................................................................22

4.4.1 Konfigurisanje diskontinualnih mreža.....................................................................25

4.5 Proveravanje EIGRP rutiranja........................................................................................26

5 Osnove Open Shortest Path First (OSPF) protokola.............................................................29

5.1 Autonomni sistem........................................................................................................... 31
5.2 OSPF terminologija........................................................................................................ 32

2

background image

1 UVOD

Jedna od najboljih stvari u vezi Interneta je ta što ga zapravo niko ne poseduje. To je 

globalna kolekcija mreža, velikih i malih. Ove mreže su zajedno spojene na različite načine, i 
zajedno čine jedinstveni entitet koji mi poznajemo kao Internet. Samo ime Internet potiče od 
ideje koja povezuje sve mreže. Od početaka Interneta 1969. godine pređen je ogroman put od 
samo 4 povezana računara do stotine miliona povezanih računara danas. Međutim, činjenica 
da niko ne poseduje Internet ne znači da ga niko ne kontroliše, na više načina. 

The Internet 

Society

, neprofitna organizacija formirana 1992. godine, bavi se nadgledanjem protokola i 

uslova saobraćanja  na Internetu. 
Savremene računarske  mreže se uglavnom dele na tri vrste:  
- LAN (Local area Network) - lokalne računarske mreže 
- MAN (Metropolitan area Network) - računarske mreže na nivou metropola 
- WAN (Wide area Network) - računarske mreže širokog područja- npr. Internet 

Svako ko se nalazi na Internetu je deo neke mreže, npr. kućni personalni računar se 

spaja   sa   Internetom   preko   Internet   Provajdera   (ISP   =   Internet   Service   Provider).   Većina 
velikih kompanija imaju svoje mreže koje spajaju različite regione. U svakom regionu, te 
kompanije imaju tzv. tačke pristupa (POP = Point of Presence).Tačke pristupa su mesta za 
lokalne   korisnike   koji   pristupaju   na   mrežu,   bilo   preko   lokalnih   telefonskih   linija   ili 
iznajmljenih linija. Iznenađujuće je to da ne postoji neka kontrolna mreža koja upravlja ovom 
povezanošću,   nego   postoji   nekoliko   velikih   mreža   međusobno   povezanih   preko   tzv. 
Pristupnih tačaka mreže (NAP = Network Access Point). 

Više   velikih   Internet   provajdera   se   međusobno   povezuju   preko   tački   pristupa   u 

različitim gradovima, tako da se između njih razmenjuje velika količina podataka. Internet je 
kolekcija velikih korporacijskih mreža koje su se međusobno povezale. Na ovaj način,svaki 
računar na Internetu je povezan sa ostalim računarima. 

Da bi se ove mreže međusobno povezale,  moraju postojati uređaji koji to obavljaju i 

unapred definisani načini po kojima se to obavlja. Ti uređaji se nazivaju 

ruteri

, a načini po 

kojima se obavlja međusobna komunikacija - protokoli rutiranja. 
  

U ovom radu će biti opisana dva osnovna i najčešće korišćena protokola za rutiranje: 

To su: 

-

Enhanced Interior Gateway Routing Protocol, EIGRP (unapređeni interni protokol 

rutiranja mrežnog prolaza) i

-

Open Shortest Path First, OSPF (najpre otvoriti najkraću putanju).
Enhanced Interior Gateway Routing Protocol, EIGRP (unapređeni interni protokol 

rutiranja mrežnog prolaza) je protokol u vlasništvu kompanije Cisco Systems i izvršava se na 
Cisco ruterima. Važno je da dobro upoznamo EIGRP zato što je to, verovatno, jedan od dva 
najpopularnija protokola rutiranja koja se danas koriste. U ovom radu ću predstaviti mnoge 
osobine protokola EIGRP i opisati kako radi, sa posebnim fokusom na njegov jedinstveni 
način otkrivanja, odabiranja i oglašavanja ruta.

Takođe ću detaljnije opisati protokol rutiranja Open Shortest Path First, OSPF (najpre 

otvoriti najkraću putanju), koji je drugi najpopularniji protokol rutiranja u današnjoj upotrebi. 
Zatim   ću   objasniti   probleme   pri   implentaciji   protokola   OSPF   u   difuznim   i   nedifuznim 
mrežama   različitih   vrsta.   Objasniću   kako   da   implementiramo   jednoregionalni   OSPF   u 
specifičnim mrežnim okruženjima i kako da proverite da li se sve izvršava bez problema.

4

2 Ethernet sistem

Budući da je danas najčešće korišćena tehnologija za lokalne mreže Ethernet, o njoj se 

mora   nešto   više   reći.   Procenjuje   se   da   je   od   1994.   godine   instalirano   preko   40   miliona 
Ethernet čvorova u svetu. Velika popularnost Etherneta osigurava veliko tržište za Ethernet 
uređaje, a velika konkurencija uzrok je prihvatljivim cenama za opremu. Od prvih dana 
Ethernet   standarda,   specifikacije   i   prava   na   tehnologiju   bila   su   dostupna   svakome.   Ova 
otvorenost,   u   kombinaciji   s   jednostavnošću   upotrebe   i   robusnošću   Ethernet   sistema, 
rezultirali su velikim Ethernet tržištem i to je dodatni razlog zašto je ova tehnologija tako 
raširena u računarskoj industriji.

2.1 Razvoj Ethernet standarda

Ethernet je zamišljen i stvoren u Xerox Palo Alto Research Center u 70-im godinama 

prošlog veka. Osmislio ga je dr Robert M. Metcalfe s ciljem da podrži rad personalnih radnih 
stanica Xerox Alto. Prvi Ethernet sistem radio je na otprilike 3 Mbps.

Formalne specifikacije za Ethernet objavljene su 80-ih godina od strane konzorcijuma 

DEC-Intel-Xerox   i   radio   je   na   brzini   od   10   Mbps.   Ethernet   tehnologija   usvojena   je   za 
standardizaciju   od   strane   komiteta   za   lokalne   mreže   pri   Institutu   elektrotehničkih   i 
elektronskih inženjera (Institute of Electrical and Electronics Engineer) i poznata je kao IEEE 
802  standard.  Standard  je  prvi put  objavljen  1985.  s  formalnim  nazivom    Carrier  Sense 
Mutiple Access with Collision Detection (CSMA/CD) Access Method and Physical Layer 
Specifications,   što   bi   značilo   višestruki   pristup   proverom   nosioca   signala   s   detekcijom 
sukoba. U mediju za prenos podataka (kabl, optičko vlakno ili elektromagnetski talasi kod 
bežičnog prenosa) postoji signal 

a

. Svi računari spojeni u mrežu imaju pristup istom signalu - 

medijum kroz koji signal putuje, a samo jedno od njih u određenom trenutku može emitovati 
podatke. 

Stoga svaki računar pre slanja podataka proverava stanje nosioca i ako nema sukoba 

(niko drugi ne šalje podatke) pošalje svoj paket informacija. Za vreme dok paket putuje do 
svog odredišta (ciljnog računara) nijedan drugi računar ne može slati podatke jer bi došlo do 
sukoba. Kad paket stigne na svoje odredište, nosilac ponovno postaje slobodan i neki drugi 
računar može poslati svoj paket s podacima.

Ovaj standard prihvaćen je i od strane Međunarodne organizacije za standardizaciju 

(International   Organization   for   Standardization),   što   ga   je   učinilo   svetski   prihvaćenim 
mrežnim standardom. Od 1985. standard je proširivan da bi podržao nove medije za prenos 
podataka (npr. kabl s upredenim paricama), kao i novi skup specifikacija.

2.1.1 Elementi Ethernet sistema

Ethernet sistem sastoji se od tri osnovna elementa:
-  Fizičkog medija korišćenog za prenos signala između računara;
- Skupa pravila za kontrolu pristupa uređajima ugrađenih u svaki Ethernet sklop, a koja 
dopuštaju grupi računara pravilnu raspodelu pristupa deljenom Ethernet kanalu;
- Ethernet paketa koji se sastoji od standardizovanog skupa bitova iskorišćenih za prenos 
podataka u Ethernet sistemu. 

5

background image

da CSMA/CD protokol radi onako dobro kako je i zamišljen. Što je više računara (stanica) 
spojeno u mrežu i što je veći promet podataka mrežom, za očekivati je da će se pojaviti i više 
sukoba, kao deo normalnog rada mreže. Normalni sukobi ne uzrokuju gubitak podataka.

Ponavljani sukobi za isti paket pokazuju da je mreža preopterećena. Algoritam za 

određivanje vremena odlaganja slanja paketa automatski se prilagođava opterećenju na mreži, 
a nakon 16 neuspelih pokušaja slanja paketa, paket se odbacuje kao neposlan. Ovo se događa 
samo u vrlo teškim opterećenjima mreže ili ako u mreži dođe do prekida. 

2.2.3 Slanje u najboljoj namjeri

Zanimljiva je činjenica da Ethernet sistem, zajedno s drugim LAN tehnologijama, radi 

kao sistem za isporuku podataka kako bi se smanjila složenost sistema i troškovi izrade, nema 
garancije da su isporučeni podaci tačni. Iako je sam sistem projektovan uz upotrebu bitova za 
proveru greške, do greške u prenosu ipak može doći.

Smetnja u obliku električnog šuma može, na primer, negde u kablovskom sistemu 

uzrokovati   promenu   podataka   u   paketu   koji   putuje   medijem.   Ako   je   mreža   privremeno 
preopterećena može doći do 16 uzastopnih događanja sukoba, pri čemu se paket koji je 
namenjen slanju odbacuje. Bez obzira na upotrebljenu tehnologiju, nijedan mrežni računarski 
sistem nije idealan. Viši mrežni protokoli moraju biti projektovani tako da proveravaju greške 
pri slanju i primanju paketa. 

Viši   mrežni   protokoli   proveravaju   tačnost   podataka   uspostavljanjem   pouzdanog 

prenosa podataka korišćenjem brojevnih sekvenci i mehanizmima provere u paketima koji se 
šalju mrežom.

7

Želiš da pročitaš svih 52 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti