Ugovor o kupoprodaji
FAKULTET ZA PRAVO, BEZBEDNOST I MENADŽMENT
„KONSTANTIN VELIKI“ NIŠ
SEMINARSKI RAD
Predmet: PRIVREDNO PRAVO
Tema: UGOVOR O KUPOPRODAJI
Mentor:
Student:
Niš, 2023.
SADRŽAJ
4.2. Kupoprodaja sa zadržavanjem prava raspolaganja, odnosno prava svojine.......................12

4
1. BITNI ELEMENTI UGOVORA
Kod ugovora o prodaji bitan elemenat, oko koga se ugovorene strane moraju sporazumeti, da bi
ovaj ugovor zaključen kao ugovor robnog prometa prometa, bio važeći jeste roba. Cena nije bitan
elemenat ovog ugovora. Ako ona nije određena niti odredljiva, kupac je dužan da plati cenu koju
prodavac redovno naplaćivao u vreme zaključivanja ugovora, a u nedostatku ove, razumnu cenu.
Pod razumnom cenom se smatra tekuća cena u vreme zaključivanja ugovora, a ako se ona ne može
utvrditi, onda cenu utvrđuje sud, prema okolnostima slučaja.
Roba kao predmet ugovora o prodaji mora biti u prometu. Ako je reč o stvarima koje su u
ograničenom pravnom prometu one mogu biti predmetom ugovora o prodaji, ukoliko su ispunjeni
zakonom propisani uslovi. U skladu sa našim pravom ugovor o prodaji može da se odnosi na
buduću stvar, pod kojom se podrazumeva stvar koja u trenutku zaključivanja ugovora ne postoiji
već će tek nastati.
U skladu sa članom 460 Zakona o obligacionim odnosima
, prodaja tuđe stvari obavezuje
ugovarača, ali kupac koji nije znao, ili nije morao znati da je stvar tuđa, može ako usled toga ne
može ostvariti cilj ugovora, raskinuti ugovor i tražiti nadoknadu štete. Ukoliko prodavac nije imao
pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine na prodatoj stvari u trenutku zaključenja ugovora, on to
pravo može steći u trenutku ispunjenja ugovora, tj. isporuke robe, čime se gore navedeno pravilo
može razumeti i opravdati.
U pogledu određivanja robe kao prdmeta ugovora, potrebno je da se ugovorene strane dogovore o
njenoj vrsti, a da količinu, ukoliko je ne mogu odediti, učine odredivom. Kod individualn
određenih stvari potreba je, po pravilu, njihov detaljni opis. Kod generičkih stvari količina robe se
može učiniti odredivom izrazima "
od......do
" ili "
cirka
", "
oko
". U pogledu kvaliteta robe, ukoliko
ga stranke u ugovoru ne odrede, a prodavcu je poznata namena za koju kupac kupuje robu, tada je
dužan da mu isporuči robu odgovarajućeg kvaliteta. Ako prodavcu namena robe nije bila poznata,
dužan je isporučiti robu srednje kakvoće.
Milanović, B., Vujisić, D.,
Poslovno pravo
, Pravni fakultet, Priština, 2009.godine, str 122
Zakon
o
oboligacionim
odnosima
.
Dostupno
na:
https://www.paragraf.rs/propisi/zakon_o_obligacionim_odnosima.html
pristupljeno: 19.06.2023.
5
Cena se, kao novčana naknada koju kupac duguje prodavcu za ustupljenu robu, sastoji u novcu.
Ukoliko se kao ekvivalent za primljenu robu, uz novac daju i neke stvari, da bi bilo reči o ugovoru
o prodaji, neophodno je da vrednost novca bede veća ili bar jednaka vrednosti stvari.
Cena se često ugovara. Obično se utvrđuje u jednom novčanom iznosu li se mogu sporazumno
odrediti i elementi na osnovu kojih će se cena opredeliti. Tada kažemo da je cena odrediva.
Cena može biti i propisana. Ukoliko je ugovorena veća cena od propisane, kupac duguje samo
iznos propisane cene. Ako je u ugovoru naznačeno da je kupac dužan da plati tekuću cenu, reč je o
ceni utvrđenoj zvaničnom tržišnom evidencijom na tržištu mesta prodavca u vreme kada je trebalo
da usledi ispunjenje ugovora. Određivanje cene ugovorene strane mogu prepustiti trećim licima. U
skladu sa principom ekvivalencije, cena treba da ispuni i uslov pravičnosti.
2. OBAVEZE PRODAVCA
Osnovne obaveze koje prodavac mora da preuzme jesu da izvrši isporuku robe i da garantuje za
svojstva robe koju isporučuje tj prodaje.
2.1. Obaveze isporuke robe
Isporuka se sastoji iz jedne ili više radnji koje je prodavac dužan da preduzme prema ugovoru, ili
uobičajenim pravilima ponašanja, kako bi se kupcu omogućila državina robe.
Način isporuke robe zavisi od toga da li je stvar pokretna ili nepokretna, bestelesna ili telesna.
Otuda isporuka može biti fizička kao faktička ili simbolička, ali i fiktivna. Uopšteno rečeno,
prodavac je izvršio obavezu isporuke robe kupcu, kada mu robu uruči ili preda ispravu na osnovu
koje se roba može preuzeti.
Vreme isporuke može se ugovoriti. Stranke to mogu učiniti preciziranjem datuma, određivanjem
roka od zaključivanja ugovora, ili vezivanjem vremena isporuke za neki događaj. Ako je rok
određen okvirno, a nije ugovorom predviđeno ko će ga precizirati to pravo pripada prodavcu.
Izuzetak je ako iz okolnosti slučaja proizilazi da to pravo pripada kupcu. Ako je rok isporuke
određen upotrebom izraza"odmah" i sl. U skladu sa tumačenjem Opštih uzansi za promet robom iz
1954 godine prodavac će biti dužan da isporuku izvrši u roku od osam dana od dana zaključivanja
M., Vasiljević,
Poslovno pravo
, Pravni fakultet, Beograd 2004. godine, str 144
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti