Elektronsko bankarsko poslovanje u Srbiji
1
UVOD
Razvoj informacione i telekomunikacione tehnologije do ogromnih razmera stvorio je
uslove za brži razvoj bankarskog poslovanja, odnosno razvoj specifičnih bankarskih usluga.
Glavni cilj inoviranja u bankarstvu, kao i drugim oblastima, jeste brže i efikasnije
povezivanje klijenata i tokova informacija, s jedne strane, ali i smanjivanje troškova
poslovanja i uspešnije upravljanje rizicima svojstvenim bankarskom poslovanju. Činjenica je
da, zahvaljujući internetu, banke već duži niz godina pružaju klijentima usluge elektronskog
plaćanja, na daljinu, a danas je, pored klasičnog platnog prometa, tzv. papirnog, sve više
zastupljen i elektronski platni promet koji se obavlja razmenom elektronskih poruka kroz
informacione sisteme učesnika. Učesnici su banke, klijenti, kao i agenti u platnom prometu.
Uvođenjem sistema elektronskih plaćanja rešavaju se, uz pomoć prednosti informacionih
tehnologija, problemi koji prate „papirni“ platni promet, a to je uslovio reinženjering
bankarskih procesa i redefinisanje odnosa banka–klijent. Ukoliko nove savremene uslužne
proizvode banke stavimo u jedan savremeni ambijent poslovanja, uređene tržišne uslove,
dobićemo jednu sliku, ali ukoliko postoji slika tereta tranzicije dobija se potpuno drugačiji
koncept. U tom, drugačijem konceptu, posluju banke u Republici Srbiji i zato razvoj
elektronskog poslovanja u bankama u Republici Srbiji mora kao imperativ pratiti i primena i
razvoj elektronskog marketinga.
Bankarski sistem Republike Srbije čine centralna banka (Narodna banka Srbije) i
poslovne banke. Poslovne banke posluju nezavisno, radi ostvarivanja profita na principima
solventnosti, profitabilnosti i obezbeđivanja likvidnosti. Prema Zakonu o bankama Republike
Srbije: „Banka je akcionarsko društvo sa sedištem u Republici Srbiji, koje ima dozvolu za rad
Narodne banke Srbije i obavlja depozitne i kreditne poslove, a može obavljati i druge poslove
u skladu sa zakonom“.
Prema pomenutom zakonu i drugim pratećim aktima, banke u Srbiji nisu još uvek
podeljene prema tipičnim vrstama poslova, kao što su isključivo investicione, komercijalne i
slično. One se bave svim bankarskim poslovima u skladu sa regulativom. Kontrolu
poslovanja na osnovu pokazatelja i u pogledu kapitala sprovodi nadležni organ Narodne
banke Srbije. „Danas u Republici Srbiji posluju 34 banke, a organizaciona mreža svih banaka
uključuje ukupno 2.696 poslovnih jedinica, filijala, ekspozitura, šaltera, kao i agencija i
menjačnica“.
Bankarski sistem Republike Srbije se od početka 90-ih godina prošlog veka nalazi u
procesu razvoja, koji za cilj ima prelazak na model bankarstva koji je kompatibilan sa
evropskim. Od tada zemlja je prošla kroz brojne političke, ekonomske i društvene krize –
raspad Jugoslavije, hiperinflacija, sankcije, a potom su usledile svojinske i poslovne tranzicije
banaka. Uprkos svemu tome, u poslednjoj dekadi još intenzivnije, stvarale su se
institucionalne pretpostavke i društvena klima koja bi omogućila prelazak na savremeni način
poslovanja banaka. Kompletan završetak tranzicije podrazumevao bi završetak procesa
privatizacije i poboljšanje kvaliteta postojećih institucija, kao i menjanje postojeće regulative.
Zakon o bankama, “Službeni glasnik RS“, br. 107/2005
Narodna banka Srbije, Kontrola poslovanja banaka, Izveštaj za drugi kvartal 2009
2
1.
TEORIJSKO METODOLOŠKE OSNOVE
1.1. UVODNE NAPOMENE I OBRAZLOŽENJE ISTRAŽIVANJA
Elektronsko poslovanje je vođenje poslova na Internetu, koje pored kupovine i
prodaje, podrazumeva i brigu o klijentima i poslovnim partnerima, organizaciju poslovanja u
sopstvenoj firmi onlajn i organizaciju prema klijentima. Prve su za elektronskim poslovanjem
interesovanje pokazale banke.
One su se počele prilagođavati klijentima. Nekadašnji režim dolaska klijenta u banku
se izmenio i sada je banka ta koja dolazi kod klijenta gde god se on nalazio i u vremenu koje
njemu odgovara, a sve to zbog razvoja elektronskog bankarstva.
Elektronsko bankarstvo predstavlja pružanje bankarskih usluga preko
elektrokomunikacije. Definiše se kao skup raznovrsnih načina izvođenja finansijskih
transakcija upotrebom informacione i telekomunikacione mreže.
Rad je koncipiran na ukazivanje samog pojma elektronskog bankarstva, vreme
njegovog nastanka, oblika upotrebe elektronskog bankarstva, njegovim vrstama usluga,
sistemima komunikacija između samih banaka, raspoložive kanale kao načinima pristupa, na
ukazivanje prednosti i eventualnih nedostataka kao i rizika kojima se banke izlažu i urađena
je analiza par banaka u Srbiji.
1.2. PREDMET ISTRAŽIVANJA
Predmet istraživanja je elektronsko poslovanje u bankarstvu, konkretno to su sve vrste
i kanali elektronskog poslovanja u bankarstvu, prednosti i mane kao i osnovni specifični rizici
kao i stepen razvoja bankarskog poslovanja u Srbiji.
1.3. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Naučni cilj
je naučna deskripcija svih procesa i odnosa elektronskog poslovanja u
bankarstvu.
Društveni cilj
ovog istraživanja je pružanje adekvatnih informacija i znanja onima
koji žele proširiti svoje znanje u vezi sa elektronskim poslovanjem u bankarstvu i onim
bankama koje žele poslovati u skladu sa tim.
1.4. METODE ISTRAŽIVANJA I TOK ISTRAŽIVAČKOG PROCESA
Interdiscipliniranost predmeta, ciljevi i hipotetički okvir istraživanja opredelili su nas
na dijalektički pristup, upotrebu osnovnih sintetičkih i osnovnih analitičkih metoda, a od

4
nego šaltersko poslovanje. Kod nas nije tako visok standard da bi se elektronskim
poslovanjem obezbedili 25 puta niži troškovi transakcije ali su ipak niži (oko 3-4 puta).
Da bi ste se uključili u elektronsko poslovanje, potreban vam je za početak računar sa
vezom na internet , tzv. čitač “pametnih” kartica (
smart card reader
), i softver za elektronsko
poslovanje.
Najčešće funkcionalnosti elektronskog bankarstva su:
Pristup i pregled stanja na računima korisnika
Evidencija svih transakcija, praćenje prometa
Preuzimanja izvoda
Plaćanja
Transfer novca sa računa na račun
Izmena informacija
Naručivanje čekova
Oročavanje sredstava
Razlozi nedovoljne razvijenosti elektronskog poslovanja leže u više različitih
faktora:
1.
nedovoljan broj računara
2.
nepostojanje zakona i propisa koji regulišu ovu oblast
3.
mali broj korisnika sa brzim internet konekcijama
Ovakvo poslovanje je dobro dokumentovano, zaštićeno od falsifikata i prevara i nije
zasnovano na papirnim dokumentima, već se isključivo bazira na elektronskim dokumentima
koji se, prema potrebi, mogu odštampati. Elektronski potpis u potpunosti zamenjuje
svojeručni potpis u svim procedurama, osim u nekoliko, zakonom predviđenih slučajeva. Kod
nas je Zakonom prihvaćen tzv. Kvalifikovani
elektronski potpis, koji pouzdano garantuje
identitet potpisnik autentičnost elektronskog dokumenta i onemogućava naknadno poricanje
odgovornosti za njihov sadržaj. Na polju sredstava plaćanja na internetu se takođe dešavaju
pozitivni pomaci, jer sve više banaka nudi kartice kojima je moguće plaćanje preko interneta.
Neke od banaka
čak izdaju kartice, čija je jedina svrha
plaćanje roba i usluga na internet.
Problemi koji se javljaju u našoj zemlji i na koje najviše ukazuju menadžeri
banaka je
mala
platežna moć građana, nedovoljno poverenja u bankarski sistem kao i veoma loša
internet veza većine korisnika. Mala zainteresovanost građana za ovaj vid poslovanja
proističe iz nedovoljne obaveštenosti kao i u predrasudama, no sve su to prateće pojave sa
kojima se banke moraju izboriti.
http://megatrender.blog.rs/blog/megatrender/megatrender-4/2007/09/07/elektronsko-bankarstvo-
http://banke.online.rs/bankarski-proizvodi/13/80/ebank/elektronsko_bankarstvo.htm
5
2.1. Osnovni modeli elektronskog poslovanja
Teorija elektronskog poslovanja poznaje nekoliko osnovnih modela poslovanja.
Modeli elektronskog poslovanja su definisani na osnovu strana koje učestvuju u poslovnom
procesu i prirode njihovog poslovnog odnosa.
Opšte prihvaćena teorijska podela je:
1.
Elektronsko poslovanje između preduzeća
(B2B –
Business to Business
)
podrazumeva poslovnu saradnju među preduzećima koja razmenjuju resurse u obliku
proizvoda, usluga ili informacija.
2.
Elektronsko poslovanje između preduzeća i klijenta
(B2C –
Business to
Consumer
)
je direktna poslovna saradnja između preduzeća i klijenta, gde preduzeće klijentu
prodaje proizvode, usluge ili informacije.
3.
Elektronsko poslovanje između klijenata
(C2C –
Consumer to Consumer
)
podrazumeva poslovnu saradnju među klijentima koji razmenjuju resurse u obliku proizvoda,
usluga ili informacija. Ovaj model se realizuje preko onlajn posrednika. Na primer, onlajn
aukcije omogućavaju prodaju novih ili korišćenih stvari među klijentima sajta.
4.
Elektronsko poslovanje između preduzeća i zaposlenog
(B2E –
Business to
Employee
)
je sistem koji definiše procedure unutar preduzeća koje se odnose na odnos
preduzeća i zaposlenog. Obično preduzeće ima intranet bazirani informacioni sistem koji
osim što upućuje zaposlenog u njegova prava i obaveze, može da mu pruži informacije o
svim važećim procedurama na nivou preduzeća (od komunikacije sa klijentima do
hijerarhijske organizacije i nadležnosti u preduzeću).
5.
Elektronski servis organa državne uprave
(E-
Governmen
t)
je oblik
elektronskog poslovanje između državne uprave i klijenata. Klijenti državne uprave mogu biti
građani, preduzeća i drugi organi državne uprave pa stoga postoji podela E-
Government
-a na
G2C (
Government to Consumer
), G2B i G2G. Elektronski servis organa državne uprave ima
zadatak da približi državnu upravu građanima i da im omogući da sve poslove obave bez
čekanja ispred šaltera. Ovim se omogućuje, na primer, izdavanje ličnih dokumenata
elektronskim putem (bez posete zgradi opštine).
6.
B2B2C
je noviji model koji predstavlja kombinaciju korišćenja modela B2B
koji podržava poslovanje preduzeća po modelu B2C. Doprinosi uspehu B2B i zadovoljava
potencijalnu tražnju B2C. Primer ovog modela je ujedinjenje više preduzeća kako bi ponudili
kompletan CRM (
Customer Relationship Management
) s obzirom da je uobičajeno da od tri
dela CRM, preduzeća uglavnom poseduju samo jedan. Upotrebom ovog modela preduzeća
http://vesti.kombib.rs/Osnovni_modeli_elektronskog_poslovanja.html

7
2.3.1. Platne kartice u Srbiji
Koliko su platne kartice u svetu popularne postaje jasno samo pogledom na novčanik
koji imate – mesta za kartice su najlakše dostupna, i po pravilu ih ima nekoliko. To nije
slučajno, jer je uobičajeno da jedna osoba poseduje i po više kartica. Razlog tome je što se
uslovi i načini njihovog korišćenja često i značajno razlikuju.
Korisnik će po karticu morati da ode do banke jednom godišnje (ili ređe) i po pravilu
će platiti članarinu ili trošak održavanja kartice. Kada je u pitanju ček, on je besplatan, ali je
zato skoro nemoguće dobiti ga bez stalnog zaposlenja. (NIIJE VIŠE BESPLATAN).
Prodavac će u slučaju plaćanja karticom istu provući kroz POS terminal koji je digitalnom
telefonskom vezom spojen sa autorizacionim centrom banke – na taj način će i trgovina i
banka biti obezbeđeni, jer se odobravanjem tražene transakcije obezbeđuju dve stvari: banka
garantuje trgovini da će dobiti svoj novac (zapravo, transfer počinje tog momenta) i banka je
proverila da li njen klijent može platiti robu ili uslugu u tom iznosu, te računa da neće izgubiti
novac.
Kod čeka su stvari nešto “mutnije” – isplatu garantuje banka izdavalac čeka, a ne
klijent koji ga potpisuje. To građani obilato koriste zalazeći u tako popularne “minuse”, što
šteti banci koja ih praktično kreditira, a pritom ne naplaćuje realne zatezne kamate, jer bi to
izazvalo odliv klijenata drugoj banci. Dodatni problem kod čekova je i njihova sporija
realizacija, jer ček treba fizički odneti u banku, što odnosi dosta vremena praktično svakog
dana.
2.3.2. Podela platnih kartica
ELECTRON / MAESTRO
Ove kartice na sebi ne poseduju embosaciju (reljefno ispisane podatke) što korisniku
onemogućava da je koristi na im-print mašinama tako da je ograničen na POS terminale i
bankomate. Korišćenjem POS terminala korisnik je u mogućnosti da plaća robu i usluge
samo kod prodavaca koji poseduju ove terminale i u bankama da podiže gotovinu putem istih
(manuel cash). U mogućnosti je i da putem bankomata podiže gotovinu 24 časa dnevno, 7
dana u nedelji što su i osnovne funkcije te platne kartice. Visa varijanta ove kartice je dobila
ime Electron zato što je njen korisnik vezan za elektronsku (on-line) proveru stanja na računu
tj. proveru da li korisnik u momentu korišćenja kartice poseduje sredstva na računu ili ne. Od
toga i zavisi da li će transakcija biti odobrena ili ne.
Drugi naziv za ovaj tip kartica je vezan za njen program koji je najčesce debitnog
karaktera jer ona vrši zaduženje momentalno i odobrava transakcije na osnovu balansa koji
korisnik poseduje tog momenta na kartici. Uz ovu karticu je takođe moguće vezati i drugi
prateći program, takozvano odloženo plaćanje (deffered debit). U tom slučaju, kao i što samo
ime kaže, korisniku se transakcija razbija na više delova i u ovisnosti od politike banke vrši
odloženo plaćanje jedne transakcije na 30, 60 ili više dana.
CLASSIC / STANDARD
Sledeća po veličini sledi classic kartica kod VISE i standard kod Mastercard-a koja
kao svoj prateći program može da ima i gore opisani debitni karakter, odloženo plaćanje,
dozvoljeno prekoračenje po računu ali ono najbitnije što krasi ovu karticu je revolving kredit
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti