Države potpisnice Konvencije obvezuju se da će se podvrgnuti konačnoj presudi Evropskog suda
u svakom sporu u kojem su stranke, a odgovornost za primjenu Konvencije uz Sud dijeli

Odbor

ministara

koji je nadležan za nadzor nad izvršenjem presuda Evropskog suda. Svaki pojedinac,

grupa pojedinaca, firma ili nevladina organizacija može se obratiti Sudu pod uslovom da su
iscrpljena sva domaća pravna sredstva.

Sadržaj Konvencije o ljudskim pravima

Konvencija se sastoji od tri dijela.

Glavni dio

, koji se bavi građanskim i političkim

pravima i slobodama, sadržan je u Odjeljku I (čl. 2. - 18.). Odjeljak II (čl. 19. - 51.) sadrži
odredbe o Sudu i pravilima njegovog rada. Odjeljak III sadrži razne završne odredbe. Mnogi od
članaka u Odjeljku I ustrojeni su u dva stavka: u prvome se postavlja osnovno pravo ili sloboda,
a drugi sadrži različita isključenja ili ograničenja na osnovno pravo.



Član 1. Obveza na poštovanje ljudskih prava -

obvezuje potpisnice da osiguraju prava i

slobode iz drugih članaka Konvencije

"u okviru svojih nadležnosti"

. U izuzetnim

slučajevima,

"nadležnost"

ne mora biti ograničena na vlastitoj teritoriji, već se obveza

osiguranja prava i sloboda iz Konvencije proširuje i na stranoj teritoriji nad kojim država
ima kontrolu.



Član 2. Pravo na život -

štiti pravo svake osobe na vlastiti život, a glavni fokus jeste

oduzimanje   života   od   strane   službenih   osoba.    Prvi   stav   člana   2.   sadrži   izuzetak   za
zakonita izvršenja  smrtne  kazne,  ali ona  je ukinuta  Protokolom 13.  Trenutno  su  sve
članice   Vijeća   Europe   ratifikovale   Protokol   13   osim

Jermenije

(potpisala, ali nije

ratifikovala),

Rusije

Azerbajdžana

(nisu ga potpisali).



Član 3. Zabrana mučenja -

zabranjuje mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje

ili kaznu, bez izuzetaka, čak i u najtežim okolnostima, kao npr. u borbi protiv terorizma
ili zločina.

Sud je utvrdio da "mučenje" predstavlja

"namjerno nečovječno postupanje

koje uzrokuje vrlo ozbiljne i okrutne patnje"

. Takođe je utvrdio i razliku mučenja i drugih

oblika ponašanja zabranjenog članom 3, odnosno da ta razlika zavisi o okolnosti svake
pojedine žrtve pa je prema tome nemoguće utvrditi pripada li određena vrsta postupanja
uvijek u određenu kategoriju.

http://msb.gov.ba/dokumenti/medjunarodni/?id=2665

http://www.echr.coe.int/Documents/Convention_SRP.pdf



Član 4. Zabrana ropstva i prisilnog rada

zabranjuje ropstvo i prisilni rad, ali uz izuzetke

gdje "prisilni rad" ne obuhvata rad u okviru izdržavanja kazne, vojnu službu, rad u
slučaju vanrednog stanja (nepogode ili nesreće) i rad koji je dio "građanskih obveza".



Član 5. Pravo na slobodu i sigurnost -

propisuje da svako ima pravo na slobodu i ličnu

sigurnost. Pravo na slobodu ograničeno je samo zakonitim hapšenjem ili pritvorom pod
određenim okolnostima. Član takođe određuje da uhapšeni imaju pravo biti obaviješteni,
na jeziku koji razumiju, o razlozima hapšenja i mogućoj optužbi, pravo na izlazak pred
sud u najkraćem roku, kao i pravo odštete u slučaju hapšenja ili pritvaranja suprotnog
odredbama člana.



Član 6. Pravo na pošteno suđenje

detaljno propisuje pravo na pošteno suđenje,

uključujući pravo na javnu raspravu pred nezavisnim i nepristrasnim sudom u razumnom
roku, pretpostavku nevinosti (

Svako optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve

dok mu se ne dokaže krivica u skladu sa zakonom

) i druga minimalna prava za optuženike

(odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje odbrane, pristup advokatu, pravo
na ispitivanje svjedoka, pravo na besplatnu pomoć tumača).



Član 7. Nema kazne bez zakona -

zabranjuje retroaktivnu kriminalizaciju djela ili

propusta, odnosno u Konvenciju uključuje pravni princip

nullum crimen, nulla poena

sine lege

. Niko ne može biti proglašen krivim za kazneno djelo koje u trenutku

počinjenja, po unutrašnjem ili po međunarodnom pravu nisu bili predviđeni kao kazneno
djelo. Takođe, ne može se odrediti teža kazna od one koja je bila primjenjiva u trenutku
kada je kazneno djelo počinjeno.



Član 8. Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života -

određuje da "

svako ima

pravo na poštovanje svoga privatnog i porodičnog života, doma i dopisivanja

" uz

određena ograničenja koja su "u skladu sa zakonom" i "nužna u demokratskom društvu".
Ovaj član jasno utvrđuje zaštitu od nezakonitog zadiranja u privatnost ljudi.



Član 9. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovjesti -

određuje da svako ima pravo

na slobodu   mišljenja,   savjesti   i vjeroispovijesti.   To   pravo   uključuje   slobodu   da   se
promijeni   vjeroispovijest   ili   uvjerenje   te   da   se   isti   slobodno   iskazuju   bogoslužjem,
poučavanjem,   praktičnim   vršenjem   i   obredima,   uz   određena   ograničenja   koja   su
"propisana zakonom" i "nužna u demokratskom društvu".



Član 10. Sloboda izražavanja -

propisuje pravo na slobodu izražavanja koje podliježe

određenim ograničenjima koja su "u skladu sa zakonom" i "nužna u demokratskom
društvu". Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija
i ideja bez miješanja javne vlasti, uz određena ograničenja (interes državne sigurnosti,
teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, sprječavanje nereda ili zločina, zaštita
zdravlja ili morala, zaštita ugleda ili prava drugih, sprječavanje odavanja povjerljivih
informacija ili očuvanje autoriteta).



Član 11. Sloboda okupljanja i udruživanja -

štiti pravo na slobodu okupljanja i

udruživanja, uključujući i pravo na osnivanje i pridruživanje sindikatima, pod određenim
ograničenjima koja su "propisana zakonom" i "nužna u demokratskom društvu".