Evropska Unija nakon Lisabonskog sporazuma:politički i pravni akti
EVROPSKA UNIJA NAKON LISABONSKOG UGOVORA: politički i pravni aspekt
Od Ustava do Lisabonskog ugovora
Svečano potpisivanje Ustava EU od strane šefova vlada i država, te ministara vanjskih poslova
država članica desilo se u
oktobru 2004 godine.
Sledeći mjesec počeo je
proces potvrđivanja
Ustava
od strane 25 država članica. Ratifikacija je uspješno protekla u Litvaniji, Mađarskoj,
Sloveniji, Italiji, Grčkoj, Slovčkoj, Španiji (prva zemlja u kojoj je održan referendum na kom je
76% glasalo za Ustav, ali je izlaznost bila svega 42%), zatim u Austiji i Njemačkoj. Međutim,
referendum u Francuskoj , na kom je Ustav odbijen sa 54,8% uz izlaznost od gotovo 70%, kao i
referendum u Holandiji na kom je čak 61,8% glasača glasalo protiv Ustava, zaustavio je proces
ratifikacije. Osnovni razlozi za odbijanje evropskog Ustava bili su više unutrašnjopolitičke
prirode.
Nakon
francuskog i holandskog NE
, na referendumima 30. maja i 1. juna 2005 god, odustalo se
od ideje Evropskog ustava. Na referendumu u Luksemburgu 10. Jula 2005 god izrečeno je sasvim
jasno DA Evropskoj uniji.
Predsjedavanje Njemačke
Evropski savjet je juna 2006 god pozvao Njemačku u svojstvu budućeg predsjedavajućeg EU,
kao uticajnu članicu čiji je Parlament usvojio Ustav, da izradi izvještaj o pravcima koje bi trebalo
slijediti na relaksaciji institucionalnih aktivnosti i promjena. Proces je ponovo pokrenut kada je
Njemačka preuzela ulogu predsjedavajućeg EU početkom 2007 god.
Prilikom proslave 50 godina od potpisivanja Rimskih ugovora, u Berlinu, 27. marta 2007 god,
usvojena je tzv.
Berlinska deklaracija
prema kojoj je trebalo koncipirati novi – reformisani
ugovor EU.
Konsultacije sa vladinim delegacijama su mogle da počnu. Njemačka kancelarka Angela Merkel
je vodila proces. Sama riječ
ustav
morala je da se izbaci – koncepcijski i imenom.
Na insistiranje Britanije, Francuske i Holandije odustalo se od ideje da se postojeći ugovori
nedomjeste jednim potpuno novim dokumentom, već se pristupilo izmjenama postojećih, kao što
je to bio slučaj i do sada ( JEA, Mastriht, Amsterdam, Nica). Nadalje, izbaciti riječ ustav, ustavni,
kao i riječi ministar, zakon, zastava, himna, kao i sve druge riječi koje bi mogle asocirati na
transformaciju EU u državu. To je bio preduslov da ove tri zemlje pristupe pregovorima. Šefovi
država i vlada EU su
22. juna 2007 god usvojili odluku o sazivanju nove Međuvladine
konferencije (MVK).
Njemačka je prezentirala dokument koji bio rezultat svih navedenih
aktivnosti u okvirnim pravnim naznakama što je bio osnov da se na Samitu precizno utvrdi
mandat MVK
, a to je da izradi novi ugovor o EU, s ciljem da se ojača efikasnost, demokratski
legitimitet proširene Unije. Izraz Zajednica biće zamijenjen sa Unija.
U drugom dijelu mandata MVK dat je pregled amandmana koji bi trebalo dodati u osnivačke
ugovore. Dat je predlog za modifikaciju ciljeva EU, primat prava EU u odnosu na nacionalna
zakonodavstva, a potvrđeno je i da sve nadležnosti koje nijesu prenijete na nadnacionalni nivo,
ostaju u nadležnosti država članica.
Posebno osjetljivo pitanje i dalje je bio model odlučivanja u Savjetu, odnosno primjena modela
dvostruke kvalifikovane većine prilikom glasanja, te je ostalo da se taj model primjenjuje tek od
2014 god, odnosno od 2017 god o čemu će se naknadno odlučivati (prelazak sa glasanja po
modelu kvalifikovane većine na glasanje po modelu dvostruke kvalifikovane većine).
U procesu predlaganja rješenja za ovo pitanje korišćen je tzv.
Joanina kompromis
koji datira još
od 1994 god, a na kojem je ovog puta posebno insistirala Poljska. Cilj usvajanja ove prakse
glasanja u Savjetu odslikava težnju država članica da većinske odluke Savjeta uživaju što širu
podršku članica (produžena diskusija).
(1994 god na sastanku u Joanini, Grčka- usvojen je predlog Britanije i Španije da ako se nekoj
odluci Savjeta protivi 23-25 glasova – što je veoma blizu praga blokirajuće manjine od 26—
Savjet ne donosi odluku, iako Ugovor iz Mastrihta predviđa suprotno)
Oblast unaprijeđene sardnje može pokrenuti svega država članica, dok se zajednička spoljna i
bezbjednosna politika treba naći kao poseban dio UEU.
Predsjedavanje Portugalije
Definisani mandat MVK sa junskog samita bio je osnova da Portugalija, kao sledeća
predsjedavajuća Unijom zakaže MVK već 23. Jula 2007 god. Predlog je stigao pred MVK na
nivou šefova vlada 18. Oktobra 2007 god, na kom je ostalo da se riješi još šest otvorenih pitanja:
Struktura Evropskog parlamenta:
Broj poslanika povećan sa 750 na 751 (glas za
Italiju)
Glasanje dvostrukom kvalifikovanom većinom u Savjetu:
uzimajući u obzir
idatumu promjene metoda glasanja biće utvrđena tzv.
pisanom procedurom
do dana
potpisivanja Ugovora (13. Decembar 2007)
Pisanje valute „euro“ na ćirilici:
Uzimajući u obzir poziciju Bugarske, postignut je
dogovor da se pisanje eura na ćirilici odobrava kao
евро
Prenos nadležnosti:
uzimajući u obzir poziciju Češke
Sud pravde EU:
Uzimajući u obzir poziciju Poljske, dodaje se deklaracija o
povećanju broja generalnih advokata sa 8 na 9.
Imenovanje Visokog predstavnika:
dodaje se deklaracija kojom Konferencija
izjavljuje da će ostvariti odgovarajuće kontakte sa predstavnicima Evropskog
parlamenta u vezi sa procedurom predlaganja i imenovanja Visokog predstavnika za
spoljnu politiku i politiku bezbjednosti.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti