Faktoring: seminarski rad
FAKULTET ZA PRIMIJENJENU EKONOMIJU - Sarajevo
Predmet: Poslovne i preduzetničke finansije
Tema : FAKTORING
(seminarski rad)
Predmetni nastavnik: Student:
Doc.dr Dijana Grahovac
Istočno Sarajevo, april 2013. godine
1
FAKULTET ZA PRIMIJENJENU EKONOMIJU - Sarajevo
SADRŽAJ:
1. UVOD…………………………………………………………………………………….3
2. POJAM FAKTORINGA............................……................................................................4
3. GLAVNI AKTERI U TRANSAKCIJI FAKTORINGA……………….…........…...........6
3.1. Kupac robe ....................................................................................................................6
3.2. Prodavac robe ..............................................................................................................6
3.3. Faktor ...........................................................................................................................6
3.4. Izvozni ili domaći faktor ...............................................................................................7
3.5. Uvozni faktor ili faktor u inostranstvu...........................................................................7
4. VRSTE FAKTORINGA ....................................................................................................7
4.1. Faktoring sa regresom ili bez regresa ..........................................................................8
4.2 Domaći i izvozni faktoring ............................................................................................8
4.3 Objavljeni i neobjavljeni faktoring ............................................................................... 8
4.4 Potpuni faktoring i ograničeni faktoring ....................................................................... 9
5. FAKTORING U ODNOSU NA BANKARSKE ZAJMOVE .............................................9
6. PRAVNI OKVIR FAKTORINGA......................................................................................11
6.1 Lokalni propisi u faktoringu ..........................................................................................11
6.2 Međunarodni izvori zakona o faktoringu..................................................................... .14
7. PREDNOSTI I NEDOSTACI FAKTORINGA ................................................................14
7.1.Prednosti faktoringa .......................................................................................................14
7.2. Nedostaci faktoringa......................................................................................................15
8. SITUACIJA U BOSNI I HERCEGOVINI ........................................................................16
9. ZAKLJUČAK......................................................................................................................19
LITERATURA........................................................................................................................20
2

FAKULTET ZA PRIMIJENJENU EKONOMIJU - Sarajevo
2. POJAM FAKTORINGA
Faktoring je napredan finansijski proizvod, koji omogućava jednostavnu i
djelotvornu, direktnu trgovinu koja podržava finansiranje kompanije. Može unaprijediti
domaću i međunarodnu trgovinu. To je efikasno sredstvo kratkoročnog finansiranja i može
obezbijediti privatnom sektoru lak pristup radnom kapitalu.
U starom Vavilonu pojedini proizvođači su angažovali agenta u posredovanju pri prodaji robe
i naplati kupovne cijene. Ovaj pravni posao se upražnjavao i u vrijeme kolonijalnih osvajanja
Engleske, Francuske i Španije u XV i XVI vijeku i trgovine ovih zemalja i prekomorskih
kolonija. Raširen je u XIX vijeku u Americi, gdje su engleski izvoznici fabrikanti teksitla
zbog nedovoljnog poznavanja američkog tržišta angažovali agenta na komisionim poslovima
prodaje njihove robe. Američki agenti su proširili svoju djelatnost na ispitivanju solventnosti
kupca, naplatu potraživanja, vođenje postupka za prinudnu naplatu, bavili se špediterskom
djelatnošću. Oni su uz povećanu proviziju preuzimali rizik naplate potraživanja. Očito je da se
faktoring razvio iz komisionog posla, pa se umjesto trgovačkih društava ovim poslom bave
banke.
Trenutna aktiva većine kompanija sadrži visok stepen potraživanja. Realizacija potraživanja
sadrži troškove, ubrajajući i troškove njihovog finansiranja i naplaćivanja. Od suštinskog
značaja je da se potraživanjima upravlja na odgovarajući način. Upravljanje potraživanjima
stvara dvije vrste problema:
one koji su vezani za podizanje sredstava/radnog kapitala za finansiranje i
one koji su vezani za naplatu i kašnjenja i neizvršenja koja su s tim povezana.
Male kompanije mogu lako upravljati potraživanjima, ali velike kompanije mogu biti suočene
s visokim troškovima i lošim dugovanjima. U takvim slučajevima, mogu se koristiti usluge
specijalizovane kompanije koja se zove faktoring kompanija.
Faktoring je moćan finansijski instrument koji omogućava kompanijama da se uspješno
razvijaju, jačanjem pozicije toka gotovine.
Faktoring je odnos, potvrđen ugovorom, između prodavca robe i finansijske institucije koja se
zove faktor, gdje faktor otkupljuje potraživanja prodavca, koje takođe kontroliše i kojima
upravlja, dok prodavac dobija gotovinu.
Prof. dr Dragutin Mirović, Bankarsko pravo, Fakultet poslovne ekonomije, Bijeljina, 2005.
4
FAKULTET ZA PRIMIJENJENU EKONOMIJU - Sarajevo
Faktoring može biti stalni odnos između faktora i klijenta po osnovu otvorenog računa, gdje
faktor kupuje cijelu knjigu klijentovih dugova (sva potraživanja) sa ili bez regresa - vezano za
kontrolu nad klijentovim kreditima i upravljanje evidencijom o prodaji u vezi s transakcijom.
Međunarodni institut za unificiranje privatnog zakona ili
UNIDROIT
je formiran prije 25
godina radi promovisanja međunarodne podudarnosti komercijalnih zakona. Nudi definiciju
faktoringa koja uključuje tri sljedeće karakteristike:
Prvo, mora postojati odredba koja omogućava da dugovanja koja nastaju iz prodaje
robe ili usluga prema komercijalnom ugovoru budu prenesena. Faktoring obično nije
povezan s potrošačkim dugovanjima.
Drugo, mora postojati odredba da dužnici trebaju biti obaviješteni o takvom prenosu.
Treće, faktor mora vršiti najmanje dvije od sljedećih usluga:
1) Obezbjeđivati finansije - faktor obezbjeđuje klijentu finansiranje,
uključujući kredite i avanse (otprilike 80% prenesenih dugova unaprijed, ostatak na datum
dospijeća nakon naplate).
2) Održavati potraživanja - faktor je odgovoran za upravljanje i
održavanje evidencije o prodaji za svakog klijenta. Faktor proizvodi i šalje klijentu periodične
izještaje o trenutnom statusu potraživanja i iznosu dobijenom od klijenata.
3) Naplaćivati dugove - faktor naplaćuje potraživanja klijenta,
preuzimajući sve probleme povezane s naplatom. Klijent se može koncentrisati na posao, dok
se trošak naplate smanjuje uštedama u radnoj snazi, vremenu i naporima.
4) Štiti od kreditnog rizika [1] - faktor štiti klijenta od rizika
neizvršenja obaveza u plaćanjima od strane klijenata, ali samo u faktoringu bez regresa. Limit
do kojeg klijent može prodavati robu odobrenim klijentima određuje faktor. Faktor, takođe,
obezbjeđuje savjet o kreditnoj sposobnosti potencijalnih klijenata.
Pošto je praksa faktoringa razrađena u razvijenim zemljama, izvjesna saglasnost je postignuta
o definiciji faktoringa.
Faktoring [2] je finansijska usluga koja uključuje pretvaranje kreditnih mjenica (potraživanja,
nadoknadive mjenice i druga potraživanja koja nastaju kao rezultat prodaje na kredit) u
gotovinu. Rizik povezan s kreditom može, ali ne mora, biti preuzet od strane faktora koji
otkupljuje kreditna potraživanja i naplaćuje ih kada dospiju.
Faktor uplaćuje avans klijentu do izvjesnog procenta odgovarajućih dugova. Klijent plaća
«proviziju» [3] faktoru kao dio «kupovne cijene», što obuhvaća uslužne aspekte aranžmana,
kao što su upravljanje evidencijom, naplatu dugova, kreditno pokriće itd...
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti