UNIVERZITET U TRAVNIKU
Farmaceutsko - Zdravstveni fakultet Travnik
Medicinsko-Laboratorijska dijagnostika
------- ŽIVOT, ZDRAVLJE I OKOLINA -------
-ZDRAVSTVENO VASPITANJE-
-seminarski rad-
Student
Mentor
Šesto Anesa
Doc.dr.sci. Hrustemović Dženana
Broj indeksa: I-2401/22
Travnik, Novembar 2022
4
2.ODREĐENJE OSNOVNIH POJMOVA
2.1.Život
Život, stanje prirodne aktivnosti živih bića. Specifičan oblik organizacije materije, u kojem ona
oblikuje funkcionalne metaboličke cjeline što imaju svojstva samoodržanja, samoorganizacije,
razmnožavanja i evolucijske adaptacije, koristeći pritom energiju i hemijske spojeve iz
okoliša.Mnogobrojni su prirodoslovci i filozofi nastojali definisati život, ali je svaka od tih
definicija uključivala samo njegove pojedine aspekte. S biološkog gledišta najvažnije su
fiziološka, metabolička, termodinamička, biokemijska i genetička definicija života.
Fiziološka definicija jedna je od najstarijih, a zasniva se na svojstvima viših životinja i biljaka;
život definira kao svaki sistem koji obavlja funkcije održavanja organizma (rast, kretanje,
prehrana, disanje, ekskrecija, reprodukcija, percepcija i odgovor na vanj. podražaje).
Prema metaboličkoj definiciji život je sistem koji ima dobro organizovanu strukturu odvojenu od
okoliša, s kojim izmjenjuje tvari i energiju, što mu omogućuje održavanje te strukture.
Termodinamička definicija smatra da je život sistem otvoren prema okolišu, s kojim izmjenjuje
tvari i energiju, ali pritom zadržava visok stepen organizacije, tj. reda.
Biohemijska i genetička definicija postojanje života uvjetuju posjedovanjem nasljednoga
materijala (DNK ili RNK) i katalitičkih molekula (npr. enzima), koji omogućuju razmnožavanje i
prijenos informacija na novonastale jedinke. Budući da se pojedine sastavnice svih navedenih
definicija nalaze i u neživoj prirodi, a neke od njih nemaju pojedini živi sistemi, te se definicije
smatraju nepotpunima. Primjerice, sjemenke biljaka prema metaboličkoj definiciji ne bi se trebale
smatrati životom, jer tijekom duljega razdoblja ne moraju s okolišem izmjenjivati tvari i energiju,
a bakterije ne obavljaju sve funkcije koje uvjetuje fiziološka definicija. S druge strane, prema
biohemijskoj i genetičkoj definiciji, virusi bi se mogli smatrati živima, ali oni nemaju mnoga
druga svojstva živih bića i ne mogu opstati bez interakcije sa složenijim organizmima koji imaju
staničnu građu. Postoje i čestice jednostavnije od virusa, → viroidi, koji su također sposobni za
razmnožavanje, ali u potpunosti ovise o složenoj organizaciji biljne ćelije.
5
Osnovne karakteristike živih bića su: posjedovanje programa nasljeđivanja koji određuje
strukturu organizma, kontrolira mu životne procese te omogućuje prijenos njegovih svojstava
razmnožavanjem; sposobnost adaptacije i evolucije u interakciji s okolišem, s pomoću neznatnih
promjena programa nasljeđivanja mutacijom i prirodnim odabirom, koji omogućuju organizmima
preživljavanje u uslovima postepenih promjena okoliša; posjedovanje složene strukture
organizovane u funkcionalne dijelove (ćelije i ćelijske organele), u kojima se dešavaju
metabolički procesi pomoću kojih organizam sintetizira sastavnice potrebne za život; sposobnost
korištenja energije iz okoliša te njezine promjene iz jednog oblika u drugi; sposobnost
regeneracije, koja sprječava oštećenja nastala utjecajem okoliša ili vlastitih aktivnosti.
Sposobnost odgovora na utjecaje iz okoliša, što omogućuje samoodržanje organizma.
1
2.2.Zdravlje
Svjetska zdravstvena organizacija definiše zdravlje kod ljudi kao: "Stanje kompletne fizičke,
mentalne i društvene dobrobiti koje se ne sastoji samo od izostanka bolesti.", a posljednjih godina
definicija je proširena da bi uključila sposobnost da se vodi „društveno i ekonomski produktivan
život“.
Plava zvjezdica, simbol zdravlja
Zdravlje, stanje u kojem se nalaze živa bića kada svi njihovi organi nesmetano rade i harmonično
sudjeluju u održavanju njihove cjelovitosti i sposobnosti da produže život u potomstvu.
Poremećaj takva stanja dovodi do bolesti.
1
Kekuš, D. Zdravstveno obrazovanje. Treće izdanje, Digitalna umetnost, Beograd, 2014.str.44
