Finansijsko tržište i pitanje novca
FINANCIJSKO TRŽIŠTE I PITANJE NOVCA
(seminarski rad)
.
SADRŽAJ:

2.Financijsko tržište i novac
Financijsko tržište je dio financijskog sustava. To podrazumijeva niz financijskih
institucija i instrumenata koji posreduju između učesnika s financijskim viškom i onih s
financijskim manjkom (tj. onih kojima je potrebno financiranje).
U nastavku ćemo detaljnije opisati teorijski financijsko tržište te novac, ulogu i važnost
novac i tečajeva. U daljem dijelu rada ćemo se osvrnuti na podatke iz BiH.
2.1.Financijsko tržište
Financijska tržišta
(u širem smislu) ili
tržišta novca
označava skup institucija i
transakcija gdje se susreću se kupci i prodavači i na kojima odvija trgovina kapitalom.
Dijeli se primjerice na:
Tržište novca
Burze
Devizno tržište
Tržište osiguranja
Na financijskom tržištu se pojavljuju oni s viškom i manjkom. U svakom ekonomskom
sistemu, prva grupa obuhvata javnost, ili štediše, koji svoj višak financijskih resursa
stavljaju na raspolaganje ili ga investiraju u financijske institucije i instrumente. Druga
grupa, ili učesnici s financijskim manjkom, prodaju financijske instrumente ili se zadužuju
kod financijskih institucija kako bi stekli financijske resurse koji su im neophodni da bi
nastavili poslovanje ili proširili proizvodnju.
Financijsko tržište čine tržišta kapitala i tržišta novca.
Tržišta kapitala
su ona na kojima
postoje dugoročni financijski instrumenti, tj. instrumenti čije je dospijeće neodređeno ili se
njima trguje barem jednu godinu dana. Na
tržištima novca
se trguje vrijednosnim
papirima čije dospijeće je manje od godinu dana.
Povećana potražnja za domaćom valutom uslijed turističke sezone, aktivnosti bankarskog
sektora te stanje vanjske zaduženosti su faktori koji su utjecali na ovaj rast. Monetarna
kretanja bilježe znatno veće povećanje monetarne baze u odnosu na rast novčane mase.
Takva kretanja rezultiraju usporavanjem multiplikacije novca već drugo tromjesečje
zaredom.
Tokom vremena, financijska tržišta su postala glavni izvor financiranja razvoja
ekonomskih sektora. Glavni razlog za to je što financiranje preko tržišta kapitala ne
podrazumijeva nove fiksne troškove i dugoročno dospijeće ili dospijeće uopšte. Na ovaj
način, kompanije mogu imati pristup svježem kapitalu i poboljšati svoju stabilnost i
kreditni rejting.
Leasing
je jedan od najznačajnijih izvora srednjoročnog i dugoročnog financiranja,
prvenstveno zbog svoje ekonomske efikasnosti u osiguravanju finansijskih sredstava.
Prema definiciji danoj u Međunarodnom računovodstvenom standardu (MRS) 17,
"Leasing je ugovor kojim davalac leasing prenosi na korisnika leasing, u zamjenu za
plaćanje, pravo da koristi predmet leasing na period o kome su se dogovorili." Leasing se
također može definirati kao pisani sporazum između dvije strane: kompanije za leasing
(zakupodavca) i korisnika zakupljene imovine (zakupca). Zakupodavac kupuje imovinu
(predmet financiranja) od dobavljača i omogućava zakupcu da je koristi u toku određenog
perioda, dok se zakupac, zauzvrat, obavezuje da vrši periodična plaćanja zakupodavcu u
skladu sa uslovima definiranim u ugovoru.
Tržište osiguranja
predstavlja jedno dinamično okruženje u kojem se kontinuirano
razvijaju novi sofisticiraniji i kompleksniji proizvodi, koji u većoj mjeri pokušavaju
udovoljiti rastućim zahtjevima potrošača. Svrha osiguranja je prenošenje rizika koje
nalazimo u našem okruženju s pojedinca na osiguratelja (društvo za osiguranje)
sklapanjem ugovora o osiguranju. Na taj se način pojedinac nastoji zaštiti od opasnosti
(rizika) koje mu mogu ugroziti život ili nanijeti štete na imovini pri čemu je osnovna
karakteristika tih rizika da su budući, neizvjesni i neovisni od naše volje.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti