Finansiranje infrastrukture sa trzista kapitala
Finansiranje infrastrukture sa tržišta kapitala
SADRŽAJ:
2.2. OBLICI KORIŠĆENJA KAPITALA
2.3. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA
.................................................................................................7
2.4. ULOGA BANAKA U RAZVOJU TRŽIŠTA KAPITALA
...................................................................9
CESTOVANA INFRASTRUKTURA I TRANSPORT
......................................................................10
3.1. JAVNO (DRŽAVNO) FINANSIRANJE
............................................................................................13
2.3. MJEŠOVITO FINANCIRANJE (PARTNERSTVO JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA)
IZVORI FINANSIRANJA LOKALNOG RAZVOJA
........................................................................16
INSTITUCIONALNI FONDOVI NA TRŽIŠTU KAPITALA
..........................................................18
PRIMJENA JAVNO- PRIVATNO PARTNERSTVO U REPUBLICI SRPSKOJ
............................23
7.2. KARAKTERISTIKE MODELA JPP
7.4. HODOGRAM AKTIVNOSTI U REALIZACIJI PROJEKTA JPP
.....................................................26
7.5. USLOVI ZA PRIMJENU MODELA JPP U REPUBLICI SRPSKOJ
.................................................27
7.6. PRIMJENA MODELA JPP NA INFRASTURKTURNIM OBJEKTIMA U RS
Finansiranje infrastrukture sa tržišta kapitala
1. UVOD
Pojmom infrastruktura obuhvaćtju se zakoni i objekti koji pružaju osnovne javne usluge koje
omogućuju i/ili podržavaju odvijanje aktivnosti u primarnim, sekundarnim i tercijarnim
gospodarskim djelatnostima. Pod javnim uslugama smatraju se usluge koje javni sektor, barem
dijelom, direktno pruža građanima te (su)financira i/ili regulira njihovo pružanje od strane
privatnog sektora. Tipični primjeri javnih usluga uključuju obrazovanje, zdravstvo, socijalnu
pomoć. saobraćaj, telekomunikacije, proizvodnju, prijenos i distribuciju energije, zbrinjavanje
otpada, vodoopskrbu i odvodnju i dr. Iako temeljna logika pružanja javnih usluga upućuje na
njihovo financiranje iz javnih izvora, praksa je pokazala da isključivo oslanjanje na javne izvore
nerijetko nije dostatno. U financiranju novih i održavanju postojećih infrastrukturnih objekata i
sustava koriste se tri temeljna modela:
javno (državno) financiranje;
privatno financiranje;
mješovito financiranje (partnerstvo javnog i privatnog sektora).
U ovom radu ću početi od samog kapitala. Teorija kapitala je sastavni dio teorije imovine i ona
predstavlja centralno pitanje i srž političke ekonomije u okviru koje se detaljno i izučava. Što se
tiče same infrasturkture, geoprometni položaj BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore značajan je u
transportnom sistemu Evrope. Preko ovih država vode najkraće veze Srednje Evrope sa
Jadranskim morem. Međutim, do sredine 2003. godine, kada je dobila prvih 11 km savremene
autoceste, BiH je bila jedina zemlja u području Jugoistočne Evrope koja nije imala ni jedan
kilometar savremene autoceste.
Mreža magistralnih cesta u BiH dugačka je ukupno 3.788 km, od
čega unutar FBiH 2.024 km, a u RS 1.764 km. Povezanost države magistralnim cestama je 7,4
km/100 km2. Mreža regionalnih cesta se proteže na 4.842 km, od čega 2.118 km u RS, a 2.724
km u FBiH. Dužina lokalnih cesta je oko14.000 km, tako da je ukupna dužina cestovne mreže u
BiH oko 22.630 km, od čega je 14.020 km dužina asfaltiranih cesta. Dužina evropskih cesta (E-
ceste) u BiH iznosi ukupno 995 km (E-59, E-65, E-73, E-661, E-761 i E-762).
Značajna donatorska sredstva utrošena su na obnovu voznog parka gradskog prijevoza (Sarajevo,
Mostar, Banja Luka). Financiranje cestovne infrastrukture, u sadašnjim okolnostima, uglavnom,
znači financiranje održavanja. Godišnje se u RS za zaštitu i odražavanje magistralnih i
regionalnih puteva utroši oko 30, a u FBiH oko 50 miliona KM.
Izvor: Ministarstvo saobraćaja i veza RS i Federalno ministarstvo prometa i komunikacija, podaci za 2002. godinu

Finansiranje infrastrukture sa tržišta kapitala
-
jednoobraznost
,
koja podrazumjeva primjenu jednoobraznih instrumenata po formi i
sadržini, jedoobrazbnost dokumenata i njihove obrade, kao i jednoobraznost tehnologije
rada,
-
jedinstvenost
,
koja podrazumjeva jedinstven način poslovanja i obavljanja tržišnih
transakcija;
-
internacionalnost
u realizaciji ovih poslova, koja označava striktno poštovanje i
pridržavanje međunarodnih pravila i običaja;
-
široka lepeza ponude tržišnog materijala i veliki broj učesnika
ovlašćenih za obavljanje
poslova na finansijskom tržištu;
-
efikasnost i korektnost
,
koja se ogleda u pravovremenoj i promptnoj valutaciji priliva i
odliva sredstava po osnovu realizacije tržišnih transakcija na nacionalnom i
međunarodnom tržištu;
-
tržišno ponašanje i apsolutna konkurentnost svih učesnika
na tržištu sa stanovišta
kvaliteta tržišnih usluga koje se pružaju klijentima;
-
besprekorna finansijska disciplina
na svim nivoima i kod svih učesnika;
-
savremena tehnologija rada
uz primjenu najsavremenijih tehničkih pomagala;
-
racionalnost
poslovanja institucija izražena kroz niske transakcione troškove;
-
potpuna i dosledna ažurnost
,
koja se ogleda u neprikosnovenoj obavezi učesnika na
tržištu da sve naloge dobijene do određenog vrmena obrade i realizuju istog dana;
-
primjena kontokorentne i korespondentske politike
između tržišnih učesnika;
-
stabilnost, konzistentnost, kongruentnost i dosledna primena zakona
i svih
podzakonskih propisa u odnosu na sve učesnike;
-
primjena najjednostavnijih rešenja za cirkulaciju podataka i dokumenata
;
slobodan transfer kapitala i finansijskog tržišta.
Efikasnost tržišta kapitala svake zemlje pod uticajem je:
akumulirane štednje,
razvijenosti bankarskog sistema,
podsticaja štednje poreskom politikom zemlje,
razvijenosti dugoročnih HoV,
razvijenosti berzi na kojima se trguje dugoročnim HoV,
efikasnost tržišta novca,
ukupne stabilnosti zemlje i
samog tržišnog ambijenta i njgove razvijenosti.
2.1. PONUDA KAPITALA
Ponudu kapitala predstavljaju sva raspoloživa novčana sredstva u dužem roku od godne dana. Pri
tom, ovde mislimo na svu sumu kapitala koji potiče iz nekoliko izvora, kao što su:
svi vidovi štednje, kao odložena potrošnja,
Finansiranje infrastrukture sa tržišta kapitala
svioblici transformacije mobilisanog novca u kapital banaka i
zajmovi u inostanstvu.
Smatra se da je najvažniji primarni izvor kapitala – onaj koji potiče iz štednje, kao odložene
potrošnje društva.
Štednja,
kao odložena potrošnja društva, se formira u sektoru stanovišta i u okviru privrednog i
društvenog sektora zemlje. Kolika će biti ta dužina odlaganja trošenja zavisi od niza objektivnih i
subjektivnih faktora, od kojih su najznačajniji sledeći:
stopa ostatka ličnog dohotka i akumulacije,
stopa očekivanog prihoda u budućnosti i
stepen razvijenosti instrumenata za stimulisanje štednje.
Obim štednje zavisnosti je od mnogih okolnosti. Ovde navodimo najvažnije:
primanja stanovništva i njihova motivisanost da štede
visina i raspodela neto dobitka, kao novostvorene vrednosti i
funkcionisanje sekundarnog tržišta HoV.
Drugi značajan izvor kapitala je
Transformacija mobilisanog novca u kapital banaka
.
Ovaj izvor je isključivo rezultat ’’prerađivačke funkcije’’, bankarskog finansijskog sektora, koji
je u mogućnosti da ogromne iznose štednje,koja se nalazi na štednim računima banaka u tzv.
likvidnoj formi, delimično koristikao kapital, a da se pri tome banka ne izloži riziku
nelikvidnosti.
Drugim riječima,
transformacija mobilisanog novca u kapital banaka
je uslov stalnog jačanja
tržišta kapitala, jer banke jačaju svoju pasivu mobilišući novac u dpozite.
Ti depoziti po ročnosti su različiti: po viđenju, preko onih do nekoliko nedelja, meseca i godina.
Samo oni depoziti raspoloživi preko godinu dana su sa karakterom kapitala. Banka može
preraditi novac u kapital. To redovno čini plasirajući sve drpozite ročnoti do godinu dana
njihovom tansformacijom u kapital. Da bi u tome uspela bnka nastoji da ima više:
deponenata,
oročenih depozita i
međusobno poslovno povezanih deponenat po viđenju.

Finansiranje infrastrukture sa tržišta kapitala
2.2. OBLICI KORIŠĆENJA KAPITALA
Osnovni oblici korišćenja kapitala su zajmovni kapital i valsnički-akcijski kapital. Zajmovni
kapital je oblik korišćenja kapitala u kome se korisnik kaptiala – preduzetnik javlja u ulozi
dužnika, a vlasnik kapitala u ulozi poverioca, pri čemu se između njih stvara kreditni odnos.
Ovaj kreditni odnos može biti direktno uspostavljen između vlasnika i korisnika, a može i
indirektno preko posrednika – banke ili neke druge finansijske organizacije. Zajmovni kapital
može se pojaviti u obliku: investicionog kredita, hipotekarnog kredita i dugoročnog zajma. Pod
investicionim kreditom
podrazumevamo svaku vrstu dugoročnog kredita bez obzira na namenu,
način korišćenja, odobravanja i vraćanja, a koji za obezbeđenje od kreditnog rizika nema
hipoteku, već neko drugo pokriće.
Hipotekarni kredit
predstavlja samo onu vrstu dugoročnog
kredita koji je od kreditnog rizika obezbeđen hipotekom.
2.3. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA
Dosadašnja prakticna iskustva tržišta kapitala ukazuju da se, kao ucesnici najcešce pojavljuju:
1. Investitori kapitala u ulozi prodavaca;
2. Preduzetnici kapitala u ulozi kupaca;
3. Posrednici u formi banaka i drugih bankarskih organizacija specijalizovanih finansijskih
isntitucija kao berzi;
4. Država, u ulozi regulatora i kontrolora.
Sa aspekta tržišnog odnosa, ucesnici na tržištu kapitala se mogu svrstati u:
- Neposredne ucesnike;
- Posredne ucesnike.
Posrednici na tržištu kapitala su najmalobrojniji, a po kvalitativnim elementima, najvažniji
ucesnici na tržištu kapitala. Za posrednike na tržištu kapitala je karakteristicno, da u poslovnim
odnosima trebaju štititi interese komitenata, što je u odredenim slucajevima u suprotnosti sa
njihovim interesima. Prema kriterijumima njihovo organizaciono- funkcijalne strukture,
posrednici na tržištu kapitala se mogu svrstati u sljedece grupe:
- banke i druge finansijske organizacije;
- investicioni fondovi;
- berze kao specijalizovane funkcije.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti