Fiziologija-skripta
FIZIOLOGIJA
(SKRIPTA ZA FARMACEUTE)
0
1. VARENJE; DIGESTIVNI TRAKT;
GASTROINTESTINALNI TRAKT; ALIMENTARNI
TRAKT
Digestivni trakt čine:
usta
ždrelo (pharynx)
jednjak (oesophagus)
želudac (gaster)
tanko crevo (duodenum, jejunum i ileum)
debelo crevo
varenje počinje unosom hrane, ali je bitno pomenuti i efekat Pavlovog eksperimenta, koji
definiše da varenje počinje i pre nego što se hrana unese i to uslovnim refleksom, tj.
indiferentnim signalima koji utiču na sekreciju enzima i na lučenje pljuvačke (ogled sa psom i
zvoncetom, sijalicom ili sl.)
1.1. FIZIČKA I HEMIJSKA OBRADA HRANE U USTIMA
hrana se u organizam unosi putem usta, koja predstavljaju početni deo digestivnog trakta
u ustima se hrana podvrgava fizičkoj (mehaničkoj) i hemijskoj preradi i prevodi u oblik koji
je podložan varenju u narednom delu digestivnog trakta
1.1.1. FIZIČKA PRERADA HRANE U USTIMA
fizička prerada hrane se vrši procesom žvakanja (mastikacija)
žvakanje je lančast refleks koji ima centar u produženoj moždini (medula oblongata)
u toku ovog procesa mandibula (donja vilica) se pomera dole i gore, levo i desno uz
učešće mišića žvakanja – musculus masseter, m. temporalis, m. pterigoideus medialis et
lateralis
zubi (sekutići, očnjaci, prekutnjaci i kutnjaci) seku, kidaju, sitne, drobe i melju hranu
jezik gura hranu u ždrelo
pljuvačka natapa i razmekšava hranu
1.1.2. HEMIJSKA OBRADA HRANE U USTIMA – ENZIMSKO VARENJE
hemijska obrada hrane vrši se enzimima u pljuvačci (pljuvačka ima ulogu i u fizičkoj i u
hemijskoj obradi hrane)
PLJUVAČKA
ph u ustima iznosi 6 – 7 (Guyton) ili 6.9 – 7.4 (praktikum); dakle, to je kiselo-neutralna
sredina
u toku 24h izluči se oko 1000 ml (Guyton) ili 1000 – 1500 ml (praktikum) pljuvačke, a u
toku spavanja 0.5 ml/min
specifična težina pljuvačke je 1002 – 1012
1

tamo se vrši vezivanje HCN sa sulfidnim jonima pri čemu se stvara rodanova kiselina
HCNS od koje dalje nastaju rodanove soli KCNS ili NaCNS koje se izlučuju u pljuvačci
i tako se eliminišu iz organizma)
- pljuvačka sadrži veliku količinu enzima, a najvažniji je α-amilaza (ptijalin)
α-AMILAZA (PTIJALIN)
to je ugljeno-hidratni enzim
razlaže ugljene hidrate (npr. skrob, koji je polisaharid) i to kidanjem α-1,4 glikozidne veze
α-amilaza deluje na delove molekula šećera koji su povezani α-1,4 glikozidnom vezom, pa
od polisaharida dobijamo disaharid maltozu (od onih delova koji su bili povezani α-1,4
glikozidnim vezama) i granične dekstrine, tj mesta grananja, odnosno bočne lance sa α-1,6
glikozidnim vezama (pr. kada hleb zadržimo u ustima, on će dobiti sladak ukus, koji potiče od
šećera maltoze jer se sam hleb (skrob) pod uticajem ptijalina razlaže i dobija se, između
ostalog, i maltoza)
α-amilaza deluje u kiselo-neutralnoj sredini (pri vrednostima ph 6 – 7 – to je i kiselost u
ustima), a inaktiviše se pri ph manje od 4
α-amilaza najbolje dejstvo pokazuje u želucu (što je nelogično): želudac se puni hranom u
koncentričnim krugovima i od sredine, ali kako tek na kraju jela najčešće unosimo ugljene
hidrate, α-amilaza može da uspe da deluje direktno na ugljene hidrate i deluje na njih sve
dok HCl ne dodje do njih i inaktiviše α-amilazu jer znatno snižava ph (ph HCl je 1 – 2)
od ostalih enzima pomenućemo lipazu i maltazu (koja razgrađuje maltozu do glukoze)
ULOGA PLJUVAČKE
vlaženje sluzokože (štiti je od pucanja)
čišćenje zuba
olakšava gutanje
deluje baktericidno protiv karijesa (tiocijanatni jon i lizozim – lizozim je proteolitički
enzim koji napada bakterije i pomaže tiociojanatnim jonima da uđu u bakterije, gde
dolazi do izražaja njihovo baktericidno dejsto)
uloga pljuvačke u varenju
uloga pljuvačke u eliminaciji nekih produkata (pr. rodanove soli)
1.1.3. RESORPCIJA U USTIMA
u ustima se mogu resorbovati:
neki lekovi (lingvalete – stavljaju se pod jezik, pa imamo dejstvo isto kao i
itravenozno dejstvo jer je prostor pod jezikom izuzetno bogat krvnim sudovima,
nitroglicerin)
malo vode
malo alkohola
3
α-
1,4
α-
1,4
α-
1,4
α-
1,6
α-
1,6
1.2. GUTANJE
gutanje je takođe lančast refleks sa centrom u produženoj moždini (medula oblongata)
postoje tri faze gutanja:
1. oralna – voljna
2. faringealna – refleksna; nevoljna: centar u kičmenoj moždini i produženoj moždini
3. ezofagealna – refleksna; nevoljna; centar u kičmenoj moždini i produženoj moždini
1.2.1. ORALNA FAZA GUTANJA
započinje procesom žvakanja
hrana pripremljena za gutanje se voljno potiskuje u ždrelo pritiskom jezika prema gore i
nazad prema nepcu
od tog trenutka gutanje se dalje ne može zaustaviti (!!!)
1.2.2. FARINGEALNA FAZA GUTANJA
nastaje kada bolus (zalogaj) uđe u zadnji deo usta i ždrelo
meko nepce se podiže gore i zatvara hoane (rupe iz nosa), što sprečava vraćanje hrane u
nosne šupljine
nepčani lukovi sa obe strane ždrela, povlačeći se medijalno, približavaju se jedan drugom
i na taj način ograničavaju veličinu bolusa i tako hrana prolazi u ždrelo – nepčani lukovi su
granica između oralne i faringealne faze
glasne žice larynxa (grkljana) se veoma približavaju da hrana ne bi povredila glasne žice
(glasne žice su ligamenti i one se samo zatežu, a ne mogu da se kontrahuju jer je
kontrakcija odlika mišića!!!; visoki tonovi nastaju kada se glasne žice zatežu, a duboki tonovi
nastaju kada se glasne žice opuštaju)
larynx se povlači gore i unapred
epiglotis se spušta, savija na nazad i prekriva dušnik, čime se sprečava prolaz hrane u
nos i traheje i sprečava približavanje hrane glasnim žicama
faringealni mišiči se kontrahuju i tako guraju hranu u ezofagus, kada nastaje ezofagealna
faza
1.2.3. EZOFAGEALNA FAZA GUTANJA
oesofagus (jednjak) služi za sprovođenje hrane od ždrela do želuca kontrakcijom
ezofagealnih mišića
za ždrelo i jednjak su karakteristični peristaltički talasi (primarni i sekundarni – primarni
utiču na potiskivanje najveće količine unešene hrane, a ona mala količina hrane koja je
zaostala potiskuje se sekundarnim peristaltičkim talasom)
muskulatura ždrela i prve trećine jednjaka je poprečno-prugasta, a druge dve trećine
jednjaka imaju glatku muskulaturu
4

ovo su najčešći pokreti za sve delove digestivnog trakta i ove osobine i funkciju imaju i u
ostalim organima sistema za varenje
pokreti mešanja
ovi pokreti kreću od pace-makera, koji se nalazi na korpusu želuca u delu velike krivine –
od njega kreću impulsi za mišićne kontrakcije, koji idu do pilorusnog sfinktera, koji je u toku
varenja zatvoren pod uticajem simpatikusa (da bi bilo omogućeno da se hrana svari u
želucu, a ne da nesvarena pređe u duodenum), odbijaju se od njega i ponovo idu na gore
(prema corpusu) i tako omogućavaju mešanje sadržaja hrane u želucu
frekvencija ovih talasa je 3 – 4 u minuti, odnosno jedan impuls na svakih 15 – 20 sekundi
pokreti evakuacije himusa
ovim pokretima se himus kroz pilorusni sfinkter izbacuje iz želuca i prelazi u duodenum
kontrakcije gladi
to su ritmičke, peristaltičke kontrakcije tela želuca, koje nastaju kada je želudac prazan
duže od nekoliko časova
grčevi gladi
nastaju kada hrana nije unesena od 12 do 24 šasa
1.3.2. PUNJENJE ŽELUCA
hrana iz jednjaka dolazi u želudac, gde se vrši najveće i pravo varenje hrane
kada hrana uđe u želudac, ona se slaže u koncentričnim krugovima u telu i fundusu
želuca, s tim što se ranije dospela hrana slaže uz zidove želuca, pa je novoprispela hrana
bliža otvoru jednjaka
želudac može da primi od 1 – 1.5 l (dm
3
) hrane jer se unosom hrane mišićni tonus želuca
smanjuje i želudac se relaksira
u želucu se hrana zadržava nekoliko časova i dešava se razlaganje hranljivih materija pod
dejstvom želudačnog soka
1.3.3. PRAŽNJENJE ŽELUCA
pražnjenje želuca odvija se kroz distalni otvor koji se naziva pilorički sfinkter
on se nalazi u slabo toničkoj kontrakciji, ali nikada nije potpuno zatvoren, što omogućava
prolaz tečnosti u duodenum, a većim komadima hrane je onemogućen prolaz
većina tečnosti kroz želudac prolazi bez zadržavanja
pod uticajem simpatikusa održava se tonus pilorusa (zatvoren je), a parasimpatikus utiče
na to da se sfinkter sinhrono otvara (da ne bi sva hrana odjednom ušla u tanko crevo) i
omogućava prolaz himusa
u toku zadnjih 20% vremena, koje hrana provodi u želucu, kontrakcije peristaltičkog talasa
bivaju sve intenzivnije i omogućavaju pražnjenje želuca
svaki peristaltički talas omogućava prolaz nekoliko ml himusa
ovako funkcionisanje izaziva tzv. efekat pumpanja hrane u duodenum, pa se ovaj proces
naziva još i pilorusna pumpa
REGULACIJA PRAŽNJENJA ŽELUCA
pražnjenje želuca umereno je regulisano faktorima koji potiču iz samog želuca, a to su:
stepen napunjenosti želuca – što je više napunjen, brže je i pražnjenje
hormon gastrin – on ima stimulacijske efekte na motorne funkcije želuca, tj.
izaziva povećanje aktivnosti piloričke pumpe (tako podstiče pražnjenje)
regulacija se u najvećoj meri obezbeđuje signalima iz duodenuma:
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti