INTERNACIONALNI UNIVERZITET U TRAVNIKU

POLITEHNIČKI FAKULTET

Mašinstvo, Energetika

Predmet: Obnovljivi izvori energije

Seminarski rad

Fotonaponske ćelije

Student:
Ramiz Hadzic
Br. indeksa: xxxxxxxx

Profesor:
Prof. dr. sc. Radomir Biočanin

Asistent: 
Doc. dr. sc. Nedžad Haračić

Travnik, mart 2015.

Sadržaj

Sadržaj....................................................................................................................................2
1. Uvod................................................................................................................................... 3
2. Princip rada solarnih fotonaponskih ćelija.........................................................................4

2.1. Stepen iskorištenja solarnih ćelija...................................................................5
2.2. Tipovi fotonaponskih ćelija.............................................................................7
2.3. Solarna ćelija, modul, panel, polje, sistem ...................................................11
2.4. Prednosti i nedostatci solarnih fotonaponskih sistema..................................12

3. Primjena fotonaponskih solarnih ćelija............................................................................ 14

3.1. Kućni sistemi povezani na elektroenergetsku mrežu....................................14
3.2. Solarne elektrane povezane na elektroenergetsku mrežu..............................14
3.3. Sistemi za snabdijevanje električnom energijom izolovanih područja.........15
3.4 Sistemi za snabdijevanje u industriji bez priključka na mrežu......................15
3.5. PV sistemi u robi široke potrošnje................................................................16
3.6. Efikasnost solarnih sistema / elektrana sa fotonaponskim ćelijama.............16
3.7. Faktor kapaciteta...........................................................................................17
3.8. Korištenje tehnologije fotonaponskih ćelija u Evropi...................................18

4. Utjecaj korištenja solarne fotonaponske tehnologije na okolinu.....................................20

4.1. Vrijeme povrata uložene energije u proizvodnju PV....................................20
4.2. Emisija gasova staklene bašte.......................................................................21
4.3. Utjecaj na okoliš zauzimanjem zemljišta......................................................22
4.4. Energetska sigurnost.....................................................................................24
4.5. Recikliranje korištenih solarnih fotonaponskoih modula..............................24

5. Solarna energija u BiH i FBiH.........................................................................................27

5.1. Trenutna iskorištenost solarne energije.........................................................28
5.2. Planovi, razvoj i poticaji u oblasti iskorištenja solarne energije...................29

Literatura.............................................................................................................................. 31

Fotonaponske ćelije / Predmet Osnove energetike, xxxxxx xxxxx, student VIII semestar IU Travnik, Fakultet politehničkih nauka,  
Mašinstvo, Energetika, Br. indeksa: PT-98/14-I

2

background image

2. Princip rada solarnih fotonaponskih ćelija

Ako se čistom poluprovodniku, na primjer silicijumu, dodaju odgovarajuće primjese, onda 
će on postati takozvani P-tip ili N-tip poluprovodnika. Ako se četverovalentni atom silicija 
u   kristalnoj   rešetki   zamijeni   peterovalentnim   atomom   fosfora,   njegova   četiri   valentna 
elektrona popuniće kovalentne veze s ostalim atomima silicija. Peti, suvišni, elektron neće 
biti zadržan u kemijskoj vezi, jer za njega na raspolaganju nema praznih stanja, pa ga 
jedino   atom   fosfora   još   privlači   slabom   kulonskom   vezom   koja   se   lako   prekida 
dovođenjem energije. Taj elektron udaljen od atoma fosfora ima na raspolaganju samo 
slobodna stanja u pojasu vodljivosti, a ostavlja primjesu fosfora jednostruko pozitivno 
nabijenom. Potrebna energija za odvajanje elektrona zove se energija za jonizaciju prim-
jese, a atom fosfora je 

donor

, jer donira vodljivi elektron rešetki, a silicij je tada 

N-tipa

.

Kod kristalne rešetke silicijuma sa trovalentnim primjesama, kao što je atomo bora, dolazi 
do manjka u valentnim elektronima. Tri elektrona popunjavaju kovalentne veze s trima od 
četiriju   susjednih   atoma   silicija,   no   četvrti   atom   ima   samo   jednoelektronsku   vezu,   tj. 
nastala   je  

šupljina

,   višak   jednog   pozitivnog   naelektrisanja.   Na   sličan   način   kao   kod 

primjese fosfora, šupljina je vezana slabom kulonskom silom na atom bora. Ako se od 
njega   udalji,   četvrta   se   kovalentna   veza   oko   bora   popuni,   i   on   ostaje   s   jednostrukim 
negativnim nabojem. Tako su atomi bora kao primjese u siliciju 

akceptori

 jer mogu primiti 

elektrone i tako uvesti šupljine u valentni pojas, odnosno silicij je tada 

P-tipa

.

Fotonaponska ćelija je u osnovi PN-spoj, odnosno poluprovodnička dioda, koji nastaje 
kada   se   jednom   dijelu   kristala   čistog,   četverovalentnog,   silicijuma,   dodaju   trovalentne 
(akceptorske)   primjese,   tako   da   nastane   P-tip   poluprovodnika,   a   drugom   dijelu 
peterovalentne (donorske) primjese, te u tom dijelu kristala nastaje N-tip poluprovodnika. 
Bitno je svojstvo PN-spoja njegovo ispravljačko djelovanje, što znači da lakše provodi 
struju   kad   je   P-područje   pozitivno,   a   N-negativno.   Dakle,   PN-spoj   radi   kao   dioda,   i 
propušta struju samo u jednom smjeru. Ako se na PN-spoj priključi izvor vanjskog napona 
u propusnom smjeru, tako da je pozitivan pol na P-strani a negativan na N-strani, na 
granici između ta dva područja, kao posljedica gradijenta koncentracije, nastaje difuzija 
elektrona  iz   N-područja  prema  P-području,   i  šupljina  iz  P-područja   prema  N-području 
struja 
U silicijumskoj solarnoj ćeliji, prikazanoj na slici 1., na površini pločice P-tipa silicijuma 
su   difundirane   primjese,   npr.   fosfor,   tako   da   na   tankom   površinskom   sloju   nastane 
područje N-tipa poluprovodnika.

Slika 1. Solarna fotonaponska ćelija.

Fotonaponske ćelije / Predmet Osnove energetike, xxxxxx xxxxx, student VIII semestar IU Travnik, Fakultet politehničkih nauka,  
Mašinstvo, Energetika, Br. indeksa: PT-98/14-I

4

Da bi se skupili naboji nastali apsorpcijom fotona iz sunčava zračenja, na prednjoj površini 
ćelije nalazi se metalna rešetka koja najčešće ne pokriva više od 5 % površine, tako da 
utiče   na   apsorpciju   sunčevog   zračenja.   Stražnja   strana   ćelije   prekrivena   je   metalnim 
kontaktom.   Da   bi   se   povećala   djelotvornost   ćelije,   prednja   površina   ćelije   može   biti 
prekrivena slojem koji smanjuje refleksiju sunčeve svjetlosti.
Kada se solarna ćelija osvijetli, na njenim krajevima se pojavljuje elektromotorna sila, tj. 
napon. Tako solarna ćelija postaje poluprovodnička dioda, odnosno PN-spoj, i ponaša se 
kao ispravljački uređaj koji propušta struju samo u jednom smjeru.
Apsorbirani fotoni pobuđuju slobodne elektrone iz N-spoja i proizvode parove elektron- 
šupljina. Ako apsorpcija nastane daleko od PN-spoja, nastali par ubrzo se rekombinira. 
Međutim, nastane li apsorpcija unutar, ili blizu PN-spoja, unutrašnje električno polje, koje 
postoji u osiromašenom području, odvaja nastali elektron i šupljinu. 

Slika 2. Apsorpcija u blizini PN-spoja.

Elektron se kreće prema N-strani, a šupljina prema P-strani. Zbog skupljanja elektrona i 
šupljina na odgovarajućim suprotnim stranama PN-spoja dolazi do pojave elektromotorne 
sile   na   krajevima   solarne   ćelije.   Kontakt   na   P-dijelu   postaje   pozitivan,   a   na   N-dijelu 
negativan. Ako su kontakti ćelije spojeni s vanjskim potrošačem, kao što je prikazano na 
slici 1., proteći će električna struja, a solarna fotonaponska ćelija postaje izvor električne 
energije. 

2.1. Stepen iskorištenja solarnih ćelija

Najvažnija karakteristika solarnih ćelija mjeri se stepenom korisnog djelovanja, odnosno 
količinom sunčeve svjetlosti (energije fotona) koju direktnom konverzijom mogu pretvoriti 
u   elektručnu   energiju.   Tipična   solarna   fotonaponska   ćelija   ima   efikasnost   od   16,50%. 
Drugim riječima, solarna ćelija će u električnu energiju pretvoriti tek jednu šestinu sunčeve 
svjetlosti koja pada na njenu površinu.

1

Efikasnost konverzije najviše zavisi od tehnologije koja se koristi za izradu modula, zatim 
od spektra sunčevog zračenja kojeg solarna želija može apsorbovati , temperature okoline - 
odnosno od temperature solarne ćelije, dizajna modula, i materijala od koje je napravljena 
solarna ćelija. Ostatak energije koji predstavlja gubitak pri transformaciji, raspodeljuje se 
na druge načine. (Slika 3)

1

 U laboratorijskim uslovima postizana je efikasnost od i do 43%.

Fotonaponske ćelije / Predmet Osnove energetike, xxxxxx xxxxx, student VIII semestar IU Travnik, Fakultet politehničkih nauka,  
Mašinstvo, Energetika, Br. indeksa: PT-98/14-I

5

background image

efikasnosti. Za izradu fotonaponskih ćelija koriste se sljedeći poluprovodnički materijali i 
tehnologije:
– Silicij (Si) – uključujući monokristalni silicij (c-Si), polikristalni silicij (p-Si), i amorfni 
silicij (a-Si).
– Polikristalni tankoslojni materijali (polikristalni tanki film) – kao što su , CdTe kadmij-
telurid, bakar-indij-diselenid) te tankoslojni silicij (amorfni silicij spada i u ovaj tip).
– Monokristalni tankoslojni materijali (monokristalni tanki film) – većinom izvedeni od 
galij-arsenida (Ga-As).
– Fotonponske ćelije sa kaskadnom strukturom materijala – što su kombinacije raznih 
poluprovodničkih materijala u slojevima.

Fotonaponske ćelije izrađene od monokristalnog silicija

Fotonaponske ćelije izrađene od monokristalnog silicija imaju takozvanu  

homojunction 

strukturu. Sastoje od istog materijala koji je modificiran tako da je na jednoj strani ćelije P-
sloj, a na drugoj N-sloj silicijumskog kristala. Unutar ćelije, P-N spoj lociran je tako da se 
maksimum sunčevog zračenja apsorbira u njegovoj blizini. Površina ovih ćelija zavisi od 
presjeka monokristala od kojeg se proizvode, i iznosi od 5 do 10 cm, debljina im je od 200 
do 300 μm, a napon od 0,55 do 0,70 V. Teorijska efikasnost im je oko 22 %, dok je stvarna 
oko   18   %.   Nedostatak   ovog   tipa   ćelija   je   visoka   proizvodna   cijena,   zbog   tehnološki 
zahtijevnog procesa proizvodnje.

Slika 4. Principijelna šema monokristalne (c-Si) i polikristalne (p-Si) ćelije

Fotonaponske ćelije izrađene od polikristalnog silicija (p-Si)

Polikristalne (p-Si), kao i monokristalne imaju 

homojunction

 strukturu s tom razlikom što 

strukturu polikristalnog silicij čini više manjih kristala. Zbog toga dolazi do pojave granica 
u strukturi koje koče tok elektrona i potiču ih na rekombiniranje sa šupljinama u većem 
broju što rezultira smanjenjem izlazne snage ovih ćelija. Najraširenija metoda izrade je 
livenje tečnog silicija u kalup, izrezivanje u oblik četverostranih prizmi iz kojih se izrezuju 
pločice za fotonaponske ćelije. Proces proizvodnje ćelija od polikristalnog silicija je znatno 
jeftiniji od procesa proizvodnje monokristalnih ćelija, ali imaju nižu efikasnost. Teorijska 
efikasnost im je oko 14-18 %, a stvarna između 12 i 16 %.

Fotonaponske ćelije / Predmet Osnove energetike, xxxxxx xxxxx, student VIII semestar IU Travnik, Fakultet politehničkih nauka,  
Mašinstvo, Energetika, Br. indeksa: PT-98/14-I

7

Želiš da pročitaš svih 31 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti