Frojd, teorija kulture i maskulinitet

SADRŽAJ:

Uvod

 

         

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

 3  

O teoriji kulture

 

        

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

 3  

Kultura između nagona i razuma,
priča o Robinzonu Krusou

 

         

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

 6  

Muška savest

 

     

            

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

 7  

Frojdov svet kao muški svet

 

       

            

 

          

 

          

 

          

 

          

 

 8  

Zaključak

 

           

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

 11

   

Literatura

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

          

 

 13

   

2

background image

sposobnosti. Otac psihoanalize pripisuje ženi isključivo posmatračku, pasivnu ulogu u 
porodici   i   društvu   zbog   predrasude   da   su   ovom   polu   svojstvene   osobine:   psivnost, 
emotivnost,   histeričnost,   rasterećenost   od   nagona   i   iracionalnost.   S   druge   strane, 
tradicionalni (patrijarhalni) pogled muškarcu pripisuje: aktivnost, kreativnost, agresiju, 
razumno   delanje   i   moć   odricanja   od   nagona.   U   ovakvom   sistemu   jedan   od   članova 
binarnih opozicija ima pozitivni vrednosni predznak, dok je drugi shvaćen kao negativan. 
Upravo je to slučaj i sa grupama muškarac/žena, aktivno/pasivno, razum/osećajnost itd. 
Frojd   iako   vrlo   lucidan   u   mnogim   svojim   teorijama,   sklon   je   da   bez   preispitivanja 
preuzme ovaj dualizm (zajedno sa inherentnim vrednosnim sudom) i inkorporira ga u 
svoju teoriju. Ova nesmotrenost ili determinisanost vremenom u kojem je pisao, a možda 
i intimni stav autora, reflektuju se na svaki pojedinačni deo Frojdove psihoanalitičke 
teorije.

Kako   smo   već   primetili,   žene   su   smeštene   među   posmatrače   civilizatorskih 

aktivnosti   i   zbog   svoje   oslobođenosti   od   nagona.   Libido   je   pre   svega   svojstven 
muškarcima, i zbog toga su oni prepoznati kao aktivni.

1

  „S obzirom na autoerotska i 

masturbatorska   seksualna   ispoljavanja   moglo   bi   se   postaviti   načelo   da   seksualnost 
devojčica ima potpuno muški karakter. Da, kad bismo pojmovima ’muški i ženski’ umeli 
da damo određeniju sadržinu, onda bi se mogla zastupati i tvrdnja da je 

libido po pravilu 

u zakonu muške prirode

 (podvukla A. Đ.), bez obzira da li se javlja kod muškarca ili 

žene i bez obzira na objekat, bio to muškarac ili žena.“

2

  U fusnoti Frojd dodaje da je 

libido označen kao muški zbog toga što je nagon uvek aktivan, čak i kada ima pasivan 
cilj. „Kada kažete muško, po pravilu podrazumevate nešto što je ’aktivno’, a kada kažete 
’žensko’,   mislite   na   nešto   što   je   pasivno.   Sasvim   je   tačno   da   takav   odnos   postoji.“

3 

Nagoni su, prema Frojdu, izraženiji kod muškaraca što doprinosi njihovom aktivnom 
delanju. S druge strane, žena je viđena kao u većoj meri oslobođena nagona, inhibirana, 
pasivna i odatle prepuštena na milost i nemilost muškom impulsu. Ukoliko bi žena i 
pokazala libidonosne porive, oni bi bili okarakterisani kao muški. Možemo zaključiti da 
žena može ospoljiti svoju seksualnost i aktivnost jedino po cenu sopstvene ženskosti, tj. 
ove osobine je približavaju suprotnom polu. Verovatno je ovo negiranje libida u žena 
Frojda nateralo da je u prahordi svrsta među sredstva za dostizanje seksualnog uživanja, a 
ne  među   sudeonike  u   polnom   činu.   Ali   iz   nagonske  pasivnosti   proizlazi   druga   vrsta 
inhibiranosti koju prepoznajemo kao kulturnu, odnosno socijalnu. Aktivan, stvaralački 
muški princip, vođen nagonima, stvara kulturu, dok su žene svedoci i motivacija ovog 
civilizatorskog uspeha, no nikako saradnici.

U  nastavku   teorije   o   začetku   kulture,   sinovi  nezadovoljni   svojim  položajem   i 

restrikcijama ustaju protiv oca i ubijaju ga. Zaključujemo da je erotski nagon uslovio 
prevrat, pa odatle i same početke kulture. Ali još je bitnije istaći da 

muški 

erotski nagon 

kreira kulturu. Eros je kod Frojda viđen kao kreativna sila koja teži stvaranju, nasuprot 
Tanatosu koji razara. Zbog ambivalentnih osećanja prema ocu, sada kada je bes utoljen 
nastaje kajanje i osećaj krivice među sinovima. Kako bi ostvarili pomirenje sa velikim 
pretkom, zabrane koje je on postavljajo potomci pretvaraju u zakon. Praotac horde biva 
uznesen na nivo božanstva, odnosno totema. Kultura se prema Frojdu rađa u krivici koju 
nasleđuju i dalji potomci, neznajući zbog čega. Pored pitanja o načinu prenošenja ovog 

1

 Frojd, Sigmund, 

O seksualnoj teoriji, Totem i tabu

, Matica srpska, Novi Sad, 1969, str. 95.

2

 Ibid. str. 95.

3

 Frojd, Sigmund, 

Nova predavanja za uvođenje u psihoanalizu

, Matica srpska, Novi Sad, 1969, str. 212.

4

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti