Brendiranje gradova – Novi Sad kao brend
Beograd, 2023.
FAKULTET DRAMSKIH UMETNOSTI
Brendiranje gradova
Novi Sad kao brend
Danijela Dodić
2
Sadržaj
Međunarodni festival filma Cinema City
................................................................................................11

4
Mnogo toga je zaslužno za to što se Novi Sad danas razlikuje od drugih gradova u Srbiji i
regionu – geografska pozicija grada, koja otvara vrata brojnim načinima brendiranja ovog
regiona, kulturna istorija, arhitektura i nezaobilazna umetnost, koje u Novom Sadu ima na
pretek.
Kratka istorija Novog Sada
Novi Sad je jedan od tri najveća grada u Srbiji, administrativni centar Vojvodine, a zbog svoje
pozicioniranosti, često ga nazivaju i srpskim ili dunavskim Gibraltarom. Nastao na Dunavu,
ispod „petrovaradinske stene“, u podnožju Fruške gore, Novi Sad postoji tek nešto više od 300
godina. Prvi put je spomenut 1694. godine, dve godine pošto je počela gradnja Petrovaradinske
tvrđave. Srednjoevropska Habzburška monarhija se podizanjem Tvrđave uzdigla iz pepela, posle
turske opsade Beča 1683. godine. U trorečju Dunava, Tise i Save, gde su se susrele tri
civilizacije – civilizacije hrišćanskog Istoka, hrišćanskog Zapada i islama, našle su utočište
brojne etničke i verske grupe. Ovaj prostor, pre i posle Rimljana, ima zanimljivu istoriju dugog
trajanja, brojnih naroda i kultura. Na "petrovaradinskoj steni", Rimljani su podigli utvrđenje,
koje su kasnije Mađari obnovili, a Turci održali. Naspram Tvrđave, na levoj obali Dunava, posle
proterivanja Turaka, a krajem XVII veka, Austrijanci su podigli mostobran. Oko njega je niklo
naselje vojnika, zanatlija i trgovaca. Naselje je nazvano Racko (Srpsko) selo, a kasnije
Petrovaradinski šanac. Kada se uvećalo, posle prestanka ratova početkom 18. veka, građani
željni slobode uspeli su da, uz finansijski otkup od 80.000 forinti, od carice Marije Terezije
izdejstvuju status „slobodnog kraljevskog grada“, pod imenom Novi Sad. Bilo je to 1. februara
1748. godine, a grad koji je koštao 80.000 forinti, danas je jedan od najvećih brendova svoje
zemlje i nema cenu.
Vekovima je Dunav bio jedno od najvećih bogatstava Novog Sada. Reka je u grad dovodila
trgovce, robu i ideje, a potom sve to ponovo odvodila u neke druge gradove i zemlje. Mostovi na
Dunavu su, kao i u svim evropskim gradovima, postali jedan od zaštitnih znakova. Ratovi su
rušili mostove. U narodu je bilo poznato da su Novosađani, godinama posle bombardovanja,
govorili da imaju dva mosta nad Dunavom, jedan (pontonski) na Dunavu, a sedam u Dunavu.
Od samog početka, Novi Sad je bio višenacionalni grad. Najviše je uvek bilo Srba, a bilo je i
Mađara, Hrvata, Slovaka, Grka, Jevreja, Rumuna i Roma. Taj svoj multikulturni imidž sačuvao
je do danas. Jedan putnik je o Novom Sadu 18. veka napisao: ,,Ovaj slobodni grad je znamenit
primer šta sve može da učini tolerancija i trgovina.“
Početkom XIX veka, Vuk Stefanović Karadžić rekao je da je Novi Sad ,,najveće srpsko
opščestvo na svijetu“. U Revoluciji 1848. godine, grad je bombardovan i uništen. Njegovi
ISTORIJA NOVOG SADA | Novi Sad
Srbulović Đorđe, Kratka istorija Novog Sada, Prometej izdavaštvo, Novi Sad, 2011., 7-11.
5
građani su ga obnovili u kombinaciji baroka i drugih arhitektonskih stilova, u drugoj polovini 19.
veka. Tada Novi Sad dobija još jedan nadimak - ,,Srpska Atina“, pod kojim ga danas često
srećemo u različitim medijima. Novi Sad je nastavio svoj put razvoja u kulturnom i privrednom
pogledu. Razvio se u moderan evropski grad s bulevarima i velikim građevinama, kao što su
velelepne zgrade Banovine i Srpskog narodnog pozorišta, koje se smatraju simbolima grada.
Posle tragičnih događaja u Drugom svetskom ratu, kada je stradalo mnogo Novosađana, grad se
naglo uvećao i proširio na sve strane.
Matica kulture
Od samog nastanka grada, građani Novog Sada brinuli su o svom duhovnom životu. Podizane su
crkve (prve pravoslavne bile su: Nikolajevska, Saborna crkva Sv. Georgija, Uspenska i
Almaška), a uz crkvena zdanja, podizane su i škole. Novosađani su u 19. veku imali dve
gimnazije: srpsku i mađarsku. Negovan je kulturni život građanstva. Razvijano je knjižarstvo,
novinarstvo i štamparstvo. Od kulturnih institucija osnovane su Srpska čitaonica (1845. godine) i
Srpsko narodno pozorište (1861. godine). Najvažniji događaj kulturne istorije grada bilo je
preseljenje Matice srpske u Novi Sad, 1864. Matica srpska, najstarija srpska kulturna institucija
novog veka, osnovana je u Budimpešti 1826. godine. Pod njenim okriljem razvile su se i druge
ustanove, kao što su Biblioteka Matice srpske, Galerija Matice srpske, Muzej Vojvodine, Muzej
grada Novog Sada i druge. Epitet ,,Srpska Atina“ zapravo je označio zlatno doba kulture Novog
Sada. Uz institucije, napredovanju grada najviše su doprinele značajne ličnosti.
Početkom 21. veka Galerija Matice srpske ušla je u proces transformacije iz tradicionalnog
umetničkog muzeja u savremeni muzej 21. veka. Formirana je stalna postavka, koja u duhu
savremenog društva priča o: nastanku, razvoju i dometima srpske likovne umetnosti od 16. do
21. veka. Pored redovne izložbene aktivnosti, oživljena je praksa gostujućih izložbi. Ponovo su
pokrenuta gostovanja inostranih izložbi koja su bila deo muzejske prakse tokom druge polovine
20. veka. Sada se praksa gostujućih izložbi odvija u saradnji s kulturnim centrima i institutima
evropskih država u Srbiji, kao i kroz saradnju s muzejima iz država bivše Jugoslavije.
Međunarodna saradnja jedan je od prioriteta u procesu sklapanja partnerstava sa srodnim
muzejskim ustanovama. Međunarodna saradnja se uspostavlja kao specifičan vid kulturne
diplomatije kroz delatnost ustanova kulture. Galerija je uzdigla svoju delatnost na evropski nivo i
prihvatila evropske standarde, kako bi i sama ugostila što veći broj evropskih muzeja. Jedan od
primera je gostovanje izložbe Evropski fenomeni u kolekciji Galerije Matice srpske u
Nacionalnom umetničkom muzeju u Temišvaru. Ova izložba nastala je 2018. godine, a po odluci
Evropske unije, ova godina proglašena je godinom evropskog kulturnog nasleđa. Izložba je
najpre predstavljena u Novom Sadu, zatim u Muzeju savremene umetnosti u Banjaluci, a potom i
u Temišvaru. Cilj ovakvih izložbi je predstavljanje nacionalne umetnosti kroz izlaganje
Srbulović Đorđe, Kratka istorija Novog Sada, Prometej izdavaštvo, Novi Sad, 2011., 7-11.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti