Građa računara

Univerzitet Travnik

Mašinski fakultet

Katedra za informatiku

GRAĐA RAČUNARA

(seminarski rad iz predmeta Informatika)

Travnik, 28.05.2013. Student: Karahmet Ema

Mentor: ass.Larisa _______

Uvod

Svako se osobno računalo sastoji od vanjskih uređaja poput tipkovnice, monitora ili miša, i unutarnjih
uređaja zatvorenih u kučištu kako bi ih se zaštitilo od prašine i drugih vanjskih utjecaja. Kučišta se
međusobno razlikuju po veličini i opremljenosti – neka imaju više prostora za tvrde diskove i CD/DVD
pogone, neka manje, u neka se može ugraditi više ventilatora kako bi se pospješilo hlađenje uređaja,
a neka dolaze i sa prozirnim plohama, raznobojnim osvjetljenjima i mjeračima temperature. Neovisno
o veličini i ušminkanosti, kada otvorite prosječno kučište u njemu ćete zasigurno moći prepoznati
slijedeće komponente:

Slika 1. preuzeta sa:

http://public.carnet.hr/~jrukelj/infor/slike/unutrasnjost/kuciste-small.jpg

Matična ploča je osnovni element osobnih računala koji povezuje sve ostale djelove i omogućuje
njihovu međusobnu komunikaciju. Svi dijelovi osobnog računala su ili smješteni direktno na matičnoj
ploči ili spojeni na nju putem priključnica – unutarnjih (slotova) i vanjskih (portova).

LGA utor

Slika 3. preuzeta sa:

http://public.carnet.hr/~jrukelj/infor/slike/unutrasnjost/lga-small.jpg

PGA utor

Slika 4. Preuzeta sa:

http://public.carnet.hr/~jrukelj/infor/slike/unutrasnjost/pga-small.jpg

Važna karakteristika matične ploče je njen format koji joj određuje veličinu, te razmještaj i broj
priključnica. Najpoznatiji format je standardni ATX (Advanced Technology Extended), veličine
305x244 mm koji je napravljen tako da što više olakša spajanje uređaja. Dijelovi ATX matične ploče su
postavljeni paralelno da poboljšaju odvođenje topline. Manji formati poput µATX (mikroATX), flexATX
i mini-ATX zadržavaju osnovne karakteristike standarnog ATX formata, ali su manji veličinom i sadrže
manji broj priključnica. Moderne matične ploče u pravilu dolaze s mnoštvom integriranih sklopova
poput grafičke kartice, mrežne kartice i zvučne kartice.

µATX matična ploča

Slika 5. Preuzeta sa:

http://public.carnet.hr/~jrukelj/infor/slike/unutrasnjost/microATX-small.jpg

Središnja jedinica za obradu (eng.central processing unit,CPU) je "mozak" računala; obrađuje
podatke, upravlja prijenosom podataka između pojedinih dijelova sustava, te usklađuje i nadzire rad
cijelog računalnog sustava. Sastoji se od dva osnovna dijela:

upravljačke jedinice

koja uz pomoć kontrolnih signala nadzire i usklađuje sve aktivnosti koje se

odvijaju u računalnom sustavu (npr. prijenos podataka, aritmetičke i logičke operacije, spremanje i
dobavljanje podataka iz memorije)

aritmetičko-logičke jedinice

koja izvodi aritmetičke i logičke operacije nad podacima, npr. zbrajanje

dvaju brojeva, usporedba dvaju brojeva

Važan dio CPU-a čine i registri. Registri su vrlo brza memorija malog kapaciteta koja privremeno
pohranjuje naredbe i podatke koji se obrađuju. Brzina kojom CPU radi je regulirana unutrašnjim
satom ili mjeračem takta. Sat je zapravo jedan maleni kristal koji neprestano vibrira određenim
brojem titraja u sekundi. Svaki titraj šalje impuls CPU-u, koji za svaki impuls može izvršiti jednu ili više
akcija. Brzina kojom se to izvodi se izražava u Hertzima (Hz) i naziva se takt, a kako se kod modernih
CPU-a radi o bilijunima titraja u sekundi, kao mjerna jedinica se koristi GHz. Vrijeme između otkucaja
sata zove se ciklus CPU-a.

Osim brzine sata, na moć CPU-a utječu još neki čimbenici poput količine bitova koje CPU može
istodobno obraditi – moderna osobna računala mogu obraditi 32 ili 64 bita u jednom ciklusu (32 i 64-
bitni procesori).Kod osobnih računala ulogu CPU-a obavlja mikroprocesor. Mikroprocesor je
poluvodički sklop kod kojeg su na jednom čipu smješteni svi važni dijelovi CPU-a. Suvremeni
mikroprocesori imaju više stotina milijuna tranzistora smješetnih na pločici površine stotinjak

Postoji više načina podjele memorije, a najopćenitija je podjela na unutarnje i vanjske. Unutarnje
memorije privremeno pamte podatke dok se programi izvode, i izvedene su u obliku čipova u
procesoru, matičnoj ploči i kao posebne kartice koje se umeću na matičnu ploču. U unutarnje
memorije spadaju radna memorija - RAM, ROM i priručne memorije.

Sve je podatke nakon obrade u računalu potrebno trajno pohraniti za buduću uporabu. Vanjske ili
sekundarne memorije dugotrajno pohranjuju velike količine podataka, uključujući i kada se računalo
isključi. Najrasprostranjenije vanjske memorije su tvrdi disk i optički diskovi poput CD, DVD i Blue Ray
diskova.

Kao sklop koji pamti podatke memorija je jedan od najvažnijih dijelova računala. Dok je računalo
upaljeno, CPU neprestano koristi memoriju. Kada se računalo uključi, iz ROM memorije učita BIOS
(eng. Basic input output system) - skup naredbi koji mu daje osnovne informacije o svim djelovima,
inicijalizira ih i provjerava da li funkcioniraju ispravno. Sa tvrdog diska se u radnu memoriju – RAM
učitava operativni sustav koji korisniku omogućava korištenje računala. Kada se pokrene neki
program, on se učitava u RAM, i nakon toga ako se neka datoteka otvori i ona se učitava u RAM, a
ukoliko ju snimimo i zatvorimo program, datoteka se pohranjuje na tvrdi disk, a program briše iz
RAM-a.

Lokalna memorija

ili registri su male vrlo brze memorije unutar mikroprocesora. Njihov kapacitet se

izražava u bitovima, i obično se radi o broju bitova koje CPU može obraditi u jednom ciklusu, pa tako
npr. 32 bitna računala imaju 32 bitne registre.Svi podaci prije no što se obrađuju, i neposredno nakon
obrade se pohranjuju se u registre, npr. brojevi koji se zbrajaju, te njihov zbroj, a pohranjuju se i
adrese određene lokacije u memoriji računala.

Osim registara u CPU je ugrađena još jedna vrsta memorije. Kako je CPU sklop koji izrazito brzo radi,
kada pristupa radnoj memoriji koja sporije radi, obično mora čekati da bi dobio podatak koji je tražio.
Kako bi se taj proces ubrzao koriste se priručne ili cache memorije. To je memorija u koju se
pohranjuje dio sadržaja iz RAM-a i koja ubrzava razmjenu podataka između CPU-a i RAM-a. Priručna
memorija se koristi i u tvrdim diskovima i uređajima za pisanje/čitanje optičkih diskova.

ROM (eng.read only memory) memorija

je memorija koju u računalo ugrađuje proizvođač, a čije je

osnovno svojstvo da se jednom upisani podaci ili ne mogu mjenjati ili je za njihovu promjenu
potrebno izvršiti poseban proces. Zbog toga se upotrebljava za pohranu podataka koji su u pravilu isti
i nepromjenjivi i koji su potrebni samo za čitanje. Kod računala se npr. upotrebljava za pohranu skupa
temeljnih naredbi računalu što treba učiniti nakon uključivanja u rad – BIOS-a.

ROM čip sa BIOS-om; Slika 8. Preuzeta sa:
http://public.carnet.hr/~jrukelj/infor/slike/unutrasnjost/rom-bios.jpg