Hard disk (AIOR)
ARHITEKTURA I ORGANIZACIJA RAČUNARA
Vladan Ristić 73/15P
HARD DISK
SEMINARSKI RAD
IZ PREDMETA
ARHITEKTURA I ORGANIZACIJA RAČUNARA
HARD DISK
mentor:
student:
dr. Danilo Oklobdžija
Vladan Ristić 73/15P
novembar 2016.
ARHITEKTURA I ORGANIZACIJA RAČUNARA
HARD DISK
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA BLACE
2
SADRŽAJ
4.1 PRIMERI OČITAVANJA PODATAKA SA HDD .............................................. 15
5. KARAKTERISTIKE HARD DISKA .................................................................. 16
6. POVEZIVANJE HARD DISKA ...................................................................... 19

ARHITEKTURA I ORGANIZACIJA RAČUNARA
HARD DISK
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA BLACE
4
2.
Prvi hard diskovi, nastali su kao rezultat mnogobrojnih eksperimenata, bili su glomazni i
teški za proizvodnju, i nisu montirani unutar računara.
Prvi “pravi” hard diskovi imali su glave za čitanje i upisivanje koje su bile u direktnom
kontaktu sa površinom diska, kako bi tadašnja elektronika mogla bolje da očita polje na
površini diska. Glave su se zbog toga grebale površinu diska (što je ugrožavalo sigurnost
podataka) i brzo trošile. Inženjeri u IBM kompanije su otkrili da bi promenom dizajna, glave
mogle da se postave iznad površine diska i tako čitaju podatke sa njih dok diskovi prolaze
ispod njih. Ovo otkriće postavilo je temelje današnje tehnologije.
Američka kompanija IBM (
International Business Machines Corporation
) predstavila je
septembra
1956.
godine prvi komercijalno dostupan disk “
350 RAMAC
” u okviru IBM 305
RAMAC sistema.
Slika 1. 350 RAMAC
Prvi hard disk sastojao se od: magnetne disk memorije sa pristupnim mehanizmom,
elektronskih i pneumatskih kontrola za pristupni mehanizam i malog vazdušnog kompresora.
Bio je dugačak 152 centimetra, visok 172,72 centimetra i dubok 73,66 centimetra.
ARHITEKTURA I ORGANIZACIJA RAČUNARA
HARD DISK
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA BLACE
5
Konfigurisan je sa 50 magnetnih diskova prečnika 60,96 centimetra koji su imali 50.000
sektora od kojih je svaki sektor mogao da podrži 100 alfanumeričkih karaktera imao je
kapacitet od 5 miliona karaktera (otprilike 4,4 MB, ali sa karakterom dužine 7, a ne 8 bita).
Gustina zapisa podataka bila je oko 2000 bita po kvadratnom inču, a brzina prenosa
podataka bila je tada impresivnih 8800 bajta u sekundi.
Slika 2. Unutrašnjost hard diska 350 RAMAC
Tokom narednih nekoliko decenija, stvari se ne menjaju mnogo, jer upotreba računara je u
velikoj meri potisnuta u komercijalne interese i kućni PC je tek trebalo da bude izmišljen.
1961.
godine IBM je napravio prvi disk sa glavama za čitanjeupis koje stoje u vazduhu.
1967.
godine japanske kompanije Hitachi i Toshiba ulaze na tržište hard diskova.
1974.
godine IBM je predstavio model 3340 Winchester kapaciteta 40 i 60 MB, koji je
preteča svih današnjih hard diskova.
1979.
godine osnivana je kompanija Seagate. Seagate firma je 1980. godine proizvela prvi
5.25 inčni hard disk prilagođen personalnim računarima ST-506 kapaciteta 5 MB, 1981.
godine sledio je model ST-412 kapaciteta 10 MB. Iste godine IBM “thin film head”
tahnologiju i ubrzava čitanje i upisivanje na disku (3 MB u sekundi). Uvođenjem nove
tehnologije IBM proizvodi prvi hard disk čiji se kapacitet meri gigabajtima, pod nazivom IBM
3380 kapaciteta 2,52 GB. Bio je veličine frižidera i težak oko 250 kilograma.

ARHITEKTURA I ORGANIZACIJA RAČUNARA
HARD DISK
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA BLACE
7
1992.
godine kompanije Integral Peripherals proizvela je prvi hard disk veličine 1,8 inča
(Mustang 1820) kapiciteta 20 MB.
1993.
godine kompanija Western Digital uvela je EIDE standard (
Enhanced Integrated Drive
Electronics
) kao odgovor na ograničenja i zaostajanje IDE specifikacije za novim trendovima,
pogotovo za SCSI (
Small Computer System Interface
) standardom koji je uveden 1986.
godine za regulaciju povezivanja i prenosa podataka između računara i perifernih uređaja.
Pri projektovanju morala se, jasno, očuvati kompaktabilnost sa postojećim standardom kako
biprelazak bio što bezbolniji. EIDE standard ima podršku za četiri interna uređaja, uključujući
i CD Rom i strimer uređaje (uređaji koji služe za skladištenje podataka na ketridže sa trakom).
Gornja granica kapaciteta koju omogućuje EIDA standard je 8,4 GB, a transfer podataka
može dostići vrednosti i do 13 MB/s. Velika brzina prenosa omogućena je upotrebom brzih
magistrala kao što su PCI i VESA Local Bus.
1994.
godine IBM prezentuje LZT (
Laser Textured Landing Zones
).
1997.
godine Seagate je predstavio prvi hard disk koji se obrće sa 7200 obrtaja u minuti i
koristi Ultra ATA standard. 2000. godine su predstavili prvi hard disk koji se obrće sa 15.000
obrtaja u minuti, nazvan Cheetah X15.
Početkom
1999.
godine IBM pušta u prodaju Microdrive, prvi hard disk veličine 1 inča sa
kapacitetom 170 MB i 340 MB.
Slika 4. IBM Microdrive
Marta
2000.
godine IBM objavljuje dva proizvoda koji postavljaju rekord u skladištenju
podataka: the Deskstar 75GXP, kapaciteta 75 GB, i the Deskstar 40GV, kapaciteta 40 GB sa
rekordnom gustinom zapisa od 14,3 biliona bita po inču. Iste godine Maxtor kupuje
kompaniju Quantum (drugi na svetu proizvođač hard diskova, iza Seagate-a) i postaje najveći
proizvođač hard diskova.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti