1

Kiseline

Kiseline,su jedinjenja koja u prosecu elektroliticke disocijacije kao katjon 
daju   vodonične   jone.Vodonični   joni   ne   postoje   sami   u   rastvoru   već   se 
udružuju   sa   molekulima   vode   gradeći   hidronijum   jone   (H3O+).Ovi   joni 
postoje samo u rastvoru,tako da kiselina pokazuje svoje osobine samo kada 
se rastvori.

One su   su, uopšteno, neorganska jedinjenja kiselog karaktera. Mogu biti 
kiseonične ili bezkiseonične.Kiseonične kiseline nastaju reakcijom kiselog 
oksida   i   vode,   a   bezkiseonične   reakcijom   nemetala   i   vodonika. 

Disosuju na pozitivne jone vodonika,I negativne jone kiselinskog ostatka.

Najvažnije kiseonične neorganske kiseline su:

azotna kiselina

azotasta kiselina

sumporna kiselina

sumporasta kiselina

fosforna kiselina

ugljena kiselina

hlorna kiselina

borna kiselina

2

Najvažnije nekiseonične neorganske kiseline su:

hlorovodonična kiselina

cijanovodonična kiselina

fluorovodonična kiselina

bromovodonična kiselina

jodovodonična kiselina 

Azotna kiselina

Azotna   kiselina   je   veoma   jaka   neorganska   kiselina   molekulske   formule 
HNO3.   To   je   bezbojna,   izuzetno   kaustična   i   otrovna   supstanca.   Lako 
isparava,   a   pri   koncentracijama   većim   od   86%   često   se   naziva   pušljiva 
azotna   kiselina.   U   koncentrovanom   obliku   izuzetno   je   jako   oksidaciono 
sredstvo. Meša se sa vodom u svim razmerama. Po svojoj širokoj i značajnoj 
primeni spada u red najvažnijih kiselina. 

U   laboratoriji,   azotna   kiselina   je   veoma   važan   reagens,   dok   je   njena 
upotreba   u   industriji   još   značajnija.   Koristi   se   u   procesima   dobijanja 
eksploziva (kao nitroglicerin, trinitrotoluen), veštačkih đubriva (amonijum 
nitrat),   prečišćavanja   metala   u   metalurgiji   kao   i   u   nekim   organskim 
sintezama.

Bela   pušljiva   azotna   kiselina   (koja   je   praktično   anhidrirana   kiselina, 
teoretske ili približne jačine) koristi se kao oksidant u raketama na tečno 
gorivo.

U kontaktu sa kožom izaziva teške hemijske opekotine karakteristične žute 
boje,   koja   je   proizvod   reakcije   kiseline   sa   jednim   od   proteina   u   koži   – 
keratinom.

background image

Želiš da pročitaš svih 6 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti