Hidraulika i pneumatika
RADOSLAV KORBAR
PNEUMATIKA I HIDRAULIKA
VELEU
Č
ILIŠTE U KARLOVCU
KARLOVAC, 2007.
2
Autor:
mr. sc. Radoslav Korbar
Recenzenti:
prof. dr. sc. Joško Petri
ć
prof. dr. sc. Ante Pavi
ć
prof. dr. sc. Branko Staniša
Nakladnik:
Veleu
č
ilište u Karlovcu
Za nakladnika: prof. dr. sc. Antun Alegro
ISBN 978-953-7343-07-1
Copyright © Veleu
č
ilište u Karlovcu

4
9.3
K
RILNA PUMPA
..................................................................................................................... 91
9.4
K
LIPNA PUMPA
..................................................................................................................... 91
9.5
R
EGULACIJA PUMPI
.............................................................................................................. 94
10
HIDRAULI
Č
KI MOTORI......................................................................................................... 95
10.1
R
OTACIJSKI MOTORI
............................................................................................................. 95
10.1.1
Zup
č
asti motor ........................................................................................................... 96
10.1.2
Krilni motor ............................................................................................................... 97
10.1.3
Klipni motor ............................................................................................................... 97
10.2
H
IDRAULI
Č
KI CILINDRI
......................................................................................................... 98
10.3
Z
AKRETNI MOTORI
............................................................................................................. 101
11
VENTILI.................................................................................................................................... 102
11.1
R
AZVODNICI
....................................................................................................................... 102
11.2
N
EPOVRATNI VENTILI
......................................................................................................... 105
11.3
T
LA
Č
NI VENTILI
................................................................................................................. 106
11.4
P
ROTO
Č
NI VENTILI
............................................................................................................. 111
12
AKUMULATORI ..................................................................................................................... 114
13
FILTRI....................................................................................................................................... 117
14
PRIMJERI FUNKCIJSKIH SHEMA..................................................................................... 120
14.1
H
IDRAULI
Č
KI POGONI
......................................................................................................... 120
14.2
U
PRAVLJANJE BRZINE IZVRŠNOG MOTORA
......................................................................... 121
14.2.1
Paralelni spoj pumpi................................................................................................ 121
14.2.2
Upravljanje brzinom diferencijalnog cilindra ......................................................... 122
14.2.3
Upravljanje pomo
ć
u prigušnih ventila..................................................................... 123
14.2.4
Upravljanje pomo
ć
u regulatora protoka ................................................................. 124
14.3
B
LOKIRANJE CILINDRA
....................................................................................................... 127
14.4
S
INKRONIZACIJA GIBANJA IZVRŠNIH ELEMENATA
.............................................................. 128
14.5
S
KLOPOVI S HIDRAULI
Č
KIM AKUMULATOROM
................................................................... 129
15
PRIMJERI PRIMJENE ........................................................................................................... 131
15.1
S
KLOP ZA POKRETANJE DIESEL
-
MOTORA
............................................................................ 131
15.2
H
IDRAULI
Č
KA PREŠA
.......................................................................................................... 131
15.3
P
LATFORMA ZA PODIZANJE
................................................................................................ 132
LITERATURA ................................................................................................................................... 134
5
PREDGOVOR
Ova skripta sadrže gradivo kolegija ''Pneumatika i hidraulika'' IV semestra studija
Mehatronike Veleu
č
ilišta u Karlovcu. Skripta mogu biti od pomo
ć
i studentima
tehni
č
kih u
č
ilišta za pripremu ispita iz podru
č
ja pneumatike i hidraulike.
Izbor i sistematizacija obra
ñ
enih tema uglavnom se podudaraju s temeljnim
te
č
ajevima hidraulike i pneumatike. Me
ñ
utim, program je morao biti prilago
ñ
en
raspoloživom vremenu i adekvatno ograni
č
en. Zato u skripta nisu uklju
č
ena podru
č
ja
elektropneumatike, elektrohidraulike i proporcionalne tehnike, unato
č
njihovoj
aktualnosti i potrebama prakse. Tako
ñ
er se sva šarolikost mogu
ć
ih tehni
č
kih rješenja
ne tretira sveobuhvatno. Obra
ñ
ena su samo tehni
č
ka rješenja potrebna za
razumijevanje suštinskih problema i principa. Izloženo gradivo predstavlja solidnu
bazu za daljnji samostalni rad, usavršavanje i produbljivanje znanja iz pojedinih
podru
č
ja sukladno individualnim potrebama.
Ugodna mi je dužnost zahvaliti kolegama na svim sugestijama i podršci u pripremi i
objavi ovih skripata. Osobitu zahvalnost dugujem prof. dr. sc. Jošku Petri
ć
u za
njegovu nesebi
č
nu i svesrdnu pomo
ć
. Tako
ñ
er
ć
u i
č
itateljima biti zahvalan na
eventualnim sugestijama i upozorenjima na pogreške prisutne u tekstu.
Karlovac, lipanj 2007.
Autor

7
Cilj upravljanja je prekap
č
anje i prilago
ñ
avanje sukladno radnom procesu i uvjetima,
kao i ograni
č
enje optere
ć
enja sustava. Upravljanje djeluje na tok fluida (prekap
č
anje
putova fluida, promjena smjera strujanja, grananje – odvajanje dijela fluida) ili
mijenja geometriju generatora ili motora. Djeluje uvjetovano (npr. upravljanje prema
tlaku, položaju) ili bezuvjetno. Na isti na
č
in aktiviraju se i sami upravlja
č
ki elementi.
Aktiviranje upravlja
č
kih elemenata vrši se neposredno ili posredno. To pruža veliku
mogu
ć
nost daljinskog i/ili automatskog upravljanja, naro
č
ito u kombinaciji s
elektroni
č
kim upravlja
č
kim elementima. Pneumatski sustavi
č
esto se kombiniraju s
hidrauli
č
kim (za velike sile) i/ili elektri
č
nim (za prijenos i obradu signala).
Prijenos energije putem radnog fluida pruža gotovo neograni
č
enu mogu
ć
nost
pretvorbe faktora koji odre
ñ
uju snagu (sila i moment odn. brzina i kutna brzina).
Zavisno od snage i vanjskih uvjeta postoji niz klasifikacija fluidi
č
kih sustava.
Prema razini snage fluidi
č
ki sustavi dijele se u dvije grupe
– Sustavi za prijenos snage
Ulazna energija dovodi se na mjesto primjene i vrši se njena pretvorba kako bi se
ostvarile željene sile/momenti uz potrebnu brzinu/kutnu brzinu. Zbog velike snage
potreban je visok stupanj korisnog djelovanja.
– Izvršni (servo) prigoni
Moraju na mjestu primjene precizno izvršiti upravlja
č
ke i regulacijske naredbe.
Ovdje je bitna to
č
nost prijenosa informacije (signala), a stupanj korisnog
djelovanja može se zanemariti.
Zadatak fluidi
č
kog sustava može biti
– Prijenos snage
Zadatak je prijenos snage od mjesta proizvodnje do mjesta primjene, a važan je
visok stupanj korisnog djelovanja u širokom podru
č
je pretvorbe energije. Primjer:
pogon vožnje.
– Ostvarivanje sile
Na mjesto primjene potrebno je dovesti velike sile/momente, a stupanj korisnog
djelovanja je manje važan. Primjer: preša, škare.
– Ostvarivanje pomaka
Zadatak je ostvariti pomak uz visoku to
č
nost pozicije i brzine,
č
esto uz relativno
malo optere
ć
enje. Stupanj korisnog djelovanja uglavnom nema zna
č
aja. Primjer:
alatni strojevi, kopirni strojevi.
Na
č
in gibanja motora fluidi
č
kih sustava uklju
č
uje
– Kružno gibanje
s beskona
č
nim kutom zakreta vratila motora
– Zakretno gibanje
s ograni
č
enim kutom zakreta vratila motora.
– Pravocrtno gibanje
Prema na
č
inu rada postoje
– Sustavi s vlastitom energijom
Njihov zadatak je prijenos sile do mjesta primjene, uz odgovaraju
ć
e poja
č
anje ili
raspodjelu sile. Primjer: ko
č
nica automobila.
8
– Sustavi s vanjskom energijom
To su pravi fluidi
č
ki sustavi. Mehani
č
ka energija dovodi se izvana i u
odgovaraju
ć
oj formi prenosi na mjesto primjene. Zadatak posluživanja leži samo u
prekap
č
anju.
– Sustavi s pomo
ć
nom energijom
Njihov zadatak je analogno poja
č
anje upravlja
č
ke sile korištenjem pomo
ć
ne
energije. Primjer: regulator turbine, pneumatske ko
č
nice kamiona.
Za prikazivanje fluidi
č
kih sustava koriste se fluidi
č
ke sheme koje su normirane.
Normiran je na
č
in prikazivanja fluidi
č
kih elemenata (normirani simboli) i njihovog
povezivanja.

10
stanju sustava (senzori, indikatori). Pomo
ć
ni elementi ispunjavaju razli
č
ite dodatne
funkcije (npr. priklju
č
ne plo
č
e, prigušiva
č
i buke, broja
č
i itd.)
Kao radni medij stla
č
eni zrak donosi sljede
ć
e prednosti:
–
sirovina (okolni zrak) je uvijek i slobodno na raspolaganju,
–
relativno jednostavno se transportira kroz cijevi,
–
može se skladištiti i transportirati u spremnicima,
–
gotovo je neosjetljiv na promjene temperature i ekstremne uvjete,
–
neosjetljiv je na radijaciju, magnetska i elektri
č
ka polja,
–
sigurnost jer nije eksplozivan niti zapaljiv,
–
prilikom ispuštanja ne zaga
ñ
uje okoliš,
–
nema povratnih vodova (ispuštanje u atmosferu),
–
neosjetljivost elemenata na preoptere
ć
enje (sve do zaustavljanja),
–
neosjetljivost elemenata na vibracije,
–
trajnost i pouzdanost robusnih elemenata,
–
jednostavna izvedba elemenata,
–
jednostavno održavanje ure
ñ
aja,
–
lako posti
ć
i željenu i/ili visoku brzinu kretanja elemenata,
–
brzine i hod mijenjaju se i podešavaju kontinuirano,
–
promjenom tlaka lako se ostvaruje željena sila,
–
visok omjer snage i mase elemenata,
i nedostatke uzrokovane svojstvima plinovitog medija (stla
č
ivost itd.):
–
ostvarive su relativno male sile,
–
energija stla
č
enog zraka ima višu cijenu nego kod el. struje ili ulja,
–
buka prilikom ekspanzije,
–
teško ostvariti jednoli
č
ne male brzine elemenata zbog stla
č
ivosti,
–
pneumatski signali prenose se samo na male udaljenosti zbog otpora.
Zbog ovih nedostataka pneumatski se sustavi
č
esto kombiniraju s hidrauli
č
kim (za
velike sile) i/ili elektri
č
nim (za prijenos i obradu signala).
Karakteristike pneumatskih sustava [1]:
–
tlak zraka za napajanje 1-15 bar (uobi
č
ajeno 7 bar),
–
pogonske temperature zraka -10 do 60
0
C (maks. oko 200
0
C)
–
optimalna brzina strujanja zraka 40 m/s,
–
gibanje elemenata: pravocrtno i rotacijsko,
–
brzina cilindara 1-2 m/s (maks. oko 10 m/s),
–
maks. ostvariva sila oko 40 kN,
–
maks. snaga oko 30 kW,
U pneumatskim sustavima se kod temperatura stla
č
enog zraka manjim od -10
0
C
pojavljuju problemi sa zale
ñ
ivanjem, dok se kod temperatura ve
ć
ih od 60
0
C
pojavljuje problem brtvljenja.
11
2.2
Fizikalne osnove
2.2.1 Termodinami
č
ke osnove
Termodinami
č
ke relacije za plinove:
u = c
v
T,
(2.1)
p
p
h
u
c T
ρ
= + =
,
(2.2)
p = Z
ρ
RT, jednadžba stanja
(2.3)
κ
.
p
const
ρ
=
, izentropska promjena stanja
(2.4)
n
.
p
const
ρ
=
, politropska promjena stanja
(2.5)
pri
č
emu su
R
plinska konstanta
к
eksponent izentrope,
n
eksponent politrope (izoterma: n=1, izentropa: n=
к
),
c
v,
c
p
specifi
č
na toplina (pri konst. volumenu, pri konst. tlaku),
Z
faktor stla
č
ivosti (Z=1 za idealni plin),
T
apsolutna temperatura (st. Kelvina),
p
apsolutni tlak,
ρ
gusto
ć
a,
u
specifi
č
na unutrašnja energija,
h
specifi
č
na entalpija
Normalno stanje plina je stanje pri standardnoj temperaturi t = 0
0
C i apsolutnom
tlaku p = 1,01325 bar (standardni atmosferski tlak). Pri normalnom stanju suhi zrak
ima sljede
ć
a svojstva:
R = 287,1 J/kgK
plinska konstanta,
к
= 1,4
eksponent izentrope,
c
v
= 722 J/kgK
specifi
č
na toplina zraka (pri konst. volumenu),
c
p
= 1011 J/kgK
specifi
č
na toplina zraka (pri konst. volumenu),
ρ
= 1,293 kg/m
3
gusto
ć
a,
µ
= 17,5
٠
10
-6
kg/ms dinami
č
ka viskoznost.
Sl. 2.2 prikazuje promjene stanja plina u p-v dijagramu (v = 1/
ρ
specifi
č
ni volumen).
Eksponent politrope n=
∞
odgovara promjeni stanja plina pri konstantnom tlaku
(izobara), a n=0 pri konstantnom volumenu (izohora). Ako se promjena stanja odvija
u smjeru nazna
č
enom strelicom, u podru
č
ju q>0 toplina se plinu dovodi iz okoline, a
u podru
č
ju q<0 odvodi. Pri promjeni stanja u suprotnom smjeru mijenja se i smjer
odvo
ñ
enja/dovo
ñ
enja topline. Grani
č
na promjena je adijabatska (bez izmjene topline s
okolinom) koja se u principu poklapa s izentropskom promjenom.
Apsolutni i manometarski tlak. Apsolutni tlak p je normalno naprezanje kojem su
podvrgnuta plinovita i kapljevita tijela (fluidi) uslijed mehani
č
kog djelovanja
č
estica
tih tijela (sudaranje molekula). Ovom naprezanju podvrgnute su i sve
č
vrste površine
uronjene u fluid:

13
Treba naro
č
ito naglasiti da je u pneumatici i hidraulici uobi
č
ajeno koristiti naziv tlak
i oznaku p za pretlak, pa
ć
e se i ovdje u daljnjem tekstu tako postupati. Zato je pri
ra
č
unanju s tlakom uvijek potreban izvjestan oprez. U termodinami
č
kim relacijama
pojavljuje se gotovo isklju
č
ivo apsolutni tlak. Kod odre
ñ
ivanja sile tlaka na površinu
mjerodavna je razlika tlaka na obje strane te površine. Zato se može koristiti pretlak, a
to je i pogodnije ako na jednoj strani površine djeluje atmosferski tlak. U
Bernoullijevoj jednadžbi (v. kasnije) tlak se pojavljuje na obje strane jednadžbe, pa
jednadžba u istom obliku vrijedi kako za apsolutni tlak, tako i za pretlak.
Rad pneumatskog cilindra. Za vrijeme kretanja klipa pneumatskog cilindra tlak je u
cilindru približno konstantan (cilindar je cijelo vrijeme priklju
č
en na tlak). Potisna sila
takvog klipa zato je tako
ñ
er približno konstantna F = pS = const., pri
č
emu je p tlak
(tj. pretlak) napajanja, a S površina klipa. Rad koji klip obavi u jednom hodu dobiva
se množenjem ove sile s duljinom hoda L
W = pSL = pV,
(2.6)
pri
č
emu je V = SL radni volumen cilindra.
2.2.2 Strujanje zraka
U slu
č
aju kad se strujanje može smatrati stacionarnim, zakoni održanja mase i
energije za strujanje zraka u cjevovodnim mrežama pneumatskih sustava poprimaju
sljede
ć
e oblike:
Jednadžba kontinuiteta (zakon održanja mase): Maseni protok zraka u cijevi je
konstantan
.
m
Q
vS
const
ρ
ρ
=
=
=
ɺ
,
(2.7)
pri
č
emu
ρ
ozna
č
ava gusto
ć
u zraka, v brzinu zraka, a S je popre
č
ni presjek cijevi. U
cjevovodnim mrežama mora suma svih masenih protoka koji ulaze u
č
vor cjevovoda
(ra
č
vu - Sl. 2.4) biti jednaka sumi svih masenih protoka koji iz
č
vora izlaze:
ul
iz
m
m
=
∑
∑
ɺ
ɺ
,
(2.8)
Sl. 2.4 Primjer
č
vora cjevovoda
Zakon održanja energije (I glavni stavak termodinamike): Zakon održanja energije
za strujanje zraka kroz cjevovod odn. dionicu cjevovoda od odabranog ulaznog
presjeka 1 do izlaznog presjeka 2 glasi
2
2
1
2
1
K
M
2
2
2
v
v
h
h
h
q
h
+
+
−
+ = +
,
(2.9)
.
m
ul,1
.
m
ul,2
.
m
iz,1
.
m
iz,2
14
pri
č
emu h ozna
č
ava specifi
č
nu entalpiju zraka, v brzinu strujanja zraka, h
K
je prirast
entalpije u kompresoru, h
M
toplinski pad u pneumatskom motoru, a q je dovedena
toplina po kg zraka. Gubici trenja (viskoznosti) ne mijenjaju specifi
č
nu entalpiju h, pa
zato nisu eksplicitno vidljivi u ovoj jednadžbi (transformacija mehani
č
ke u unutrašnju
energiju).
Sl. 2.5 Primjer uz zakon održanja energije – dionica cjevovoda s kompresorom
Strujanje u pneumatskim cjevovodima
č
esto se može smatrati
izotermnim
(T = const.). Za idealni (p =
ρ
RT) plin tada vrijedi u
1
= u
2
, h
1
= h
2
, p/
ρ
= const.). Iz
relacije (2.9) tada je npr. o
č
ito da pove
ć
anje kineti
č
ke energije pri strujanju u cijevi
(bez stroja) mora biti jednako toplini dovedenoj izvana.
Obzirom na relativno niske brzine strujanja (niske vrijednosti Machovog broja), u
prora
č
unima gubitaka u cjevovodu redovito se zanemaruje promjena gusto
ć
e fluida
(
ρ
= const.) , tj. koristi se bilanca mehani
č
ke energije za nestla
č
ivi fluid (modificirana
Bernoullijeva jednadžba). Uz izvjesna pojednostavljenja, za dionicu cjevovoda u kojoj
nije prisutan kompresor niti pneumatski motor ova jednadžba može se od odabranog
ulaznog presjeka 1 do izlaznog presjeka 2 zapisati u jednostavnom obliku
2
2
1
2
1
2
F
2
2
v
v
p
p
p
ρ
ρ
+
=
+
+
∆
∑
,
(2.10)
pri
č
emu p ozna
č
ava tlak (pretlak) zraka,
ρ
gusto
ć
u zraka, a
Σ∆
p
F
je zbroj svih
linijskih i lokalnih gubitaka tlaka od presjeka 1 do presjeka 2.
Za dionicu cjevovoda duljine L i konstantnog promjera D linijski gubitak tlaka iznosi
2
F
2
L
v
p
D
λ ρ
∆ =
,
(2.11)
gdje je
λ
koeficijent viskoznog trenja zraka, a v je brzina strujanja zraka kroz tu
dionicu cjevovoda.
Lokalni gubici u nekom elementu armature cjevovoda (npr. ventil, koljeno, ili ra
č
va)
mogu se procijeniti prema izrazu
2
2
e
F
2
2
L
v
v
p
K
D
ρ
λ
ρ
∆ =
=
,
(2.12)
pri
č
emu je K koeficijent lokalnog gubitka u tom elementu armature. U priru
č
nicima
se koeficijent lokalnog gubitka
č
esto izražava pomo
ć
u ekvivalentne duljine cijevi
L
e
= KD/
λ
.
K
h
k
●
●
1
2
v
2
v
1
q<0
h
1
h
2
.
m=const.

16
Idealni izotermni rad koji se pri tome troši u jednom ciklusu odgovara površini lika 1-
2-3'-M-1 (Sl. 2.6). Daljnji uzroci gubitaka leže u razlici tlaka potrebnoj za otvaranje
ventila, izmjeni topline izme
ñ
u plina i stjenki, propuštanju zraka kroz brtvene
površine, te trenju mehani
č
kih dijelova (mehani
č
ki gubici).
Stupanj korisnog djelovanja
η
povezuje idealnu i efektivnu (na spojci) snagu
kompresora i iznosi
m
i
η η η
=
,
(2.16)
pri
č
emu je s
η
m
ozna
č
en mehani
č
ki (vanjski) stupanj korisnog djelovanja, a s
η
i
indicirani (unutrašnji) stupanj korisnog djelovanja. Stupanj korisnog djelovanja
kompresora iznosi
η
= 20÷30% [2], motora
η
= 60÷70%, a mehani
č
ki stupanj
djelovanja
η
m
= 88÷98%. Ako se pretpostavi da energija mehani
č
kih (vanjskih)
gubitaka ne ulazi u radni fluid, snaga kompresora (efektivna) može se zapisati kao
1
2
K
K
m
1
1
1
1
ln
p
p
P
mh
m
p
η
η ρ
=
=
ɺ
ɺ
,
(2.17)
a snaga motora:
1
2
1
1
M
m
M
1
1
1
2
ln
ln
p
p
p
p
P
mh
m
m
p
p
η
η
η
ρ
ρ
=
= −
=
ɺ
ɺ
ɺ
.
(2.18)
2.2.3 Vlažnost zraka
Mješavina suhog zraka i vode (pare i kapljevine) naziva se vlažni zrak (vlažni uzduh).
Termodinami
č
ka svojstva suhog zraka uglavnom odre
ñ
uju plinovi dušik i kisik
sadržani u zraku, dok se sadržaj i utjecaj preostalih suhih plinova u zraku naj
č
eš
ć
e
može zanemariti. Vlažni zrak promatra se kao mješavina samo dviju komponenti –
suhog zraka (z) i vodene pare (p).
Ako se zamisli da se odstrani suhi zrak iz nekog zatvorenog volumena ispunjenog
vlažnim zrakom pod apsolutnim tlakom p, preostala para raširila bi se po cijelom
volumenu i poprimila (manji) tlak koji se naziva parcijalni tlak pare p
p
. Za apsolutni
tlak vlažnog zraka (ukupni) p vrijedi
p = p
z
+p
p
,
(2.19)
pri
č
emu je s p
z
ozna
č
en parcijalni tlak suhog zraka.
Ako tlak vlažnog zraka iznosi oko 1 bar, za njegove komponente dovoljno to
č
no
vrijedi jednadžba stanja idealnog plina. Tako za suhi zrak vrijedi jednadžba
p
z
V = m
z
R
z
T ,
(2.20)
a za paru u zraku
p
p
V = m
p
R
p
T ,
(2.21)
pri
č
emu su
V
– volumen vlažnog zraka (ukupni), m
3
/h
T
– temperatura vlažnog zraka, K
m
z
, m
p
– masa suhog zraka odn. pare, kg
R
z
, R
p
– plinska konstanta za suhi zrak odn. paru, J/kgK
Najve
ć
a mogu
ć
a vrijednost parcijalnog tlaka vodene pare jednaka je tlaku zasi
ć
enja
(isparavanja) vodene pare p' (p
p,maks
= p') koji zavisi samo od temperature
(temperatura zasi
ć
enja tj. vrelište), v. tablicu.
17
Vlažnost zraka x (apsolutna vlažnost) definira sadržaj vode (pare i kapljevine) u
vlažnom zraku, a predstavlja omjer mase vode i mase suhog zraka
x = m
v
/m
z
,
(2.22)
m
z
, m
v
– masa suhog zraka odn. vode (m
v
= m
p
+m
k
), kg
Ukupna masa vlažnog zraka prema tome iznosi
m = m
v
+m
z
= m
z
(1+x)
(2.23)
Grani
č
ne slu
č
ajeve predstavljaju suhi zrak (m
v
= 0, x = 0) i
č
ista voda (m
z
= 0, x =
∞
).
Zrak koji ne sadrži kapljevitu vodu (m
k
= 0, sadrži vodu samo u formi pare m
v
=m
p
)
naziva se nezasi
ć
eni vlažni zrak ako je parcijalni tlak vodene pare manji od tlaka
zasi
ć
enja pri danoj temperaturi (p
p
< p'), odn. zasi
ć
eni vlažni zrak kad vrijedi
p
p
= p
p,maks
= p'. Za nezasi
ć
eni i za zasi
ć
eni zrak može se vlažnost x = x
p
odrediti
prema izrazu
p
p
p
z
p
z
p
z
z
0, 622
m
p
p
R
x
m
R
p
p
=
=
⋅
=
(2.24)
Tablica 2.1 Tlak zasi
ć
enja p' vodene pare u zavisnosti od temperature t
t,
0
C
p, bar
t,
0
C
p, bar
t,
0
C
p, bar
t,
0
C
p, bar
0 0,006108
30 0,04241
60 0,1992
155
5,433
2 0,007055
32 0,04753
70 0,3116
160
6,181
4 0,008129
34 0,05318
80 0,4736
165
7,008
6 0,009345
36 0,05940
90 0,7011
170
7,920
8 0,010720
38 0,06624
100 1,0133
180
10,027
10 0,012270
40 0,07375
105 1,2080
190
12,551
12 0,014014
42 0,08198
110 1,4327
200
15,549
14 0,015973
44 0,09100
115 1,6906
210
19,077
16 0,018168
46 0,10086
120 1,9854
220
23,198
18 0,02062
48 0,11162
125 2,3210
250
39,776
20 0,02337
50 0,12335
130 2,7013
300
85,927
22 0,02642
52 0,13613
135 3,131
325
120,560
24 0,02982
54 0,15002
140 3,614
350
165,350
26 0,03360
56 0,16511
145 4,155
374,15
221,200
28 0,03778
58 0,18147
150 4,760
Zasi
ć
eni zrak sadrži najve
ć
u mogu
ć
u masu vodene pare (m
p
= m
p,maks
). Vlažnost
zasi
ć
enog zraka ozna
č
it
ć
e se oznakom x' (x = x
p,maks
= x'). Zrak koji sadrži kapljice
i/ili kristale vode naziva se prezasi
ć
eni zrak (magla, susnježna magla i ledena magla).
U tehni
č
kim problemima plinoviti dio prezasi
ć
enog zraka (samo zrak i para) uvijek je
zasi
ć
en (x = x
p
+x
k
> x
p
= x', x
k
= m
k
/m
z
), tj. sadrži maksimalnu mogu
ć
u koli
č
inu pare.
Relativna vlažnost zraka
φ
definirana je izrazom
φ
= m
p
/m
p,maks
= p
p
/p'
(2.25)
tako da
φ
može poprimiti vrijednosti od 0 do 1 (odn. 0-100%). Relativna vlažnost
pove
ć
ava se pove
ć
anjem tlaka ili smanjenjem temperature zraka. Smanjenjem
temperature ili pove
ć
anjem tlaka pri
φ
=1 (zasi
ć
eni vlažni zrak) dolazi do kondenzacije
onog dijela vlage u zraku koji premašuje najve
ć
u mogu
ć
u koli
č
inu, tako da se
relativna vlažnost ne mijenja (ostaje
φ
=1). Kondenzirana voda u obliku magle može
se odgovaraju
ć
im postupcima izdvojiti. O
č
ito, ovo izdvajanje vode (sušenje odn.
smanjivanje vlažnosti x zraka) najuspješnije se može obaviti hla
ñ
enjem zraka
(smanjenje temperature) neposredno iza kompresora (najviši tlak). Ovdje treba posti
ć
i
najnižu temperaturu zraka u cijelom pneumatskom sustavu,
č
ime se osigurava da
nigdje u sustavu ne
ć
e do
ć
i do kondenzacije vode.

19
Tablica 2.2 [3]
Usporedna tablica ozna
č
avanja priklju
č
aka
Priklju
č
ak
Ozna
č
avanje brojevima
DIN/ISO 559
Ozna
č
avanje slovima
(staro)
napajanje
1
P
odzra
č
ivanje
3, 5, 7
R, S, T
izlazi (radni vodovi)
2, 4, 6
A, B, C
upravlja
č
ki priklju
č
ci
X, Y, Z
- spoj 1 sa 2
12
- spoj 1 sa 4
14
zatvaranje dovoda zraka
10
pomo
ć
ni upravlja
č
ki zrak
81, 91
Pz
–
razvodnike se može aktivirati
fizi
č
ki – npr. simbol ˝tipkalo˝:
mehani
č
ki – npr. simbol ˝opruga˝:
tla
č
no – npr. simbol ˝izravno tla
č
no˝:
elektri
č
ki – npr. simbol ˝elektromagnet˝:
20
3
DOBIVANJE I PRIPREMA ZRAKA
3.1
Dobivanje i razvod zraka
Sl. 3.1 prikazuje shemu napajanja i razvod pneumatskog sustava. Grupa za pripremu
zraka sadrži filtar, regulacijski ventil i eventualno mazalicu. Glavni vod postavlja se s
padom od 1-2% u smjeru strujanja zraka, kako bi se osiguralo otjecanje kondenzirane
vode. Glavni vod treba osigurati ujedna
č
eni tlak bez obzira na potrošnju zraka.
Sl. 3.1 Skica i shema napajanja i razvodne mreže [1]
Potrošnja zraka, Q – mjerodavna za dimenzioniranje sustava
Q=k
i
Σ
Q
i
+ Q
G
naj
č
eš
ć
e u m
3
/min,
(3.1)
Qi – potrošnja zraka i-tog pneumatskog elementa u njegovom trajnom radu (iz
kataloga)
k
i
– koeficijent istodobnosti – zavisi od vrste pneumatskog ure
ñ
aja, komponenata itd.
(iz dijagrama – teško ga je pouzdano odrediti)
Q
G
– gubici uslijed propusnosti (15-30%)
Kompresor
Spremnik
Sušilo /
hladnjak
Pad 1-2%
Odvaja
č
kondenzata
Potroša
č
Priprema
zraka
M
~
Potroša
č

22
izotermnom). Povoljno je i smanjenje temperature na izlazu kompresora (izlazu
drugog stupnja).
Sl. 3.2 Princip rada klipnog kompresora: 1 – cilindar, 2 – klip, 3 – usisni ventil, 4 – tla
č
ni ventil,
5 – ojnica , 6 – koljeni
č
asto vratilo
Sl. 3.3 Prikaz idealnog procesa dvostupanjskog kompresora s me
ñ
u-hladnjakom u p-V dijagramu
Kod krilnih kompresora (Sl. 3.4) zrak zarobljenu u volumenu izme
ñ
u krila, statora i
rotora tla
č
i se smanjenjem tog volumena prilikom rotacije rotora postavljenog
ekscentri
č
no u odnosu na os statora. Promjenom ekscentriciteta mogu
ć
e je regulirati
protok.
adijabata
izoterma
prvi
stupanj
drugi
stupanj
V
p
p
2
p
m
p
1
ušteda zbog
me
ñ
u-hladnjaka
Simbol
kompresora
Faza usisa
Faza tla
č
enja
1
2
5
3
4
6
23
Sl. 3.4 Slika i skica krilnog kompresora - Pneumofore [4], [3]: 1 – stator, 2 – ekscentri
č
no postavljen
rotor, 3 – krilo (lamela), 4 - opruga
Vij
č
ani kompresori (Sl. 3.5) nešto su skuplji i imaju lošiji stupanj korisnog djelovanja,
a prednost im je dugi vijek trajanja i mali troškovi održavanja. Tla
č
ni mehanizam je
spregnuti vij
č
ani par koji se okre
ć
e u me
ñ
usobno suprotnim smjerovima. Radne
komore stvaraju se izme
ñ
u vijaka i statora. Zrak se kontinuirano usisava na jednoj
strani vijka (komore se otvaraju) i tla
č
i na suprotnoj strani (komore nestaju).
Sl. 3.5 Skica vij
č
anog kompresora [3]: 1 – stator, 2 – rotor (vijak)
Zup
č
asti kompresori (Sl. 3.6) imaju sli
č
an princip rada kao i vij
č
ani. Radni
mehanizam je jedan par zup
č
anika koji su u zahvatu, pa se okre
ć
u u me
ñ
usobno
suprotnim smjerovima. I ovdje se radne komore stvaraju izme
ñ
u rotora i statora, na
strani na kojoj zubi izlaze iz zahvata otvara se i puni uvijek nova radna komora (usis),
a na suprotnoj strani, ulaskom zuba u zahvat, komora nestaje.
1
2
3
4
1
2

25
– ventil za ograni
č
enje tlaka (sigurnosni) koji se otvara pri tlaku 10% ve
ć
em od
radnog
– manometar
– slavinu za ispuštanje kondenzata ili automatski odvaja
č
kondenzata
– otvor za ljude (za
č
iš
ć
enje)
– zaporni ventil prema mreži
– tla
č
ni prekida
č
Tla
č
ne posude volumena ve
ć
eg od 10 l podliježu propisima za posude pod tlakom i
moraju imati atest.
Prema iskustvu, za ublažavanje tla
č
nih udara kompresora dovoljan je volumen posude
koji je 20 do 50 puta ve
ć
i od ukupnog radnog volumena posljednjeg stupnja
kompresora. Redovito se odabire kompresor
č
iji kapacitet Q
K
je ve
ć
i od nominalnog
protoka sustava Q. Kad takav kompresor spojen na spremnik uklju
č
uje intermitentno
(on/off regulacija), naj
č
eš
ć
e se dozvoljava najviše 15 uklju
č
ivanja i isklju
č
ivanja
kompresora na sat. Ako vrijeme jednog ciklusa uklju
č
ivanja
τ
obuhva
ć
a jedan
uzastopni period rada
τ
1
i mirovanja
τ
2
kompresora, tj.
1
2
τ τ τ
= +
,
(3.2)
za vrijeme
τ
1 od uklju
č
ivanja kompresora pri minimalnom tlaku p' do isklju
č
ivanja pri
maksimalnom tlaku p'' u posudu u
ñ
e masa
∆
m zraka, sukladno jednadžbi kontinuiteta
u obliku
K
1
m
m
m
τ
∆ = −
ɺ
ɺ
,
(3.3)
dok za vrijeme mirovanja kompresora
τ
2
vrijedi
2
m
m
τ
∆ =
ɺ
.
(3.4)
Kombinacijom ovih izraza dobiva se
K
1
m
m
m
m
τ
∆ =
−
ɺ
ɺ
ɺ
,
(3.5)
pa kad se još uzme u obzir relacija
S
S
S
S
S
S
''
'
''
'
p V
p V
V
m
m
m
p
RT
RT
RT
∆ =
−
=
−
= ∆
,
(3.6)
slijedi kona
č
ni izraz
S
S
1
S
K
1
K
Q
1
Q
1
Q
mRT
T
p
m
V
p
m
p T
τ
τ
=
−
=
−
∆
∆
ɺ
ɺ
ɺ
,
(3.7)
iskustvo pokazuje da
ć
e uvjet o maksimalnih 15 uklju
č
ivanja kompresora na sat biti
zadovoljen kad je volumen spremnika jednak minutnom protoku kompresora, što
otprilike odgovara kolebanju radnog tlaka
∆
p od 1 bar. Ako se regulacijom
kompresora omogu
ć
i njegov neprekidan rad, može se uzeti Vs =0,5Q
K
(po minuti).
3.1.4 Razvodna mreža
Optimalna brzina zraka u vodovima v=10-40 m/s, brzine ve
ć
e od ovih uzrokuju
prevelike gubitke. Promjer cjevovoda odabire se tako da gubici tlaka ne prelaze
26
dopuštenu vrijednost (obi
č
no se uzima 5% od radnog tlaka ili 0,1 bar). Prilikom
projektiranja potrebno je predvidjeti budu
ć
e pove
ć
anje potreba za stla
č
enim zrakom i
sukladno tome predimenzionirati promjere cjevovoda. Time se izbjegavaju znatni
troškovi za eventualnu ponovnu izradu cjevovoda.
Kako bi se izbjegao prodor kondenzata prema potroša
č
ima:
– vodovi se postavljaju koso – s padom od 1-2%
– izlazi prema potroša
č
ima izvode se na gornjoj strani cijevi
– na krajevima vodova, uvijek se na najnižem mjestu stavlja posuda za odvajanje
kondenzata
– vodove treba toplinski izolirati pri prolasku kroz ja
č
e zagrijane prostore
Vodovi moraju biti postavljeni pristupa
č
no, radi održavanja.
Razvod u obliku petlje je razvodni cjevovod izveden u obliku petlje (kruga) na koji se
priklju
č
uju potroša
č
i. Takav razvod je povoljniji – smanjuju se oscilacije tlaka
uzrokovane promjenama u potrošnji, omogu
ć
ava se isklju
č
ivanje dijela mreže radi
popravaka bez isklju
č
ivanja cijelog pneumatskog sustava.
Glavni vodovi izra
ñ
uju se od metalnih cijevi (
č
elik, bakar), a u sve ve
ć
oj mjeri i od
plasti
č
nih materijala. Razvodni vodovi na strojevima se u pravilu izra
ñ
uju iz plastike.
3.1.5 Odvaja
č
kondenzata
Odvaja
č
kondenzata postavlja se na najnižim mjestima u cjevovodnoj mreži i ispred
uzlaznih dionica. Nakupljeni kondenzat potrebno je redovito ispuštati prije nego se
č
ašica za kondenzat napuni preko ozna
č
ene granice.
Č
esto se koriste automatski
odvaja
č
i kondenzata. Sl. 3.7 prikazuje jedan od mogu
ć
ih principa rada automatskih
odvaja
č
a – odvaja
č
s plovkom. Nakupljeni kondenzat (1) podiže plovak (2),
č
ime se
otvara prolaz stla
č
enom zraku (3) koji djelovanjem na membranu (4) otvara ventil za
ispuštanje kondenzata (5). Ispuštanjem kondenzata plovak se spušta i zatvara dovod
zraka, a prostor iznad membrane rastere
ć
uje se prema atmosferi preko prigušnice (6).
Tada opruga (7) zatvara ventil za ispuštanje kondenzata.
Sl. 3.7 Princip rada automatskog odvaja
č
a s plovkom [3]: 1 – kondenzat, 2 – plovak, 3 – pilot-ventil, 4
– membrana, 5 – ventil za ispuštanje, 6 – prigušnica, 7 - opruga
Ru
č
ni odvaja
č
kondenzata
Automatski
odvaja
č
kondenzata
3
2
1
6
4
7
5

28
Sl. 3.8 Filtar [5]: 1 – sabirna posuda, 2 – tanjurasti štitnik, 3 – uložak filtra, 4 – slavina, 5 – krilca,
6 – kondenzat
Sl. 3.9 Regulator tlaka [5]: 1 – membrana, 2 – opruga, 3 – vijak, 4 – ulazni tlak, 5 – opruga,
6 – pladanj ventila, 7 – otvor za atm. zrak, 8 – vreteno ventila
3.2.3 Mazalica
Mazalica (zauljiva
č
) treba ulje raspršiti u finu maglu u struji zraka. Za ubrizgavanje
ulja koristi se princip ejektora. Za postizanje fine magle (sitne kapi) potrebna je
posebna konstrukcija (Sl. 3.10). Glavna struja zraka (a) prolazi kroz ejektor stvaraju
ć
i
podtlak kojim se ulje podiže kroz cjev
č
icu. Prigušnim vijkom podesi se da to ulje
polagano kapa u gornju komoru (D). Slabija struja (b) prolazi kroz manji ejektor u
prostor C, raspršuju
ć
i i nose
ć
i ulje. Ova struja ulazi u prostor
č
ašice (B) uz naglo
skretanje, pa zato ve
ć
e kapi padaju natrag u
č
ašicu. Glavni ejektor (E) osigurava blagi
podtlak u
č
ašici (B),. povla
č
e
ć
i iz nje zauljeni zrak. Najslabija struja (c), kre
ć
u
ć
i se
prema prostoru nižeg tlaka (B), uzgonom podiže ulje u rezervnu (gornju)
č
ašicu.
Podesivi
regulator tlaka s
odzra
č
ivanjem i
manometrom
Filtar
Filtar s automatskim
odvaja
č
em
kondenzata
29
Rezervna
č
ašica osigurava konstantnu razinu ulja koje se usisava prema komori D,
bez obzira na ukupnu koli
č
inu ulja u mazalici. Tako
ñ
er onemogu
ć
en je ulazak taloga
u rezervnu
č
ašicu.
Č
esto se koriste i filtri za ulje.
Talog iz ulja ne smije do
ć
i u pripremljeni zrak (pro
č
ista
č
, rezervna kada).
Pneumatski elementi su tvorni
č
ki podmazani (90% trajnosti u radu bez zauljivanja
zraka). Ako se jednom zapo
č
ne sa zauljivanjem zraka, tvorni
č
ko podmazivanje se
naruši (odnese), pa se zauljivanje više ne smije obustaviti. Zauljivanje zraka nužno je
za motore velikog promjera ili velike brzine rada.
Sl. 3.10 Mazalica [5]
Simbol
mazalice

31
Brzina klipa obi
č
no je 1-2 m/s (maksimalno do 10 m/s), hod: do 2,5 m (maksimalno
do 12 m – za cilindre bez klipnja
č
e [2]), promjer cilindra: do 500 mm, sila: do 30 kn
[1]. Koeficijent korisnog djelovanja obi
č
no se kre
ć
e u granicama
η
=70-90%. Brtve
obi
č
no podnose temperaturu od –20 do 200
0
C. Klip klipnja
č
a i košuljica su obi
č
no
č
eli
č
ni, a za košuljicu se poneki puta koriste aluminij ili bronca.
Sl. 4.1 Dvoradni klipni cilindar [6]: 1 – cilindar, 2 – klip, 3 – klipnja
č
a, 4 – prednji poklopac,
5 – stražnji poklopac, 6 – o
č
nica, 7-8 – brtve, 9 – šipka, 10 - matica
Na
č
ini pri
č
vrš
ć
enja cilindra su (Sl. 4.2):
–
s nogama
–
s navojem
–
s prirubnicom (sprijeda/straga, nepomi
č
na/okretna)
Postoji više standardnih povezivanja na klipnja
č
u, i odgovaraju
ć
ih normiranih
završetaka klipnja
č
e.
Sl. 4.2 Na
č
ini pri
č
vrš
ć
enja cilindra
4.1.1.1 Jednoradni cilindri
Vrše koristan rad samo u jednom smjeru, priklju
č
ak zraka nalazi se samo na prednjoj
strani, povratno kretanje naj
č
eš
ć
e se ostvaruje oprugom (ona ograni
č
ava maksimalni
hod klipa otprilike na 100 mm) ili težinom tereta. Neki puta povratno kretanje
7
7
nožice
navoj
stražnja prirubnica
prednja prirubnica
prednja prirubnica - okretna
srednja prirubnica - okretna
stražnja prirubnica - okretna
32
ostvaruje se stražnjim priklju
č
kom na reducirani tlak (regulacijski ventil) ili na
spremnik zraka (˝zra
č
ni jastuk˝), a stražnja komora tada nema otvor prema
atmosferskom tlaku.
Koriste se za pritezanje i izbacivanje izratka, utiskivanje (žig), dodavanje, pomicanje
itd., kad nije bitna brzina povratnog kretanja klipa.
Za upravljanje jednoradnim cilindrom koriste se razvodnici 3/2 (3 priklju
č
ka / 2
položaja, v. Razvodnici i Sl. 4.3).
Sl. 4.3 Shema upravljanja i simbol za jednoradni cilindar s oprugom
Stati
č
ka sila F koju može ostvariti klip jednoradnog cilindra s oprugom u krajnjem
položaju iznosi
F = pS
1
– F
Omax
,
(4.1)
p – tlak napajanja
S
1
– površina
č
ela klipa (stražnja)
F
Omax
– sila u opruzi stla
č
enoj do kraja
Sila na klipnja
č
i iznosi
F = pS
1
– p
2
S
2
– F
t
– F
O
≈
kpS
1
– F
O
,
(4.2)
pri
č
emu je p
2
S
2
sila tlaka u prostoru s oprugom, a F
t
sila trenja. Koeficijent k za
jednoradni cilindar obi
č
no iznosi k=08÷0,9.
Teoretski protok zraka kroz cilindar dobiva se prema izrazu
1
1
Q
T
p
nLS
p
=
,
(4.3)
pri
č
emu n ozna
č
ava broj ciklusa u jedinici vremena, L je hod, a S aktivna površina
klipa, p je apsolutni radni tlak, a p
1
je tlak usisavanja (atmosferski).
Membranski cilindri
U odnosu na klipne, membranski cilindri omogu
ć
avaju ve
ć
e sile uz kra
ć
e hodove i
niže frekvencije rada. Postoje dvije izvedbe membrane, tanjurasta (Sl. 4.4) i
˝putuju
ć
a˝ (Sl. 4.5).
Pretežno se koriste jednoradni membranski cilindri i to s tanjurastom membranom.
Takav cilindar izvodi se za sile do 400 kN (tandem-izvedba) uz hod od maks. 80 mm.
Maks. hod cilindra s ˝putuju
ć
om˝ membranom iznosi oko 200 mm.
1 3
2
1.1
1.0

34
Zato je sila F = pS koju klip ostvaruje pri kretanju prema naprijed (udesno) ve
ć
a od
sile pri kretanju unazad (ulijevo) (F
1
>F
2
). Uz pretpostavku jednakog volumenskog
protoka zraka za napajanje kroz stražnji (kretanje unaprijed) i prednji (kretanje
unazad) priklju
č
ak (Q
1
= Q
2
= Q), bit
ć
e brzina kretanja klipa unazad ve
ć
a nego
unaprijed (v
1
= Q/S
1
< v
2
= Q/S
2
).
Zanemarivši razliku u površinama klipa, sila na klipnja
č
i dvoradnog cilindra može se
procijeniti prema izrazu
F = pS
1
– p
2
S
2
– F
t
≈
kpS
1
,
(4.4)
pri
č
emu p
2
S
2
predstavlja silu tlaka uslijed ostatka zraka u komori s druge strane klipa,
a F
t
je sila trenja. Koeficijent k za dvoradni cilindar obi
č
no iznosi k=04÷0,6.
Teoretski protok zraka kroz cilindar (sveden na stanje na ulazu kompresora) dobiva se
prema izrazu
1T
1
2
1
Q
(
)
p
nL
S
S
p
=
+
,
(4.5)
pri
č
emu n ozna
č
ava broj ciklusa (pomaka u oba smjera) u jedinici vremena, L je hod,
S
1
i S
2
aktivne površine klipa, p je apsolutni radni tlak, a p
1
je tlak usisavanja
(atmosferski).
Brzina kretanja klipa može se odrediti iz zakona koli
č
ine gibanja zapisanog za
klipnja
č
u
K
T
T
(
)
m
m a
F
F
+
= +
,
(4.6)
gdje m
K
ozna
č
ava masu klipa i klipnja
č
e, m
T
masu svih optere
ć
enja, F
T
su sva vanjska
optere
ć
enja na klipnja
č
u, a F je korisna sila kojom cilindar djeluje na klipnja
č
u i koja
zavisi od položaja i brzine kretanja klipa. Masa m
K
č
esto se smije zanemariti. Obi
č
no
se kretanje klipa može podijeliti u tri faze – ubrzavanje, jednoliko gibanje i
usporavanje.
Za relativno duge cilindre potrebno je izvršiti prora
č
un klipnja
č
e na izvijanje.
Cilindar s dvostranom (prolaznom) klipnja
č
om
Klipnja
č
a se nalazi s obje strane cilindra, jednake su površine (S
1
=S
2
) na prednjoj i
stražnjoj strani, a isto tako i sile (F
1
=F
2
) i brzine kretanja klipa (v
1
=v
2
) u oba smjera.
Cilindar s ublaživa
č
ima udara
Cilindar s ublaživa
č
em udara (s odbojnikom, s prigušenjem u krajnjem položaju)
prigušuje strujanje zraka pri kraju kretanja klipa, kako bi se u krajnjem položaju
izbjegli udari klipnja
č
e. Klip nosi manji klip, koji pri kraju hoda zatvara odvod zraka,
pa se do kraja hoda zrak odvodi užim kanalom, preko prigušnice (zra
č
ni amortizer).
Dvoradni cilindar s
dvostranom klipnja
č
om
35
Sl.
4.7
prikazuje cilindar s prigušenjem samo u lijevom krajnjem položaju, prigušenje
se može podešavati, a na po
č
etku hoda udesno nepovratni ventil omogu
ć
ava punjenje
po cijeloj površini klipa.
Sl. 4.7 Cilindar s podesivim prigušenjem u krajnjem lijevom položaju [2]: 1 – cilindar, 2 – klip,
3 – brtva, 4 – prigušnica, 5 – nepovratni ventil
Odabir cilindra
Kriteriji za odabir cilindra
–
potrebna sila
–
potreban hod
–
potrebna brzina
–
konstrukcija cilindra (u
č
vrš
ć
enje cilindra, spoj klipnja
č
e, priklju
č
ci)
Mogu
ć
je niz standardnih i specijalnih izvedbi, a za izbor se koriste dijagrami.
Primjer odabira cilindra
Odaberite promjer dvoradnog cilindra ako je potrebna sila na klipnja
č
i F = 350 N, a
nazivni tlak iznosi p
n
= 6,5 bar.
Ako se za dvoradni cilindar odabere koeficijent k = 0,5, dobije se promjer cilindra
4
37
n
F
D
mm
kp
π
=
=
Odabire se standardni cilindar promjera D = 40 mm. Kako bi se tim cilindrom
ostvarila željena sila, tlak napajanja treba podesiti na vrijednost
2
4
5, 57
F
p
bar
k
D
π
=
=
.
4.1.1.3 Posebne izvedbe cilindara
Tandem cilindar
Dva cilindra (i dva klipa) koriste istu klipnja
č
u. Uz isti hod i promjer, pove
ć
ava se
sila. Pri tome i klipnja
č
a mora biti šira (
č
vrš
ć
a).
Tandem-cilindar
Dvoradni cilindar s prigušenjem
u jednom smjeru – podesivim
Dvoradni cilindar s prigušenjem
u oba smjera
4
5
2
3
1

37
ograni
č
eno maksimalnom silom magneta. Prekora
č
enjem te sile kliza
č
sklizne, pa
preoptere
ć
enje nije dopušteno.
Sl. 4.10 Princip magnetskog cilindra: 1 – cilindar, 2 – klip, 3 – kliza
č
, 4 - magneti
Cilindar s uzdužnim prorezom (Sl. 4.11) ima klip znatne duljine koji u izvjesnoj mjeri
može preuzeti popre
č
na optere
ć
enja i momente. Za prijenos sile cilindar ima uzdužni
prorez kroz koji se kre
ć
e odgovaraju
ć
i zub kliza
č
a. Zub je s vanjske strane pomo
ć
u
plo
č
e
č
vrsto vezan za šipku klipa. S vanjske i unutrašnje strane zuba prolazi po jedna
č
eli
č
na traka za brtvljenje proreza cilindra. Elasti
č
nim brtvenim elementom ove se
dvije trake pritiš
ć
u jedna uz drugu na prednjem i stražnjem kraju klipa. Zbog
brtvljenja javljaju se pri pomicanju klipa znatne sile trenja.
Sl. 4.11 Princip cilindra s uzdužnim prorezom: 1 – cilindar, 2 – klip, 3 – kliza
č
, 4 – prorez, 5 – zub,
6 – plo
č
a, 7 – traka, 8 – brtveni element
Cilindar s trakom ili užetom (Sl. 4.12) ima klip vezan na
č
eli
č
nu traku ili uže umjesto
klipnja
č
e. Sila se na kliza
č
prenosi pomo
ć
u trake (užeta) preko odgovaraju
ć
ih
kolotura. Gubici propuštanja kroz brtve za traku (uže) relativno su veliki.
Sl. 4.12 Princip cilindra s trakom ili užetom: 1 – cilindar, 2 – klip, 3 – kliza
č
, 4 – traka ili uže,
5 - kolotura
1
2
3
4
3
4
1
2
6
5
7
1
2
5
4
3
38
Udarni cilindar
Udarni cilindar koristi se kad je potrebno ostvariti udarno djelovanje (kovanje,
zakivanje, utiskivanje i sl.).
Karakteristika ovih cilindara je masivni klip bez klipnja
č
e koji na jednom kraju hoda
udara u alat. Svojim kretanjem naprijed-nazad klip naizmjeni
č
no otvara i zatvara dva
aksijalna provrta u cilindru. Time se kroz provrte naizmjeni
č
no odzra
č
uje prednja i
stražnja komora cilindra. To dovodi do naizmjeni
č
nih promjena tlaka koje prebacuju
položaj ventila za napajanje (bistabil). Tako se kroz taj ventil tlak napajanja
naizmjeni
č
no dovodi u prednju i stražnju komoru, što dovodi do oscilatornog kretanja
klipa naprijed-nazad.
4.1.1.4 Zakretni cilindri
Zakretni cilindri ili cilindri za kružno gibanje ostvaruju ograni
č
eno (njihaju
ć
e) kružno
gibanje (okretanje, uvrtanje i sl.). Simbol zakretnog cilindra je polukrug,
č
ime se
simbolizira ograni
č
eno kružno gibanje.
Cilindar sa zubnom letvom
Dio klipnja
č
e dvoradnog cilindra izveden je kao zubna letva (Sl. 4.13), pomo
ć
u koje
se pomak klipa pretvara u kružno gibanje zup
č
anika i izlaznog vratila. Cilindri sa
zubnom letvom izvode se za maksimalno dva zakreta vratila.
Sl. 4.13 Cilindar sa zubnom letvom [6]: 1 – cilindar, 2-3 – klip, 4-5 – poklopci, 6-7 – priklju
č
ci,
8 – zubna letva, 9 – zup
č
anik, 10 - vratilo
Simbol zakretnog cilindra
Simbol udarnog cilindra

40
2
2
K
4
6, 79
(
)
F
p
bar
k
D
d
π
=
=
−
.
Protok
Ako se pretpostavi da gubici zraka u cjevovodu iznose uobi
č
ajenih k
GV
= 20%, ukupni
srednji potrebni protok zraka sveden na ulaz kompresora (tj. pri atmosferskom tlaku
p
a
= 1,01325 bar,
ρ
a
= 1,29 kg/m
3
) za dvoradne cilindre (dvostruki broj ciklusa) iznosi
2
2
a
K
1
GV
C
a
(
)
(1
)
2
4, 355
4
p
p
D
d
l
Q
k
nn
h
p
s
π
+
−
= +
=
O
č
ekuje se da maksimalni protok kroz cjevovod ne
ć
e premašivati vrijednost
2
2
i
C
K
GV
C
(
)
(1
)
1, 018
4
k n
D
d
l
Q
k
h
s
π
τ
−
= +
=
Cjevovod
Kako bi se u najve
ć
oj mjeri pojednostavio prora
č
un cjevovoda, ne prora
č
unava se
razvodna mreža, nego se pretpostavlja da su svi cilindri smješteni vrlo blizu završetka
cjevovoda za dobavu zraka. Duljina cjevovoda iznosi L = 60 m, a odabire se promjer
cijevi d = 15 mm. Prema jednadžbi stanja idealnog plina gusto
ć
a zraka u cijevi iznosi
a
a
3
a
9, 935
p
p
kg
p
m
ρ ρ
+
=
=
Koriste
ć
i odgovaraju
ć
e metode i priru
č
nike odre
ñ
uju se koeficijent trenja za odabranu
cijev, npr.
λ
=0,04, i ukupni lokalni gubici za projektiranu armaturu, npr. ukupna
ekvivalentna duljina L
e
= 15 m (zbroj ekvivalentnih duljina cjevovoda svih lokalnih
gubitaka). Uz te vrijednosti pad tlaka uslijed gubitaka u cjevovodu iznosi
2
e
F
2
4
8
0, 3296
L
L
Q
p
bar
d
d
λ
ρ
π
+
∆ =
=
Ova vrijednost ne premašuje 5% (0,35 bar) radnog tlaka, pa se prihva
ć
a promjer
d = 15 mm. U suprotnom slu
č
aju, treba odabrati novi promjer i ponoviti prora
č
un
cjevovoda.
Kompresor
Odabire se kapacitet kompresora dvostruko ve
ć
i od potrebnog, tj. Q
K
= 2Q
1
= 8,7 l/s,
tako da
ć
e kompresor biti uklju
č
en 50% ukupnog radnog vremena. Pretpostavlja se
stupanj korisnog djelovanja kompresora
η
K
= 60%, a potrebni tlak je
p
2
= p +
∆
p
F
= 7,12 bar
tako da potrebna snaga kompresora iznosi
a
K
2
a
K
K
a
ln
3, 06
p Q
p
p
P
kW
p
η
+
=
=
Spremnik
Dozvoljeno je 15 uklju
č
ivanja kompresora na sat, što zna
č
i da minimalno dozvoljeno
vrijeme ciklusa uklju
č
ivanja i isklju
č
ivanja iznosi
τ
= 4 min. Ako se odabere razlika
tlaka uklju
č
ivanja i isklju
č
ivanja (on/off regulacija)
∆
p = 0,5 bar, volumen spremnika
treba iznositi
41
3
1
a
1
S
K
1
1, 058
Q p
Q
V
m
p
Q
τ
=
−
=
∆
Volumen spremnika V
S
bio bi otprilike dvostruko manji, a razlika tlaka
∆
p dvostruko
ve
ć
a, kad bi se na uobi
č
ajeni na
č
in uzeo volumen spremnika jednak minutnom
protoku kompresora Q
K
.
Hladnjak
Zbog sušenja zraka, hladnjak se postavlja neposredno iza kompresora. Radi
jednostavnosti pretpostavlja se da je sav utrošeni rad kompresora predan stla
č
enom
zraku (termi
č
ki izolirani kompresor bez me
ñ
u-hladnjaka). Ako se pretpostavi da
entalpija zavisi samo od temperature zraka (idealni plin, c
p
=1001 J/kgK), te ukoliko
su temperature na ulazu u kompresor i na izlazu iz hladnjaka jednake, jednadžba
održanja energije zahtijeva da odvedena osjetna toplina (snaga) bude jednaka snazi
kompresora. Ovdje se pretpostavlja da temperatura zraka na ulazu u kompresor iznosi
t
a
= 20
0
C, uz relativnu vlažnost zraka
φ
a
=95% (tlak isparavanja vode pri 20
0
C iznosi
p
1
' = 2337 Pa, a entalpija zasi
ć
ene pare ), dok se kao izlazna temperatura iz hladnjaka
odabire t
3
= 25
0
C (tlak isparavanja vode pri 25
0
C iznosi p
3
' = 3169 Pa).
Tada snaga odvedene osjetne topline iznosi
o
K
p
a
K
3
a
(
)
3, 003
Q
P
P
c
Q t
t
kW
ρ
=
−
−
=
Hladnjak mora odvesti i latentnu toplinu koja se osloba
ñ
a ukapljivanjem viška vlage.
Ta kondenzirana voda odvaja se i uklanja u samom hladnjaku ili neposredno iza
njega. U ulaznom zraku parcijalni tlak pare iznosi
p
p1
=
φ
a
p
1
' = 2220 Pa
a vlažnost je
p1
a
a
p1
0, 6222
1, 394%
p
x
p
p
=
=
−
Iz hladnjaka, pri apsolutnom radnom tlaku p
2
+p
a
, izlazi zasi
ć
eni zrak (tj. zrak koji
zadržava najve
ć
u mogu
ć
u koli
č
inu vlage
φ
3
= 100%, p
p3
= p
3
') s vlažnoš
ć
u
3
3
2
a
3
'
0, 6222
0, 243%
'
p
x
p
p
p
=
=
+
−
tako da maseni protok kapljevite vode koja se izdvaja iznosi
a
3
k
a
K
a
3
0, 457
1
1
x
x
kg
m
Q
x
x
h
ρ
=
−
=
+
+
ɺ
Ako se parcijalni tlakovi u kompresoru približno pove
ć
avaju u jednakim omjerima,
parcijalni tlak pare na izlazu iz kompresora može se procijeniti prema
2
a
p2
p1
a
17820 Pa
p
p
p
p
p
+
=
=
Entalpija zasi
ć
ene pare pri tlaku p
p2
iznosi h
2
'' = 2605 kJ/kg, a entalpija zasi
ć
ene
kapljevite vode pri temperaturi 25
0
C iznosi h
3
' = 104,9 kJ/kg, pa se snaga odvedene
latentne topline može procijeniti kao
k
2
3
( ''
' )
318 W
Ql
P
m h
h
=
−
=
ɺ
tako da potrebna ukupna toplinska snaga hladnjaka iznosi

43
Sl. 4.16 Radijalni motor [2]
Radijalni klipni motori imaju vanjski miruju
ć
i ekscentar po kojem se kližu klipovi
koji rotiraju zajedno s blokom motora. Sl. 4.16 prikazuje višestupanjski motor s više
'ekscentara', tako da klip obavlja 4 ciklusa u jednom okretu. Rotor se tada postavlja u
centralni položaj.
Lamelni motor
Kod lamelnog motora rotor se postavlja ekscentri
č
no u odnosu na stator (Sl. 4.17).
Zrak je zarobljen u prostoru izme
ñ
u lamela, površine rotora i površina statora (cilindar
i 2 bo
č
ne površine). Ponekad se i kod lamelnih motora koriste dvije radne komore i
centralni položaj rotora. Neke izvedbe imaju na sredini hoda dodatni otvor za
odzra
č
ivanje. Uobi
č
ajene brzine vrtnje su 6000÷30000 okr/min. Omjer snage i mase
ovih motora je relativno velik.
Sl. 4.17 Princip rada lamelnog motora [6]: 1 – rotor, 2 – lamela, 3 – stator, 4-5 – priklju
č
ci, 6 - opruga
stator
klip
rotor
upravlja
č
ki prsten
razvodni prsten
44
4.1.4 Pneumo-hidrauli
č
ki elementi
U pneumo-hidrauli
č
kim elementima vrši se promjena radnog medija, snaga se od
zraka predaje na hidrauli
č
ko ulje koje se koristi za obavljanje rada. Korištenje
hidrauli
č
kog ulja omogu
ć
uje da se postignu male i jednoli
č
ne brzine kretanja i/ili
velike sile. Osnovne grupe pneumo-hidrauli
č
kih elemenata su:
– pretvara
č
tla
č
nog medija
– uljni ko
č
ioni cilindar
– poja
č
alo tlaka
Pretvara
č
tla
č
nog medija
Zamjena radnog medija obavlja se u dvoradnom cilindru s klipom bez klipnja
č
e. S
jedne strane klipa dovodi se stla
č
eni zrak, a s druge se odvodi ulje pod tlakom.
Uljni ko
č
ioni cilindar
Uljni ko
č
ioni cilindar izvodi se mehani
č
kom vezom (poluga) dva cilindra od kojih je
jedan priklju
č
en na zrak, a drugi na ulje. Polugom se cilindri mogu vezati paralelno
(Sl. 4.18)i serijski (tandem-cilindar). Priklju
č
ci uljnog cilindra povezuju se preko
podesive prigušnice (v. Proto
č
ni ventili) – na taj na
č
in podešava se brzina kretanja
klipa. Podesiva prigušnica na slici usporava klip samo pri gibanju udesno. Pri gibanju
ulijevo otvara se prikazani nepovratni ventil.
Sl. 4.18 Ko
č
ioni cilindar u paralelnoj vezi
Poja
č
alo tlaka
Poja
č
alo tlaka pretvara niži tlak zraka u viši tlak ulja (ili zraka). Sukladno omjeru
površina klipova, poja
č
anje obi
č
no iznosi od 1:4 do 1:80.
Simbol pretvara
č
a tla
č
nog medija
Simbol poja
č
ala tlaka ulja
y
x
y
x
Simbol poja
č
ala tlaka zraka

46
Sl. 4.20 Zna
č
enje simbola ventila
Priklju
č
ci ventila ozna
č
avaju se brojevima, i to:
– radni priklju
č
ci: 2, 4, 6...(A, B, C...)
– napajanje 1 (P)
– odzra
č
ivanje 3, 5 (R, S, T)
– priklju
č
ak na upravlja
č
ke vodove 12, 14 (X, Y, Z)
4.2.1 Razvodnik
Razvodnici usmjeravaju tok radnog medija – propuštanjem, zatvaranjem, promjenom
smjera toka. Razvodnici se razlikuju po sljede
ć
im karakteristikama:
– tip
– veli
č
ina
– na
č
in aktiviranja
– duljina trajanja signala
– konstrukcija
Tip razvodnika odre
ñ
en je brojem priklju
č
aka i razvodnih položaja (polja u simbolu).
Oznaka tipa razvodnika stavlja se ispred naziva, npr. “3/2 razvodnik” (
č
ita se tri kroz
dva) ozna
č
ava razvodnik s 3 priklju
č
ka i dva razvodna položaja.
Veli
č
ina razvodnika opisana je priklju
č
nom mjerom odnosno nazivnim promjerom
(npr. ¼”) koja se odabire prema protoku medija.
Aktiviranje može biti neposredno i posredno (neposredni i posredni razvodnici).
Mogu
ć
i na
č
ini (neposrednog) aktiviranja razvodnika su:
– fizi
č
ko
– mehani
č
ko
– tla
č
no
– elektri
č
ko
– kombinirano
FIZI
Č
KO AKTIVIRANJE
op
ć
enito
tipkalo
ru
č
ica
ru
č
ica s usko
č
nikom
papu
č
ica
MEHANI
Č
KO AKTIVIRANJE
opruga
opružno centriranje
ticalo
ticalo s kota
č
i
ć
em
zglobno ticalo s kota
č
i
ć
em
a)
b)
1 3
2
c)
d)
1 3
2
47
TLA
Č
NO AKTIVIRANJE
ELEKTRI
Č
KO AKTIVIRANJE
optere
ć
enje
rastere
ć
enje
posredno
elektromagnet
elektromotor
PRIMJER KOMBINIRANOG AKTIVIRANJA
elektromagnet i pomo
ć
no fizi
č
ko aktiviranje
preko posrednog (pilot) ventila
Prema duljini trajanja signala potrebnoj za aktiviranje razvodnika, razvodnici se
dijele na:
– razvodnike s trajnim aktiviranjem (monostabilne) koji su aktivirani u vremenu
dok traje signal
– razvodnike s trenutnim aktiviranjem (bistabilne) koji su trajno aktivirani kratkim
signalom (funkcija pneumatske memorije).
Konstrukcija je bitna u pogledu
trajnosti, sile potrebne za aktiviranje, veli
č
ine,
na
č
ina aktiviranja, održavanja, pouzdanosti rada razvodnika itd. Prema
konstrukciji razvodnici se dijele na:
•
Razvodnike sa sjedištem:
– ravni (tanjurasti)
– konusni
– kuglasti
•
Razvodnike s kliznim prekrivanjem:
– klipni
– plo
č
asti
– kulisni
Otvaranje / zatvaranje ventila sa sjedištem vrši se pomo
ć
u pladnja (oblik tanjura,
plo
č
e, stošca ili kugle) koji može otkriti / prekriti i pritiskanjem zatvoriti otvor koji se
naziva sjedište. Sjedište je naj
č
eš
ć
e obloženo gumenom brtvom. Potreban je relativno
mali pomak pladnja za otvaranje znatne proto
č
ne površine. Sila ovakvog aktiviranja je
relativno velika, a vrijeme kratko. Ventili nisu naro
č
ito osjetljivi na ne
č
isto
ć
e, jer
struja zraka odnosi ne
č
isto
ć
u i
č
isti sjedište. Tip razvodnika sa sjedištem obi
č
no je 2/2
ili 3/2 (Sl. 4.21, Sl. 4.22), a složeniji tipovi izvode se kombinacijom ve
ć
eg broja
razvodnika.
M

49
Sl. 4.23 Tanjurasti 3/2 razvodnik s kota
č
i
ć
em – posredni [3]
Otvaranje / zatvaranje razvodnika s kliznim prekrivanjem ostvaruje se pomo
ć
u
površine (klip, plo
č
a ili kliza
č
– kulisa) koja klizanjem prelazi preko strujnog otvora i
tako ga postupno otkriva / prekriva.
Prednosti razvodnika s klipom (Sl. 4.24) su manja sila aktiviranja, jednostavnije
funkcioniranje i mogu
ć
nost promjene na
č
ina aktiviranja. Mane su mu ve
ć
a duljina
hoda, manja frekvencija prebacivanja i poteško
ć
e s brtvljenjem. Brtvene površine
osjetljive su na ne
č
isto
ć
e (habanje). Izra
ñ
uju se kao 3/2 i 5/2 razvodnici.
Sl. 4.24 Klipni 5/2 razvodnik [6]
Plo
č
asti razvodnik (Sl. 4.25) ima kružnu razvodnu plo
č
u, koja zakretanjem spaja
odgovaraju
ć
e priklju
č
ke. Aktiviranje je naj
č
eš
ć
e ru
č
no. Može se iskoristiti i srednji
1 3
2
3 5
2 4
1
50
položaj, u kojem su svi priklju
č
ci zatvoreni. Zato se izra
ñ
uje kao 4/2 i 4/3 razvodnik.
To
č
no pozicioniranje plo
č
e obi
č
no se osigurava usko
č
nikom (v. simbol aktiviranja).
Razvodnik s kulisom sli
č
i klipnom razvodniku, ali umjesto središnjeg klipa klipnja
č
a
tangencijalno pomi
č
e plosnatu razvodnu plo
č
u (kulisu) koja klizanjem prekriva /
otkriva otvore priklju
č
aka.
Sl. 4.25 Plo
č
asti 4/2 razvodnik. Simbol: aktiviranje ru
č
icom s usko
č
nikom [2]
Odabir razvodnika
Za odabir su bitne sljede
ć
e tri, me
ñ
usobno povezane, karakteristike cilindra
(aktuatora):
– promjer klipa cilindra (radni volumen motora)
– optere
ć
enje klipa
– potrebna brzina klipa (brzina vrtnje motora)
Odabir se vrši prema iskustvenim podacima – pomo
ć
u dijagrama.
Razvodnici trebaju imati jednozna
č
ne oznake radi održavanja i dokumentacije.
4.2.2 Zaporni ventil
Zaporni ventili ne dopuštaju protok u jednom smjeru (zatvaraju), a propuštaju u
suprotnom smjeru (kao dioda). Pove
ć
anje tlaka na izlaznoj strani potpomaže zapornu
funkciju (brtvljenje).
Podjela:
– nepovratni
– uvjetno zaporni (logi
č
ki I)
– naizmjeni
č
no zaporni (logi
č
ki ILI)
– brzoispusni
Nepovratni ventil
Potpuno zatvaraju protok u jednom smjeru, a u suprotnom propuštaju medij (Sl. 4.26)
uz minimalno mogu
ć
i pad tlaka (mali otpor). Taj pad tlaka je kriterij kvalitete ventila.
Zatvaranje se postiže pomo
ć
u zapornih elemenata: plo
č
a (tanjur), stožac, kugla.
Nepovratni ventili
č
esto se kombiniraju s prigušnim ventilima.
1 3
2 4

52
Sl. 4.28 Realizacija I-funkcije pomo
ć
u a) pasivnog spoja b) dva 3/2 razvodnika spojena u seriju
Sl. 4.29 Primjena I-funkcije za upravljanje cilindrom pomo
ć
u a) I-ventila, b) serijskog spoja 3/2
razvodnika
Funkcija NE
Tablica 4.2 Funkcija NE, ulaz: 10, izlaz: 2
10
2
0
1
1
0
1 3
2
12
a) ulazni signali na 1 i 12
1 3
2
12
1 3
2
12
b) ulazni signali na 12
1.0
3 1 5
2 4
1.1
12
12
14
2
1.4
1 3
2
1.2
1 3
2
1.3
0.1
1.0
1
3 5
2 4
1.1
1 3
2
1.3
1 3
2
1.2
a)
b)
Realizacija NE-funkcije
pomo
ć
u 3/2 razvodnika
2
1 3
10
53
Naizmjeni
č
no zaporni ventil (ILI-ventil)
Naizmjeni
č
no zaporni ventili (Sl. 4.30) ostvaruju logi
č
ku ILI funkciju (v. tablicu).
Tlak se prenosi na izlazni priklju
č
ak, kad tlak djeluje na jedan (bilo koji) ulazni
priklju
č
ak, a istovremeno se drugi (odzra
č
eni) ulazni priklju
č
ak zatvara. Ako tlak
djeluje na oba ulazna priklju
č
ka, otvoren je kroz jedan od njih (ili kroz oba) prolaz
prema izlaznom priklju
č
ku.
Sl. 4.30 Naizmjeni
č
no zaporni ventil [2]
Tablica 4.3 Funkcija ILI, ulazi: 12, 14, izlaz: 2
12
14
2
0
0
0
0
1
1
1
0
1
1
1
1
Brzoispusni ventil
Brzoispusni ventili koriste se za ubrzanje pražnjenja cilindra,
č
ime se pove
ć
ava brzina
kretanja klipa. Cilindar se ne prazni preko upravlja
č
kog razvodnika, nego preko
brzoispusnog ventila. Brzoispusni ventil ima relativno veliki proto
č
ni presjek i
predstavlja manji otpor strujanju medija koji izlazi iz cilindra nego razvodnik.
Tako
ñ
er, u slu
č
aju pražnjenja cilindra kroz razvodnik, na razvodniku se javlja buka
zbog prigušivanja zraka. Prilikom punjenja cilindra zaporni element brzoispusnog
ventila (Sl. 4.31) zatvara priklju
č
ak 3 i svojim deformiranjem omogu
ć
ava prolaz od 1
(razvodnik) prema 2 (cilindar). Prilikom pražnjenja zaporni element zatvara
priklju
č
ak 1 (onemogu
ć
ava odzra
č
ivanje cilindra preko razvodnika), uz istovremeno
otvaranje prolaza od 2 (cilindar) prema 3 (odzra
č
ni otvor).
12
14
2

55
Sl. 4.33 Pneumatska shema upravljanja
4.2.3 Tla
č
ni ventil
Tla
č
ni ventili koriste se za regulaciju tlaka radnog fluida, kao i za niz drugih funkcija
baziranih na razini tlaka. Tla
č
ni ventili dijele se na:
– regulatori tlaka
– sigurnosni ventili
– proslijedni tla
č
ni ventili
Regulator tlaka (ventil za regulaciju tlaka)
Sl. 4.34 Regulator tlaka [5]: 1 – membrana, 2 – opruga, 3 – vijak, 4 – ulazni tlak, 5 – opruga,
6 – pladanj ventila, 7 – otvor za atm. zrak, 8 – vreteno ventila
1.0
1.3
1.1
2 4
3 1 5
1 3
2
1 3
2
1.2
1.3
12
14
1.01
Podesivi regulator
tlaka s odzra
č
ivanjem
1
2
3
56
Dva su osnovna tipa regulatora tlaka:
– regulator bez korekcije prekora
č
enja tlaka u odvodnom kanalu (podesivi regulator
tlaka bez ispusta)
– regulator s korekcijom prekora
č
enja tlaka u odvodnom kanalu (podesivi regulator
tlaka s ispustom - Sl. 4.34)
Sigurnosni ventil
Sigurnosni ventili (ventili za ograni
č
enje tlaka) osiguravaju da ne do
ñ
e do
prekora
č
enja tlaka u dovodnom vodu. Ako tlak u dovodnom vodu poraste iznad
namještene vrijednosti, dovod se spaja s odzra
č
nim odvodom sve dok tlak ne padne
ispod namještene vrijednosti.
Sl. 4.35 Sigurnosni ventil [2]
Proslijedni tla
č
ni ventili
Konstrukcija ventila ista je kao kod sigurnosnih ventila, ali je namjena razli
č
ita. Na
njima je izlaz (prema drugim ure
ñ
ajima) otvoren samo dok je tlak na ulazu ve
ć
i od
namještene vrijednosti (proslje
ñ
uju dalje povišeni tlak, ako je ve
ć
i od namještenog).
4.2.4 Proto
č
ni ventili
Proto
č
ni ventili djeluju na protok radnog fluida, a posredno i druge veli
č
ine koje
zavise od protoka odn. brzine fluida. Koriste se dva tipa proto
č
nih ventila:
– prigušni (prigušuju u oba smjera) i
– jednosmjerno-prigušni (prigušuju u jednom smjeru)
Prigušno djelovanje ostvaruje se suženjem (prigušnica, blenda) koje predstavlja otpor
strujanju fluida (izaziva pad tlaka). Jednosmjerno prigušni ventili nazivaju se još
nepovratno-prigušni i prigušno-nepovratni. Oni predstavljaju paralelni spoj
prigušnice i nepovratnog ventila. U jednom smjeru protok ide kroz prigušnicu, dok se
u suprotnom smjeru otvara nepovratni ventil, pa protok najve
ć
im dijelom prolazi kroz
njega uz minimalni otpor.
Prigušno-nepovratni ventili
č
esto se koriste za smanjenje brzine cilindra. Osim za
male cilindre, obi
č
no se prigušuje odvod dvoradnih cilindara. Sl. 4.37 prikazuje
izvedbu usporenja hoda cilindra u oba smjera, prigušivanjem na odvodu. 5/2
razvodnik pruža mogu
ć
nost da se isti u
č
inak postigne ugradnjom obi
č
nih prigušnih
ventila na odzra
č
ne priklju
č
ke 3 i 5. Ako se prigušno-nepovratnim ventilima na slici
zamijene priklju
č
ci (promjena smjera propuštanja nepovratnog ventila), postiže se
2

58
Vremenski
č
lan. Element kojim se ostvaruje vremensko kašnjenje provodi tla
č
ni
signal kroz prigušnicu, iza koje je paralelno priklju
č
en zra
č
ni spremnik (Sl. 4.39), što
je analogno elektri
č
kom spoju otpornika i kondenzatora. Dovo
ñ
enjem stla
č
enog zraka
na priklju
č
ak 12, zrak preko prigušnice puni spremnik u kojem postupno raste tlak.
Potrebno je izvjesno vrijeme kašnjenja (t
0
) da tlak naraste na razinu dovoljnu za
svladavanje sile opruge i prebacivanje razvodnika u aktivan položaj. Napajanje na
ve
ć
oj energetskoj razini vrši se posredno, preko razvodnika (spajanje od 1 na 2), a ne
od priklju
č
ka 12 preko prigušnice (otpora). Mogu
ć
a izvedba vremenskog
č
lana
prikazana je na Sl. 4.40. Uobi
č
ajene izvedbe omogu
ć
uju kašnjenje od 0,5÷30 s.
Sl. 4.39 Vremenski
č
lan (kao kondenzator i otpor) - shema i odziv (vremensko kašnjenje: t
0
)
Sl. 4.40 Vremenski
č
lan [3]
4.2.6 Cijevni zatvara
č
i
Cijevni zatvara
č
i su ventili i slavine
č
ija svrha je potpuno, stati
č
ko zatvaranje
cjevovoda, npr. prilikom isklju
č
ivanja dijela sustava, pri zahvatima održavanja,
remontu itd.
12
1 3
2
t
t
0
12
2
0
1
0
1
59
4.3
Pomo
ć
ni elementi
– priklju
č
ne i montažne plo
č
e,
– prigušiva
č
i buke (iz poroznih materijala),
– vakuumski ure
ñ
aji za prihvat,
– indikatori,
– broja
č
i,
– pretvara
č
i signala,
– pneumatska poja
č
ala,
– pneumatski bezkontaktni senzori

61
Prema na
č
inu odvijanja programa (programsko upravljanje):
–
slijedno (kora
č
no) upravljanje (sljede
ć
a radnja odvija se nakon završetka
prethodne)
– upravljanje
zavisno od vremena (prema vremenskom programu –
programator)
Upravlja
č
ke sheme
Pneumatske upravlja
č
ke sheme su funkcionalne sheme – prikazuju na
č
in
funkcioniranja sustava i veze me
ñ
u elementima, a ne njihov fizi
č
ki smještaj. Tako se
npr. cilindri i razvodnici uvijek prikazuju u horizontalnom položaju. U shemama su
jasno odre
ñ
eni i prepoznatljivi vrste i tipovi korištenih pneumatskih elemenata.
U upravlja
č
kim shemama smještaju se (crtaju)
odozgo prema dolje grupe
pneumatskih elemenata poštuju
ć
i sljede
ć
i redoslijed:
–
izvršni elementi (cilindri, motori)
–
dodatni elementi (npr. prigušnice za usporavanje)
–
energetski upravlja
č
ki elementi (glavni razvodnici)
–
informacijski upravlja
č
ki elementi (za obradu signala – razvodnici, ventili)
–
signalni elementi (tasteri, prekida
č
i)
–
elementi za pripremu i razvod zraka
Oznaka pneumatskog elementa upisuje se pokraj ili iznad elementa. Ukoliko se
razvodnik aktivira pomakom klipnja
č
e cilindra, oznaka tog razvodnika dodatno se
upisuje pokraj klipnja
č
e – iznad kratke vertikalne crtice koja ozna
č
ava položaj
klipnja
č
e u kojem se aktiviranje vrši.
Pneumatski elementi povezuju se vodovima. Upravlja
č
ki vodovi danas se naj
č
eš
ć
e
crtaju punom linijom, iako su važe
ć
om normom predvi
ñ
ene crtkane linije.
Metode rješavanja (sinteze) pneumatskih shema upravljanja:
Projektiranje pneumatskog upravljanja potrebno je izvesti sustavnim redoslijedom.
Cilindri i važniji elementi odabiru se sukladno radnom procesu. Zatim se nacrta
položajna skica u koju se ucrtaju svi cilindri, pomi
č
ni i relevantni dijelovi. Nakon
toga potrebno je prikazati odvijanje radnog procesa putem funkcijske sheme,
dijagrama (dijagram put-vrijeme ili put-korak) i/ili slovno-broj
č
anim na
č
inom
prikazivanja. Na kraju se korištenjem odgovaraju
ć
ih metoda projektira shema
upravljanja.
Sl. 5.2 prikazuje primjer položajne skice: izvla
č
enjem klipnja
č
e cilindar 1.0 izbacuje
predmet iz spremnika. Nakon toga cilindar 2.0 izvla
č
enjem klipnja
č
e gurne taj
predmet u kutiju. Na kraju se uvla
č
e obje klipnja
č
e, a novi predmet pada u pripremni
položaj za izbacivanje.
Za projektiranje shema upravljanja koriste se matemati
č
ke i inženjerske metode.
Matemati
č
ke metode koriste se za kompleksne probleme upravljanja. One se baziraju
na kombinatorici i matemati
č
koj logici (Booleova algebra). Ovdje se obra
ñ
uju
inženjerske metode, koje su prikladne za rješavanje jednostavnijih problema
upravljanja.
62
Sl. 5.2 Primjer položajne skice
Izme
ñ
u ve
ć
eg broja inženjerskih metoda, ovdje se obra
ñ
uju sljede
ć
e tri:
a) VDMA
1
metoda (Festo metoda)
b) kaskadna metoda
c) taktna metoda (korak-po-korak)
Osnovni problem kod upravljanja predstavlja blokiraju
ć
i (prekrivaju
ć
i) signal. To je
signal koji drži razvodnik u jednom razvodnom položaju, pa time onemogu
ć
ava
promjenu položaja u
č
asu kada je ona potrebna u radnom procesu. Ovaj problem
rješava se potiskivanjem (pošalje se ja
č
i signal – Sl. 5.3a) ili poništavanjem
blokiraju
ć
eg signala. Za isklju
č
ivanje nepoželjnog signala (poništavanje signala)
koriste se:
1. Pneumatski elementi koji prilikom aktiviranja daju samo kratkotrajni signal na
izlazu (funkcijsko na
č
elo – VDMA metoda). Takav element je npr. razvodnik sa
zglobnim ticalom i kota
č
i
ć
em preko kojeg prelazi šiljak postavljen na klipnja
č
u
(Sl. 5.3b). Prelaskom šiljka u jednom smjeru preko kota
č
i
ć
a generira se
kratkotrajni signal, dok u suprotnom smjeru signala nema – savije se zglob koji
nosi kota
č
i
ć
.
Sl. 5.3 a) potiskivanje – razvodnik aktiviran putem cilindara razli
č
ite površine b) zglobno ticalo
2. Kaskadni razvodnici koji se uklju
č
uju segmentno (kaskadno) – uklju
č
uju grupu po
grupu grani
č
nih razvodnika-prekida
č
a (koristi se I-funkcija), u skladu sa slijedom
odvijanja programa (kaskadna metoda)
1
VDMA – Verein Deutscher Maschinenbau Anstalten (Savez njema
č
kih zavoda za strojogradnju)
1.0
2.0
nacrt
tlocrt
1.0
a)
b)

64
cilindar 1.0 vra
ć
a u po
č
etni položaj (korak 4),
č
ime je radni ciklus završen. Nakon
skidanja zakovanog izratka i ulaganja novog, ponovni ciklus treba uslijediti
ponavljanjem signala START.
Sl. 5.5 Primjer 2, pneumatska shema upravljanja
Ako se koriste razvodnici s grani
č
nikom i ticalom (crtkana linija na Sl. 5.6), korak 3
ne može uslijediti, jer cijelo vrijeme djeluje blokiraju
ć
i signal razvodnika 2.2, tako da
razvodnik 2.3 ne može prebaciti razvodnik 2.1 u novi razvodni položaj. Osim toga,
ciklus nije mogu
ć
e ponovo zapo
č
eti, jer signal razvodnika 1.3 blokira prebacivanje
razvodnika 1.1 kod ponovljenog aktiviranja signala START.
Sl. 5.6 Tijek signala na razvodnicima
1
0
2
3
4
korak
2.3
1
5
0
1
0
1
0
1
2.2
1.3
1.2
1 3
2
1.2
0.1
1.1
2 4
1 3
12
14
1 3
2
2.3
2.1
2 4
1 3
12
14
1.0
2.2
2.0
2.3
1.3
1 3
2
2.2
1 3
2
1.3
1 3
2
0.2
2.01
1.01
65
Da bi se izbjegli ovi problemi s blokiranjem signala, u rješenju pomo
ć
u VDMA
metode (Sl. 5.5 i puna linija na Sl. 5.6) koriste se razvodnici sa zglobnim kota
č
i
ć
em i
ticalom (razvodnici 1.3 i 2.2) koji se mogu samo kratkotrajno aktivirati, i to
prolaskom klipnja
č
e samo u jednom smjeru. Na upravlja
č
koj shemi taj se smjer mora
ozna
č
iti strelicom uz oznaku grani
č
nog položaja cilindra (v. Sl. 5.5).
U VDMA metodi, potrebno je u dijagramu put-vrijeme detektirati postojanje
blokiraju
ć
eg signala. Promatraju se horizontalne linije u tom dijagramu. One zna
č
e da
doti
č
ni cilindar miruje, a aktivirani razvodnik (ovdje 2.2) kroz to vrijeme mirovanja
ostaje uklju
č
en. Ako se u tom razdoblju uklju
č
uje i drugi razvodnik, koji ima isti prvi
broj (pripada istom cilindru), a njegov drugi broj ima suprotnu parnost (u ovom
slu
č
aju takav razvodnik je 2.3), prvi razvodnik (2.2) daje blokiraju
ć
i signal.
5.2
Kaskadna metoda
Kod kaskadne metode obustavlja se napajanje (grupa) razvodnika kod kojih se
pojavljuje blokiraju
ć
i signal. Pravila projektiranja pneumatskog upravljanja pomo
ć
u
kaskadne metode:
1. Ispisuje se redoslijed odvijanja programa, pri
č
emu se izvla
č
enje cilindra
ozna
č
ava s ‘+’, a uvla
č
enje s ‘-‘.
Dakle, za
primjer 2 zapisuje se:
A+ B+...B-...A-
Ako se cilindri gibaju istovremeno, moraju se zapisati jedan ispod drugog. Za
razliku od broj
č
ane oznake cilindra (npr. 1.0) iz VDMA metode, u kaskadnoj i
ostalim metodama cilindri se ozna
č
avaju velikim slovima (npr. A).
2. Redoslijed odvijanja programa upisuje se oko kruga (funkcijski krug), u smjeru
gibanja kazaljke na satu. Start se ozna
č
ava s dvije vertikalne linije (
׀׀
), a strelicom
se pokaže na odgovaraju
ć
e prvo – po
č
etno – kretanje cilindra.
3. Svaki cilindar (osim onih koji rade istovremeno) u hodu prema naprijed aktivira
po jedan 3/2 razvodnik s ticalom ili kota
č
i
ć
em, a jedan u hodu prema natrag.
Razvodnik se ozna
č
ava istim slovom kao i cilindar koji ga kretanjem aktivira, ali
koriste se mala slova abecede. Ako se razvodnik aktivira uvla
č
enjem klipnja
č
e
dobiva indeks 0, a pri izvla
č
enju indeks 1 (npr. razvodnici koje aktivira cilindar A
nose oznake a
1
i a
0
).
Iznad oznaka cilindara u krugu upisuje se odgovaraju
ć
a oznaka razvodnika (npr.
a
1
iznad A+).
4. Krug se zatim razdijeli na isje
č
ke (zrakama iz centra) u kojima se jedan cilindar
smije pojaviti samo jedan puta. Svaki isje
č
ak kruga predstavlja jednu kaskadu. Uz
funkcijski krug ozna
č
i se po
č
etak svake kaskade (npr Ik, IIk, itd.).
a
0
A
a
1

67
Sl. 5.8 Primjer 2, pneumatska shema upravljanja
Dvije kaskade upravljaju se pomo
ć
u jednog kaskadnog razvodnika, a za svaku
dodatnu kaskadu potreban je dodatni kaskadni razvodnik. Prilikom uklju
č
ivanja tre
ć
e
i daljnjih kaskada potrebno je razvodnik prethodne kaskade prebaciti u po
č
etni
položaj. Direktno se napaja samo posljednji kaskadni razvodnik, a za napajanje svih
ostalih koristi se pasivni I-spoj.
Sl. 5.9 Primjer spajanja kaskadnih razvodnika za 4 kaskade
Primjer 3 [3]
U ure
ñ
aj za savijanje lima ru
č
no se ume
ć
e komad limene trake. Aktiviranjem tipke
START zapo
č
inje se ciklus u kojem se cilindrom A pridržava traka cijelo vrijeme
izrade, savijanje za prvih 90
0
obavlja se alatom koji pokre
ć
e cilindar B i koji se mora
vratiti u po
č
etni položaj da ne ometa alat cilindra C kojim se vrši savijanje za narednih
90
0
. Kona
č
ni oblik izratka:
kIV
kIII
kII
kI
2 4
1 3
12
14
2 4
1 3
12
14
2 4
1 3
12
14
Poslj.
razvodnik kI
Poslj.
razvodnik kII
Poslj.
razvodnik kIII
Poslj.
razvodnik kIV
1 3
2
a
1
2 4
1 3
12
14
14
2 4
1 3
12
B
b
1
1 3
2
b
0
2
1 3
2
a
0
A
a
1
a
0
b
0
kI
2 4
1 3
12
14
kII
1 3
2
START
kI
kII
1 3
b
1
68
Sl. 5.10 Primjer 3, dijagram put-vrijeme
Redoslijed odvijanja programa je:
A+ B+...B- C+ C- A-.
Sl. 5.11 Primjer 3, funkcijski krug
5.3
Taktna metoda
Taktna metoda spada u kora
č
ne metode i razvila se iz preostale dvije kora
č
ne metode:
metode korak-po-korak i metode sa 'sequenz-modulom'. Te metode kao osnovni
č
lan
koriste impulsno upravljane razvodnike (bistabile) kao memorijske elemente, a
baziraju se na slijednom uklju
č
ivanju svakog sljede
ć
eg koraka prema zadanom
programu uklju
č
ivanja kojeg diktira radni proces. Pri tome se signal naredbe za
pojedinu radnu akciju (npr. A
1
, A
2
, A
3
na Sl. 5.13) dozvoljava samo u
č
asu kad je taj
signal potreban,
č
ime se izbjegava blokiraju
ć
i signal. Kora
č
ne metode zahtijevaju
nešto ve
ć
i broj pneumatskih elemenata, ali predstavljaju jednostavan i pouzdana na
č
in
rješavanja složenijih situacija, a naro
č
ito su pogodne kad u jednom radnom ciklusu
treba više puta ponavljati neke radnje (npr. kad se isti cilindar mora izvla
č
iti više puta
u jednom ciklusu).
Sl. 5.13 uz pomo
ć
logi
č
kih simbola prikazuje princip rada kora
č
nih metoda za primjer
da je potrebno izvršiti tri akcije. Memorijski elementi imaju dva mogu
ć
a stabilna
položaja: aktivan S (set) i neaktivan R (reset). Npr. za signal A
2
(naredbu da se izvrši
odgovaraju
ć
a radnja) mora se srednji memorijski element postaviti u aktivan položaj
S, a za to je potreban signal srednjeg I-
č
lana. Za taj signal potreban je signal Y
2
(da je
t
s
1
0
A
1
0
B
S
1
0
C
START
A+
a
1
B+
C+
A-
b
1
c
1
c
0
I k
II k
B-
b
0
C-
III k
a
0

70
Sl. 5.13 Princip kora
č
nih metoda prikazan logi
č
kim simbolima
Sl. 5.14 Temeljni sklop metode korak-po-korak
Taktna metoda koristi gotove upravlja
č
ke module,
č
ime izvedba postaje jednostavnija
i jeftinija, pa se metoda
č
esto koristi. U taktnim modulima I-
č
lan je riješen pomo
ć
u
3/2 razvodnika u tzv. pasivnom spoju. Moduli imaju i dodatni priklju
č
ak za signal L
kojim se može isklju
č
iti ili uklju
č
iti izlazni signal modula (A-signal). Korištenjem
signala L mogu
ć
e je memorijske elemente upravlja
č
kog sustava prije starta dovesti u
ispravan položaj (reset). Kombiniraju se tri tipa modula TAA, TAB i TAC. Taktni
moduli TAA i TAB (Sl. 5.15) sadrže:
–
impulsno aktivirani 5/2 razvodnik (memorijski
č
lan) sa zatvorenim jednim vodom
koji se iz prakti
č
nih razloga koristi umjesto 3/2 razvodnika,
–
3/2 razvodnik u pasivnom spoju (I-
č
lan koji – zbog tehnološkog rješenja i na
č
ina
spajanja modula u upravlja
č
ki lanac – pripada narednom koraku),
–
naizmjeni
č
no zaporni ventil (ILI-
č
lan) koji omogu
ć
ava uklju
č
ivanje/isklju
č
ivanje
izlaznog (A) signala pomo
ć
u signala L.
Taktni moduli TAA i TAB razlikuju se po spajanju ILI-
č
lana odn. signala L. Kod tipa
TAA izlazni se signal (A) isklju
č
uje pomo
ć
u signala L, a kod tipa TAB, on se
uklju
č
uje.
Signal X pripada narednom elementu. Putem pasivno spojenog (I) razvodnika signal
X generira signal Y
n+1
, što dovodi do aktiviranja (Set) memorijskog 3/2 razvodnika
narednog elementa na kojem se generira signala A i Z
n+1
, a time se napaja pasivni (I)
R S
A
1
X
1
START
Z
1
Y
1
R S
A
2
X
2
Z
2
Y
2
R S
A
3
X
3
Z
3
Y
3
12
14
2
A
1
X
1
START
Z
1
Y
1
12
14
2
12
14
2
1 3
A
2
Y
2
12
14
2
1 3
X
2
Z
2
12
14
2
A
3
Y
3
12
14
2
1 3
X
3
Z
3
71
spoj za naredni korak i ujedno u prvotnom elementu deaktivira (Reset) memorijski
razvodnik uz prestanak napajanja pasivnog (I) spoja.
Sl. 5.15 Taktni moduli tip TAA i TAB
Taktni modul TAC (Sl. 5.16) sadrži samo 3/2 razvodnik u pasivnom spoju (I-
č
lan).
Sl. 5.16 Taktni modul tip TAC
U taktni lanac mogu se uklju
č
iti minimalno tri modula s memorijskim elementima.
Mogu
ć
a izvedba temeljnog sklopa sa Sl. 5.13 pomo
ć
u taktnih modula prikazana je na
Sl. 5.17. Ako se koristi signal L, prvi modul treba biti tip B (TAB), a preostala dva tip
A (TAA). Napominje se da se ovdje za metodu korak-po-korak koriste taktni moduli,
što nije uobi
č
ajeno i ne odgovara pravilima taktne metode. Ovo rješenje služi samo za
pojašnjenje funkcioniranja taktnih modula, a taktna metoda i njena normalna primjena
izložene su u nastavku.
U cilju pojednostavljenja rješenja odn. smanjenja broja memorijskih elemenata, taktna
metoda preuzima princip iz 'skra
ć
ene' metode korak-po-korak koji se bazira na istoj
ideji kao i kaskadna metoda. Najprije se redoslijed odvijanja programa zapisuje na ve
ć
poznati na
č
in (ispisuje se redoslijed odvijanja programa). Taj zapis se zatim dijeli u
P
Z
n+1
L
P
Z
n
L
X
A
Y
n
Y
n+1
Tip TAA
P
Z
n+1
L
P
Z
n
L
X
A
Y
n
Y
n+1
Tip TAB
P
Z
n+1
L
P
Z
n
L
X
A
Y
n
Y
n+1
Tip TAC

73
Primjer 4 [2]
Ure
ñ
aj za bušenje treba u izratku izbušiti dvije rupe. Najprije se cilindrom A izradak
priteže uz odgovaraju
ć
e pozicioniranje, pa se pomo
ć
u cilindra B pomi
č
e glava
bušilice i na taj na
č
in izvrši bušenje, a zatim se glava vra
ć
a u po
č
etni položaj. Tada se
cilindrom C cijeli pomi
č
ni dio radnog stola na kojem su pri
č
vrš
ć
eni izradak i cilindar
A pomi
č
e u novi položaj i bušenje se ponavlja pomo
ć
u cilindra B. Na kraju se taj dio
radnog stola vra
ć
a u po
č
etni položaj i izradak otpušta. Potrebno je usporiti izvla
č
enje
cilindara A i B, kao i kretanje radnog stola u oba smjera. U ovom primjeru se unutar
ciklusa ponavlja rad cilindra B, što se najlakše rješava taktnom metodom.
Redoslijed odvijanja programa:
A+ B+ B- C+ B+ B- C- A-
Tablica 5.2 Redoslijed ugra
ñ
enih taktnih modula – prim. 4
Grupe
A+ B+
B- C+
B+
B- C- A-
Ugra
ñ
eni moduli – varijanta 1
A C
A C
A
A C B
Ugra
ñ
eni moduli – varijanta 2
A C
A C
A
B C C
Sl. 5.19 Primjer 4 – taktna metoda, shema pneumatskog upravljanja
Z
n+1
L
P
Z
n
1 3
2
START
2 4
1 3
12
14
B
b
1
b
0
2 4
1 3
12
14
A
a
1
a
0
2 4
1 3
12
14
C
c
1
c
0
Y
n+1
Y
n
1 3
2
a
1
1 3
2
b
1
1 3
2
b
0
1 3
2
c
1
1 3
2
c
0
1 3
2
a
0
74
5.4
Kombinirana metoda
Č
esto se koristi i kombinacija kaskadne i taktne metode. Tada se u kaskadnoj metodi
kao kaskadni razvodnici koriste taktni moduli.
Primjer 2
Funkcijski krug prikazan je na Sl. 5.7, a pneumatska shema upravljanja na Sl. 5.20.
Potrebna su minimalno tri memorijska elementa. Kad su potrebne samo dvije akcije
(A
1
i A
3
) treba zatvoriti radni priklju
č
ak A
2
(slijepi priklju
č
ak), a signal X
2
treba
paralelno priklju
č
iti na priklju
č
ke X
1
i X
2
(na prva dva modula).
Ugra
ñ
eni su tipovi modula
A, A, B.
Sl. 5.20 Primjer 2 – Pneumatska shema upravljanja
1 3
2
a
1
2 4
1 3
12
14
14
2 4
1 3
12
B
b
1
1 3
2
b
0
2
1 3
2
a
0
A
a
1
a
0
b
0
kI
kII
1 3
2
START
kI
kII
1 3
b
1
Z
n
P
Y
n
Y
n+1
Z
n+1
L

76
Sl. 6.2
Principijelna shema hidrauli
č
kog sustava
Hidraulika se koristi u vrlo širokom podru
č
ju koje obuhva
ć
a:
–
alatne strojeve,
–
poljoprivredne strojeve,
–
šumarske strojeve,
–
cestovna i šinska vozila,
–
brodogradnju,
–
avio-industriju,
–
energetiku,
–
rudarstvo,
–
vojnu industriju,
–
svemirsku tehniku itd.
Prednosti hidrauli
č
kog medija su:
–
mogu
ć
e postizanje
velikih sila,
–
velika
gusto
ć
a snage (P/m ili P/V),
–
jednostavnost pretvorbe energije medija u mehani
č
ki rad
–
mala inercija,
–
automatsko
prilago
ñ
avanje potrebne sile,
–
mogu
ć
e
pokretanje pod punim optere
ć
enjem,
–
jednostavno i kontinuirano
podešavanje brzine, sile, momenta itd.
–
mogu
ć
e nagle
promjene smjera i brzina,
–
mogu
ć
e
velike brzine,
–
mogu
ć
e ekstremno
niske brzine,
–
lako se realizira
linearno gibanje,
–
precizno
pozicioniranje,
–
jednostavnost
zaštite od preoptere
ć
enja,
–
jednostavnost
akumulacije energije pomo
ć
u plinovitog medija,
–
jednostavnost
podmazivanja i odvo
ñ
enja topline,
–
visoka
pouzdanost u radu,
–
visoka
ekonomi
č
nost u radu,
–
jednostavno i jeftino
održavanje,
M
77
Nedostaci hidraulike obuhva
ć
aju:
–
potrebno
generirati hidrauli
č
ku energiju,
–
potrebni su
povratni vodovi,
–
relativno
visoka cijena ure
ñ
aja i elemenata,
–
specifi
č
nost (male serije) i preciznost izvedbi,
–
ograni
č
ene brzine strujanja ulja,
–
promjena karakteristika ulja (s temperaturom i tlakom, starenje),
–
relativno
prljav pogon.

79
Snaga pumpe P
P
jednaka je:
P
P
P
Q p
P
η
∆
=
,
(7.4)
pri
č
emu je
η
P
ukupni stupanj korisnog djelovanja pumpe, a snaga motora:
P
M
=
η
M
Q
∆
p
M
,
(7.5)
pri
č
emu je
η
M
ukupni stupanj korisnog djelovanja motora.
U hidraulici se uglavnom koriste volumenske pumpe i motori, kod kojih protok Q
zavisi od radnog volumena (V) i broja okretaja (n) stroja. Tako npr. za klipnu pumpu
teoretski protok iznosi
Q = znV,
(7.6)
pri
č
emu je z broj cilindara pumpe.
Gubici
Za dionicu cjevovoda duljine L i konstantnog promjera D linijski gubitak (pad tlaka)
može se odrediti izrazom
2
F
2
L
v
p
D
λ ρ
∆ =
,
(7.7)
pri
č
emu je
λ
koeficijent viskoznog trenja ulja koji op
ć
enito zavisi o relativnoj
srednjoj visini hrapavosti cijevi k/D i Reynoldsovom broju:
4
vD
vD
Q
D
ρ
ρ
ν
µ
µπ
=
=
=
Re
,
(7.8)
gdje
ν
ozna
č
ava koeficijent kinemati
č
ke viskoznosti ulja, a
µ
koeficijent dinami
č
ke
viskoznosti ulja. Za vrijednosti Reynoldosovog broja manje od kriti
č
ne (
Re<Re
k
)
strujanje je laminarno, a za ve
ć
e (
Re>Re
k
) je turbulentno.
Za strujanje u cijevi kružnog presjeka obi
č
no se kao kriti
č
ni Reynoldsov broj prihva
ć
a
vrijednost
Re
k
=2320, a u laminarnom režimu strujanja vrijedi
64
λ
=
Re
.
(7.9)
Za turbulentno strujanje koriste se eksperimentalne formule i/ili dijagrami (Moodyev
dijagram).
Lokalni gubici u nekom elementu armature cjevovoda (npr. ventil, koljeno, ili ra
č
va)
mogu se odrediti prema izrazu
2
2
e
F
2
2
L
v
v
p
K
D
ρ
λ
ρ
∆ =
=
,
(7.10)
pri
č
emu je K koeficijent lokalnog gubitka u tom elementu armature. U priru
č
nicima
se koeficijent lokalnog gubitka
č
esto izražava pomo
ć
u ekvivalentne duljine cijevi
L
e
= KD/
λ
.
Svi gubici strujanja (linijski i lokalni) predstavljaju onaj dio mehani
č
ke energije ulja
koji se putem trenja transformira u unutrašnju energiju ulja. Isto vrijedi i za velik dio
gubitaka u strojevima (pumpe i motori). Pove
ć
anje unutrašnje energije ulja dovodi do
odgovaraju
ć
eg pove
ć
anja temperature ulja. Promjena ove temperature mora se
80
prora
č
unavati, a zbog nje je
č
esto potrebno ugraditi hladnjak za ulje. Za rad na
otvorenom ponekad je potrebno ugraditi i grija
č
za ulje.
Primjer – Potrebna snaga pumpe
Odredite potreban protok Q, prirast totalnog tlaka
∆
p
P
i snagu pumpe P
P
za
jednostavni hidrauli
č
ki sustav prikazana na sl. 6.2. Poznati su sljede
ć
i podaci:
ρ
= 880 kg/m
3
.............. gusto
ć
a ulja
F = 120 kN .................. potrebna sila na klipnja
č
i cilindra
D = 150 mm ................ promjer cilindra
v
K
= 0,1 m/s................. brzina izvla
č
enja klipnja
č
e
η
Kv
= 96%=0,96 .......... volumetri
č
ki stupanj korisnog djelovanja cilindra
η
Km
= 95%=0,95.......... hidrauli
č
ko-mehani
č
ki stupanj korisnog djelovanja cilindra
d = 20 mm ................... promjer cjevovoda
L = 15 m ...................... ukupna duljina cjevovoda
q
v
= 1%=0,01 .............. volumetri
č
ki gubitak u cjevovodu
λ
= 0,04........................ koeficijent viskoznog trenja u cijevi
L
eV
= 4 m ..................... ekvivalentna duljina (gubitak) za povratni ventil
L
eR
= 3 m ..................... ekvivalentna duljina (gubitak) za razvodnik
L
eF
= 1 m ..................... ekvivalentna duljina (gubitak) za filtar
η
P
= 75% = 0,75 .......... stupanj korisnog djelovanja pumpe (ukupni)
Rješenje
Potreban protok i pad tlaka na cilindru iznose
2
K
K
Kv
1,841
4
v
D
l
Q
s
π
η
=
=
,
K
2
Km
4
7,148
F
p
MPa
D
π
η
∆ =
=
,
tako da je traženi protok kroz pumpu
v
K
(1
)
1,859
l
Q
q Q
s
= +
=
.
Ukupna ekvivalentna duljina cjevovoda (za sve lokalne gubitke) je
L
e
= L
eV
+ L
eR
+ L
eF
= 8 m,
pa je ukupni gubitak tlaka u cjevovodu jednak
2
e
F
2
4
8
7, 089
L
L
Q
p
bar
d
d
λ
ρ
π
+
∆ =
=
.
Traženi prirast tlaka u pumpi iznosi
P
K
F
7,857
p
p
p
MPa
∆ = ∆ + ∆ =
a potrebna snaga pumpe (na vratilu) je
P
P
P
1
19, 48
P
Q p
kW
η
=
∆ =

82
Sl. 7.3 Primjer paralelnog povezivanja
Uvo
ñ
enjem otpora strujanja R, i uzevši u obzir da je gubitaka tlaka
∆
p
F
na svim
paralelno spojenim elementima (otporima) me
ñ
usobno jednak, jednadžba kontinuiteta
može se zapisati u obliku
F
F
i
p
p
R
R
∆
∆
=
∑
,
(7.14)
Prema tome, za ukupni otpor paralelno vezanih otpora vrijedi relacija
i
1
1
R
R
=
∑
,
(7.15)
u kojoj se za razliku od elektri
č
ne struje, u nazivnicima pojavljuju kvadratni korijeni.
Kavitacija i hidrauli
č
ki udar
Kavitacija je pojava parne faze unutar kapljevine (isparavanje ulja). Javlja se na
mjestu na kojem unutar hidrauli
č
kog sustava tlak padne na razinu tlaka isparavanja
(zasi
ć
enja) ulja. Kada nakon pojave isparavanja ulje do
ñ
e u podru
č
je viših tlakova,
dolazi do implozije parnih mjehuri
ć
a i time do vrlo intenzivne erozije materijala i
brzog trošenja (uništenja) hidrauli
č
kih elemenata. Zato unutar sustava tlak nigdje ne
smije pasti na nivo tlaka isparavanja. Tlak isparavanja zavisi od vrste i temperature
ulja, a problemi s kavitacijom se u praksi javljaju kad apsolutni tlak ulja padne ispod
vrijednosti 0,3 bar.
Hidrauli
č
ki udar je pojava opasno visokog tlaka (tla
č
ni udar) izazvana naglom
promjenom koli
č
ine gibanja ulja. Javlja se prilikom nagle obustave ili uspostavljanja
protoka (npr. naglo zatvaranje ili otvaranje ventila), naro
č
ito unutar razmjerno dugog
cjevovoda. Prilikom prora
č
una vezanih uz hidrauli
č
ki udar nužno je uzeti u obzir
stla
č
ivost ulja. Pove
ć
anje tlaka
∆
p prilikom trenutnog zatvaranja protoka (naglo
zatvaranje ventila) u apsolutno krutoj cijevi iznosi
∆
p =
ρ
cv,
(7.16)
pri
č
emu je c brzina zvuka u ulju, a v brzina strujanja ulja prije zatvaranja. Postupci
kojima se sprje
č
ava tla
č
ni udar obuhva
ć
aju ugradnju hidrauli
č
kog akumulatora ili
ugradnju razvodnika koji se sporije zatvaraju.
Q
1
,
∆
p
1
Q,
∆
p
Q
2
,
∆
p
2
Q
3
,
∆
p
3
83
8
RADNI FLUIDI
Izbor odgovaraju
ć
eg radnog fluida ima bitan utjecaj na ispravno funkcioniranje,
trajnost, pouzdanost i ekonomi
č
nost hidrauli
č
kog sustava. Izbor fluida utje
č
e i na
izbor hidrauli
č
kih elemenata (filtri, ventili, brtve...) koji se projektiraju za odre
ñ
enu
vrstu fluida. Od posebnog zna
č
aja je korištenje fluida koji nema štetnog utjecaja na
materijal brtvi.
Zadaci radnog fluida
su:
–
prijenos energije (glavni zadatak)
–
hla
ñ
enje
–
podmazivanje
–
zaštita od korozije
–
odnošenje ne
č
isto
ć
a
Zahtjevi
koji se postavljaju na radne fluide obuhva
ć
aju:
–
neznatna stla
č
ivost
–
sposobnost podmazivanja
–
mala promjena viskoznosti s temperaturom
–
otpornost na visoka termi
č
ka optere
ć
enja
–
mala sklonost oksidaciji
–
mala sposobnost upijanja plinova
–
mala sklonost stvaranju pjene
–
ne-higroskopnost
–
postojanost karakteristika tijekom starenja
–
netoksi
č
nost i ekološka prihvatljivost
–
ne-agresivnost odn. kompatibilnost sa materijalima elemenata
–
nezapaljivost (visoka temperatura paljenja)
–
visok elektri
č
ni otpor
–
niska cijena
–
niski troškovi održavanja
Vrste
radnih fluida koji se koriste u hidraulici su:
–
voda i vodene emulzije,
–
mineralna ulja,
–
sinteti
č
ki fluidi,
–
teku
ć
i metali i legure.
Klasifikacija (oznake) pojedinih radnih fluida provedena je prema aditivima (dodaju
se u svrhu poboljšanja nekih svojstava fluida). Tehnološki napredak hidrauli
č
kih
fluida je intenzivan. Danas se, zbog dobrog podmazivanja i dobre zaštite od korozije,
u najve
ć
oj mjeri koriste mineralna ulja (za temperature –50 do 80
0
C). Zato se i termin
hidrauli
č
ko ulje koristi kao sinonim za hidrauli
č
ki fluid. Nedostaci mineralnih ulja su
velika promjena viskoznosti s temperaturom i izdvajanje smole na višim
temperaturama. Za temperature iznad 80
0
C (do 400
0
C) koriste se sinteti
č
ka ulja, a za
još više temperature (-10 do 770
0
C) teku
ć
i metali i njihove legure [5]. Tablica
prikazuje klasifikaciju hidrauli
č
kih ulja prema normi ISO 6743/4.
Viskoznost
je najvažniji parametar pri odabiru radnog fluida. To fizikalno svojstvo
predstavlja mjeru sile (tangencijalna naprezanja) unutrašnjeg trenja koje se javlja pri
me
ñ
usobnom klizanju slojeva fluida. Izražava se koeficijentom dinami
č
ke (
µ
) ili
kinemati
č
ke (
ν
) viskoznosti (
ν
=
µ
/
ρ
). Viskoznost tvari pove
ć
ava se porastom tlaka, a
smanjuje porastom temperature. Naro
č
ito se u zrakoplovstvu od fluida zahtijeva

85
9
PUMPE
Pumpe (crpke) su strojevi u kojima se izvana dovedena mehani
č
ka energija (rad
pogonskog stroja) transformira u energiju radnog fluida. Rotacijski hidrauli
č
ki motori
su sli
č
ni strojevi kod kojih se transformacija energije obavlja u suprotnom smjeru
(energija fluida pretvara se u mehani
č
ki rad). Zavisno od priklju
č
ivanja,
č
esto isti stroj
može raditi kao pumpa ili motor (za takav stroj se kaže da je reverzibilan, ali
reverzibilnost tako
ñ
er može zna
č
iti i samo mogu
ć
nost vrtnje u oba smjera). Za pogon
pumpe obi
č
no se koriste elektromotori, a u mobilnoj hidraulici motori s unutrašnjim
izgaranjem.
Pumpe se dijele u dvije osnovne kategorije: volumenske pumpe (volumetri
č
ke) i
dinami
č
ke
pumpe (naj
č
eš
ć
e strujne tj. turbopumpe). Volumenske pumpe
transportiraju fluid (ostvaruju pove
ć
anje tlaka i protok) putem smanjenja volumena
komora u pumpi, a koriste se za relativno male protoke uz relativno velike visine
dobave. Princip rada volumenske pumpe prikazan je na Sl. 4.15, na primjeru
cilindarske pumpe. Pomicanjem klipa ulijevo obavlja se faza usisa (punjenje cilindra),
a pomicanjem klipa udesno faza tla
č
enja (pražnjenje) cilindra. Na slici su tako
ñ
er
prikazani usisni i tla
č
ni ventil, koji su nužno prisutni kod npr. klipne pumpe s
koljeni
č
astim mehanizmom. Kod pumpi se zbog povoljnog redoslijeda promjene tlaka
naj
č
eš
ć
e koriste samoradni ventili (bez vanjske intervencije odn. energije). Tijekom
usisa, otvara se usisni (donji) ventil i zatvara tla
č
ni (gornji) pomo
ć
u podtlaka u
cilindru, dok se tijekom tla
č
enja otvara tla
č
ni ventil, uz istovremeno zatvaranje
usisnog ventila. Ovakvo samoradno otvaranje i zatvaranje ventila kod motora nije
mogu
ć
e zbog nepovoljnog redoslijeda promjene tlaka. Motori koji imaju ventile
moraju imati i mehanizam za otvaranje i zatvaranje ventila (bregasta osovina).
Sl. 9.1 Princip rada i simbol volumenske pumpe
Turbopumpe u rotoru predaju snagu fluidu tako da pokretne lopatice ostvaruju silu
pritiska na fluid. Primjenjuju se za relativno velike protoke i male visine dobave, pa se
zato u hidraulici u principu ne koriste.
Protok i tlak
Teoretski protok kroz volumensku pumpu jednak je umnošku broja okretaja pumpe n
i radnog volumena pumpe V, pa prema tome ne zavisi od radnog tlaka pumpe. Stvarni
protok kroz pumpu jednak je
Q =
η
v
nV,
(9.1)
pri
č
emu je
η
v
volumetri
č
ki stupanj djelovanja pumpe. Volumenski gubici (1-
η
v
)nV
rastu linearno s pove
ć
anjem prirasta tlaka
∆
p
P
u pumpi (volumenski protok Q se
linearno smanjuje). Prema tome, prirast tlaka
∆
p
P
u pumpi linearno opada s
pove
ć
anjem protoka (radna karakteristika pumpe - Sl. 9.2). Radna karakteristika
volumenskih pumpi vrlo je strma, pa su posebno opasne situacije u kojima je
hidrauli
č
ki otpor iza pumpe prevelik (npr. zatvoreni tla
č
ni ventil prakti
č
ki predstavlja
86
beskona
č
ni otpor). U tim situacijama volumenska pumpa tipi
č
no pove
ć
ava razinu
tlaka do enormnih vrijednosti, sve dok neki od elemenata ne popusti (ošte
ć
enje,
pucanje, pregaranje motora ili sl.). Zato se takva pumpa obavezno štiti ventilom za
ograni
č
enje tlaka.
Sl. 9.2 Radna karakteristika volumenske pumpe
Protok volumenskih pumpi je neravnomjeran, a kao mjera te neravnomjernosti koristi
se stupanj nejednolikosti protoka
σ
definiran kao omjer maksimalnog Q
maks
i srednjeg
protoka Q
σ
= Q
maks
/Q
(9.2)
Najnepovoljniji mogu
ć
i slu
č
aj javlja se npr. kod jednocilindarske jednoradne klipne
pumpe kod koje je protok u fazi usisa (prva polovica zakreta vratila tj. 0<
α
<
π
) jednak
nuli, a u fazi tla
č
enja (
π
<
α
<2
π
) približno jednak produktu Q
maks
·sin
α
, tj.
maks
2
maks
1
sin
2
Q
Q
d
π
π
σ
π
α α
π
=
=
∫
,
(9.3)
Prema tome vrijedi 1<
σ
<
π
, pri
č
emu
σ
=1 odgovara najpovoljnijem mogu
ć
em slu
č
aju
kontinuiranog protoka (Q = Q
maks
= const.). Stupanj nejednolikosti protoka smanjuje
se korištenjem pumpi s ve
ć
im brojem radnih volumena (više cilindara, lamela ili
zubaca) ili ugradnjom tla
č
nih kompenzatora (amortizera). Nejednolikost protoka prati
i nejednolikost tlaka u cjevovodu (ista je frekvencija, dok oblik, amplituda i fazni
pomak krivulje promjene radnog tlaka zavise od cjevovoda). Uz korištenje
uobi
č
ajenih pumpi, nejednolikost protoka u hidrauli
č
kim sustavima je mala –
varijacije protoka obi
č
no ne prelaze 1%.
Prirast tlaka
∆
p
P
u pumpi je parametar koji odgovara visini dobave pumpe
(pomnoženoj sa specifi
č
nom težinom radnog fluida). U hidraulici je zbog relativno
visokih tlakova od ve
ć
eg interesa parametar maksimalni radni tlak pumpe. Uobi
č
ajene
vrijednosti maksimalnog radnog tlaka pumpe u hidraulici se kre
ć
u oko 10-60 MPa.
Snaga i stupanj korisnog djelovanja
Snaga pumpe jednaka je umnošku momenta na spojci (vratilu) i kutne brzine vrtnje
(P
P
= M
ω
). Naj
č
eš
ć
a brzina vrtnje hidrauli
č
kih pumpi iznosi n = 1500 o/min
(dvopolni elektromotor). Snaga pumpe P
P
jednaka je
∆
p
P
Q
nV

88
Podjela volumenskih pumpi:
1. Zup
č
asta
a) s vanjskim ozubljenjem
b) s unutrašnjim ozubljenjem
c) sa zup
č
astim prstenom
2. Vij
č
ana
3. Krilna (lamelna)
a) s 1 komorom
–
s konstantnim protokom
–
s promjenljivim protokom
b) s više komora – višeradne (konstantni protok)
4. Klipna
a) klipno-aksijalna (s aksijalno postavljenim ekscentrom)
–
s nagibnom plo
č
om (s miruju
ć
im ekscentrom)
–
s nagibnom osi (s rotiraju
ć
im ekscentrom)
b) klipno-radijalna (s radijalno postavljenim ekscentrom)
–
s unutrašnjim djelovanjem (vanjskim ekscentrom)
–
s vanjskim djelovanjem (unutrašnjim ekscentrom)
c) s koljeni
č
astim mehanizmom
d) s kulisnim mehanizmom
5. Membranska
Membranske pumpe, te klipne pumpe s koljeni
č
astim mehanizmom i kulisnim
mehanizmom rijetko se koriste u hidraulici.
Jednokomorne krilne i klipne pumpe s aksijalnim ekscentrom i s vanjskim radijalnim
ekscentrom imaju mogu
ć
nost variranja protoka (promjenljivi protok). Sve zup
č
aste i
vij
č
ane pumpe imaju konstantan protok.
Tablica donosi usporedbu karakteristika pojedinih hidrauli
č
kih pumpi i motora.
Tablica 9.1 Karakteristike hidrauli
č
kih pumpi i motora [5]
Vrsta
Radni
volumen,
cm
3
Radni
tlak,
MPa
Maks.
tlak,
MPa
Br.
okretaja,
o/min
Koeficijent
korisnog
djelovanja
Buka,
dB
Zup
č
asta
12-250
6-16
20
500-3500
0,8-0,91
<87
Sa zup
č
astim prstenom
63-500
20
25
25-1000
0,75-0,85
81-85
Vij
č
ana
4-630
3-16
20
500-4000
0,7-0,84
<65
Krilna
5-160
10-16
20-25
960-3000
0,8-0,93
76-82
Radijalna – vanjski eksc.
5-160
16-32
32
960-3000
0,8-0,9
76-82
Radijalna – unutr. eksc.
50-450
32-40
63
750-1500
0,87-0,95
<90
Aksijalna – nag. plo
č
a
25-800
16-32
40-48
750-8000
0,8-0,92
<85
Aksijalna – nag. os
25-800
16-25
32
750-3000
0,82-0,93
<85
9.1
Zup
č
asta pumpa
a) Zup
č
asta pumpa s vanjskim ozubljenjem
Fluid se transportira kroz prostor izme
ñ
u zup
č
anika i ku
ć
išta (Sl. 4.16 a), na mjestu
izlaska zup
č
anika iz zahvata (otvara se radni volumen) fluid se usisava, a na mjestu
njihovog ulaska u zahvat (zatvara se radni volumen) fluid se tla
č
i.
89
Sl. 9.4 Zup
č
asta pumpa s vanjskim (a) i unutrašnjim (b) ozubljenjem [11]: 1 – stator, 2 – zup
č
anik,
3 – zup
č
anik s unutrašnjim ozubljenjem, 4 - pregrada
Karakteristike:
–
Jednostavna konstrukcija
–
Niska cijena
–
Mala težina
–
Širok raspon brzina
–
Širok raspon viskoznosti radnog fluida
Ove pumpe imaju prili
č
no velike volumetri
č
ke gubitke (stupanj korisnog djelovanja
η
= 75÷85% [12]) i stvaraju relativno veliku buku. Nisu osobito osjetljive na
ne
č
isto
ć
u i zahtijevaju samo minimum održavanja. Relativno su lagane – imaju
naro
č
ito povoljan odnos snage i mase pumpe, pa su pogodne za primjenu kod mobilne
hidraulike (vozila, gra
ñ
evinski i šumarski strojevi).
b) Zup
č
asta pumpa s unutrašnjim ozubljenjem
Prostor oko vanjskog zup
č
anika podijeljen je na dva dijela – usisni i tla
č
ni (Sl. 4.16
b). Pri izlasku zup
č
anika iz zahvata fluid kroz otvore u vanjskom zup
č
aniku ulazi u
prostor izme
ñ
u zup
č
anika, s kojim se kre
ć
e uz unutrašnji dio ku
ć
išta – pregradu – koja
služi kao brtva izme
ñ
u usisne i tla
č
ne strane. Nakon prelaska u tla
č
nu zonu, zup
č
anici
ponovno ulaze u zahvat, istiskuju
ć
i fluid kroz otvore vanjskog zup
č
anika.
Odlikuje se tihim radom, ali je složenija od pumpe s unutrašnjim ozubljenjem, pa se
znatno manje koristi.
c) Zup
č
asta pumpa sa zup
č
astim prstenom
Zup
č
asta pumpa sa zup
č
astim prstenom (Sl. 4.17) naziva se još rotorna prstasta
pumpa ili pumpa s unutrašnjim ozubljenjem bez pregrade. Zup
č
anik s unutrašnjim
ozubljenjem (zup
č
asti prsten) ima jedan zub više od zup
č
anika s vanjskim
ozubljenjem. Svi zubi zup
č
anika s vanjskim ozubljenjem simultano su u dodiru sa
zup
č
astim prstenom i tako ostvaruju brtvljenje izme
ñ
u usisne i tla
č
ne strane. Ova
pumpa ima nisku razinu buke i nejednolikosti protoka uz nešto slabije brtvljenje i
ve
ć
u sklonost habanju.
a)
b)
1
2
3
4

91
9.3
Krilna pumpa
Krilna ili lamelna pumpa naj
č
eš
ć
e se izvodi s lamelama u rotoru (Sl. 4.19). Rotor
pumpe smješten je ekscentri
č
no u stator, tako da se radna komora (volumen izme
ñ
u
dviju lamela, rotora i statora) pove
ć
ava u prvoj polovici zakreta (0<
α
<
π
, faza usisa), a
smanjuje u drugoj polovici zakreta (
π
<
α
<2
π
, faza tla
č
enja).
Razvodna plo
č
a (dio statora) ima usisni i tla
č
ni kanal u obliku polumjeseca (razvodna
plo
č
a s podijeljenim prstenom),
č
ime se omogu
ć
ava punjenje radnih komora za
vrijeme pove
ć
avanja njihovog volumena (u tom dijelu postavljen je usisni dio prstena)
i pražnjenje (u tla
č
ni dio prstena) za vrijeme smanjivanja volumena. Protok je mogu
ć
e
mijenjati promjenom ekscentriciteta.
Nešto je složenija izvedba krilne pumpe s lamelama u ku
ć
ištu i konstantnim
protokom, koja se može izvesti kao jednoradna ili višeradna (više komora).
Krilne pumpe odlikuju se relativno tihim i mirnim radom (relativno jednolik protok,
tlak, moment). Stupanj korisnog djelovanja iznosi
η
= 60÷90% [12])
Sl. 9.7 Krilna pumpa s kosim lamelama (nije reverzibilna) [11]: 1 – stator, 2 – rotor, 3 – lamela,
4 – opruga, 5 – ulazni otvor, 6 – izlazni otvor
9.4
Klipna pumpa
Klipne pumpe se redovito izra
ñ
uju s neparnim brojem cilindara (7, 9, 11), jer se tako
dobiva ravnomjerniji protok i tlak.
a) Klipno-aksijalna pumpa
Uz relativno miran rad, ove pumpe omogu
ć
uju relativno visoke protoke i tlakove uz
vrlo visoke brojeve okretaja.
Pumpa s nagibnom plo
č
om
Naziva se još i pumpa s miruju
ć
im ekscentrom ili plo
č
om. Plo
č
a miruje, a postavljena
je koso obzirom na os rotacije (Sl. 9.8). Plo
č
a je podijeljena na rotiraju
ć
i i miruju
ć
i
dio pomo
ć
u odgovaraju
ć
ih ležajeva. Na rotiraju
ć
i dio plo
č
e vezan je niz (vijenac)
klipova. Blok cilindara zakre
ć
e se pomo
ć
u pogonskog vratila.
1
2
5
3
4
6
92
Sl. 9.8 Pumpa s nagibnom plo
č
om [11]: 1- blok (rotor), 2 – klip, 3 – opruga, 4 – upravlja
č
ka plo
č
a,
5 – zakretna plo
č
a
Klip se kre
ć
e prema naprijed za vrijeme prve polovice zakreta vratila (0<
α
<
π
, faza
usisa), a prema natrag u drugoj polovici zakreta (
π
<
α
<2
π
, faza tla
č
enja). Za dovod i
odvod fluida i ovdje se koristi nepokretna razvodna plo
č
a s dva kanala u obliku
polumjeseca (prsten podijeljen u dva dijela spojena na usisni odn. tla
č
ni cjevovod).
Prsten je smješten uz otvore cilindara, tako da je usisni dio smješten u prvoj polovici
kruga (faza usisa), a tla
č
ni u drugoj (faza tla
č
enja).
Teoretski protok ra
č
una se prema formuli
Q = znS
C
D
B
tg
γ
= const.,
(9.8)
pri
č
emu je z broj cilindara, n broj okretaja u jed. vremena, S
C
površina presjeka
cilindra, D
B
promjer bloka cilindara (promjer na kojem su osi cilindara), a
γ
je kut
nagiba plo
č
e.
Za regulaciju protoka potreban je mehanizam za promjenu kuta nagiba plo
č
e kojim se
mijenja hod cilindara, a time i protok. Pove
ć
anjem kuta plo
č
e u odnosu na os rotacije
do vrijednosti 90
0
smanjuje se protok do nule, a daljnjim pove
ć
anjem kuta postiže se
protok u suprotnom smjeru.
Pumpa s nagibnom osi
Naziva se još pumpa s kardanskim zglobom (vratilom) ili s rotiraju
ć
im ekscentrom
(Sl. 9.9). I ovdje se zakretanje bloka cilindara ostvaruje pomo
ć
u pogonskog vratila.
Pogonsko vratilo vezano je i na klipnja
č
e preko veze koja nalikuje na kardansko
vratilo. Pomo
ć
u te veze ostvaruje se hod klipova naprijed-natrag.
b) Klipno-radijalna pumpa
Klipne pumpe omogu
ć
avaju dobivanje najviših tlakova (preko 50 MPa).
Pumpa s unutrašnjim djelovanjem
Ova pumpa još se naziva radijalna pumpa s vanjskim ekscentrom (Sl. 9.10).
Ekscentricitet izme
ñ
u statora i rotora (blok cilindara) odre
ñ
uje hod klipova. Tijekom
jednog punog okreta rotora svaki klip obavi hod naprijed-nazad (usis i tla
č
enje).
Usisna i tla
č
na cijev smještene su u sredini rotora i završavaju s nepokretnom
cilindri
č
nom razdjelnom plo
č
om koja po obodu ima prstenasti kanal podijeljen na
usisni i tla
č
ni dio. Protok se može regulirati promjenom ekscentriciteta.
4
2
3
5
1

94
Sl. 9.11 Pumpa s vanjskim djelovanjem – principijelna shema [11]: 1 – stator, 2 – ekscentri
č
ni
(koljeni
č
asti) rotor, 3 - klip
9.5
Regulacija pumpi
Za regulaciju se koriste mehani
č
ki, hidrauli
č
ki ili elektroni
č
ki regulatori. Prema
reguliranoj veli
č
ini razlikuju se:
a) Regulatori protoka
b) Regulatori tlaka
c) Regulatori snage
Regulatori se redovito koriste za pumpe relativno velike snage. Na
č
ini regulacije se u
današnje vrijeme intenzivno razvijaju, a pri tome se nastoji posti
ć
i održanje visokog
stupnja korisnog djelovanja u razli
č
itim režimima regulacije. Kad nema regulatora,
pumpa uvijek radi punom snagom, a višak fluida se prigušuje i vra
ć
a u spremnik, što
je energetski nepovoljno.
Regulaciju protoka pomo
ć
u promjene ekscentriciteta konstrukcijski je mogu
ć
e izvesti
kod lamelnih pumpi, klipno-aksijalnih pumpi i klipno-radijalnih pumpi s unutrašnjim
djelovanjem. Kod svih tipova pumpi protok se može regulirati regulacijom broja
okretaja.
Regulacija tlaka djeluje na protok tako da se protok smanjuje s pove
ć
anjem tlaka.
Regulacija snage treba osigurati da produkt protoka i tlaka (snaga) bude konstantan.
Pri pove
ć
anju tlaka potrebno je posti
ć
i odgovaraju
ć
e smanjenje protoka.
1
3
2
95
10 HIDRAULI
Č
KI MOTORI
Hidrauli
č
ki motori (hidromotori, aktuatori) su hidrauli
č
ki izvršni elementi. Oni se
dijele na rotacijske motore, cilindre i zakretne motore. Cilindri i zakretni motori imaju
pomak ograni
č
en dvjema krajnjim to
č
kama.
10.1 Rotacijski motori
Suprotno pumpama, motori pretvaraju energiju fluida u mehani
č
ki rad. Konstrukcija
rotacijskih motora i pumpi je u osnovi identi
č
na pa se
č
esto isti stroj može prema
potrebi koristiti kao pumpa ili motor (reverzibilni stroj).
Prema brzini vrtnje razlikuju se sporohodni (do 1000 o/min) i brzohodni motori.
Budu
ć
i da je snaga motora jednaka umnošku momenta i brzine vrtnje (P
M
= M
ω
), za
istu snagu motora mora se uz smanjenje brzine pove
ć
avati moment. Zato sporohodni
motori
č
esto zahtijevaju veliki moment (tzv. LSHT-motori, Low Speed – High
Torque).
Primjeri simbola za rotacijski motor dani su na (Sl. 4.1). Prvi (a) simbol ozna
č
ava
motor koji se okre
ć
e uvijek u istom smjeru, a drug (b) je motor koji ima mogu
ć
nost
rotacije u oba smjera (dvosmjerni ili reverzibilni), što se postiže zamjenom dovoda i
odvoda fluida. Slika c) prikazuje motor-pumpu (reverzibilni stroj) promjenljive snage
koji se može okretati u oba smjera (dvosmjerni ili reverzibilni). Prelazak iz režima
motora u režim pumpe postiže se zakretanjem bubnja, a cijela konstrukcija je prili
č
no
komplicirana odn. skupa. Takav ure
ñ
aj može se zgodno koristiti za dizalice, tako da
pri spuštanju pumpa ko
č
i teret i pri tome iskorištava rad tog spuštanja.
Sl. 10.1 Primjeri simbola za rotacijski motor a) jednosmjerni, b) reverzibilni, c) podesiva reverzibilna
pumpa-motor
Protok radnog fluida kroz motor jednak je
Q =
η
v
nV,
(10.1)
pri
č
emu n broj okretaja u jedinici vremena, V teoretski radni volumen, a
η
v
volumetri
č
ki stupanj djelovanja motora.
Snaga motora jednaka je umnošku momenta na spojci (vratilu) i kutne brzine vrtnje
(P
M
= M
ω
). Za snagu motora vrijedi i izraz
P
M
=
η
M
nV
∆
p =
η
m
Q
∆
p,
(10.2)
pri
č
emu je
∆
p pad tlaka u motoru, a
η
M
ukupni stupanj korisnog djelovanja motora
η
M
=
η
v
η
m
,
(10.3)
produkt volumetri
č
kog
η
v
i mehani
č
kog
η
m
stupnja korisnog djelovanja (
η
m
uzima u
obzir mehani
č
ke i hidrauli
č
ke gubitke snage).
b)
c)
a)

97
Orbit motor (Sl. 4.2) ima stacionarni vanjski zup
č
anik i unutrašnji zup
č
anik – trka
č
koji se planetarno giba uzimaju
ć
i u jednom okretu veliki volumen punjenja, što mu
daje velik radni moment. Tla
č
na i usisna strana neprestano se mijenjaju.
Gerotor motor (Sl. 4.3) ima ekscentri
č
no postavljen unutrašnji zup
č
anik i puno manji
volumen punjenja. Oba zup
č
anika rotiraju oko fiksnih, ekscentri
č
nih osi. Predvi
ñ
en je
za veliku brzinu vrtnje uz nešto manji radni moment.
Sl. 10.3 Gerotor motor [8]
10.1.2 Krilni motor
Krilni motor ima male gubitke propuštanja, pa se može koristiti za niske brzine, ve
ć
od 10 o/min. Maksimalni radni tlak iznosi oko 150 bar [5]. Može se izvesti s
promjenljivim volumenom.
10.1.3 Klipni motor
Koriste se klipno-aksijalni i klipno radijalni motori. Radni volumen ovih motora
obi
č
no je u granicama V = 10-80 cm
3
, a mogu se izvesti s promjenljivim radnim
volumenom. Broj okretaja iznosi n = 0,5÷3000 o/min, maksimalni radni tlak prelazi
300 bar [5], a mogu razviti izrazito velik moment (do M = 32 kNm).
a) Klipno-aksijalni motor
Klipno-aksijalni motori (s aksijalnim ekscentrom) izvode se s konstantnim ili
promjenljivim volumenom punjenja (ekscentricitetom). Postoje dvije osnovne
konstrukcije, motor s nagibnom plo
č
om i s nagibnom osi.
Motor s nagibnom plo
č
om
Za razliku od pumpe, izvedba s konstantnim nagibom plo
č
e obzirom na os rotacije (s
konstantnim volumenom punjenja) ima nagibnu plo
č
u i razvodnu plo
č
u koje se
okre
ć
u, dok blok cilindara miruje (Sl. 4.4). Radni fluid kroz razvodnu plo
č
u ulazi u
cilindre potiskuju
ć
i klipove koji pritiskom na nagibnu plo
č
u izazivaju njenu rotaciju.
Ovaj tip motora ima nešto manji broj okretaja i relativno visok stupanj korisnog
djelovanja.
Klipno aksijalni motor sa zakretnom plo
č
om (promjenljiv volumen punjenja) po
izvedbi nalikuje pumpi sa zakretnom plo
č
om (vidi ranije). Kao i kod pumpe, blok
cilindara rotira dok nagibna plo
č
a i razvodna plo
č
a miruju. Gubici trenja su zna
č
ajni,
posebno pri malim brzinama vrtnje.
98
Sl. 10.4 Klipno-aksijalni motor s nagibnom plo
č
om – konstantni nagib [8]
Motor s nagibnom osi
Ova konstrukcija motora s kardanskim zglobom (vratilom) omogu
ć
ava relativno velik
volumen punjenja (i velik zakretni moment). Promjena volumena punjenja može se
jednostavno realizirati promjenom kuta nagibne osi.
b) Klipno-radijalni motor
Klipno-radijalni motori izvode se kao motori s unutrašnjim djelovanjem i s vanjskim
djelovanjem. Kao i klipno-radijalne pumpe s unutrašnjim djelovanjem, motore s
unutrašnjim djelovanjem može se izvesti s promjenljivim volumenom punjenja
(promjenljivim ekscentricitetom). Op
ć
enito klipno-radijalni motori mogu imati vrlo
veliki volumen punjenja (zakretni moment).
10.2 Hidrauli
č
ki cilindri
Hidrauli
č
ki cilindri ne razlikuju se bitno od pneumatskih cilindara. Zbog ve
ć
ih tlakova
i sila moraju biti robusnije konstrukcije, a pove
ć
an je i problem brtvljenja. Obzirom
da je radni medij ulje, pojavljuje se i problem curenja ulja prodrlog kroz brtve, pa je
potrebno predvidjeti odvod tog ulja. Tako
ñ
er, prilikom pražnjenja cilindra mora se
ulje odgovaraju
ć
im vodovima vratiti u spremnik. Kona
č
no, prije puštanja u pogon
potrebno je cijelu hidrauli
č
ku instalaciju odzra
č
iti. Zato hidrauli
č
ki cilindri imaju dva
otvora (po jedan na prednjoj i stražnjoj strani) za odzra
č
ivanje. Kroz te otvore
odzra
č
ivanje se vrši pomo
ć
u vijka ili automatskog ventila za odzra
č
ivanje.
Dijelovi cilindra (Sl. 10.5):
– plašt cilindra
– klip
– klipnja
č
a
– poklopci (prednji – kroz koji prolazi klipnja
č
a i stražnji)
– priklju
č
ci za ulje
Hidrauli
č
ki cilindri koriste se kod alatnih strojeva (stezanje izratka, gibanje izratka i
alata), u ure
ñ
ajima za transport (podizanje, utovarivanje), pokretnim strojevima

100
Primjer 1
Za dvoradni hidrauli
č
ki cilindar s jednostrukom klipnja
č
om poznati su sljede
ć
i
podaci: promjer cilindra D = 100 mm; promjer klipnja
č
e d = 56 mm; brzina izvla
č
enja
klipnja
č
e v
1
= 0,1 m/s; raspoloživi pad tlaka
∆
p = 15 MPa; volumetri
č
ki stupanj
djelovanja
η
v
= 0,96; mehani
č
ki stupanj djelovanja
η
m
= 0,95. Odredite potrebni
protok pumpe Q, povratnu brzinu klipa v
2
pri tom protoku, te maksimalne sile na
klipnja
č
i F
1
i F
2
u oba smjera.
Rješenje
2
2
1
78, 54
4
D
S
cm
π
=
=
2
2
2
2
(
)
53, 91
4
D
d
S
cm
π
−
=
=
1 1
v
0,8181 l/s
v S
Q
η
=
=
1
2
1
2
0,146
/
S
v
v
m s
S
=
=
F
1
=
η
m
S
1
∆
p = 112 kN
F
2
=
η
m
S
2
∆
p = 76,8 kN
Mogu
ć
je niz standardnih i specijalnih izvedbi cilindara, a za izbor se koriste
dijagrami. Kriteriji za odabir cilindra su
– potrebna sila
– potreban hod
– potrebna brzina
– konstrukcija cilindra (u
č
vrš
ć
enje cilindra, spoj klipnja
č
e, priklju
č
ci)
Kod cilindra s prigušenjem u krajnjem položaju smanjuje se pri kraju hoda presjek
kanala za odvod ulja (preko prigušnog ventila),
č
ime se usporava gibanje klipa.
Ovakvo ko
č
enje je neophodno pri brzinama klipa ve
ć
im od 0,1 m/s.
Teleskopski cilindar (Sl. 4.5) koristi se kad je potreban dugi hod cilindra. Izvedba
teleskopskog cilindra sa stupnjevitim (slijednim) izvla
č
enjem osigurava da se najprije
do kraja izvu
č
e najširi cilindar, pa sljede
ć
i po širini itd. Kod izvedbe s
jednakokora
č
nim izvla
č
enjem izvla
č
e se svi cilindri istovremeno.
Sl. 10.6
Teleskopski cilindri
[8]
Simbol:
101
Tandem cilindar (dva cilindra i dva klipa na istoj klipnja
č
i) omogu
ć
avaju postizanje
velike sile uz ograni
č
eni promjer cilindra.
Tipovi u
č
vrš
ć
enja cilindara
– s nogama
– s prirubnicom (sprijeda/straga, nepomi
č
na/okretna)
– s rukavcem
Postoji više standardnih spojeva i odgovaraju
ć
ih završetaka klipnja
č
e.
Za relativno duge cilindre (hod/promjer klipnja
č
e >10)potrebno je izvršiti prora
č
un
klipnja
č
e na izvijanje.
10.3 Zakretni motori
Zakretni motori imaju ograni
č
en kut zakreta, a zakretno kretanje ostvaruju direktno ili
indirektno. Direktno zakretanje ostvaruje se pomo
ć
u krila (poput krilnog motora s
jednim krilom) unutar cilindra s fiksnom radijalnom pregradom izme
ñ
u tla
č
nog i
usisnog dijela. Maksimalni zakret takvog motora iznosi oko 300
0
. Indirektno
zakretanje ostvaruje se pomo
ć
u cilindra preko zubne letve (ozubnice) i zup
č
anika uz
maksimalni zakret oko 720
0
.
Simbol zakretnog motora:

103
se pri aktivaciji kotva potpuno ne uvu
č
e. Istosmjerni podnose proizvoljni položaj
kotve i omogu
ć
avaju gotovo dvostruki broj uklju
č
ivanja u satu. Osnovni simboli
na
č
ina aktiviranja prikazani su na Sl. 11.2.
Sl. 11.1 Plo
č
asti 4/3 razvodnik [8]
Sl. 11.2 a) ru
č
no
b) opružno,
c) hidrauli
č
ki,
d) pneumatski,
e) elektromagnetski
Zadani položaj razvodnog klipa može se pozicionirati i održavati:
– oprugama za centriranje koje vra
ć
aju klip u po
č
etni položaj kad razvodnik nije
aktiviran,
– mehani
č
kim usko
č
nikom ili kuglicom s oprugom koji održavaju postoje
ć
i položaj
do novog aktiviranja,
– blokiranjem teku
ć
ine ispred
č
ela razvodnog klipa (hidrauli
č
ko držanje).
Hidrauli
č
ko aktiviranje može biti neposredno (direktno) i posredno (indirektno).
Posredno aktiviranje (predupravljani ili dvostupanjski klipni razvodnik – Sl. 11.3)
koristi se kad su za prebacivanje potrebne relativno velike sile (za nazivne promjere
ve
ć
e od NP 10). Tada glavnim razvodnikom upravlja manji razvodnik (pilot-
razvodnik). Hidrauli
č
ka shema i simbol predupravljanog klipnog razvodnika prikazani
su na Sl. 11.4.
Direktno upravljani razvodnik (upravlja
č
ki razvodnik, pilot-razvodnik) upravlja
pomakom glavnog razvodnog klipa (koji upravlja npr. dvoradnim hidrauli
č
kim
cilindrom tako da se priklju
č
ci A i B spoje na cilindar). Na slici se upravlja
č
ki
razvodnik aktivira pomo
ć
u elektromagneta i pomi
č
e u lijevi ili desni položaj. U tom
položaju on dovodi tlak, a time i protok medija na jednu stranu glavnog razvodnika,
dok se istovremeno medij odvodi sa suprotne strane glavnog razvodnika, prebacuju
ć
i
na taj na
č
in glavni razvodnik u aktivni položaj. Npr. pomak pilot razvodnika u desni
položaj prebacuje glavni razvodnik u lijevi položaj, dovode
ć
i tlak i protok na radni
priklju
č
ak A, te istodobno rastere
ć
uju
ć
i priklju
č
ak B koji preuzima odvod medija.
Napajanje pilot-razvodnika može se izvesti eksterno putem zasebnog kanala X (kao
na slici) ili interno – putem zajedni
č
kog kanala za napajanje P. Odvod medija odvija
A
P R
B
104
se eksterno putem zasebnog kanala Y (kao na slici) ili interno – putem zajedni
č
kog
odvodnog kanala R.
Sl. 11.3 Predupravljani razvodnik s tla
č
nim centriranjem [5]: A-B elektromagneti, 1 – upravlja
č
ki
razvodnik, 2 – prigušnica, 3 – glavni razvodnik, 4 – razvodni klip, 5 – ve
ć
i klip, 6 – priklju
č
na plo
č
a
Sl. 11.4 Predupravljani razvodnik a) shema b) simbol
Razvodnik prikazan na slici centrira se tla
č
no. Lijevi klip ima najmanju površinu,
desni srednju, a najve
ć
u površinu ima klizna
č
ahura za centriranje smještena oko
lijevog klipa. Tlak doveden na lijevi klip prebacuje
č
ahuru i klip u krajnji desni
a)
X A
P R
B Y
L
X
A
P R
B
Y
L
b)

106
a)
b)
Sl. 11.6 Nepovratni ventil s hidrauli
č
kim deblokiranjem a) princip rada, b) simbol
11.3 Tla
č
ni ventili
Tla
č
ni ventili utje
č
u na tlak u sustavu ili dijelu sustava – oni su izvršni elementi za
upravljanje i za regulaciju tlaka. Prema funkciji dijele se na:
a) ventile za ograni
č
avanje tlaka,
b) redoslijedne ventile i
c) redukcijske ventile
Poželjna bi bila horizontalna karakteristika tla
č
nih ventila (konstantni tlak bez obzira
na protok). Me
ñ
utim, pad tlaka na ventilu umjereno se pove
ć
ava s pove
ć
anjem
protoka kroz ventil (Sl. 11.7).
Sl. 11.7 Karakteristika ventila za ograni
č
enje tlaka
Ventili za ograni
č
avanje tlaka
Osiguravaju da tlak u sustavu ne prije
ñ
e maksimalno dopuštenu vrijednost. Koriste se
kao sigurnosni ventili (za zaštitu od prekomjernog tlaka), kao ko
č
ni ventili (za zaštitu
od tla
č
nih udara koji nastaju npr. prilikom zatvaranja razvodnika) ili kao ventili za
protudržanje. Potrebni su i prisutni u svim hidrauli
č
kim sustavima, tipi
č
no se
postavljaju na izlazu pumpe, za zaštitu pumpe i sustava od prekomjernog tlaka.
Ventil za ograni
č
avanje tlaka (Sl. 11.8) u normalnom je položaju zatvoren. Na ventilu
se skra
ć
ivanjem/produžavanjem opruge namjesti željeni maksimalni tlak pri kojem
ć
e
pritisak na pladanj ventila svladati silu u opruzi, gurnuti pladanj i na taj na
č
in otvoriti
ventil. Tlak otvaranja ve
ć
i je od tlaka zatvaranja ventila za 10-15% (histereza).
U ventile za ograni
č
enje tlaka
č
esto se ugra
ñ
uju prigušni klipovi ili prigušnice za
smanjenje brzine zatvaranja (brzo otvaranje i usporeno zatvaranje). Time se
spre
č
avaju štete od tla
č
nog udara kakvi se javljaju npr. ako se zatvaranjem ventila
trenuta
č
no obustavi protok prema nekom potroša
č
u.
linija
zasi
ć
enja
Q
p
A
B
X
X
A
B
107
Sl. 11.8 Ventil za ograni
č
enje tlaka (direktni)
Ventil za ograni
č
enje tlaka izvodi se kao direktni do nazivnog tlaka NP 10, dok se za
ve
ć
e tlakove (zbog pove
ć
anih sila) koriste indirektno upravljani ventili. Razvodnik
2/2 na Sl. 11.9 ima funkciju indirektno upravljanog ventila za ograni
č
enje tlaka. U
normalnom položaju razvodnik je zatvoren. Kad se zbog prekora
č
enja tlaka otvori
vode
ć
i (pilot) ventil za ograni
č
enje tlaka, opada tlak na desnoj strani razvodnika zbog
prigušnice, pa se razvodnik prebacuje u aktivni položaj (otvara se). Nakon zatvaranja
vode
ć
eg ventila, uspostavlja se isti tlak s obje strane razvodnika (ukupna sila tlaka
jednaka nuli), pa opruga prebacuje razvodnik u normalni (zatvoreni) položaj, a
prigušnica pri tom usporava prebacivanje.
Sl. 11.9 Shema funkcioniranja i simbol ventila za ograni
č
enje tlaka s indirektnim upravljanjem
Sl. 11.10 prikazuje jednu izvedbu ventila za ograni
č
enje tlaka s indirektnim
upravljanjem. Pilot ventil smješten je na gornjoj strani i napaja se kroz prigušnicu i
kanal 7. Kad u komori na lijevoj strani pilot ventila tlak poraste dovoljno da svlada
silu u opruzi, pilot ventil se otvara (udesno). Zbog spomenute prigušnice pada tlak u
komori, a komora je preko druge prigušnice (radi usporavanja odziva) povezana s
gornjom stranom glavnog ventila. Smanjenje tlaka na gornjoj strani glavnog ventila
izaziva otvaranje tog ventila (pomak prema gore).
Redoslijedni ventili
Još se nazivaju slijedni, priklju
č
ni, tla
č
ni priklju
č
ni ili uklju
č
ni/isklju
č
ni ventili. Po
konstrukciji i djelovanju nalikuju ventilima za ograni
č
enje tlaka. Njihova funkcija je
da pri odre
ñ
enom nivou tlaka uklju
č
uju/isklju
č
uju iz rada dio hidrauli
č
kog sustava,
tako da uklju
č
e/isklju
č
e njegovo napajanje. Mogu
ć
je niz rješenja u kojima se
kombinira direktno ili indirektno upravljanje, s upravljanjem putem tlaka (vanjskog ili
unutrašnjeg) ili daljinskim. Isklju
č
ni ventil upravljan vanjskim tlakom prakti
č
ki se ne
razlikuje od ventila za ograni
č
enje tlaka. Primjeri nekoliko varijanti ovih ventila
prikazani su na Sl. 11.11.
T
P
P
T
L

109
Uklju
č
ni ventil (direktni) na slici a) nalik je ventilu za ograni
č
enje tlaka. Otvara se
kad radni tlak (P) postane dovoljan da sila tlaka na savlada podešenu silu opruge.
Isklju
č
ni ventil na sl. b) upravljan je direktno daljinski – tla
č
nim signalom (X).
Na slici c) prikazan je daljinski (X) indirektno upravljani ventil. Tla
č
ni signal X
otvara upravlja
č
ki (pilot) ventil i uspostavlja protok kroz prigušnicu. Tako se na
prigušnici smanjuje razina upravlja
č
kog tlaka, što izaziva (trenuta
č
no) prebacivanje
glavnog razvodnika u aktivni položaj. Pri tome je pilot ventil i dalje otvoren. Kada se
isklju
č
i daljinski upravlja
č
ki signal (tlak X), zatvara se pilot ventil i izjedna
č
ava tlak
na oba
č
ela glavnog razvodnog klipa. Glavni razvodnik se tada pod utjecajem opruge
prebacuje u neaktivni položaj, a prigušnica pri tome usporava gibanje razvodnog
klipa.
Redukcijski ventili
Nazivaju se još i ventili za regulaciju tlaka. Njihov zadatak je održavanje približno
konstantne zadane razine sniženog izlaznog tlaka uz povišen ulazni tlak. Izlaznim
tlakom napaja se aktuator, tako da se taj tlak namješta sukladno potrebama akturatora.
Zato se izlaznim tlakom upravlja s radne strane (od akturatora). Redukcijski ventil je
u normalnom položaju otvoren. Ventil se smješta uz aktuator, tako da ograni
č
ava
njegovu maksimalnu silu. U cilju pove
ć
anja stabilnosti regulacije tlaka,
č
esto se
pomicanje ventila usporava ugradnjom prigušnica. Postoje dva tipa ovih ventila:
– dvograni i
– trograni
Sl. 11.12 prikazuje nekoliko varijanti tla
č
nih regulacijskih ventila. Razvodni i pilot
ventili za vrijeme normalnog rada ne nalaze se u svojim krajnjim položajima, ve
ć
u
me
ñ
upoložaju izme
ñ
u tih krajnjih položaja, u kojem imaju prigušno djelovanje.
Sl. a) prikazuje dvograni direktno upravljani regulacijski ventil kod kojeg je izlazni
tlak (A) u negativnoj povratnoj vezi s propuštanjem ventila (pove
ć
anje tlaka poja
č
ava
prigušno djelovanje). Ventil održava zadani tlak tako da je sila tog tlaka na
č
elo klipa
u ravnoteži sa silom podešenom na opruzi.
Trograni redukcijski ventil predstavlja kombinaciju redukcijskog i sigurnosnog
ventila – u slu
č
aju prekomjernog tlaka rastere
ć
uje granu tako da se izlazni priklju
č
ak
spoji sa spremnikom (T). Na sl. b) prikazan je direktno upravljani trograni redukcijski
ventil. Prekrivanja klipova izvedena su tako da u su u normalnom položaju povezani
priklju
č
ci P i A, uz prigušno djelovanje, dok je priklju
č
ak T zatvoren. Prekomjerni
tlak na priklju
č
ku A prebacuje ventil u krajnji položaj u kojem je priklju
č
ak P
zatvoren, a direktno se povezuju priklju
č
ci A i T.
Sl. c) prikazuje indirektno upravljani trograni redukcijski ventil. Regulacijsku
funkciju preuzima pilot ventil koji upravlja protokom kroz prigušnicu. Pove
ć
anje tog
protoka smanjuje protusilu na
č
elu glavnog razvodnika. Smanjenje protusile dovodi
glavni klip u položaj ve
ć
eg prigušivanja. Potpuno otvaranje pilot ventila dovodi
glavni ventil u krajnji položaj u kojem se rastere
ć
uje priklju
č
ak A.
Ventil za regulaciju diferencijalnog tlaka odn. razlike tlaka Sl. 11.13 održava
konstantnu razliku tlaka. Na elementu koji, poput podesive prigušnice na slici, ima
promjenljiv hidrauli
č
ki otpor (npr. razvodnik), može se pomo
ć
u ventila za regulaciju
diferencijalnog tlaka osigurati konstantan pad tlaka (tla
č
na vaga). Ventil za regulaciju
110
diferencijalnog tlaka može biti i trograni, tada ima još priklju
č
ak prema spremniku –
za rastere
ć
enje.
a) direktno upravljani dvograni tla
č
ni regulacijski ventil
b) direktno upravljani trograni tla
č
ni regulacijski ventil
c) indirektno upravljani trograni tla
č
ni regulacijski ventil
Sl. 11.12 Primjeri redukcijskih ventila (shema i simbol)
Sl. 11.13 Dvograni ventil za regulaciju razlike tlaka (tla
č
na vaga)
A
P
L
L
P
A
A
P
L
T
L
T
A
P
P
T
A
T
A
P

112
Tipovi podesivih prigušnica, koji u razli
č
itoj mjeri zadovoljavaju kriterije kvalitete:
– prigušnica s iglom
– okretno-kružna prigušnica
– prigušnica s uzdužnim kanalom
– okretna prigušnica s kosim kanalom
– prigušnica s trokutastim utorom po obodu
Jednosmjerni prigušni ventil predstavlja kombinaciju podesive prigušnice i
nepovratnog ventila. Ovaj ventil u jednom smjeru prigušuje tlak – upravlja veli
č
inom
protoka, zavisno od optere
ć
enja. Podesivi ventili imaju mogu
ć
nost podešavanja ovog
prigušenja. U suprotnom smjeru ventil se u potpunosti otvara – ima maksimalni
mogu
ć
i proto
č
ni presjek.
Dvograni regulator protoka (Sl. 11.15) ima zadatak održavati konstantan protok
namješten na podesivoj prigušnici. Razvodnik se normalno nalazi u me
ñ
upoložaju
izme
ñ
u dva krajnja položaja, a izveden je tako da pritvaranjem postepeno prigušuje
protok. Bez protoka tlak je na oba
č
ela klipa razvodnika isti, tako da opruga dovodi
razvodnik u potpuno otvoreni položaj. Pri željenom (namještenom) protoku, na
prigušnici je uvijek isti pad tlaka. Pove
ć
anje tog pada tlaka izaziva pritvaranje
razvodnika (tla
č
na vaga)
č
ime se smanjuje protok, i obrnuto.
Sl. 11.15 Dvograni regulator protoka (tla
č
na vaga)
Trograni regulator protoka (Sl. 11.16) ima ventil za regulaciju razlike tlaka koji je
priklju
č
en paralelno na mjernu prigušnicu, tako da se višak radnog fluida odvaja (npr.
prelijeva u spremnik).
Ventil za raspodjelu protoka (Sl. 11.17) ima zadatak protok podijeliti tako da oba
izlazna protoka (A i B) budu jednaka. Dvije identi
č
ne mjerne prigušnice (blende)
konstantnog otpora izazivaju jednake padove tlaka kad su protoci kroz obje prigušnice
isti. Izlazni tlak svake prigušnice djeluje na
č
elo odgovaraju
ć
eg klipa prema slici.
Dvostruki klip (tla
č
na vaga) osigurava da tlak na izlazu obje prigušnice bude jednak.
Daljnje prigušenje ostvaruje se protokom kroz zazor izme
ñ
u cilindra i klipa.
Zauzimanjem ravnotežnog položaja ovaj dvostruki klip kompenzira eventualnu
simbol:
113
razliku tlaka na priklju
č
cima A i B. Ako se pretpostavi da se klip nalazi u srednjem
položaju, a da je npr. tlak na priklju
č
ku A ve
ć
i od tlaka na priklju
č
ku B (p
A
>p
B
), bit
ć
e
ve
ć
i i protok kroz B-granu. To
ć
e izazvati pove
ć
ani pad tlaka na mjernoj prigušnici B-
grane pa
ć
e i tlak na desnom klipu biti manji. Klip se zato pomi
č
e udesno u ravnotežni
položaj, gdje u manjoj mjeri prigušuje protok A, a u ve
ć
oj mjeri protok B (
∆
p
B
>
∆
p
A
).
Tlak u obje komore sada je isti p
A
+
∆
p
A
= p
B
+
∆
p
B
. Time je kompenzirana razlika tlaka
na izlaznim priklju
č
cima i postignut traženi cilj – ostvarena je jednakomjerna podjela
protoka.
Sl. 11.16 Trograni regulator protoka
Sl. 11.17 Ventil za raspodjelu protoka, princip rada i simbol
P
A
T
P
A
T
P
A
B

115
tanjurasti ventil ulazi u akumulator, smanjuje se volumen mijeha, a plin se
komprimira. Ovaj tip akumulatora odlikuje se apsolutnim brtvljenjem plin-ulje, i
brzim reagiranjem (zanemariva inercija). Maksimalni odnos tlakova iznosi 1:4.
Apsolutni tlak pretpunjenja plina p
0
mora iznositi 70-90% minimalnog radnog tlaka
fluida p
1
,
č
ime se sprje
č
ava stalni dodir mijeha i tanjurastog ventila i mogu
ć
a
ošte
ć
enja.
Sl. 12.1 a)shema akumulatora s mijehom: 1 – posuda, 2 – mijeh, 3 – tanjurasti ventil,
b) simbol akumulatora
Promjena stanja plina je politropska
pV
n
= const.
(12.1)
pri
č
emu su
n
eksponent politrope (izoterma: n=1, izentropa: n=
к
),
к
eksponent izentrope,
p
apsolutni tlak plina,
ρ
gusto
ć
a plina
U slu
č
aju vrlo polaganog procesa promjene stanja plina, temperatura plina ostaje
konstantna (izotermna promjena stanja, n=1), dok kod vrlo brzog procesa nema
izmjene topline plina s okolinom (adijabatska promjena stanja, n=
к
, eksponent
izentrope za zrak i dušik iznosi
к
=1,4). U praksi, procesi promjene stanja plina kra
ć
i
od cca 1 min odvijaju se otprilike adijabatski, a procesi dulji od cca 3 min odvijaju se
otprilike izentropski, dok ostali procesi leže izme
ñ
u ovih grani
č
nih procesa
(politropski proces uz 1<n<1,4, n
≈
1,2 [14]).
Ako minimalnom p
1
i maksimalnom p
2
radnom tlaku odgovaraju volumeni V
1
i V
2
stla
č
enog plina u akumulatoru, raspoloživi korisni volumen akumulatora
∆
V iznosi
1
n
1
1
2
1
2
1
p
V
V
V
V
p
∆ = − =
−
(12.2)
Primjer
Odredite potrebni volumen V
0
akumulatora punjenog dušikom
к
=1,4, ako uz radne
tlakove p
1
= 100 bar i p
2
= 150 bar, korisni volumen akumulatora treba iznositi
∆
V = 4 l.
a)
b)
1
2
3
116
Rješenje: Odabire se adijabatska (brza) promjena stanja plina (n=
к
), dok se kao tlak
pretpunjenja odabire 70 % minimalnog radnog tlaka (p
0
= 0,7,·p
1
= 70 bar).
1
κ
1
1
κ
0
1
0
1
1
0
κ
1
2
20, 5
1
p
p
p
V
V
V
l
p
p
p
=
= ∆
=
−
(12.3)
Uz opisanu analizu mogu
ć
ih stacionarnih stanja akumulatora, naj
č
eš
ć
e je potrebno
provesti i analizu dinami
č
kog ponašanja akumulatora, radi ispravnog funkcioniranja
sustava i odabira akumulatora.
Akumulatori podliježu propisima za posude pod tlakom, koji izme
ñ
u ostalog
propisuju:
1. akumulator mora imati odgovaraju
ć
i manometar
2. akumulator mora imati sigurnosni ventil koji se ne može isklju
č
iti niti neovlašteno
podešavati
3. u dovodni vod mora se ugraditi ru
č
ni zaporni ventil
4. akumulator se mora ispitati (na
č
in ispitivanja zavisi od maksimalnog radnog
tlaka).
Sl. 12.2 Mogu
ć
i priklju
č
ak akumulatora, sukladno propisima za posude pod tlakom
ispitni
priklju
č
ak
P
T

118
mogu se regenerirati ispiranjem. Dubinski se koriste za izdvajanje
č
estica manjih od
20
µ
m i ne mogu se ispirati (za jednokratnu upotrebu).
Uobi
č
ajeni materijali od kojih se izra
ñ
uju filtarski elementi su:
a) ži
č
ana tkanina
b) papir
c) metal-fiber (metalna vuna)
Ži
č
ana tkanina je tkanina od nehr
ñ
aju
ć
eg
č
elika. Papirni filtar izra
ñ
en je od papirnog
runa koje omogu
ć
uje fino
ć
u filtriranja od 10
µ
m. Ne može se prati – koristi se
jednokratno i baca. Metal-fiber je runo od metalnih vlakana. Odlikuje ga dubinsko
filtriranje (izrazito veliki kapacitet zadržavanja ne
č
isto
ć
e u odnosu na volumen filtra i
odgovaraju
ć
a dugotrajnost), otpornost na temperaturu, visok dozvoljeni pad tlaka i
visoka
č
vrsto
ć
a. Danas se
č
esto koriste i filtri s višestrukom konstrukcijom pletiva –
'Betamicron'.
Zaprljanost filtra odre
ñ
uje se posredno pomo
ć
u mjerenja (osjetnik) pada tlaka na
filtru. Pokaziva
č
zaprljanosti može biti elektri
č
ni i/ili opti
č
ki (lampica). Pad tlaka na
č
istom filtru iznosi oko 0,1 bar, dok je na zaprljanom višestruko ve
ć
i.
Prema mjestu ugradnje filtri se dijele na:
a) usisni filtar
b) tla
č
ni filtar
c) povratni filtar
Usisni filtar ugra
ñ
uje se u usisni vod pumpe. Radni fluid usisava se iz spremnika kroz
filtarski element, pa u sustav ulazi samo filtrirano ulje. Fino
ć
a filtriranja uobi
č
ajeno
iznosi oko 100
µ
m. Nedostaci ovog tipa filtra su loša pristupa
č
nost (otežano
održavanje) i otpor na ulazu u pumpu (mogu
ć
nost kavitacije). Oko filtra se za slu
č
aj
zaprljanog filtra ili za hladno vrijeme
č
esto postavlja obilazni vod (bypass) s
uklju
č
nim (bypass) ventilom koji se otvara pri 0,2 bar.
Tla
č
ni filtar ugra
ñ
uje se u tla
č
ni vod, npr. iza pumpe ili ispred servo-ventila. Naj
č
eš
ć
e
se ugra
ñ
uje neposredno ispred upravlja
č
kih ili regulacijskih ure
ñ
aja, za njihovu
zaštitu. Konstrukcija filtra mora biti robusna jer je izložen maksimalnom tlaku (radni
pritisak filtra do 420 bar). Uobi
č
ajene su fino
ć
e filtriranja 1-10
µ
m.
Povratni filtar (Sl. 1.1) ugra
ñ
uje se u povratni vod (ispred spremnika) i naj
č
eš
ć
e se
koristi u hidrauli
č
kim sustavima. Uobi
č
ajena fino
ć
a filtriranja iznosi 10-20
µ
m, a
radni tlak do 30 bar. Ovi filtri su lako pristupa
č
ni i laki su za održavanje. Filtarski
element smješta se u lonac koji se vadi zajedno s elementom,
č
ime se sprje
č
ava
prodor sakupljene ne
č
isto
ć
e u spremnik. Da se izbjegne isklju
č
ivanje sustava prilikom
izmjene filtarskog elementa, koriste se dvojni filtri (dva paralelno priklju
č
ena filtra,
svaki opremljen zapornim ventilima na ulazu i izlazu).
Nalivni filtar / filtar za odzra
č
ivanje ugra
ñ
uje se u spremnik ulja i ima dvojaku
funkciju. Preko njega se nalijeva ulje u spremnik (služi kao nalivni filtar),
č
ime se
sprje
č
ava prodor prljavštine u spremnik i dalje u sustav. Odzra
č
ni otvor spojen je
preko ovog filtra (služi kao filtar za odzra
č
ivanje). Odzra
č
ni otvor osigurava
atmosferski tlak u spremniku, bez obzira na promjene nivoa odn. volumena ulja u
spremniku. Pri tome filtar pro
č
iš
ć
ava zrak koji ulazi u spremnik.
119
Sl. 13.1 Povratni filtar – shema, simboli za filtar i nalivni filtar [15]: 1 – nosa
č
, 2 – lonac,
3 – poklopac, 4 –
č
ašica, 5 – filtarski element

121
volumenskih gubitaka. Nadopunjavanje se uvijek vrši u povratni vod (niži tlak).
Pomo
ć
ni sustav se sastoji od pumpe za nadopunjavanje (mali kapacitet), ventila za
ograni
č
enje tlaka, dva nepovratna ventila i filtra (nije prikazan na slici). U zatvorenom
sustavu motor mora imati jednaku potrošnju ulja pri radu u oba smjera (npr. cilindar s
prolaznom klipnja
č
om). Oba voda štite se od prekomjernog tlaka pomo
ć
u ventila za
ograni
č
enje tlaka s izlazom spojenim na povratni vod. Ako se na mjestu pumpe i
potroša
č
a koriste reverzibilni (pumpa-motor) strojevi, mogu
ć
a je zamjena funkcije
hidrauli
č
kog motora i pumpe. To omogu
ć
uje ostvarivanje funkcije ko
č
enja. Budu
ć
i da
je u zatvorenom optoku motor uvijek hidrauli
č
ki 'upet', mogu
ć
je pogon i ko
č
enje u
oba smjera (
č
etverokvadrantni pogon).
Ako se kao hidrauli
č
ki motor koristi diferencijalni cilindar koji nema jednaki protok u
tla
č
nom i povratnom vodu, umjesto zatvorenog koristi se hidrauli
č
ki pogon s
poluotvorenim (tj. poluzatvorenim) optokom
(Sl. 14.3). Pri izvla
č
enju klipnja
č
e
(ulijevo), zbog nedovoljnog protoka opada tlak u povratnom vodu (opasnost od
kavitacije u pumpi). Manjak fluida nadokna
ñ
uje se tada kroz nepovratni ventil. Pri
uvla
č
enju klipnja
č
e (udesno) otvara se pod utjecajem tlaka nepovratni ventil s
hidrauli
č
kim deblokiranjem, pa se njime višak fluida odvodi u spremnik.
Sl. 14.3 Hidrauli
č
ki pogon s poluotvorenim optokom
14.2 Upravljanje brzine izvršnog motora
14.2.1 Paralelni spoj pumpi
Pogonska jedinica koja se sastoji od više pumpi razli
č
itog kapaciteta u paralelnom
spoju omogu
ć
ava variranje brzine izvršnog motora, tako da se pojedine pumpe
isklju
č
uju odn. uklju
č
uju (varira se ukupni protok). Pumpe mogu biti gonjene istim
elektromotorom, pri
č
emu se sukladno potrebnom protoku neke od njih razvodnim
prekida
č
ima spajaju na ulaze izvršnih hidromotora (optere
ć
uju se), a neke su
rastere
ć
ene spajanjem na spremnik (prazni hod pumpe). Npr. kombinacijama 2
razli
č
ite pumpe mogu
ć
e je ostvariti 3 razli
č
ita ukupna protoka, pomo
ć
u 3 pumpe 7
protoka itd.
122
Daljnju mogu
ć
nost predstavlja korištenje visokotla
č
ne i niskotla
č
ne pumpe u
paralelnom spoju (Sl. 14.4). Dok je izvršni hidromotor optere
ć
en manjim silama,
opskrbljuju ga obje pumpe (pove
ć
ani protok i brzina hidromotora). Za svladavanje
pove
ć
anog optere
ć
enja hidromotora potreban je i pove
ć
ani tlak. Niskotla
č
nu pumpu
tada se može automatski rasteretiti i spojiti sa spremnikom pomo
ć
u ventila za
ograni
č
enje tlaka, tako da samo visokotla
č
na pumpa opskrbljuje hidromotor, što uz
smanjeni ukupni protok daje i manju brzinu izvršnog motora pri pove
ć
anom
optere
ć
enju. Tako
ñ
er vrijedi uo
č
iti da su u neutralnom položaju razvodnika pumpe
rastere
ć
ene (tla
č
ni vod je kratko spojen na spremnik).
Sl. 14.4 Spoj za ubrzanje kretanja s pumpom niskog tlaka
14.2.2 Upravljanje brzinom diferencijalnog cilindra
Spoj cilindra prikazan Sl. 14.5 na osigurava jednaku brzinu kretanja klipa
diferencijalnog cilindra u oba smjera pod uvjetom da odnos korisnih površina klipa
iznosi S
1
:S
2
= 2:1. Površina S
2
neprestano je pod tlakom napajanja. Za vrijeme
kretanja unazad (ulijevo) brzina klipnja
č
e iznosi
v = Q/S
2
.
(14.1)
Za vrijeme kretanja unaprijed (udesno) protok iznosi
Q
1
= vS
1
= Q + Q
2
= Q + vS
2
,
pa slijedi
v = Q/(S
1
-S
2
) = Q/S
2
.
(14.2)
Spoj prikazan na Sl. 14.6 naziva se spoj s ubrzanim kretanjem diferencijalnog cilindra.
Kretanje prema nazad i brzo kretanje prema naprijed imaju jednake brzine (kao u
prethodnom slu
č
aju). Normalno kretanje prema naprijed (razvodni položaji V1:0 i
V2:1) je dvostruko sporije
M
NT
VT

124
Sl. 14.7 Usporavanje klipnja
č
e pomo
ć
u prigušnih ventila a) u serijskom spoju b) u paralelnom spoju
Na prigušnim ventilima pretvara se energija pumpe u toplinu. Dakle, gubi se energija
uz istovremeno štetno zagrijavanje radnog fluida. Namještena površina prigušnog
otvora je konstantna, pa se promjenom tlaka u sustavu mijenja brzina klipnja
č
e, što
ograni
č
ava primjenu upravljanja pomo
ć
u prigušnih ventila. Kontinuirano upravljanje
prigušenjem i/ili regulacija brzine kretanja klipa može se ostvariti proporcionalnim ili
servo-ventilima.
14.2.4 Upravljanje pomo
ć
u regulatora protoka
Nužan uvjet za konstantnu brzinu kretanja klipa je konstantan protok. On se može
osigurati ugradnjom regulatora protoka. U principu time se poništava djelovanje
promjene optere
ć
enja na brzinu klipnja
č
e. Regulator protoka može se priklju
č
iti u
seriju ili paralelno (u obilazni vod – 'bypass') s cilindrom. Regulator protoka može u
oba slu
č
aja biti dvograni ili trograni. Da se smanji regulacijsko odstupanje, sustav
regulator – cilindar treba imati što ve
ć
u mehani
č
ku krutost (krute cijevi, što manji
volumen radnog fluida odn. regulator postavljen u blizini cilindra). Prilikom
pokretanja (uklju
č
ivanja) regulator je u principu otvoren (nema razlike tlaka na tla
č
noj
vagi), što dovodi do skokovitog pokretanja.
Sl. 14.8 a) prikazuje regulator protoka serijski ugra
ñ
en u tla
č
ni vod. Klip nije
hidrauli
č
ki ukliješten, što dovodi do skokovitog kretanja u slu
č
aju bez optere
ć
enja.
Ovaj spoj se primjenjuje kad optere
ć
enje djeluje samo u jednom smjeru. Ugradnjom
regulatora u povratni vod postiže se hidrauli
č
ko ukliještenje, pa tada gotovo izostaju
promjene brzine zbog promjene optere
ć
enja. Graetzov spoj regulatora (Sl. 14.9)
osigurava djelovanje regulatora u oba smjera kretanja. U slu
č
aju motora koji ima isti
radni volumen u oba smjera (npr. cilindar s prolaznom klipnja
č
om) ovaj spoj
osigurava istu brzinu kretanja u oba smjera.
Sl. 14.8 b) prikazuje paralelni spoj regulatora i cilindra. Takva regulacija protoka nije
pretjerano to
č
na, ali djeluje jednako pri kretanju klipnja
č
e u oba smjera.
M
M
a)
b)
125
Sl. 14.8 Regulator protoka u a) serijskom b) paralelnom spoju s cilindrom
Sl. 14.9 Regulator u Graetzovom spoju
Zadaci upravljanja tlaka mogu biti:
–
zaštita hidrauli
č
kog sustava od preoptere
ć
enja (sigurnosni ventil)
–
ograni
č
enje tlaka na više razina
–
snižavanje tlaka
–
hidrauli
č
ko protu-držanje.
Za zaštitu od preoptere
ć
enja ventil za ograni
č
enje tlaka (sigurnosni) ugra
ñ
uje se
paralelno – tla
č
ni priklju
č
ak ventila spaja se na tla
č
ni vod a izlazni se kratko spaja na
spremnik. Za zaštitu pumpe (obavezno) ugra
ñ
uje se neposredno iza pumpe, a za
zaštitu nekog (izvršnog) elementa, spaja se neposredno ispred tog elementa (takvim
spojem može se rješavati i slu
č
aj kada je potrebno smanjenje tlaka za izvršni element
– npr. spoj na jedan od vodova cilindra u cilju smanjenja tlaka pri hodu u jednom
smjeru). Za zaštitu izvršnih elemenata od udara tlaka koristi se hidrauli
č
ki akumulator
M
a)
b)
M

127
14.3 Blokiranje cilindra
Blokiranje klipnja
č
e u željenom položaju ostvaruje se tako da se onemogu
ć
i istjecanje
hidrauli
č
kog fluida. Može se ostvariti razvodnikom sa sjedištima i zatvorenim
priklju
č
cima cilindra u neutralnom položaju (npr. Sl. 1.1).
Sl. 14.12 a) prikazuje držanje u zadanom položaju tereta koji djeluje silom uvijek u
istom smjeru i svojim pritiskom uzrokuje pove
ć
anje tlaka zarobljenog fluida.
Istjecanje fluida pod tlakom tu se onemogu
ć
ava ugradnjom 'blokiraju
ć
eg' nepovratnog
ventila s tla
č
nim deblokiranjem (C) u povratni vod.
Sl. 14.12 Blokiranje cilindra a) u jednom smjeru b) u oba smjera
U seriju s tim ventilom potrebno je uklju
č
iti i 'potporni' tla
č
ni uklju
č
ni ventil (B) koji
se otvara pri tlaku koji je bar 10% ve
ć
i nego što je potrebno za držanje tereta. To se
naziva hidrauli
č
ko podupiranje ili protu-držanje. Tek kad na suprotnu stranu klipa
djeluje radni tlak, svladava se ovo 'pred-naprezanje' i omogu
ć
ava uvla
č
enje klipnja
č
e.
U seriju se može ugraditi još i prigušni ventil (A) kojim se usporava kretanje (
č
esto
spuštanje) tereta. U neutralnom položaju razvodnik mora imati kratko spojene izlazne
kanale, kako bi se u tom položaju onemogu
ć
ila deblokada 'blokiraju
ć
eg' ventila.
Sl. 14.12 b) prikazuje izvedbu blokade kretanja klipnja
č
e u oba smjera ugradnjom
blokiraju
ć
eg ventila u oba voda. Time hidrauli
č
ki sustav postaje krut i osjetljiv na
a)
b)
M
A
B
C
F
teret
M
128
vanjsko preoptere
ć
enje. Sustav se od preoptere
ć
enja mora zaštititi ugradnjom ventila
za ograni
č
enje tlaka izme
ñ
u blokiraju
ć
ih ventila i cilindra. Na slici je prikazano
rješenje sa samo jednim ventilom za ograni
č
enje tlaka koji djeluje u oba smjera
pomo
ć
u Graetzovog spoja. Sustav se može zaštititi i uobi
č
ajenim na
č
inom ugradnje
pri kojem se u svaki vod cilindra paralelno spaja po jedan ventil za ograni
č
enje tlaka
(izlaz ventila spaja se na spremnik).
14.4 Sinkronizacija gibanja izvršnih elemenata
Sinkronizacija gibanja izvršnih elemenata predstavlja relativno složen problem.
Najve
ć
a to
č
nost postiže se korištenjem proporcionalnih ventila i elektro-hidrauli
č
kih
sustava. Sinkronizacija se može izvesti mehani
č
ki i hidrauli
č
ki. Najjednostavniji na
č
in
mehani
č
ke sinkronizacije (Sl. 14.13) ostvaruje se mehani
č
kim – krutim povezivanjem
više klipnja
č
a hidrauli
č
kih cilindara. Time se osigurava to
č
na sinkronizacija, ali
nesimetri
č
no optere
ć
enje može izazvati probleme.
Sl. 14.13 Mehani
č
ka sinkronizacija
Hidrauli
č
ka sinkronizacija može se izvesti na više na
č
ina. Najjednostavniji na
č
in je
serijsko povezivanje više cilindara (Sl. 14.14 a). Protok u svim vodovima mora biti
me
ñ
usobno jednak. Zato se serijsko povezivanja primjenjuje isklju
č
ivo za simetri
č
ne
motore (koji u oba smjera imaju isti radni volumen, npr. cilindri s prolaznom
klipnja
č
om). Gubici istjecanja i promjena stla
č
ivosti fluida dovode do gubitka
sinkronizacije, zato je potrebno ugraditi sklop kojim se nadzire i automatski korigira
kretanje cilindara, tako da se prema potrebi fluid dodaje u spojnu cijev (izme
ñ
u
cilindara) ili oduzima iz nje.
Paralelno povezivanje cilindara može se izvesti korištenjem regulatora protoka. Ispred
svakog priklju
č
ka svakog cilindra potrebno je ugraditi regulator protoka pražnjenja
cilindra i paralelno s njime nepovratni ventil koji dozvoljava strujanje u suprotnom
smjeru (za punjenje cilindra). Jednostavnije se isti rezultat postiže ugradnjom ventila
za raspodjelu protoka (Sl. 14.14 b). Zbog gubitaka istjecanja i promjenljive stla
č
ivosti
fluida i u paralelnom spoju dolazi do pogreške sinkronizacije koja se s vremenom
pove
ć
ava. Zato je i ovdje potrebna regulacija sinkroniziranog hoda. Mjere se
me
ñ
usobna odstupanja hoda sinkroniziranih motora, pa se ta odstupanja poništavaju
pomo
ć
u odgovaraju
ć
ih ventila i/ili pumpi.

130
Sl. 14.15 Sklop za punjenje hidrauli
č
kog akumulatora
Hidrauli
č
ki akumulator može obaviti nužne radne operacije u slu
č
aju nestanka
napajanja elektri
č
nom energijom [8] (Sl. 14.16).Pri nestanku elektri
č
nog napajanja
prikazani 2/2 razvodnik se uklju
č
uje, pa se klipnja
č
a uvla
č
i na ra
č
un fluida i energije
pohranjenih u akumulatoru. Pri tome je uz prikazanu vezu desnih priklju
č
aka glavnog
4/3 razvodnika u neutralnom položaju potrebno da u tom neutralnom položaju
razvodnika klipnja
č
a ne bude optere
ć
ena znatnijom silom udesno.
Sl. 14.16 Vra
ć
anje klipa u slu
č
aju nestanka napajanja elektri
č
nom energijom
R1
M
R2
p
1
p
2
R3
M
131
15 PRIMJERI PRIMJENE
15.1 Sklop za pokretanje diesel-motora
Veliki diesel-motori pokre
ć
u se hidrauli
č
kim pokreta
č
ima zbog potrebnih velikih sila
(Sl. 1.1) [5]. Kad se dosegne potrebni tlak (završeno punjenje hidrauli
č
kog
akumulatora) tla
č
ni prekida
č
isklju
č
uje motor koji pokre
ć
e pumpu. Tla
č
ni prekida
č
ima dva dijela, hidrauli
č
ki (klip s oprugom koja popusti kad na
č
elo klipa djeluje tlak
ve
ć
i od namještenog) i elektri
č
ki (sklopka koju pokre
ć
e taj klip). Za slu
č
aj
neispravnosti agregata pumpe ili elektri
č
kog napajanja, predvi
ñ
ena je pomo
ć
na ru
č
na
pumpa za punjenje akumulatora.
Sl. 15.1 Hidrauli
č
ki sklop za pokretanje diesel-motora
15.2 Hidrauli
č
ka preša
Kod preša su op
ć
enito potrebne velike sile pritiska, a shodno tome i pogonski cilindri
velikog promjera [15]. Pri brzom kretanju takvih cilindara javljaju se veliki protoci.
Ako se takvo kretanje ostvaruje snagom pumpe, potrebne su i pumpe velikog
kapaciteta.
Zato se brzi hod preše obavlja pomo
ć
u dodatnih manjih cilindara brzog hoda, a za
punjenje glavnog cilindra se za to vrijeme koriste nepovratni ventili s hidrauli
č
kim
deblokiranjem, tzv. ventili za punjenje (Sl. 15.2).Glavni cilindar puni se samo s jedne
strane, dok je druga povezana s atmosferskim zrakom (jednoradni cilindar).
Po
č
etno brzo kretanje preše prema dolje vrši se pomo
ć
u dva manja cilindra za brzi
hod. Fluid se pri tome dovodi u oba mala cilindra, dok fluid u glavni cilindar doti
č
e
putem ventila za punjenje iz zasebnog spremnika za punjenje smještenog iznad
glavnog ventila. Kad alat preše nalegne na izradak, pove
ć
ava se optere
ć
enje preše
(sila F), pa tlak fluida u sustavu raste. Tada se otvara tla
č
ni uklju
č
ni ventil, pa sva tri
cilindra dolaze pod puni tlak. Daljnje kretanje prema dolje vrši se pomo
ć
u sva tri
cilindra. Povratno kretanje preše obavlja se u potpunosti pomo
ć
u cilindara brzog
M

133
Sl. 15.3 Skica platforme za podizanje
Sl. 15.4 Hidrauli
č
ka shema platforme za podizanje
M
A
B
C
134
LITERATURA
1. Petri
ć
, J.: zapis predavanja kolegija Hidraulika i pneumatika FSB Zagreb, 1998.
2. Murrenhoff, H.: Grundlagen der Fluidtechnik Teil 2, Shaker Verlag, Aachen,
2006.
3. Nikoli
ć
, G.: Pneumatika, Školske novine, Zagreb, 2002.
4. Bishop, R.H.: The Mechatronics Handbook, CRC Press, Boca Raton 2002.
5. Koroman, V., Mirkovi
ć
, R.: Hidraulika i pneumatika, Školska knjiga, Zagreb,
1992.
6. Krivts, I.L.: Pneumatic Actuating Systems for Automatic Equipment, CRC Press,
Boca Raton 2006.
7. Nikoli
ć
, G.: Pneumatsko upravljanje, Sveu
č
ilišna naklada, Zagreb, 1990.
8. Nikoli
ć
, G.: Hidraulika, Školske novine, Zagreb, 2003.
9. Savi
ć
, V.: Uljna hidraulika, Dom štampe, Zenica, 1988.
10. Ciner, P.: Hidrauli
č
ki ure
ñ
aji, TŠC, Zagreb, 1980.
11. Fancev, M., Franji
ć
, K.: Pumpe, Tehni
č
ka enciklopedija, sv.XI, Leksikografski
zavod, Zagreb, 1988.
12. Dubbel, H.: Taschenbuch für den Maschinenbau, Springer Verlag, Berlin, 1981.
13.
Б
a
шт
a, T. M.: O
бъ
e
мны
e
н
acoc
ы
и
гид
pa
влич
ec
ки
e
двиг
a
т
e
ли
гид
poc
и
c
т
e
м
,
Ma
шин
oc
т
poe
ни
e, Moc
кв
a, 1974.
14. Ulmer, D.: Priru
č
nik za hidrauliku, OMO, Beograd, 1975.
15. Schmitt, A.: Hidraulik trener 1. Dio, G. L. Rexroth GmbH, Lohr am Main, 1981.
16. Murrenhoff, H.: Grundlagen der Fluidtechnik Teil 1, Shaker Verlag, Aachen,
2005.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti