Informacionom sistemu mozemo pristupiti sa 2 aspekta- 1.Fazno{linearni pristup}, 2.Prototipski
LINEARNI PRISTUP
1. Klasichni razvoj- mi ovdje razvijamo IS od prve, pochetne faze, kada zavrshimo prvu, prelazimo na drugu, I sve
tako do poslednje faze, I ne mozhemo preci na neku drugu fazu u koliko nismo preshli sve predhodne.Veliki
nedostatak klasichnog pristupa je taj u koliko se javi neka greshka, mi moramo proci kroz sve faze da bi nashli tu
greshku, a to mozhe zahtjevati dosta vremena , novca.Da bi se rijeshio taj problem napravljen je drugi pristup- 2.
Pseudostrukturni razvoj – ovdje u koliko se javi greshka mi mozhemo pogledati da li se ona nalazi u predhodnoj
fazi ili nekoj od predhodnih, a u koliko je ni tako ne mozhemo naci, idemo iz pochetka, od pochetne faze, I
trazhimo.Postoji I treci pristup – 3. V model razvoja IS-ma – I on predstavlja razvoj IS-ma fazno, ali na kraju svake
faze vrshimo testiranje, ako da smanjujemo moguscnost pojavljivanja greshke u narednoj fazi, samim tim shot
smo svaku vec testirali. Opet to ne mora znachiti 100% da se greshka nece pojaviti, do toga uvijek mozhe doci.
Svi procesi su na chekanje, dok se ne prodje kroz sve faze, I to mozhe da traje vrlo dugo, I da bude jako skupo.
Moramo imati 5 glavnih faza – 1.Planiranje 2.Analiza 3.Dizajn 4.Implementacija 5.Odrzhavanje
1.PLANIRANJE
Ovdje planiramo kako ce izgledati nas IS u skladu sa ciljevima, misijom, vizijom, finansijskim sredstvima,
kadrovima, okruzhenjem… Neki smatraju da planiranje ne bi trebalo da postoji kao faza, jer mi mozhemo napraviti
plan, ali u narednih 15 godina mozhe se promjeniti toliko toga da stvari ne budu u skladu sa nashim planom.Oni
koji podrzhavaju plan kao fazu govori da nam je plan potreban kako bi osvarili nashe ciljeve u buducnosti, I
napraviti plan kako ce se IS ponashati kada dodje do promjena.
Taj plan je dio strateshkog plana preduzeca.
2.ANALIZIRANJE
1.Moramo analizirati nash poslovni sistem,tj. Preduzece, da identifikujemo shta je to u preduzecu shto mora da
radi pod IS-om, koja su to podruchja, organizacione jedinice, procesi u okviru org. jed., instrukcije…
2.Moramo izvrshiti I analizu postojeceg IS-ma, koji ce da identifikuje sve prednosti I nedostatke IS-,a, da bi smo
znali shta da se ochekuje od novog IS-ma, na koje stvari da se fokusiramo.
3.Moramo izvrshiti I analizu korisnichkih zahtjeva(popis, formulacija, ocjena, I odabir svih korisnichkih zahtjeva).
U analizi uchestvujemo mi , ekonomisti I izvrshavamo je uz pomoc dijagrama. Tu nam treba dijagram za
dekompoziciju procesa koji ce nam pokazati koji su ti procesi koji postoje u svim sektorima, koji su to podprocesi
koji postoje u svakom procesu, da pokazhu vezu izmedju procesa, I koji proces prenosi neke nasledne osobina na
drugi.Za ovu dekompoziciju najcheshce se koristi dijagram stabla.
Druga kategorija dijagrama koja se ovdje koristi su dijagrami za modelovanje podataka (IR dijagrami) koji nam
sluzhe da prikazhemo povezanost svih entiteta, tj. Za prikaz svih podataka koji cerkulishu kroz nash poslovni
sistem, da pokazhu kakva je komunikacija izmedju tih podataka.
Treca kategorija dijagrama su dijagrami tokova podataka, koji pokazuju sve tokove, dokumenta izmedju procesa.
Pored ovih dijagrama koriste se I dij. Balona, kruzhica koji pokazuju povezanost atributa nekog elementa.
Identifikacija korisnichkih zahtjeva se odvija u 4 koraka-
1.Razgovaramo sa korisnikom, otkrivamo njegove zahtjeve, formulishemo ih, I pojmovno obrazlozhimo.
2. U koliko imamo ogroman broj zahtjeva to moramo nekako sistematizovati, razgranichiti po pojedinim
obrazcima(zahtjevi vezani za marketing, finansije…)
3.Moramo ocijeniti svaki zahtjev, ukloniti one za koje se smatra da su nepotrebne, I napraviti popis onih zahtjeva
za koje smatramo da nash IS treba da ima.
4. Na kraju uzimamo internu I estrernu dokumentaciju koja nam sluzhi za analizu sistema.Iz internih uzimamo
razlichite finansijske izvjeshtaje, bilanse, a iz eksternih razlichite statistichke godishnjake, izvjeshtaje banaka,
raezultate istrazhivanja konkurencije, dobavljacha.. I da bi ovo sistematizovali koristimo sistem uzorkovanja- ne
uzimamo sve podatke, vec biramo uzorke, I radimo na tim podacima.
Koristimo 4 strategije u analizi- 1.Ispitivanje korisnika 2. Izvodjenje nalaza o sistemu I IP iz postojeceg IS 3.Analiza
object-sistema 4.Analiza sistema I otrivanje IP tokom funkcionisanja IS. U zavisnosti od strategije koristimo
razlichite metode I taktike analize sistema I definisianja IP.
Kada smo sve ovo uradili, izanalizirali od pochetka tada stvaramo document I taj document zajedno sa onim
planom predstavlja osnovu za sledecu fazu- dizajn.
3.DIZAJN
Ovdje se vec naslucuje forma IS-ma, taj njegov zavrshni oblik. U nekim dizajnima ekonomisti uchestvuju,a u
nekim ne.
Dizajn predstavlja odredjeni broj kreiranja nekih dijelova IS-ma, on sluzhi da se dizajniraju svi moduli, koisnichki
interfejs, outputi, inputi, mesta gdje se unose podaci, da se dizajnira baza podataka, svi nachini kontrole, programi
I mrezhe.
1.Dizajn modula
On je veoma bitan jer od njega zavisi kakav ce napravljen biti program, I kakvi ce efekti programiranje biti. Moduli
su homogene cijeline instrukcija, I vrlo je bitno da imamo modul nekog segmenta, modul koji se tiche nekog
izvjeshtavanja, dokumentovanja, trebaju da se homogenizuju odredjene instrukcije shot se tichu nekog preocesa u
module, radi laksheg upravljanja.Kod dizajna modula moraku se izposhtovati 2 uslova –
1.U okviru modula moraju postojati jake I chvrste veze izmedju instrukcija, da bi one funkcionisale kao cijelina, I
da se vidi d ate instrukcije sluzhe za tacno odredjeni problem. 2. Veza izmedju modula mora biti shto labavije. Tj.
Da ti moduli budu shot nezavisniji, da imamo shot manje konekcija od jednog modula ka nekom drugom, jedan
modul mora biti dovoljno chvrst da sam ovavlja neku sktivnost.
Jedan modul bi trebao da ima najvishe 10 instrukcija , ako imamo vishe trebamo se zapitati da li smo iz tog jednog
modula trebali proizvesti vishe modula, Ili ako imamo modul sa samo 2 instrukcije pitamo se da li je taj modul u
opshte trebao da postoji , ili su te instrukcije trebale da budu pod nekim drugim modulom.Ili u koliko je veza
izmedju 2 modula uchestala ,to nam je znak da jedan modul chesto trazhi neshto od drugog modula, tako da
nismo dobro podijelili instrukcije pomodulima.
Ovo rade ekonomisti zajedno sa programerima
2.Dizajn korisnichkog interfejsa (komunikacija nas sa sistemom)
Kakva ce biti korisnichki interfejs zavisi od informatichke pismenosti tog koji ga koristi.
Ovdje imamo dizajn menija – govori nam shta sve mozhemo naci u funciji preduzeca, kliknemo na onu koja nam
treba .Ovdje nije potrebna neka informatichka pismenost.Imamo ovdje I dizajn- interakcija sa sistemom preko
slike, video zapisa, glasa, ili putem pisane rijechi.Ovdje rachunar mora da ima bazu glasova, da savlada sve
glasove, I onda kada se glas pojavi uporedjuje gas a glasovima iz baze, I u koliko je to neshto shot se podudara,
izvrshava se aktivnost.
Tu je vazhno vrijeme- koliko je proshlo od toga shot smo neshto otkucali, I kada se zavrshila zheljena
sktivnost.Najbolje vrijeme je 2-4 sekunde. Postoji I dizajn-interakcija putem prirodnog jezika (da nas rachunar
razumije- ekspertni sistemi), to je product vjeshtachke inteligencije, dalje, interakcije putem programerskih jezika
(inerakcija izmedju programera I rachunara putem odredjenog koda), interakcije putem upita I odgovora
(postavljamo pitanje, system na odgovara), interakcija putem obrazaca(na rachunaru dobijemo neki obrazac gdje
utipkavamo naka polja, kontrolishemo rad nad tim obrazcem, I dobijamo trazheni odgovor), interakcja putem
