Nabroji sve temeljne ugovore i ugovore o dopunama
Europska unija temelji se na vladavini prava. To znači da se svako njezino djelovanje temelji na ugovorima koje su
dobrovoljno i demokratski odobrile sve države članice EU-a.
Ugovor iz Lisabona
Potpisan: 13. prosinca 2007. Stupio na snagu: 1. prosinca 2009. Svrha: demokratičnija i
učinkovitija Europska unija, spremnija i ujedinjena u rješavanju globalnih problema kao što je promjena klime. Glavne
promjene: veće ovlasti Europskom parlamentu, promjena postupka glasovanja u Vijeću, građanska inicijativa, stalni
predsjednik Europskog vijeća, nova funkcija visokog predstavnika za vanjske poslove, nova diplomatska služba EU-a.
Ugovorom iz Lisabona jasno se utvrđuju: ovlasti EU-a, ovlasti država članica EU-a, zajedničke ovlasti.
Ugovor o Ustavu za Europu
, (2004.), sličnih ciljeva kao Ugovor iz Lisabona, potpisan je, ali nije nikada ratificiran.
Ugovor iz Nice
Potpisan: 26. veljače 2001. Stupio na snagu: 1. veljače 2003. Svrha: reforma institucija za učinkovito
djelovanje EU-a nakon proširenja na 25 država članica. Glavne promjene: metoda izmjene sastava Komisije i
redefiniranje sustava glasovanja u Vijeću.
Ugovor iz Amsterdama
Potpisan: 2. listopada 1997. Stupio na snagu: 1. svibnja 1999. Svrha: reforma institucija EU-a i
priprema za ulazak novih država članica. Glavne promjene: izmjena, renumeracija i izrada pročišćenog teksta
Ugovora o EU-u i Ugovora o EEZ-u. Transparentnije odlučivanje (češća uporaba postupka suodlučivanja)
Ugovor o Europskoj uniji
–
Ugovor iz Maastrichta
Potpisan: 7. veljače 1992. Stupio na snagu: 1. studenoga 1993.
Svrha: priprema za Europsku monetarnu uniju i uvođenje elemenata političke unije (građanstvo, zajednička vanjska i
unutarnja politika). Glavne promjene: osnivanje Europske unije i uvođenje postupka suodlučivanja kojim Parlament
dobiva veće ovlasti u odlučivanju. Novi oblici suradnje među vladama EU-a, primjerice u području obrane, pravosuđa
i unutarnjih poslova.
Jedinstveni europski akt
Potpisan: 17. veljače 1986. (Luxembourg) / 28. veljače 1986. (Hag) Stupio na snagu: 1. srpnja
1987. Svrha: reforma institucija i priprema za članstvo Portugala i Španjolske te ubrzavanje postupka odlučivanja kao
priprema za uspostavu jedinstvenog tržišta. Glavne promjene: širenje primjene glasovanja kvalificiranom većinom u
Vijeću (tako je jednoj državi teže uložiti veto na prijedlog zakonodavnog akta), jačanje utjecaja Europskog parlamenta
uvođenjem postupaka suradnje i pristanka.
Ugovor o spajanju
–
Bruxelleski ugovor
Potpisan: 8. travnja 1965. Stupio na snagu: 1. srpnja 1967. Svrha:
modernizirati europske institucije. Glavne promjene: stvaranje jedinstvene Komisije i jedinstvenog Vijeća za tadašnje
tri europske zajednice (EEZ, Euratom, EZUČ). Stavljen izvan snage Ugovorom iz Amsterdama.
Ugovori iz Rima
– Ugovori o EEZ-u i Euratomu Potpisani: 25. ožujka 1957. Stupili na snagu: 1. siječnja 1958. Svrha:
osnivanje Europske ekonomske zajednice (EEZ) i Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom). Glavne
promjene: uključivanje gospodarske suradnje u europske integracije.
Ugovor o osnivanju EZUČ
,
PARIZ
Potpisan: 18. travnja 1951., Stupio na snagu: 23. srpnja 1952. Svrha: stvoriti
međuovisnost između industrije ugljena i čelika tako da nijedna država više ne može mobilizirati svoje oružane snage
bez znanja ostalih. Na taj način smanjeno je nepovjerenje i napetost nakon Drugog svjetskog rata. Ugovor o EZUČ-u
prestao je važiti 2002.
Stigmatizacija (razumijevanje totalitarizma i otvorenog društva)
u sociološkom smislu znači žigosanje manjinaca, te nametanje im krivice, za koju oni nisu odgovorni. Moderna
društvena znanost smatra da stigma nastaje u procesima definiranja koji se odvijaju tijekom socijalnih interakcija.
Stigma ne nastaje automatski već je stigmatizacija proces kojim se kategorijama ponašanja ili skupini ljudi naknadno
pripisuje određeno značenje. Tako se može govoriti o: primarnoj povijesnoj stigmi (Romi, Židovi); sekundarnoj stigmi
(Srbi u RH, Albanci u Srbiji...); tercijarnoj stigmi (kosovski Hrvati-Janjevci, bosanski i hercegovački Hrvati u RH).
Temeljna značajka stigme je izoliranje jedne crte žrtve, odnosno etničkog identiteta i izvođenje svih drugih njezinih
osobina iz tog obilježja. Stigma ujedinjuje zajednice, potvrđuje kolektivni identitet, te povećava solidarnost zajednice.
Politička stigma je jedina za koju se može biti osobno odgovorno potvrda ljudskih izbora i slobode
Alteritet (složeni identitet)
(višestruki ili složeni identitet) vuče podrijetlo iz latinske riječi alter-onaj koji je drugačiji. Koristi se u filozofsko-
povijesnoj i kulturološkoj uporabi i kao pojam koji označava orijentaciju prema drugom i mogućnost prihvaćanja
drugog, pa je samim tim od enormne civilizacijske važnosti za konstituciju druge nove Europe. EU se u svom nastanku
i produbljivanju međusobnih saveza morala nositi i s apsorpcijom „drugosti“ bilo da ona počiva na nacionalnim
identitetima, bilo na religijskim temeljima
Četiri slobode
Četiri slobode jedna su od temeljnih zamisli i najviših vrijednosti osnivanja Europske zajednice (EZ), odnosno
Europske unije (EU). Riječ je o slobodi kretanja robe, usluga, ljudi i kapitala bez unutarnjih granica. Ta je zamisao
ugrađena u Rimske ugovore.
EU kao sui-generis tvorevina (federacija i ili konfederacija) i zasto je ona alternativa svim organizacijama u
povijesti?
Europska unija nije ni federacija ni konfederacija, nego „nešto između“, rješenje između nacionalne i državne forme,
organiziranja suverenih država. Pod pojmom supranacionalno misli se na onu formu udruživanja suverenih država u
kojoj su one svoja suverena nacionalna prava barem dijelom prenijele na zajedničke institucije. Pod pojmom
intergouvernmental misli se na ograničenu suradnju između država bile članice ili ne, neke integracije. Ovo je u
krajnjem klasična forma međunarodne politike.
Pristupanje BiH EU
Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) 16.06.2008. godine u Luxembourgu je najbitniji korak BiH
na putu ka članstvu u EU. Tokom prijelaznog perioda od šest godina, BiH će postepeno približavati svoju zakonsku
regulativu najznačajnijim pravilima unutrašnjeg tržišta EU. To približavanje pomažu i nadgledaju zajednička tijela EU i
BiH uspostavljena u skladu sa institucionalnim odredbama SSP-a, a posebno je usredočeno na interno tržište i
trgovinske oblasti, te na uspostavu regulatornog okvira za slobodno kretanje radne snage, pružanje usluga i kretanje
kapitala, uz financijsku i tehničku pomoć EU.
Fundamentalna simetrija (pozitivne i negativne integracije)
-FUNDAMENTALNA ASIMETRIJA proces europskih integracije je od samih početaka determiniran fundamentalnom
asimetrijom, utvrdio je Weiler, tj dualizmom suprancionalnog europskog prava i međudržavne-europske politike. EU
čini posebnom načelo supsidijarnosti što znači da se na višoj razini odlučuje tek ako se određeno pitanje ne može
riješiti na nižoj. Time se implicira EU kao labavi državni savez kojem je suđeno da se razvija u procjepu između
supnacionalnih međudržavnih razina odlučivanja. Zato EU nije ni federacija, ni konfederacija nego nešto između
nacionalne i međunacionalne forme organiziranja suverenih država. - Mjere
POZITIVNE INTEGRACIJE
su ono što se
direktno htjelo i ono što je rezultat međudržavne politike, tj pregovora među vladama i odluka u Europskom vijeću i
vijeću EU. - Mjere
NEGATIVNE INTEGRACIJE
su sve one mjere koje su bile usmjerene na otvaranje tržišta i postizanje
konkurentne jednakosti koje su posredno i u pravilu značile daljnja ograničenja djelovanja nacionalnih vlada koje više
nisu smjele donositi odluke kakve bi onemogućavale ili ometale protok roba i kapitala između država članica EU ili
konkurencija u EU
Rimski ugovori
Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska
zajednica za atomsku energiju (Euratom). EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama
(Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka) te su postavljeni kriteriji i temeljni ciljevi stvaranja
zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Euroatom je postavio ciljeve
razvoja istraživanja nuklearne energije i njezine upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Europskoj
uniji Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu (EZ), a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o
EZ-u.
Više-razninsko odlučivanje na primjeru EU? - supsidijarnost
Donošenje odluka na razini Europske unije uključuje različite europske ustanove, osobito: Europsku Komisiju,
Europski parlament (EP) te Vijeće Europske unije. Općenito govoreći, Europska komisija predlaže novo
zakonodavstvo, no Vijeće i Parlament donose zakone. Druge ustanove i tijela također imaju svoje uloge. Pravila i
postupci za donošenje odluka u Europskoj uniji propisani su u ugovorima. Svaki prijedlog za novi europski zakon
temelji se na specifičnome članku ugovora, navedenom kao "pravna osnova prijedloga", čime se utvrđuje koji
zakonodavni postupak treba slijediti. Tri glavna postupka su "konzultacija", "pristanak" i "suodlučivanje".
