1
1. UVOD
1. 1 Definicija, ciljevi i principi integralne proizvodnje koštičavog voća
1. 1. 1 Definicija integralne proizvodnje koštičavog voća
Razvoj integralne proizvodnje (IP) bio je rezultat naporne saradnje većine naučnika,
uglavnom tokom posljednjih 25 godina. Sam termin ¨integralna proizvodnja¨ nastao je na
jednom od sastanaka koji je
održan u Ovrannaz-u, Švicarska, 1976 godine. Kao rezultat ovog skupa publikovan je i
dokument koji razmatra početnu tačku za IP u Evropi. Nakon ove, inicijalne faze usljedilo je
štampanje nekoliko vodiča o IP, generalnih i usko specifičnih za pojedine usjeve, a koji su
nastali kao rezultat istraživanja i nadogranje sistema IP.
Opće prihvaćena definicija IP glasi da je to ¨poljoprivredni sistem koji proizvodi
visokokvalitetnu hranu i druge proizvode putem korištenja prirodnih izvora i regulacijskih
mehanizama u zamjenu za inpute koji zagađuju okolinu, te koji obezbjeđuje održivu
poljoprivredu¨.
Unutar okvira ove generalne definicije, integralna proizvodnja voća (IPV) se definiše kao
¨ekonomična proizvodnja voća visokog kvaliteta, koja daje prioritet ekološki sigurnijim
metodama, koje minimiziraju neželjene strane uticaje i primjenu agrohemikalija, sa ciljem
povećanja zaštite životne okoline i zdravlja čovjeka¨. Ove definicije su nadaleko prihvaćene
šir om svijeta, i one su dio nacionalanih propisa nekoliko zemalja, kao što je na primjer
Švicarska.
Za razliku od organske poljoprivrede, IP ne traži eliminaciju korištenja poljoprivrednih
hemikalija, već prilično smanjenje, (ili čak isključenje u nekim slučajevima), proizvodnih
inputa sa visokim uticajem na okolinu, kao što je širok spektar pes ticida i đubriva, te preferira
primjenu korisnih, sigurnih alternativa.
2
Integralni koncept u voćarstvu predstavlja proizvodnju koja poštuje sredinu, a ujedno je
ekonomski izvodljiva, osigurava o drživu produkciju biološki potpuno opravdanih plodova
visokog kvaliteta, sa minimalnim ostacima pesticida unutar istih, promoviše i održava
biološki diverzitet, daje prednosti upotrebi prirodnim mehanizmima regulacije kada je u
pitanju zaštita od bolesti i štetočina, obogaćuje i štiti dugoročnu plodnost zemljišta, te
minimizira zagađenje vode, vazduha i zemljišta.
Integralna proizvodnja je jedna konsekveta daljnjeg razvoja integralne zaštite biljaka, pri
čemu su sve mjere proizvodnje optimalno usklađene jedna sa drugom. Voćari, koji ovaj
integralni proces žele primjeniti, preuzimaju spram odgovornosti prema životnoj okolini, na
sebe i oštra pravila. To od njih zahtijeva veoma stručna znanja i posebnu motivaciju pri
upravljanju zasadom.
U svim voćarski razvijenijim zemljama dominantan sistem proizvodnje voća podrazumjeva
upravo ovaj koncept.
4
1. 1. 3 Principi integralne proizvodnje
Principi koji važe za IP su:
a) IP se primjenjuje samo potpuno/kompletno
IP nije samo kombinacija integralnog upravljanja štetočinama (IPM – Integrated Pest
Management) i
dopunskih elemenata, kao što su đubriva i agronomske mjere za povećanje njihovih
učinkovitosti, već se oslanja na regulaciju ekološkog sistema, na važno blagostanje životinja i
na očuvanje prirodnih izvora.
b) Vanredni troškovi i nepoželjni uticaji su minimizirani
Štetni sporedni uticaji poljoprivrednih aktivnosti, kao što su kontaminacija vode za piće
nitratima ili pesticidima, ili sedimentima erozije u podzemnim vodama, nameće ogromne
troškove za društvo. Ovi vanjski troškovi se normalno ne reflektuju u budžetima za
poljoprivredno
trošenje i moraju biti smanjeni
c) Cjelokupna farma je jedinica IP implementacije
IP je sistemski pristup koji se fokusira na cjelokupnu farmu kao baznu jedinicu. Kada se
praktikuje na izoliranim pojedinačnim područjima farme , IP nije kompatibilna sa potpunim
pristupom postuliranim iznad. Važne strategije, kao što su uravnoteženi ciklusi ishrane,
smjene usjeva i ekološke infrastrukture, postaju značajn e samo ako se uzimaju u obzir za
cijelu farmu.
d) Farmerovo znanje o IP mora biti redovno ažurirano/osvježavano
Farmer igra ključnu ulogu u sistemu IP. Njegovo/njeno shvatanje, motivacija i profesionalna
sposobnost za ispunjenje zahtjeva savremene održive poljoprivrede su usko povezani sa
njegovim/njenim profesionalnim sposobnostima stečenim i ažuriranim redovnim treninzima.
e) Stabilni agroekosistemi moraju biti sačuvani kao ključne komponente
Agroekosistemi su temelji za planiranje i realizaciju svih aktivnosti na farmi, posebno onih sa
potencijalnim ekološkim uticajem. Oni su vidljive ekspresije kompletnog koncepta i
obezbjeđuju oboje, prirodne izvore i komponente regulacije.
5
Stabilizacija znači najmanji mogući poremećaj ovih izvora od strane aktivnosti koje se
provode na farmi.
f) Ciklusi ishrane moraju biti uravnoteženi i gubici minimizirani
¨Uravnotežen ili balansiran¨ u ovom kontekstu znači onaj koji ima za cilj maksimalnu
redukciju gubitaka hranjiva (npr. putem ispiranja), opreznu zamjenu onih količina koje ostaju
na obrađivanom području prodajom proizvoda, te one koji recikliraju materijale farme.
g) Suštinska/unutrašnja plodnost zemljišta mora biti sačuvana i poboljšana
Unutrašnja, osobena, plodnost zemljišta je proizvodna sposobnost istog bez vanjskih
intervencija unutar datih uslova mjesta. Prema tome, plodnost je funkcija balansiranih fizičkih
karakteristika zemlji šta, hemijskih performansi i ujednačene biološke aktivnosti. Zemljšna
fauna je važan indikator plodnosti istog.
h) IPM je baza za odluku izvršavanja zaštite usjeva
Integralno upravljanje štetočinama (IPM) primjenjuje se za štetne vrste fitofagnih životinja,
patogena i korova. Štetne vrste su one koje uzrokuju više gubitaka nego koristi.
U kontekstu naglašavanja održive poljoprivrede unutar zaštite usjeva daje se prednost
preventivnim (¨indirektnim¨) mjerama, koje moraju biti iskorištene u najpotpunijem obimu
prije nego direktne mjere budu primjenjene (=kontrola).
¨Kontrola¨ znači upravljanje populacijom štetočina kako bi se isti održali ispod nivoa koji
uzrokuje ekonomske gubitke. Odluke o potrebi primjene kontrolnih mjera u zaštiti usjeva
moraju se osloniti na najnaprednije dostupne alate (načine), kao što su prognozne metode i
naučno verifikovani pragovi. Instrumenti direktne zaštite biljaka su posljednje sredstvo koje
se primjenjuje, ukoliko ekonomski neprihvatljivi gubici ne mogu biti spriječeni primjenom
indirektnih mjera.
7
2. Integralna zaštita voćaka
Početna tačka pregleda u ocjeni metoda zaštite biljaka je tabela 1, uspostavljena davne 1977
godine, ali još uvijek zadržava svoju osnovnu punovažnost.
Nešto prije 20 godina, naučnici su opisali četiri koraka u razvoju zaštite biljaka i zaključili da
integralna zaštita biljaka je najviši, najnapredniji, najpoodmakliji, korak koji može biti
dostignut. Oni su dijelili korak 4 od koraka 5, (integralnu zaštitu od integralne proizvodnje),
sa punom linijom koja ukazuje na krajnje odredište, destinaciju.
Međutim, glavni napredak je ostvaren posljednjih godina, od kad postoji jasan stav da zaštita
biljaka mora biti izdvojena iz ove izolacije i stavljena u kontekst ukupnih operacija farme.
Stoga je ovdje, čvrsta linija zamijenjena sa isprekidanom kako bi se naglasilo da integralna
zaštita biljaka jeste, i mora biti sastavni dio integralne proizvodnje.
Tabela 1. Ocjena metoda zaštite biljaka (prilagođeno od 1977)
