Srednja škola
______________________
______________________
Maturski ispit
školska _________
Obrazovni profil:
Elektrotehničar računara
Učenik
_______, juni ______ _____________
1
Zadatak za praktični rad
OBRAZOVNI PROFIL ELEKTROTEHNIČAR RAČUNARA
Internet i njegove mogućnosti
2
Prenos podataka internetom
Ono što je zajedničko svim računalima priključenima na Internet je
TCP/IP (Transmision Control Protocol/Internet protocol) protokol. To je
svojevrsni "jezik samog Interneta" koji određuje na koji se način računala spajaju
na Internet ,to jest ,svakom daje njegovu adresu - IP broj, te na koji način
međusobno komuniciraju. TCP/IP protokol nije jedan već čitav niz protokola.
TCP/IP protokol je protokol niže razine što znači da je uvjet da računala budu
povezana ovim protokolom ako se želi koristiti ikakva usluga Interneta. Tako
protokoli koji su više kompleksniji od TCP/IP protokola (npr. FTP, HTTP,
TELNEt, SMTP) koriste TCP/IP kako bi upoće funkcionirali.
Po osnovnoj podjeli TCP/IP protokol djelimo na Transmision Control Protocol te
IP protokol.
TCP protokol mnogo je napredniji nasljednik NCP (Network Control
Protocol) protokola, protokola koji se prvobitno (sedamdesetih) koristio na
Internetu ,ondašnjem Arpanet-u. TCP je prvotno bio ugrađen u UUCP kopiju
UNIX operativnog sustava, a kasnije je uveden kao osnovni protokol Interneta.
Upravo iz TCP protokola izdvojen je IP protokol. TCP protokol se brine za
ispravnost podataka koji se prenose preko Interneta. Internet (Arpanet) je prešao
sa NCP na TCP protokol 1983. godine. Inače, ovaj je prijelaz napravljen
relativno bezbolno za same korisnike Interneta čemu uzroke treba tražiti u
višegodišnjim pripremama te relativno malom broju računala priključenim na
Internet u to vrijeme.
IP protokol-ova navažnija uloga je dodjela IP broja (IP adrese) svakom
računalu u trenutku kada se priključuje na Internet. Upravo stoga je IP protokol
osnovni protokol Interneta, jer je za funkcioniranje svih drugih protokola (čak i
TCP-a) potrebno je da računalo dobije svoj IP broj. IP broj je jedinstven te ne
mogu postojati dva računala sa istim IP brojem istovremeno na Internetu. IP broj
je 32-bitan te se sastoji od 4 skupa od četri binarna broja (osam znamenki - nula
ili jednica). Kako su binarne znamenke komplicirane za pamćenje svaka od četri
skupina prevodi se u 4 desetična broja odvojena točkom.
Kako su i ovakave adrese bile teške za pamćenje 1983. godine
uveden je DNS (Domain Name Server) sustav. DNS omogućava da umjesto
kompliciranog broja upišemo ime servera u tekstualnom obliku - tzv. FDQN
adresu, a nadalje DNS prevodi tekst u brojevni oblik i šalje zahtjev do udaljenog
servera.
IP adrese danas
S obzirom da je TCP/IP protokol ušao u upotrebu početkom
osamdesetih nije se mogao predvidjeti porast broja korisnika Interneta. Upravo
zato danas i postoji problem sa IP brojevima kojih pomalo nestaje zbog
specifičnog sustava rezervacije IP brojeva za mreže A, B i C klase.
4
Mreža A klase može biti 126, a broj računala umreženih u njima može
biti do 16,777,214. Mreža klase B može biti do 194 a u svakoj od njih broj
računla može biti do 64,534. Mreža klasa C može biti 2,097,152, a broj računala
u njima do 254. Problem leži u tome da su adrese klase A i B razgrabljene, a
broj računala u svima njima nije iskorišten do kraja kao uostalom ni u svim
mrežama klase C. Iako se pukom matematikom može izračunati da bi se IP
sustavom moglo umrežiti preko četri milijarde računala taj broj se ni približno ne
može dostići zbog gore navedenih razloga te je danas Internet suočen sa
manjokom adresa.
Moguće rješenje postoji u novom, već gotovom, protokolu koji bi
mogao osigurati višestruko više IP brojeva. No, nažalost za razliku od
osamdesetih zbog mnogo većeg broja računala na Internetu prijelaz sa TCP/IP-a
na novi protokol mnogo je teže uskladiti od prijelaza sa NCP-a na TCP.
Osim dodjele IP adrese IP protokol se brine za stvaranje paketa koji se
prenose Internetom. Pritom zaglavlje svakog paketa sadrži barem pet 32-bitnih
riječi. U zaglavlju se nalazi niz informacija, a najvažnije su IP adresa pošiljatelja i
primatelja, numerički redoslijed svakog paketa, te oznaka protokola kojim se
paket prenosi Internetom.
Serveri
Serveri su računala stalno spojena na Internet, a funkcija im je pružati
neku od usluga, kao što su WWW, e-mail, FTP, IRC itd. Za svaku od tih usluga
na serveru pokreće se zaseban program. Na računalu koje obavlja funkciju web
poslužitelja pokrenut je program za Web, na FTP poslužitelju program za FTP.
Jedno računalo može istovremeno biti web, FTP i e-mail poslužitelj - za svaku od
tih usluga mora se pokrenuti odgovarajući program.
Uobičajeno je da se poslužitelju daje ime prema usluzi koju obavlja,
npr. "www.mediaproline.net" za web poslužitelj, "ftp.mediaproline.net" za FTP
poslužitelj, "mail.mediaproline.net" za e-mail poslužitelj itd. Sve te usluge može
pružati jedno računalo, a različita imena mu se daju kako bi se olakšalo njihovo
korištenje.
Gotovo sve Internet usluge zasnivaju se na sustavu koji zbog načina
rada zovemo arhitektura klijenta i servera (eng. client-server architecture).
Poslužitelj je, kao što je navedeno, računalo koje pruža neku od Internet usluga,
a klijent je računalo, odnosno program na korisnikovom računalu pomoću kojeg
koristite neku od tih usluga. Tako su npr. Internet Explorer i Netscape Navigator
klijenti za WWW, Outlook i Eudora za e-mail, mIRC za IRC itd. Princip rada
arhitekture klijent-poslužitelj je je sledeći: klijent postavlja zahtjev serveru
(zahtjev za web stranicom, za prebacivanje e-mail poruka, za nekom
datotekom...) , server taj zahtjev obrađuje i šalje klijentu traženo (web stranicu sa
svim njenim elementima, e-mail poruke, tražene datoteke ...)
5
