UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
SIGURNOSNE I MIROVNE STUDIJE
ISTOČNI TIMUR
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA: MIROVNE I HUMANITARNE OPERACIJE
Mentor: Student: Alen Latić
Doc. dr. Emir Vajzović Br. Indeksa: 5628
1. Z E M LJ O P I S
Istočni Timur, odnosno službeno Repúblika Demokrátika Timór Lorosa'e i Demokratska
Republika Timor-Leste,
država je u jugoistočnoj Aziji. Graniči sa Indonezijom na zapadu.
Glavni grad i najveća luka je Dili na sjevernoj obali. Ostali veći gradovi su Dare i Baucau na
sjeveroistočnoj obali arhipelaga koji ima i glavnu zračnu luku otoka.
1
Istočni Timur smješten je u jugoistočnoj Aziji, u istočnom dijelu otoka Timura, najvećeg i
najistočnijeg otoka u grupi Malih sundskih otoka.
S juga ga oplakuje Timursko more, na
sjeveru je morski prolaz Wetar, a na zapadu ima kopnenu granicu s Indonezijom (253 km);
duljina obale iznosi 783 km.
Otok je površine tridesetak tisuća četvornih kilometara i leži na
samom jugu indonezijskogotočnog arhipelaga oko šesto kilometara sjevernije od Australije.
Osim glavnog otoka Timura, Istočnom Timuru pripadaju i manji otoci Atauro i Jaco.
Najviša planina Istočnog Timura je Tatamailau sa vrhom na 2.963 metara.
Iako se najveći dio Istočnog Timura nalazi na istočnom dijelu istoimenog otoka, državi
pripada i malena enklava Oecusse na sjeverozapadnoj obali otoka.
1
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=27993
3
2. P R I R O D N A O B I LJ E Ž J A
Nekad dio australskog šelfa, izdignut iznad morske površine približno prije 4 miliona godina,
građen je uglavnom od morskih sedimenata (pretežito vapnenca). Središnjim dijelom otoka, u
smjeru jugozapad–sjeveroistok, pruža se planinski lanac Ramelau, građen od vulkanskih i
metamorfnih stijena, s najvišim vrhom Tatamailau (2960 m). Obalna je nizina uska u
sjevernome, a šira u južnom dijelu.
Klima je ekvatorska, s visokim temperaturama (srednja godišnja temperatura u nizinama
iznosi 24 do 27 °C) cijele godine; kolebanja temperature između najtoplijeg i najhladnijega
mjeseca malena su (do 3,5 °C). Planinska područja iznad 1200 m visine imaju umjerenu
klimu. Hladniji je dio godine (svibanj–listopad) suh, osobito na sjevernoj obali, a topliji
(studeni–travanj) kišovit (vlagu donosi sjeverozapadni monsun). Sjeverni dio otoka ima 500
do 1000 mm oborina godišnje, južni do 2000 mm, a planinsko područje i do 3000 mm. U
kišnome su razdoblju česte poplave.
Vodotoci su kratki (najdulji je Lacló, 80 km), u kišnome razdoblju bujičasti, a zimi često
presuše. Sjeverna je obala strma; duž obale pružaju se koraljni grebeni. U nizinama
prevladavaju savane, jer su prvobitne monsunske listopadne šume u znatnoj mjeri iskrčene; u
planinama rastu šume kazuarina, eukaliptusa, sandalova drva i dr.
2
2
http://proleksis.lzmk.hr/3533/
4
