Obaveštajno-bezbednosne službe Izraela
3
UVOD
Država Izrael je zemlja na Bliskom Istoku na istočnoj obali Sredozemnog mora. U njoj vlada
parlamentarna demokratija, a po nacionalnom usmerenju je "Jevrejska država." Stanovništvo
Izraela je u većini jevrejsko, sa velikom nejevrejskom manjinom, koju uglavnom čine
Hrišćani, Druzi, i Muslimani Arapi. Izrael se graniči (u pravcu kazaljke na satu, od severa, ka
jugu) sa Libanom, Sirijom, Jordanom, i Egiptom, a ima obale na Sredozemnom moru, Akabskom
zalivu, i na Mrtvom moru. Glavni glag je Jerusalim, dok su im službeni jezici hebrejski, arapski.
4
3
1. ISTORJSKI RAZVOJ IZRAELA
Izrael je jedna mlada državakoja je utemeljena na neuralgičnom mestu, gde je os samog početka
bila namenjena uloga neprijatelja. Kao nezavisna republika proglašen je 14 maja 1948 godine,
nako što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 29. novembra 1947. godine usvojila
rezoluciju kojim je ukinut Britanski mandat u Palestini. Nakon toga što je proglašena
nezavisnom, njen život je počeo ratom sa članicama Arapske države koje su bile protiv stvaranja
nove države. Kao glavni uzrok vođenja ratova 1948., 1956., 1967., 1973. i 1982. godine su bili
nerešeni odnosi između Jevreja i Arapa. U tim ratovima, Izrael je zauzeo još i Gazu, Golansku
visoravan, kao i Zapadnu obalu.
Sa svojih 6 decenija njenog postojanja se može reći da je jedna od država koja ima velike
potrebe za bezbednošću. Bila je čak pet puta vojno napadana od stane arapskih suseda, a sami
unutrašnji sukobi sa palestincima već su dugo svetski problem koji se i danas sa teškom mukom
održava na geografskim okvirima. Stanje kontinuiranog rata, koji je počeo još pre 6 decenija pre
proglašenja države, tako da je omala znatna početna primućstva, a postavio je i potrebu za
dobrom obaveštajnošću o protivniku i potrebu za zaštito, sopstvenih informacija na vrč piramide
životnih problema ove nove države.
Istorija nastanka i opstajanja Izraela, kao i jevrejskog naroda u XX veku, nije mogla proći bez
obaveštajnih aktivnosti. Na kongresu u Cirihu 1929. godine Jevrejska agencija osniva
Informativnu službu (Sherut Yedioth) koja postaje poznata pod nazivom Shai (šai). Sve do 1938.
godine osnovni zadaci ove službe su bili:
pridobijanje političkih pristalica među stranim zvaničnicima i uglednim ličnostima za
stvaranje nove izraelske države;
infiltracija u strukture britanske Mandatne uprave u Palestini;
prikupljanje političkih obaveštajnih podataka koji se mogu iskoristiti za proopagandu;
penetracija u arapske sredine u Palestini i u susednim zemljama;
nadzor i kontrola nad svim ekstremnim gupama u jevrejskim zajednicama u Palestini i
inostranstvu;
bezbednosne mere za aktivnosti Hagane na organizovanju ilegalne imigracije i transporta
oružja;
prikupljanje obavestajnih podataka o nacistilkoj Nemačkoj u cilju zaštite jevrejskog
podzemlja i kanala za bekstva pre, tokom i nakon Drugog svetskog rata.
Shai je još bilo odgovorno i za nadzor nad svim onim Jevrejima koji su bili protivnici
Hagane.
Agenti Shai su imali dosta uspeha u penetraciji britanskih Mandatnih uprava (carina, policija,
pošta, transportna služba), a Hagani je to koristilo kako u ilegalnom dopremanju oružja i ljudi,
tako i u borbi sa arapskim gerilskim grupama. U okviru Shai postojala je jedna maloprojna
jedinica Institucija za B-imigraciju (Ha Mossad le Alizah Bet- „Aliya B“) koja je realizovala
bezbednosne mere ilegalne imigracije u Palestini. Propadnike Mossada u Evropi (Švajcarska,
Francuska, Austrija,Rumunija, Bugarska i Turska) obezbeđivali su puteve za bekstvo, lažne
pasoše, skrovišta, brodoce za prevoz preko mediterana... Nakon što se proglasilo da je Izrael
država, počele su se formirati kadrovi za državne organizaciej već od 30. juna 1948. godine. Shai
je rasformiran i stvorene su tri organizacije, odnosno obaveštajne službe u oružanim snagama i
Ministarstvu inostranih poslova i Generalna služba bezbednosti kao samostalna institucija.
Bezbednosne službe sveta,
Beograd 2010., str 24.
Savremeno obaveštajno-bezbednosna zajednica- utopija ili realnost,
Beograd 2009., str. 217.
Savić A., Delić M., Bajagić M.
Bezbednost sveta-od tajnosti do javnosti,
Beograd, 2002, str 345.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti