SADRŽAJ :
1. Uvod
2. The Java Virtual Machine – JVM
3. JAVA, kao jezik za pisanje aplikacija
4. Osnovna građa programa
5. Osnovni Java program
6. Postupak razvoja programa
7. Osnovni Java Aplet
8. Programiranje u Javi
9. Popularnost Jave
10. Zaključak
11. Literatura
1. Uvod-Što je Java ?
Činjenica koja nam otežava jednostavno definiranje ovog pojma je ta da je
Java
u biti puno
različitih stvari. Osim toga, pravi potencijal
Jave
u mnogome ovisi o kojoj
Javi
u biti
govorimo.
Za
Javu
danas možemo reći da je:
1. specifikacija programskog jezika i standardni zbir klasa
2. implementacija navedenog programskog jezika i njegovih pratećih datoteka (
libraries
) u
okolici prevođenja i izvođenja (
compile and run time enviroment
) za izradu i izvršavanje
aplikacija
3. implementacija navedenog programskog jezika kao podskup ugrađenog koda u
HTML
stranicama (
applet
)
4. implementacija navedenog programskog jezika kao dodatak animaciji i interakciji kod
3D
objekata i scena (VRML 2.0)
Možemo tvrditi da svaku od danih podstavaka prezentira drugačija implementacija
Jave
. Svaka
od njih ima svojih prednosti kao i ograničenja. Važno je u ovom trenu razumjeti iako
Java
programski jezik podržava neke vrste manifestacija, to ne znači da će pojedina manifestacija biti
dopuštena ili čak moguća u svim implementacijama. Gledano s praktične strane, performansa i
sigurnost nam ograničavaju što danas možemo napraviti unutar
Java
programskog okruženja.
2
Osim toga, mnogi Java programi su namijenjeni dohvaćanju preko mreže. Ovo vodi do očitih
sigurnosnih pitanja: korisnik ne želi spustiti i pokrenuti program koji bi mogao nanijeti štetu
njegovom računalu ili podacima. Java interpreter služi kao međuspremnik između korisnika i
spuštenog programa. Korisnik zapravo pokreće interpreter koji neizravno izvršava dohvaćeni
program. Interpreter može zaštititi korisnika i računalo od moguće opasnih radnji tog programa.
3. Java-kao jezik za pisanje aplikacija
Mnogo ljudi misli da
Javu
koristimo samo kao dodatak vlastitim
Web HTML
stranicama tako
da rade interesantne efekte sa slikama ili računaju koliko ste dana ili minuta stari. Međutim,
Javu
možemo koristiti isto kao
C++
za pisanje
stand-alone
aplikacija. Postupak je sljedeći:
1. prevodimo Java izvorni kod u tzv.
bajtni kod
2. izvršavamo
bajtni kod
interpretiranjem unutar
JVM
(
Javine Virtualne Mašine
)
Vidimo da je po strukturi implementacije programskog jezika
Java
negdje na prijelazu između
dosad kristalno jasnih definicija pojmova
kompajler
i
interpreter
. Ona spada u obje klasifikacije
dok uistinu nije potpuno niti jedna od njih.
Sâm
bajtni kod
je dosta manji od ekvivalentnog izvršnog koda, recimo,
C
-a, ali brzina njegovog
interpretiranja daleko zaostaje naspram brzine izvršavanja ekvivalentnih programa pisanih u
C
-u.
Alternativno rješenje je u korištenju tzv.
just-in-time
interpretiranja, gdje
Javina Virtuelna
Mašina
prebacuje
bajtni kod
u
native kod
prije samog izvršavanja. To za manje aplikacije pruža
razumnu performansu uz zadržanu prenosivost izvršnog koda.
Međutim, čak i toliko naglašavana prenosivost možda ne počiva na čvrstim temeljima. Iole veće
aplikacije će vjerojatno uslijed ograničenja nametnutih standardnim
Java
okruženjem biti
prisiljene koristiti vlastita korisnička sučelja u vidu
native library
datoteka (
JNI
) čijim se
funkcijama proširuju mogućnosti
Jave
. U tom slučaju mada je osnovna aplikacija prenosiva,
morat će se prilagođavati od operativnog sistema do različitih arhitektura računala
library
datoteke pisane u
C
/
C++
-u bez kojih osnovna aplikacija neće moći raditi.
4. Osnovna građa programa
Dva su osnovna dijela programiranja: podaci i naredbe. Za rad s podacima potrebno je
razumijevanje varijabli i tipova, a za rad s naredbama potrebno je razumjeti upravljačke strukture
(control structures) i podprograme (subroutines). Velik dio ovih predavanja posvećen je
4
