1
PITANJA KOJA JE NAMA DAO ZA ISPIT
1. DEFINIRANJE POLICY PROBLEMA
Definirati problem znači ocrtati razliku između onog
gdje smo
i onoga
kuda želimo stići
. Racionalni
odlučitelj mora učiniti upravo to: odrediti svoje ishodište i buduće ciljeve birajući alternative za
dolazak do cilja.
Policy-analitičar će rijetko sam odabirati problem analize. Najčešće će mu on biti zadan. Potrebno
pokazati:
1. opseg problema
(koliko ljudi je zahvaćeno, koliki su troškovi...)
2. proširenost i raspored u zajednici
(nacionalni ili lokalni problem, gdje je njegov intenzitet
najveći...)
3. vremenske pokazatelje (koliko, dugo traje, cikličan ili ne, koliko bi mogao još trajati ako se
ništa ne poduzme...)
Prilikom definiranja problema provjeravaju se dvije početne vrijednosti.
Efikasnost
- relativno jednostavan pristup u kojemu se u omjer stavljaju uložena sredstva i
dobiveni rezultati, potrebno je postići što veći
output
uz što manji
input
.
Pravednost –
kada je pravednost dominantna vrijednost u policy problemu bit će vjerovatno
potrebna državna regulativa i intervencija. Takva intervencija je usmjerena na redistribuciju
poželjnih vrijednosti u društvu.
Sljedeći korak je
lociranje problema u prostoru i vremenu
– kakva je povezanost tog problema s
drugim područjima? Utiču li promjene na tim područjima i na naš problem?
Glavna pitanja pri definiranju problema:
1. Koliko je ljudi obuhvaćeno problemom?
2. Koliki su troškovi po posmatranoj jedinici?
3. S kolikim se sredstvima raspolaze?
4. Ima li prostora za proširenje ili je potrebno smanjenje?
5. Kakva je politička slika problema? Itd.
Glavno pravilo je
RAZMIŠLJAJ!
Najvjerovatnije analitičar zna o problemu mnogo više nego to na prvi
pogled izgleda.
2. ETIČKA PRAVILA STRUKE
Policy prijedlozi trebaju maksimizirati zadane ciljeve,
Rješenja ne smiju pomoći grupama čiji su ciljevi nezakoniti,
Nastojati osigurati pravednost distribucije poželjnih vrijednosti u društvu,
Uzeti u obzir posljedice I nepredviđene troškove.
3. Filtriranje policy problema
4. OBILJEŽJA POLICY ANALIZE
Pobliže određenje policy-analize kao poddiscipline političke znanosti moguće je prikazati i njezinim
ograničenjima i omeđenošću:
1. “Srednjom razinom” i dometom političkih odluka – između ustavnih odluka,
2. Procesualnim obilježjem političkog odlučivanja i djelovanja, velikim brojem aktera i odlučivačkih
točaka.
3. Riječ je o multidimenzionalnoj analizi koja u sebi sadržava ekonomske,socijalne, političke,
pravne, etičke, nacionalne i ostale moguće dimenzije.
2
4. Ciljanom racionalnošću i problemskim (vrijednosnim) usmjerenjem koje ne odabire uvijek
istraživač, nego mu ga može zadati naručitelj analize.
Ciljevi policy analize:
mogu biti različiti – prikupljanje činjenica I stavova, izrada mogućih rješenja,
ocjena uspješnosti zakona itd.
Vrste naruučitelja:
unutar org. u kojoj analitičar radi ili izvan nje
Institucijski ambijent u kojem se analiza provodi:
ministarstvo, nevladina organizacija, politička
stranka itd.
Metodološki pristup I tehnike:
politološki, ekonomski, pravni itd.
5. POLICY IZVJEŠTAJ
Analitičko-istraživački napor dobiva konačan oblik u policy izvještaju. To je analitičarev konačni
proizvod koji predaje naručitelju, korisniku ili nalogodavcu. U policy izvješću su sažeti svi elementi
provedene analize, uključujući i zaključne preporuke ili ocjene. To je mjesto ne kojem će analitičar
jasno I nedvosmisleno prikazati tok I rezultate svoje analize I odgovoriti na sva psotavljena pitanja na
početku istraživanja.
Tehnologija izrade policy izvještaja:
1.
KOMUNIKACIJA S NALOGODAVCIMA
– da bi istraživanje bilo kompletno I da bi nalogodavac
bio u konačnici zadovoljan bitno je da se ostvari komunikacija izmedju analitičara I
nalogodavca kako bi analitičar dobivao smjernice na šta tačno da obrati pažnju (želje
nalogodavca) a kako bi istovremeno I nalogodavac bio bolje upućen u samu analizu I bolje je
u konačnici shvatio.
2.
FORMA IZVJEŠĆA
– Forma izvješća ima jedan jedini zadatak a to je što bolje I efikasnije
prikazati rezultate analize. Izvještaj ne smije imati više od 15 do 20 str.
Prva str. nakon naslovne sadrži informacije o naručitelju studije I neke druge bitnije
informacije (finansiranje,zahvale itd).
Nakon toga slijedi sažetak izvještaja (executive summary). U njemu moraju biti jasno napisani
GLAVNI STAVOVI ANALIZE.
Nakon sažetka slijedi sadržaj izvještaja. Ostali dijelovi moraju imati jasno prepoznatljive I
poglavljima odijeljene cjeline (najvažnije informacije na početak a nakon toga argumentacija I
dokumentacija).
3.
STIL IZVJEŠTAJA
– izvještaj mora biti jezgrovit I konkretan. Bez obzira koliko analitičar zna o
njemu I bez obzira koliko želio istaći sve njegove strane najbitnije je da ga napise kratko,
jasno, jezgrovito I pojmovima koje svako može da razumije.
4.
VREMENSKO OGRANIČENJE
– Sjajno napravljena analiza neće biti od koristi ako nije stigla na
vrijeme, dok će ona manje dobra a urađena na vrijeme, puno više poslužiti nego
besprijekorna koja kasni.
5.
USMENO IZLAGANJE
– danas se sve češće koristi I nosi mnoge prednosti jer je lakše nešto
prezentovati usmeno pred ljudima koji imaju mogućnost postavljati pitanja I dobiti bolja
objašnjenja za nejasne stvari. Također se analitičar može poslužiti projekcijom ali ne smije biti
duža od 20 minuta jer onda pada koncentracija.
