Javno mnjenje i masovni medijum

Javno mnjenje kao ''naponsko polje''

između društva i države

Javno mnjenje, kao socijalni fenomen, nužno je u demokratiji. Može se

čak reći da javno mnjenje u demokratskoj pravnoj državi zauzima prvo mesto.
Poznato je da, demokratija bez javnosti, kao jednog od obilježja politike, nije
realna, niti moguća.

Kvazijavnost

je simptom

kvazidemokratije

sa brojnim

kontraverzama koje vode

totalitarizmu

ili

anarhiji

U kontekstu ovog problema

postavlja se ključno pitanje:

Kakav je odnos demokratije i javnog mnjenja?

zašto su one tako čvrsto međusobno povezane i uvjetovane?

Odgovor na ovo

pitanje zahtijeva kao primarno objašnjenje fenomena

javnosti

mnjenja,

manje   elaboriranja   o   demokratiji.   Stoga,   kao   primarno,   treba   istaći   da   u
modernom diferenciranom građanskom društvu postoji i razvija se mnoštvo
javnosti, koja se različito shvata i tumači, ali koja se nalazi u sferi javnosti ne
može   prekoračiti   okvir   privatne   sfere,   odnosno   intime.   Ta   sfera   je   u
građanskom društvu garantovana i zaštićena

unutarnjim pravom,

a danas sve

više

evropskim

međunarodnim pravom.

Prema jednom poimanju, javnost se određuje

"kao skup građana čija

većina zastupa zajedničko mišljenje."

Suprotno tom shvatanju, pod javnošću se

podrazumijeva i manjina, i to manjina koja je u opoziciji prema zvaničnom
mnjenju. Javnost neki vide

"kao grupu građana koja se razlikuju od ostalih

skupina po tome što ni na koji način nisu učesnici u vlasti, već su, naprotiv, u
'golom' (negrađanskom) podaničkom položaju''.

S druge strane, javnost neki

vide kao snagu subjekata sistema (građana, političkih partija, pokreta, saveza
interesnih grupa, nevladinih organizacija i sl.) koji se nalaze u strukturi vlasti
ili utječu na nosioce vlasti, odnosno koji vrše utjecaj na

"zvaničnu"

vlast u

realizaciji njihovih zahtjeva. A da bi taj utjecaj bio efikasniji, neki autori ističu
da javnost uz to mora biti i dobro usmjerena i organizovana. Međutim, kako

Kant

piše, javnost ne bi mogla konstituisati i razvijati svoje kvalitete bez

javnog razuma ili bez

"javne upotrebe razuma".

Javnost se doživljava kao

prostor koji se nalazi u

"naponskom polju"

između društva i države, kao

kontrola vlasti. Radi se o informativnom prostoru svjesnih pojedinaca, ili grupa
građana. Naravno, podrazumijeva se, da je konkretna (politička) svijest
prvenstveno plod sredine bližeg i šireg okruženja, odnosno opće i političke
kulture i drugih vrijednosti i socijalnih premisa u kojima se ona formira. Dakle,
politička svijest je društveno uslovljeni nadfenomen čovjekovog uma, gdje je
mozak

"kompjuter"

(prema modernim neurofiziolozima), a svijest nadfenomen

na koju utječe sredina. A sredina sistema je prostor u kome se prepliću privatna
sfera društva i državna vlast, odnosno interesi o kojima se brine državna vlast,
ali koju kontroliše i nadzire javnost.

Javnost je imanentna i apsolutno neophodna u masmedijima. Bez nje,

masmedij je

jalov posao,

čak i

mrtav.

Stoga, elan medija je i polet javnosti.

Naravno, institucije vlasti moraju u svom funkcioniranju obezbijediti otvoreno
učešće   svih   političkih   subjekata   u   procesu   prenošenja   njihovih   potreba,
zahtjeva i interesa u politiku. Država, kao politička zajednica, ovdje mora biti
garant   obezbjeđenja   uvjeta   za   nominalno   odvijanje   javnosti,   ključne
komponente politike modernog društva, uz obezbjeđenje uvjeta od bilo kakve
moguće   zloupotrebe   državne   vlasti.   Odgovornost   treba   da   znači   da   se
masmediji ne smiju baviti propagandom nacistiškog modela, ili kritikom radi
kritike, koja ima jedinu ulogu

"očuvanja mira u kući".

Naime, kritika se mora

temeljiti na slobodi izražavanja preko masmedija, slobodi kritikovanja države,
njenih javnih institucija istraživačkim novinarstvom i slično, kako je utvrđeno
brojnim međunarodnim dokumentima.

Začetak i razvoj ideje javnog mnjenja

Ideja

javnog mnjenja

začeta je u vremenu kada su se kod pojedinih

naroda i njihovih nosioca vlasti (Kine, i drugih zemalja Dalekog i Bliskog
istoka i Evrope) pojavile prirodne težnje da znaju šta drugi misle o njima; da
međusobno komuniciraju i informišu se; da se ekonomski i kulturno povezuju;
da se udružuju i sporazumijevaju radi širenja prostora svojih sloboda i većeg
napretka. Jednostavno rečeno, to je, uostalom, u dugoj historiji tih naroda bila
pokretačka snaga koja im je omogućavala da dobiju bitku sa prirodom i stvore
uvjete za podizanje kvaliteta svog života. Na tim idejama, u pramodernom
društvu, za razliku od modernog, konstituirala se

"nekakva"

homogenost

ubjeđenja utemeljena na tradiciji, neospornom autoritetu, običajima i
dominirajućoj religiji.

U antici se pominje sintagma

"vox populli", "vox dei"

i izrazi

"doxa",

"opinion"

. Radi se o mnjenju

populusa,

odnosno njegovih skupina, koje

samostalno formiraju svoje mišljenje u vezi sa konkretnim pitanjima jednog
kolektiviteta. Jednostavno rečeno, radi se o samostalnom donošenju ocjena i
sudova po pojedinim pitanjima od strane naroda i građana, kao i o kritičkom
odnosu prema prijedlozima i odlukama mjerodavnih nosilaca vlasti u pogledu
vrjednovanja njihovih dobrih ili loših strana.

U periodu prve faze

liberalizma,

razvojem proizvodnih snaga i sredstava

komunikacije, od pobjede

Engleske industrijske revolucije,

a naročito

Francuske

Američke revolucije,

koje su nosile validne političke ideje o

Svakako, historijske promjene dovode do određenih promjena i u

shvatanju javnog mnjenja, kao

"suda"

koji izražava preovlađujući stav,

odnosno permantentno stanje, ponekada duševno, psihološko i tjelesno, koje se
formira, reagirajući određenim ponašanjem odobravanja ili osude prema
odlukama i mjerama od društvenog interesa u određenim situacijama, u odnosu
na nosioce vlasti. Javno mnjenje je manifestacija

"suda"

kolektivnih ideja. Ono

označava

"sud grupe".

U tom smislu, neki autori javno mnjenje definišu i kao

mnjenje

"članova grupe",

i to onih, koji su u određenoj mjeri svjesni da su

članovi dotične grupe. Neki savremeni mislioci, veoma samouvjereno ističu da
je termin

"javni"

odlika grupe koja se karakteriše zajedničkim

"kolektivnim

sudom"

koji ima izvjestan kontinuitet u pogledu ideja i njihove

"precizne

valorizacije",

kao i

"činjenicu da su te grupe na distanci."

Slično mišljenje zastupaju i drugi autori. Neki od njih ističu da je javno

mnjenje kolektivna pojava i produkt društvenih grupa kao takvih. Po njihovom
shvatanju

''svako pojedinačno mišljenje je već umnogome djelo i izraz javnog

mnjenja, odnosno mišljenje stvoreno međusobnim utjecajima, interesima,
težnjama i životom u okviru pojedinih grupa, udruženja i zajednica."

To znači

da sve što može probuditi misaoni proces i što se može izraziti u javnosti u
odnosu na određeno pitanje, predstavlja jedno

mišljenje.

A tako izraženo

mišljenje, formirano na osnovama prethodnih sudova i uvjerenja izraženih u
jednoj grupi, jeste istovremeno i grupno i kolektivno mišljenje. Ono je vezano
za svoju društvenu (socijalnu) grupu u kojoj nastaje i koja ga u različitim
oblicima javno izražava. U tom smislu, oni javno mnjenje definisu kao izraženi
stav svih građana, da je ono

"sastavljeno od svih stvarnih i izraženih stavova

grupa i pojedinaca, odnosno svih političkih činilaca države (bez obzira da li se
oni slažu među sobom) i sa pretežnim mišljenjem koje zastupa država, kao i da
li će se ono usvojiti ili ne''.

Iz ove definicije se da vidjeti da je javno mnjenje

vezano za političku sferu, konkretno za međuprostor društva i države. Kasnije,
u novijoj studiji isti autori tu sferu proširuju sferom općeg društvenog interesa,
i kažu

''da je javno mnenje, u krajnjoj liniji, društveno određeno mišljenje što

većeg broja građana o opštim pitanjima, izraženo javno i upereno ne samo na
utjecaj na javne stvari nego i kroz učestvovanja u vlasti''.

Ovdje se, takođe, da primijetiti da je težište u osnovi javnog mnjenja

usmjereno na ukupnost političkih aktivnosti, odnosa, tokova, težnji, vrijednosti
jednog društva i građana. Naravno, nema mogućnosti ostvarivanja ideala
slobode, jednakosti, istine, za kojima strijemi društvo, ako nisu obezbijeđeni
elementarni uvjeti demokratizma i zainteresovanosti ljudi za javnim poslovima
(npr. opredjelenje za EU). Treba navesti da se mnjenje ne temelji na nekakvim
apsolutnim istinama. Međutim, to ne znači da je javno mnjenje proizvoljno.
Dobar političar, a ni dobar građanin, ne odnose se prema javnom mnjenju
indiferentno, niti beskritično. Zato je javnost

"osnovni oblik"

političkog života,

pošto bez nje nema slobodnog izražavanja mišljenja i interesa ljudi,

demokratskih odnosa i kontrole, što je uvjet politike i građanskog statusa
čovjeka.

Javno mnjenje je specifičan društveni fenomen. Njegovu osnovu čini

skupina ljudi kod kojih je razvijen osjećaj primarne identifikacije i pripadnosti
grupi po raznim osnovama istih ili sličnih pojedinaca karakterističnih po tome
što imaju iste kriterijume, predstavu o sebi, isto mišljenje, a i potrebe i zahtjeve
u zajednici, koje izražavaju razgovorom, dijalogom, čiji je cilj da utječu na
društvenu svijest i ponašanje u cjelini društvenih odnosa. Blagovremeni dijalog
o kompleksnim problemima, posebno između

moderne elite

i građana, daje

realnu   mogućnost   nosiocima   vlasti   da   provjeravaju   kvalitet   svog   rada   i
njegovih   efekata,   posebno   kvaliteta   rada   administracije.   Sistematsko
upoznavanje   sa   javnim   mnjenjem   se   može   izvršiti   na   osnovu   empirijskog
proučavanja, koje se najčešće naziva

sondaža

javnog mnjenja.

Politička psihologija, socijalna psihologija i psihologija masovnih

komunikacija, socijalnog saznanja, ontologija

, već su poodavno utvrdili, da je

kreiranu svijest i samosvijest (od najranijih etapa, njegovane i prenošene
decenijama, pa i stoljećima sa generacije na generaciju) najteže izmijeniti. Jer,
stari se

"zanat"

i navike, kako ističu i velikani naučne političke misli, veoma

teško mijenjaju. Naravno, ljudska aktivnost, usmjerena na bolje ljudsko
međudjelovanje je nezamisliva bez posredništva, mehanizama i sl.

U ukupnom procesu razvoja društva, opće je poznato da je moderni svijet

najdalje   otišao   u   povezivanju   i   integraciji   ekonomije   ukupnih   privrednih
tokova,   a   posebno   u   oblasti   masovnih   komunikacija.   Zahvaljujući   razvoju
elektronskih   medija,   kao   i   sredstvima   satelitske   i   kablovske   tehnologije,
informacije se šire velikom brzinom na svim prostorima zemaljske kugle. Time
su   informacije   realno   postale   dostupne   svakoj   zainteresovanoj   individui.
Prednost ovih sredstava nalazi se u okolnosti, da praktično za njih ne postoje
bilo kakave granice, kakve postoje u ekonomskom povezivanju svijeta.

Masovni medijum

Jedno od

"sila"

moderne države svakako je

masmedijum.

Ono stvara i

omogućava protok mnjenja u narodu, među građanima. Uloga masmedija u
savremenoj državi je da kreira kretanje mnjenja u narodu. Naime, ono je
pozvano da u prvom planu iznosi primarne potrebe i zahtjeve naroda i građana.

_______________

Dubinsko ispitivanje.

Ontos –

ono što jest, biće +

isp.

logija; učenje o o općim, fundamentalnim i konstitutivnim

određenjima bitka.