Jung i Zaratustra
MATICA, zima 2009. 1
analitička psihologija
JUNGOV SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI
Karl Gustav Jung
From 1934 - 1939 Carl Gustav Jung embarked on five - years
Seminar on Nietzsche Zarathustra which several time
interrupted by lecture trips to England, the United States, and
India. For Jung, Zarathustra was an invaluable demonstration of
the unconscious at work, one that illuminated both Nietzsche's
psychology and spirituality and that of the modern world in
general. Seminar on Nietzsche's Zarathustra has been an
important suorce in depth Psychology. Nietzsche is perheps the
frst Wester man to have experienced a psihological encounter
with the Self. Certainly Jung was intensely conscious of the
importance of Zarathustra as a fore-shadowing of the cataclysm
about to overtake Europe and the word. Jung's Lectures and
notes that constituite text were in English language. Ilija
Kapičić translated and prepared this work which will be publish
in the beginning of next years.
Predavanje II
09. maj 1934. godine
Dr Jung: Prošli put smo govorili o Zaratustri kao o reprezentu
arhetipske figure mudrog starca i zato želim nešto više da kažem o
arhetipovima uopšte. Mudri starac je tipična figura i zato je zovemo
arhetipom. Čovjek je pronalazi u mitovima, legendama, folkloru,
bezbrojnim tekstovima i radovima u umjetnosti što pokazuje da je to
opšteljudska ideja. Dakle, takve opšteljudske ideje uvijek imaju svoje
reprezente u istoriji civilizacije, one se aktuelno javljaju kao stvarne
figure. U primitivnim društvima čovjek obično pronalazi mudrog
starca u formi čarobnjaka, i što je stariji on je više obožavan ili ga se
više boje. Od njega se boje zato što se pretpostavlja da je obdaren
čarolijom, magijskim moćima i da često čini veliko zlo koristeći svoje
tajne sposobnosti. Institucija čarobnjaka raširena je svuda u svijetu,
oni su vjerovatno postojali i u predistorijskim vremenima. Na višim
nivoima civilizacije čarobnjak je poprimio određene razlike, s jedne
strane se razvio u organizovano svještenstvo i s druge strane striktno
u liječnika, doktora. Postoje još uvijek izvjesne figure koje
otjelovljuju taj arhetip u neku skoro savršenu formu. Papa je svakako
mudri starac par exellance, za njega se pretpostavlja da je nepogrešiv,
što znači da je sposoban da odlučuje o apsolutnoj istini. Svaki je
arhiepiskop ili biskup ponavljanje tog arhetipa i za brojne doktorske
www. maticacrnogorska.me
Jungov seminar o Ničeovom Zaratustri
2 MATICA, zima 2009.
autoritete se pretpostavlja da znaju i da kazuju čudesne stvari, čak i da
znaju sve konce crne magije. Dakle, taj arhetip još uvijek živi.
Arhetipovi su uopšte slike koje reprezentuju tipične situacije od velike životne
i praktične važnosti, koje se nebrojeno puta ponavljaju kroz istoriju.
primitivni čovjek u nevolji koju ne može da riješi u svoju korist, on će potražiti
mudrog starca koji formira skup mudraca; kad ne vjeruje vlastitoj sposobnosti,
obratiće se njima. Ili se neki škakljivi slučaj obraćao vraču zato što se
pretpostavljalo da on komunicira s duhovima koji mu daju savjet i pomažu
svojim vanljudskim moćima, i zato čovjek ima povjerenje u njegove posebne
sposobnosti. Dakle, u nekoj situaciji punoj sumnje i rizika đe obični um ne zna
što da radi trenutna reakcija je potražiti arhetipsku figuru mudrog starca. To je
zato što se uopšte pretpostavlja da su ljudi koji žive dugo i koji su iskusili
mnogo od života kompetentniji nego mladi ljudi. Pošto su preživjeli mnoge
opasne situacije, oni moraju znati kako da postupaju u njima, pa ih čovjek pita
što treba uraditi pod okolnostima koje doživljava možda po prvi put. Neki
arhetip stiže u iskustvo, zato što je to uobičajen ili naviknut način postupanja u
kritičnim situacijama. U nekoj krizi u životu, taj arhetip ili neki drugi je
konstelisan, to je vrsta tipičnog mehanizma ili tipičnog stava kojim čovjek
razrješava tipičnu situaciju.
Izvjesne situacije mogu u nama izazvati izvjesne konstelacije kojih smo
potpuno nesvjesni. One izazivaju reakcije za koje ni-jesmo znali da smo
sposobni, mi smo vjerovatno iznenađeni načinom na koji smo sposobni da u
njiima postupamo. Vi često mislite, na primjer, da bi u takvoj i takvoj neprilici
upali u užasnu paniku i potpuno izgubili glavu. Tada se to dogodi u stvarnosti i
vi ne izgubite glavu, čak se i nijeste prepali i kroz to prolazite poput nekog
heroja. Nakon toga vi manje ili više kolabirate, ali u trenutku opasnosti nije bila
loša reakcija, sasvim ste hladni i time ste iznenađeni. Razlog je jednostavno taj
što se u trenutku pojavi neki određeni mehanizam, neki instinktivni stav koji je
uvijek tu. To je kao da ste znali što da uradite i vi vjerova-tno radite pravu stvar.
Možda i ne, takođe, ali je iznenađujuće kako često izuzetne situacije u kojima su
ljudi uhvaćeni izazivaju najpogodnije reakcije. To je uvijek dug činjenici da je
konste-liran neki arhetip koji vas uzdiže iznad vas samih. To je kao da duže
vremena nijeste bili čovjek, ali kao da ste bili mnogi, neko bi rekao dio
čovječanstva, kao da se ta situacija dogodila nebrojeno puta, tako da na nju
nijeste reagovali kao neki današnji ego, već poput čovjeka koji je prethodno
preživio te situacije.
Postoje drugi arhetipovi koji mogu stvoriti paniku ili koji vas uzbuđuju,
vjerovatno nepotrebno i uzrokuju nevolje, na primjer arhetip gaza preko vode ili
prelaska. Vi znate na osnovu iskustva da kad putujete u primitivne zemlje treba
da pazite, prije obilježavanja kampa uveče da vam je rijeka iza leđa, da ste prešli
rijeku jer se preko noći oluja može podići i sljedeći dan rijeka je toliko poplavila
da ne možete preći preko i morate čekati neđe-ljama; možete čak i umrijeti od
gladi ako ste uhvaćeni između dvije rijeke. I nije rijeka opasna samo zbog
poplava već i zbog gaženja preko vode ili njenog premošćivanja, gotovo ste
sigurni da upadate u neugodnu situaciju. Svakako, taj strah ovdje nema smisla
uopšte za duže vrijeme, ali je tada bio mnogo značajan. Sasvim neočekivano,
U svojim ranijim radovima Jung govori o „primordijalnim slikama", ali kada se taj izraz razvio u
„arhetipove" on je počeo da misli o „ovim odredjenim formama psihe" kao prije - zamislivim, na taj
način priznajući neku razliku od zamislivog izraza. Povremeno, medjutim, kao ovdje on nastavlja da
govori o arhetipovima kao o slikama.
www. maticacrnogorska.me

Jungov seminar o Ničeovom Zaratustri
4 MATICA, zima 2009.
Miss Wolff: Zar ne bi bilo korisno to čitati kao opis njegove inspiracije? On to
opisuje prekrasno.
Dr Jung: Da, on jednom piše pismo sestri u kojem kaže: „Ti ne možeš biti
svjesna siline takve kompozicije". Onda u
Ecce Homo
on opisuje kako mu se
arhetip pojavio:
„Da li ima neko ko na kraju XIX vijeka neku jasnu ideju
0 tome kako pjesnici najsnažnijeg vijeka razumiju riječ inspiracija? Ako
nema, ja ću je opisati. Ako čovjek u sebi ima i najmanji trag sujevjerja njemu
bi bilo teško moguće da stane iza kompletne ideje da je čovjek prosto inkar-
naci - ja, glasnik ili medijum neke nadmoćne sile. Ideja o otkrovenju, da
nešto odjednom postane vidljivo i čujno s neopisivom izvjesnošću i
tačnošću, što duboko uzbuđuje
1 remeti nekog - prosto opisuje stanje stvari. Čovjek čuje - čovjek ne traži;
čovjek nosi - čovjek ne pita ko daje. Kroz blijeske poput munje stiže kao
neminovnost, ne oklijevajući - ja ustvari nikad ni - jesam imao izbora.
Postoji neka ekstaza, tako da je njen ogromni pritisak ponekad relaksiran
poplavom suza s kojom su čovjekovi koraci naiz - mjenično nagli ili
nenamjerno spori. Postoji ošećanje da je čovjek pot puno van sebe, s nekom
vrlo određenom sviješću o jednom beskrajnom broju predi-vnih uzbuđenja i
drhtavica na prstima; - postoje dubine sreće u kojima mučnina i sumornost
ne djeluju kao antiteze, već kao zavisne, kao potrebne u smislu nužnosti
sjenki boje u takvoj jednoj poplavi svjetlosti. Postoji neki instinkt za ritmične
relacije koji obuhvata široka područja oblika (potreba za nekim široko
obuhvatajućim ritmom je uvijek mjera snage neke inspiracije, vrsta duplikata
njenog pritiska i tenzije). Sve se dešava potpuno neželjeno, kao u nekoj
olujnoj plovidbi slobode, potpunosti snage i božanstvenosti. Najvažnija stvar
su nedobrovoljnost li -kova i poređenja; čovjek gubi svo opažanje što
konstituiše likove i što konstituiše poređenje; čini se da se sve pojavljuje kao
pripremljeno, najkorektnije i najjednostavnije značenje izraza. Stvarno se
čini, da upotrijebim jednu od Zaratustrinih fraza, kao da sve stvari dolaze u
jednoj i spremne su za poređenje: „Ovdje sve stvari dolaze radosno za tvoj
govor i laskaju tebi, jer žele da jašu na tvojim leđima. Na svakom poređenju
ti ovdje jašeš za svaku istinu. Ovdje otvoreno lete tvoje riječi svega posto-
janja i sanduci riječi; ovdje sve živo želi da postane riječ, sve postojanje od
tebe želi da uči kako da govori". To je moje iskustvo inspiracije. Ja ne
sumnjam, ali bi čovjek išao unazad hiljadama godina da bi našao čovjeka
koji mu takođe može reći: To je takođe i moje."
To je način na koji Niče doživljava dolazak Zaratustre, i to veoma jasno
pokazuje simptomatologiju mudrog starca. Dakle, krenućemo dalje s našim
tekstom. Mi krećemo s njegovom namjerom da uči mudre njihovoj ludosti i
siromašne njihovom bogatstvu. On nastavlja:
„Zato ja moram sići u dubinu: kao što ti uveče činiš kad zalaziš iza mora, i
daješ, takođe, svjetlost i donjem svijetu, ti prebogata zvijezdo!
N / komplet, tom 17, str. 101.
www. maticacrnogorska.me
Jungov seminar o Ničeovom Zaratustri
5 MATICA, zima 2009.
Poput tebe, i ja moram sići dolje, kao što kažu ljudi do kojih ću sići.
Tada me blagoslovi, ti mirno oko, da mogu bez zavisti gledati čak i
najveću sreću.
Blagoslovi kup koji se preliva, da zlatna voda iz njega poteče, i da svuda
nosi odraz tog blaženstva!
Gledaj! Ovaj kup ide da se ponovo isprazni, i Zaratustra ponovo ide da
bude čovjek.
Zato, Zaratustra poče da silazi."
On je bio gore na planinama sa suncem koje simbolizuje snažnu svijest što mu
je uvijek gledala u lice. I sada on odlučuje da zađe poput sunca koje zalazi, što
znači da je on potpuno poistovjećen sa svojom vlastitom sviješću, i sada ošeća
potrebu napuštanja tog stanja i padanja u dubine, u donji svijet koji je za njega
svijet ljudi. Kako bismo vi to psihološki protumačili? Što se događa kad napusti
svoju svijest?
Dr Reichstein: Neka nova stvar bi izašla iz nesvjesnog.
Dr Jung: U redu kada obično ljudsko biće napusti svoj svijet svijesti, tada se
naravno nesvjesno počinje kretati, stvari se tada pojavljuju nesvjesno kao što se
vidi u slučaju neuroze ili psihoze, ili u nekom drugom slučaju đe se ljudi
namjerno odriču svijesti. To bi bila istina za normalnu svijest, ali ovo je neka
vrsta supernormalne usmjerene svijesti i mi ne možemo očekivati da se ista stvar
pojavi u takvom slučaju.
Remark: On dolazi do normalnog stanja.
Dr Jung: Da, zato što je on već u abnormalnom stanju. Mi smo naviknuti da
mislimo da su ljudi u abnormalnom stanju u nesvijesti, tako da i ne sanjamo da
oni tada takođe mogu biti svjesni. Ali, takav grč svijesti postoji.
postoje ljudi koji pate od patološkog povećanja svijesti i tada padaju na nivo
normalne svijesti - ne u visoko povećanu svijest đe je sve spontano ugušeno.
Mrs. Crowley: Zar to ne bi bila prva i vrlo uopštena svijest? I u padanju zar ne
bi nosila neku suprotnost, više ljudsku formu?
Dr Jung: Da, to je neka detenzija, relaksacija, neka više ljudska forma;
prethodno je njegova svijest bila karakterisana kao suncu slična i ona je svakako
daleko, neka vrsta božanske svijesti. Naravno, ona sugeriše megalomaniju i vi u
stvari kod Ničea računate na tu megalomansku uobraženost. Šest godina kasnije,
1889. godine on je već ionako bio sasvim bolestan od megalomanije na bazi
degeneracije mozga. Svakako, teško je reći da li je on već bio zaražen
nastupajućom bolešću, ali ja mislim da je to vrlo nevjerovatno, postoji nekoliko
stvari u aktuelnom tekstu
Zaratustre
koje bi hipotetički mogle biti pripisane
tome. Ta vrsta megalomanije duguje još nečemu.
Miss Wolff: To je arhetipsko?
Fjodor Dostojevski (1821 - 1881), pisac od značaja za Ničea, opisuje u prvom dijelu
Zapisa iz
podzemlja
(1864) nekog ultrasvjesnog čovjeka koji je sveden na neaktivnost.
www. maticacrnogorska.me

Jungov seminar o Ničeovom Zaratustri
7 MATICA, zima 2009.
Miss. Wolff: Arhetip dodiruje duboko, tamo đe on ne može praviti razliku
između funkcija.
Dr Jung: Tačno. Arhetip se apsolutno ne interesuje za razdvajanje funkcija,
zato što je on cjelina svih funkcija. Onda, što još može biti razlog što je govor
tako užasno bremenit?
Remark: Anima inspiracije?
Dr Jung: U redu, anima bi bila personifikacija inferiorne funkcije. Ona se
uglavnom hrani inferiornom funkcijom, u tom slučaju inferiornim ošećanjima,
tako da su anima i inferiorna funkcija jedno i isto pod dva aspekta, jedan je
naučna formulacija, a drugi je fenomenološka.
Ona je svakako funkcija u bilo
kojoj se formi pojavi. Ali postoji dalji razlog za taj govor.
Dr Reichstein: Sasvim je prirodno da je arhetipu trebalo da govori na takav
način, oni uvijek govore tako teškim jezikom.
Dr Jung: To je istina do izvjesnog stepena, svakako, ali je u Ničeovom slučaju
to stvarno prećerivanje, postoje određeni razlozi zašto je to tako.
Mrs. Baumann: Zar to nije kompenzacija za njegovu inferiornost?
Dr Jung: To je neka ideja. Uvijek kad čovjek ima neku inflaciju, uvijek kad je
čovjek poistovjećen s nekim arhetipom, on kao ljudsko biće ima ošećanje
inferiornosti koje nije priznato, i čovjek tada koristi posebno veliki govor. Na
primjer, jednom sam imao slučaj, jednu ženu, jednog sasvim neizlječivog ludaka
u utočištu koja je zvala svoj vlastiti jezik „tehničke riječi moći", i uvijek je
pokušavala da napravi sintezu riječi koji bi bile svemoćne - kao i da,
kombinujući mnoge riječi izrazi moć ili energiju, kao
elektrana, veličanstvo,
papa, kralj, crkva, boljševizam,
itd. sintezu koja bi riječ učinila moćnom. Ludaci
sastavljaju te riječi da bi njima ubijali ljude, oni uzimaju puna usta zalogaja i
ispljunu ih van u nadi da će od toga ljudi postati razbijeni, savladani i ubijeđeni.
Svakako, može se reći da se veliki dio naše nauke sastoji od takvih riječi moći; u
njoj se enormno koriste latinske riječi i govore stvari na tako komplikovan način
da ih ni sam đavo ne može razumjeti. Ali to je previše jednostavno kad ih
prevedemo na obične riječi; ne postoji potreba da se to kaže na neki tako strašno
rogobatan i nespretan način - to je samo da ubijede ljude. Svakako, čovjek
postane uplašen i savladan ako neko iznad vas dugo vrišti s latinskim i grčkim
hibridi-ma, „Dobro, on mora biti sve, a ja sam upravo ništa". To obično rade
ljudi koji su manje ili više beznačajni i daju sebi za pravo, oni stvaraju previše
veliku buku da bi izrazili nešto što nije vje-rovatno. „Dobrom vinu nije potreban
čep" stara je engleska poslovica, ali ljudima koji proizvode bezvrijednu robu
trebajuvelike riječi da bi se uopšte čuli.
Dakle, određeno ošećanje inferiornosti i
Za Junga je inferiorna funkcija uvijek „suprotna" od najrazvijenije funkcije, sparivanje mišljenja /
ošećanja i senzacija / intuicije. „Stavovi" su takodje suprotni, tako da je za introverta, ekstrovertija
tipična teškoća i nešto neugodno, i vice versa. CW 6, passim.
„Ako je istina da dobrom vinu ne treba zatvarač", i „istina da dobrom komadu ne treba epilog,
www. maticacrnogorska.me
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti