UNIVERZITET EDUCONS
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
MASTER STUDIJE
SREMSKA KAMENICA

SEMINARSKI RAD  IZ PREDMETA:

FINANSIJSKA TRŽIŠTA I INSTITUCIJE

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

KARAKTERISTIKE TRŽIŠTA KAPITALA

Sremska Kamenica 12.12.2012.

Student : Zorana Kukić
Broj indeksa: E 64/12

Profesor : 
prof.dr.Dželetović 
Milenko
Asistent: 
Slobodan Rakić

SADRŽAJ

1.

U V O D.....................................................................................................................3

2.

VRSTE TRŽIŠTA KAPITALA................................................................................ 4

3.

IZVORI KAPITALA.................................................................................................4

4.

OBLICI KORIŠĆENJA KAPITALA.......................................................................6

5.

UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA...................................................................7
5.1 ULOGA BANAKA U RAZVOJU TRŽIŠTA KAPITALA...............................7
5.2 INVESTICIONI FONDOVI...............................................................................8
5.3 KOMPANIJE ZA OSIGURANJE......................................................................9
5.4 PENZIONI FONDOVI......................................................................................10

6.

PRIMARNO I SEKUNDARNO TRŽIŠTE KAPITALA.......................................10
6.1 FUNKCIONISANJE PRIMARNOG TRŽIŠTA KAPITALA..........................10
6.2 FUNKCIONISANJE SEKUNDARNOG TRŽIŠTA KAPITALA...................11
6.3 METODI TRGOVANJA NA SEKUNDARNOM TRŽIŠTU KAPITALA.....12

7.

TRŽIŠNI MATERIJAL...........................................................................................13
6.1 AKCIJE.............................................................................................................13
6.2 OBVEZNICE.................................................................................................... 16
6.3 OSTALI INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA..........................................18

8.

TRŽIŠTE KAPITALA U SRBIJI...........................................................................21
8.1 REGULATORI  TRŽIŠTA KAPITALA SRBIJE............................................21
8.2 TRŽIŠTE KAPITALA U SRBIJI.....................................................................22

9.

ZAKLJUČAK..........................................................................................................23

10.

LITERATURA..................................................................................................... 24

2

background image

2. VRSTE TRŽIŠTA KAPITALA

Tržište kapitala možemo podeliti na:

1) Tržište kredita

a)Kreditno-investiciono tržište
b) Hipotekarno tržište

2) Tržište vrednosnih papira:

a) Tržište obveznica
b) Tržište akcija

Kreditno-investiciono tržište  je tržište na kome se nude i traže sredstva za investicije 
(duži period). Tu se pojavljuju banke, preduzeća i drugi finansijski subjekti, zavodi za 
osiguranje, investicioni findovi itd.  Hipotekarno tržište  je tržište na kome se kapital 
koristi u formi hipotekarnih kredita.  Tržište hartija od vrednosti dugoročnog karaktera 
ili tržište efekata, predstavlja specifičan oblik tržišta kapitala. Javlja se kao primarno 
(emisiono) i sekundarno tržište. Primarno tržište kapitala odnosi se na prvu emisiju 
efekata, tj. hartija od vrednosti, i to obveznica i akcija. Cilj je pribavljanje, prvenstveno 
novčanih sredstava. Sekundarno tržište kapitala odnosi se na kasniju kupovinu i prodaju 
ranije emitovanih hartija od vrednosti na primarnom tržištu.

2

Emisije hartija od vrednosti

 

 :  

1. Direktna - emitent vrednih papira i investitor su u direktnoj vezi, bez posrednika;
2. Indirektna - obavezno je posredovanje institucije (banke);
3. Interna emisija - vrši se kada se emisija vrši na osnovu dobiti stvorene u preduzeću. 

Sa  aspekta mesta  na kome  se  obavljaju  operacije sa  hartijama od  vrednosti,  tržište 
kapitala predstavlja jedinstvo: berzanskog prometa i vanberzanskog prometa.
Berzanski promet – predstavlja ukupnost transakcija na službenom delu berze hartija od 
vrednosti, odnosno efekata, kao instituciji tržišta kapitala.
Vanberzanski promet – predstavlja tržišne transakcije sa hartijama od vrednosti, koje se 
realizuju   izvan   službenog   dela   berze.   Po   svom   obimu,   ovaj   promet   je   veći   od 
berzanskog.

3. IZVORI KAPITALA

Ponudu kapitala predstavljaju sva raspoloživa novčana sredstva u dužem roku od godine 
dana. Pri tome, ovde mislimo na svu sumu kapitala koji potiče iz nekoliko izvora, kao 
što su:

-

svi vidovi štednje, kao odložene potrošnje;

-

svi oblici transformacije mobilisanog novca u kapital banaka i

-

zajmovi u inostanstvu.

Štednja, kao   odložena   potrošnja   društva,   se   formira   u   sektoru   stanovišta   i   u   okviru 
privrednog i društvenog sektora zemlje. Kolika će biti ta dužina odlaganja trošenja 
zavisi od niza objektivnih i subjektivnih faktora, od kojih su najznačajniji sledeći:

-

Stopa ostatka ličnog dohotka i akumulacije;

-

Stopa očekivanog prihoda u budućnosti;

-

Stepen razvijenosti instrumenata za stimulisanje štednje.

2

 Vunjak N., Kovačević Lj. : 

"Finansijsko tržište berze i brokeri"

, Proleter ad, Subotica, 

2003.

4

Funkcionisanje sekundarnog  tržišta HoV može uvek značajno da doprinese povećanju 
raspoloživih oblika štednje, jer svi vlasnici slobodnog kapitala imaju široku mogućnost 
ulaganja u dugoročne HoV različitih stepena rizika i stope prinosa na kapital. To je zato 
što putem kupoprodaje mogu lako menjati strukturu svog portfelja dugoročnih HoV i 
tako brzo dolaziti do gotovine. 
Drugi značajan izvor kapitala je transformacija mobilisanog novca u kapital banaka. 
Ovaj   izvor   je   isključivo   rezultat   ’’prerađivačke   funkcije’’,   bankarskog   finansijskog 
sektora, koji je u mogućnosti da ogromne iznose štednje, koja se nalazi na štednim 
računima banaka u tzv. likvidnoj formi, delimično koristi kao kapital, a da se pri tome 
banka ne izloži riziku nelikvidnosti. Drugim rečima, transformacija mobilisanog novca 
u kapital banaka je uslov stalnog jačanja tržišta kapitala, jer banke jačaju svoju pasivu 
mobilišući novac u depozite. Ti depoziti po ročnosti su različiti: po viđenju, preko onih 
do nekoliko nedelja, meseci i godina. Samo oni depoziti raspoloživi preko godinu dana 
su   sa   karakterom   kapitala.   Banka   može   preraditi   novac   u   kapital.   To   redovno   čini 
plasirajući sve depozite ročnosti do godinu dana njihovom tansformacijom u kapital. Da 
bi u tome uspela banka nastoji da ima više: deponenata, oročenih depozita i međusobno 
poslovno povezanih deponenata po viđenju. Očekivanja banke su da ima maksimalan 
broj deponenata koji su međusobno poslovno povezani i sa oročenim depozitom, jer su 
tada veće i mogućnosti da će depoziti  biti održavani na istom nivou, ili da će rasti. 
Naime, tada postoji mogućnost različitih rokova dospeća mnogih poslovno povezanih 
deponenata u međusobnim trgovanjima, jer će se trgovati bez izlaska novca iz banke. 
Sve   to   daje   za   pravo   bankama   da   će   u   svojim   računicama   uspeti   u 
transformaciji  postojećih depozita u kapital, radi njegovog plasmana u vidu dugoročnih 
kredita i povraćaja u vidu novog kapitala kao dugoročnog izvora finansiranja. Ako 
pored svih preduzetih mera dođe do povećanog podizanja novca sa depozita nego što je 
razlika između ukupnih depozita i dugoročnih plasmana pokrivenih tim depozitima, 
banka rizikuje da uđe u zonu nelikvidnosti i ako ne reši pravovremeno taj problem ide u 
sanaciju ili u bankrotstvo.

3

 Motivi banaka da transformacijom vrše pretvaranje novčanih 

dokumenata u kapital su u obezbeđivanju većih kamata na dugoročne u odnosu na 
kratkoročne kredite. Razloge za takvo ponašanje treba tražiti u činjenici da je:

-

rizik naplate kredita-plasmana proporcionalan dužini roka njegove naplate,

-

dugoročno kreditiranje praćeno je sa povećanjem svih troškova,

-

ako   je   reč   o   hipotekarnoj   garanciji   za   odobreni   kredit   pitanje   njegove   naplate 
hipotekom je: može li založena stvar u prodajom da pokrije tangirani kredit i sl.

Pribavljanje   kapitala   u   inostranstvu  vrši   se   najčešće   u   vidu   kredita   i   ulaganjem   u 
domaća preduzeća na vlasničkoj osnovi. Pribavljanje kapitala na ovaj način vezano je za 
profitabilnost   ulaganja   u   domaća   preduzeća,   ta   za   sigurnost   i   stabilnost 
makroekonomskog   i   političkog   sistema   zemlja.   Pribavljanje   kapitala   iz   inostranstva 
kreditnim putem u trenutku pribavljanja povećava domaću ponudu kapitala, dok je u 
trenutku povraćaja smanjuje. Zaduživanje putem kredita nosi rizik svake vrste, a pre 
svega zbog: - ekonomske zavisnosti od sveta, zbog prevelike zaduženosti, - opasnosti 
od inflatornih gubitaka, te radi inflacije troškovnog karaktera. Dok se pribavljanjem 
kapitala putem inostranih kredita povećava domaća ponuda kapitala, a pri povraćaju ista 
smanjuje, dotle se pri pribavljanju kapitala na vlasničkoj osnovi ponuda kapitala samo 
povećava, a ne smanjuje, jer nema otplate i povraćaja glavnice uloženog kapitala.

3

 

Bogdanović M., Šestović M. : „Ekonomija od A do Z: (leksikon ekonomskih 

pojmova)“, Beogradska otvorena škola: Dosije, Beograd, 2002

5

background image

5. UČESNICI NA TRŽIŠTU KAPITALA

Dosadašnja   praktična   iskustva   tržišta   kapitala   ukazuju   da   se,   kao   učesnici   najčešće 
pojavljuju:

1. Investitori kapitala u ulozi prodavca;
2. Preduzetnici kapitala u ulozi kupaca;
3. Posrednici   u   formi   banaka   i   drugih   bankarskih   organizacija   specijalizovanih 

finansijskih institucija na berzi;

4. Država, u ulozi regulatora i kontrolora.

Uspešno   partnerstvo,   uvažavaju   se   principi   međusobnog   poverenja   i   obostrane 
korisnosti. Poslovi između kupaca i prodavaca završavaju se veoma često bez prisustva 
kapitala kao specifične robe i bez svedoka, gde je iz tih razloga neophodno i međusobno 
poverenje između korisnika.
Sa aspekta tržišnog odnosa, učesnici na tržištu kapitala se mogu svrstati u neposredne i 
posredne učesnike. 
Prioritetni zadatak investitora jeste zaštita njihovih interesa. Zaštitom svog kapitala, 
investitor   sprečava   budućeg   dužnika   da   realizuje   svoj   interes   na   štetu   poverioca. 
Međusobni   odnosi   poverioca   i   dužnika   na   tržištu   kapitala   ukazuju,   da   se   tržišna 
regulativa treba tako da se postavi da ne dovodi investitora u neravnopravni položaj u 
odnosu na korisnika kapitala.
Zaštita interesa investitora je moguća preko:

-

funkcionisanja savremenog sistema informisanja;

-

zaštita od naplate potraživanja;

-

zaštita izdavanjem bankarskih garancija.

Poslovne operacije korisnika kapitala na tržištu kapitala odnose se na:

-

primenu emisije dugoročnih efekata;

-

njenom plasmanu na tržištu;

-

registraciji emisije kod nadležnih organa;

-

eliminisanju oscilacije kursa i oscilaciju tržišta;

-

zatvaranju emisije kapitala.

Posrednici   na   tržištu   kapitala   su   najmalobrojniji,   a   po   kvalitativnim   elementima, 
najvažniji   učesnici   na   tržištu   kapitala.   Za   posrednike   na   tržištu   kapitala   je 
karakteristično, da u poslovnim odnosima trebaju da štititi interese komitenata, što je u 
određenim slučajevima u suprotnosti sa njihovim interesima. 
Država se na tržištu kapitala može pojaviti u ulozi investitora i istovremeno zajedno u 
obe   uloge,   odnosno   kao   investitor   i   korisnik   kapitala.   Regularna   uloga   države   ili 
ovlašćenog organa je primarna i najznačajnija uloga od svih uloga koje imaju ostali 
akteri na tržištu kapitala. Što je regulatorna uloga države uspešnija, to su svi faktori i 
indikatori tržišnih odnosa na tržištu kapitala uspešniji i obrnuto. Država ostvaruje svoju 
osnovnu   ulogu   kao   kontrolor   i   revizor   na   tržištu   kapitala   kroz   široko   organizovani 
aparat, koji ima preventivu i naknadnu funkciju u kontroli ukupnih tržišnih odnosa i 
poslovnih transakcija na tržištu kapitala.

5.1 ULOGA BANAKA U RAZVOJU TRŽIŠTA KAPITALA

Banke

 kao finansijske organizacije obavljaju raznovrsne finansijske operacije koje se 

mogu svrstati u sledeće grupe poslova:

-

stvaranje i poništavanje novca;

-

plaćanje po osnovu tekućeg poslovanja;

-

posredovanju pri transferu finansijske štednje.

7

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti