Kompjuterski virusi
Kompjuterski virusi
U svakodnevnom životu, u privrednim delatnostima, u državnoj upravi, obrazovanju,
oružanim snagama, u našem domu, u svim segmentima ljudskog delovanja, nailazimo na
informatičku tehnologiju koja je čoveku veoma olakšala i iz temelja izmenila život i način
privređivanja.
Današnji razvoj ljudskog društva je jednostavno nezamisliv bez postojanja informacionih
sistema i informatičke tehnologije. Oni nam omogućuju donošenje brzih, pravovremenih,
potpunih i sveobuhvatnih odluka, što je zapravo karakteristika i zahtev današnjeg doba.
Da bismo bili u stanju da to sve ostvarujemo, a pored mogućnosti koje nam pruža
informatička tehnologija, potrebno je ispuniti odgovarajuće preduslove za njeno efikasno
funkcionisanje, a osnovni preduslov jeste njegova funkcionalnost i pouzdanost.
Upravo nad tim pitanjem pouzdanosti ovih sistema nadvio se jedan taman i opasan oblak
– maliciozan softver, koji je u stanju da napravi ogromne materijalne štete kompanijama širom
sveta.
Zbog postojanja ove vrste opasnosti razvila se posebna proizvodno-softverska grana čiji
je posao i krajnji cilj uklanjanje ili bar smanjenje te opasnosti. Danas gotovo da ne možemo
naići na softverski proizvod nekog manje poznatog proizvođača za koji možemo reći da je
bezbedan za upotrebu. Stoga moramo biti svesni opasnosti koja nam preti i biti spremni da na nju
odgovorimo na adekvatan način.
Maliciozni programi
Pojam malicioznih softvera
Pojam malicioznih softvera je termin koji se koristi za sve vidove programa koji nanose
štetu, bilo da se ona odnosi na sigurnost podataka na kompjuteru ili na štetu nanetu korisničkoj
privatnosti.
Postoje čak maliciozni programi koji čak ne nanose nikakvu štetu sistemima i postoje
samo zbog toga da bi njihov autor isprobao metode širenja, pa je zato, logično pitanje da li se
takvi programi mogu svrstati u maliciozne. S obzirom da bez potrebe zauzimaju memorijski
prostor i koriste mrežne veze za širenje mogu se ubrojati u takve.
1
|
k o m p j u t e r s k i v i r u s i
Maliciozni programi se klasifikuju prema tome šta čine, kako se izvršavaju, i prema
načinu na koji se umnožavaju. Međutim, razlike između tipova malicioznih programa nisu uvek
jasno definisane, pa se mnoge vrste nalaze u različitim kategorijama, pa na neki način postoje i
hibridni maliciozni programi koji kombinuju osobine više vrsta. Zajedničko za sve vrste
malicioznih softvera je da se šire bez obzira na volju korisnika.
Motivi za upotrebu ovog softvera mogu biti različiti:
Edukativni
Dokazivanje u ’’hakerskom svetu“
Finansijska korist istraživanjem ponašanja korisnika kako bi se svrstali u
određenu ciljnu grupu, a potom nudili odgovarajući proizvodi
Industrijska špijunaža
Krađa novca elektronskim putem
Prenošenje raznih drugih poruka
Za sve vrste malicioznih programa među korisnicima kompjutera najčešće kruži termin
’’virusi’’, a oni koji se dublje bave ovom problematikom dele ih na viruse, trojanske konje, crve,
tempirane bombe, itd., a misle na softvere koji su napravljeni da bez znanja korisnika
kompjutera prodru i sakriju se negde na hard disku sa mogućnošću širenja po mreži u širokom
rasponu. U zavisnosti od kreativnosti autora mogu da prouzrokuju razne probleme u radu, od
plesanja slova, pojave velikog broja jedinica i nula na monitoru, slanjem velikog broja
besmislenih poruka preko elektronske pošte, pa do slučajeva kao što je formatiranje hard diska
kompjutera ili servera.
Zaštita od malicioznih programa nije komplikovan proces, ali zahteva pre svega
obaveštenost, pedantnost i oprez.
Obaveštenost je najvažnija jer ona nameće oprez kada uzimamo tuđu disketu ili CD, a još
više kada smo na internetu. Moramo tačno da znamo šta radimo, da li nam je poznat pošiljalac
elektronske poruke, koje datoteke otvaramo, koje programe preuzimamo sa interneta, kao i kome
verujemo.
Potencijalne opasnosti su svi podaci na elektronskoj pošti koji imaju
ekstenziju .exe, .com, .bat, .cmd, .htm, itd.
Ovakvi programi uglavnom zahtevaju korisničku interakciju, kao na primer pokretanje
programske instalacije u kojoj se maliciozni program nalazi ili otvaranje neke datoteke koja ima
primamljiv sadržaj.
Maliciozni program koristi sistemske greške na kompjuterima, a ove sistemske greške
mogu odvesti do kolapsa sistema i gubljenja podataka.
2
|
k o m p j u t e r s k i v i r u s i

Osobine različitih vrsta malicioznih programa se u velikom broju slučajeva kod virusa
kombinuju, tako da je ponekad veoma teško odrediti kojoj vrsti malicioznih programa pripada
neki virus.
Izvori malicioznih programa
Maliciozni programi mogu dospeti u operativni sistem na nekoliko načina:
Kopiranjem zaraženog programa sa mobilnog medijuma, preko LAN
mreže ili preuzimanjem sa interneta putem protokola za prenos datoteke.
Putem dodataka u elektronskoj pošti
Putem multimedijumskih dokumenata koji u sebi sadrže takav niz
podataka da iskorišćavaju propuste u klijentskim programima sistema.
Putem malicioznih ActiveX ( komponentno objektni model razvijen za
Windows platforme od strane Microsofta. Služi za stvaranje softverskih
komponenti koje obavljaju neke funkcije ili skupove funkcija ), Java i Java
script programa. Iskorišćavanjem sigurnosnih propusta u sistemu, a to je
put kojim se šire crvi.
Crvi, maliciozni ActiveX, Java i Java script programi se uglavnom automatski izvršavaju
posle uspešnog ulaska u sistem, što nije slučaj sa virusima i trojanskim konjima koje korisnik
treba sam da pokrene, posle čega oni koriste jedan od načina za automatsko pokretanje pri
pokretanju sistema.
VIRUSI, TROJANSKI KONJI, CRVI
Virusi
Pojam virusi
Kompjuterski virus je program koji se može samostalno umnožavati, pri čemu može
izvoditi i sporedne radnje. Takve radnje mogu biti štetne ali i ne moraju. Virus se umnožava pri
izvođenju zaraženog programa, a širi se prenošenjem tog istog zaraženog programa na druge
kompjuterske sisteme. On može biti deo programskog koda koji je sposoban da sam kopiranjem
dodaje svoje sadržaje u druge programe ili delove operativnog sistema.
Virusi su samo kopirajući programi koji ubacuju svoj izvršni kod u izvršne dokumente na
zaraženom kompjuteru ili preko mreže. Samokopiranje je srž shvatanja virusa iako ima nekih
koji koji se svrstavaju u ovu kategoriju a da se ne replikuju. Zbog načina množenja koji je sličan
4
|
k o m p j u t e r s k i v i r u s i
biološkim virusima, oni su tako i nazvani, a analogno tome, kompjuter sa virusom se često
naziva inficirani kompjuter.
Virusi mogu isključivo da nanesu štetu softveru, ali ne i hrdveru. Međutim, mogućnost da
virusi ne oštete hardver ne treba potpuno odbaciti jer postoje ideje na koji bi se način to moglo
postići. Na primer, virus koji bi mogao da promeni rezoluciju slike na monitoru više puta u
sekundi bi najverovatnije posle nekog relativno kratkog vremena izazvao kvar na njemu.
Mogućnost oštećenja hardvera malicioznim programima u mnogome zavisi od same konstrukcije
hardvera i od toga da li on ima greške u konstrukciji.
Virusi mogu biti tempirani, a šteta koju prouzrokuju može biti tempirana na vremenskoj
ili logičkoj bazi. Na primer, virus se aktivira na određeni datum ili posle nekog perioda, ili je
potrebno da korisnik učini nešto nevezano za sam virus da bi on to osetio i aktivirao se. Termini
koji se koriste za ovakve viruse su vremenska bomba ( time bomb ) ili logička bomba ( logic
bomb ).
Originalni virusi mogu da modifikuju kopije ili kopije mogu same da se modifikuju.
Virus je u stanju da se proširi sa jednog kompjutera na drugi tek kada se njegov host prenese sa
zaraženog na nezaraženi kompjuter, na primer slanjem virusa preko interneta ili lokalne mreže ili
prenošenjem na nekom spoljnom medijumu kao što je disketa, CD, DVD ili USB stik. Pored
ovoga, virusi mogu da se šire preko mrežnih sistema datoteka ili sistema datoteka kome se
pristupa preko drugog kompjutera.
Virus se može nalaziti na bilo kom delu programa ili zaraziti bilo koji program,
dokument koji podržava makro naredbe, tako što menja sadržaj te datoteke i u nju kopira svoj
kod.
makro -
termin koji se odnosi na predstavljeni skup instrukcija u određenom formatu
(makroinstrukcije).
host
- u radu sa kompjuterskim mrežama, kompjuter koji je povezan sa internetom ili nekom
drugom mrežom
Neki virusi su programirani da oštete kompjuter svojim destruktivnim kodom, brišući
dokumente ili formatiranjem hard diska. Neki drugi, za razliku od prethodinih, nisu pravljeni da
bi stvarali štetu nego sa ciljem da se samostalno kopiraju radi obelodanjivanja njihovog prisustva
prilikom prezentovanja teksta, videa, u audio porukama i slično. Čak i ovako beningni mogu
zadavati probleme korisniku kompjutera. Karakteristično za njih je zauzimanje kompjuterske
memorije koja se koristi izvršavanjem legitimnih programa. Kao rezultat stvaraju neželjena
ponašanja i mogu dovesti do kolapsa sistema.
Ponekad virus zahteva interakciju čoveka da bi mu se omogućilo samokopiranje i to u
vidu pokretanja programa koji sadrži virus ili otvaranja neke zaražene datoteke.
Struktura virusa
5
|
k o m p j u t e r s k i v i r u s i
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti