Univezitet u Podgorici

Elektrotehnički fakultet

Kompresija multimedijalnih podataka kao 

budućnost informacionih tehnologija

Mentor: 

Kandidat:

Podgorica, 2017. godine

Sadržaj:

Uvod ................................................................................................................................3

1. Osnovni pojmovi u multimediji ..............................................................................5

2. Aplikacije za video kodiranje lica ..........................................................................8

3. Multimedijalni codeci i njihovo kompresovanje ...................................................11

3.1.

Kompresija codeca ………………………………………………………….. 17

4. Kompresija audio i video podataka – multimedija ...............................................20

Zaključak ........................................................................................................................22

Literatura ........................................................................................................................23

2

background image

 

Multimedijalnu  komunikaciju  omogućavaju,  odnosno  podržavaju  kako  nove 

generacije mreža, tako i postojeće tradicionalne telekomunikacione mreže. Već desetak 

godina  unazad  multimedijalne  telekomunikacije  zauzimaju  dominantno  mesto  u 

programima  naučnih  i  stručnih  skupova,  kao  što  su:  forumi,  kongresi,  konferencije, 

simpozijumi, seminari, radni naučni skupovi, specijalistička tematska predavanja itd. 

Trend dinamičnog razvoja multimedijalnih telekomunikacija posebno je uočljiv u 

naučnim  i  stručnim  časopisima,  kao  i  u  stručnim  publikacijama  velikih  svetskih 

proizvođača telekomunikacione opreme i sistema.

4

1. Osnovni pojmovi u multimediji

Dugo   vremena   se   smatralo   da   računarska   i   audio   tehnika   (tehnika   rada   sa 

zvukom)   nemaju   ništa   zajedničko,   iz   razloga   što   su   savremeni   računari   uređaji   za 

obradu digitalnih informacija, dok je zvuk tipičan primer analognih informacija. Zvučne 

informacije zapisivale su se na gramofonske ploče i magnetske trake, koji su tipični 

predstavnici analognih (kontinuiranih) medija. 

Do velike promene došlo je nakon izuma optičkih kompakt diskova (CD), na koje 

se muzički zapis, nakon prethodno obavljene digitalizacije, čuva u digitalnom obliku, u 

vidu   serije   binarnih   brojeva,   slično   podacima   u   računarskoj   memoriji.   Uređaji   za 

reprodukciju   kompakt   diskova   (CD-player)   po   svojoj   strukturi   veoma   podsećaju   na 

strukturu digitalnih računara (imaju mikroprocesor). Na taj način je uspostavljena veza 

između računarske i audio tehnike.

Mada su se kompakt diskovi u početku koristili isključivo za zapis muzike, veoma 

brzo   je   primećeno   da   bi   kompakt   diskovi   mogli   biti   jako   pogodan   medij   masovne 

memorije za pohranjivanje podataka i programa za računare. Današnji računari opšte 

namene mogu uz odgovarajuću opremu služiti kao CD plejeri, dok s druge strane, svi 

CD plejeri kao svoj ključni deo sadrže digitalni računar specijalizovane namene. 

Savremeni elektronski muzički instrimenti poput raznih vrsta sintisajzera i ritam 

mašina,   danas   nisu   ništa   drugo   nego   digitalni   računari   specijalizovane   namene   koji 

često koriste iste medije masovne memorije poput disketa kao i digitalni računari opšte 

namene.

Uskoro nakon objedinjavanja audio tehnike i računarske tehnike, i video tehnika 

(tehnika   animirane   slike,   odnosno   slike   u   pokretu)   kao   još   jedan   klasični   primer 

analogne tehnike, dobila je svoju digitalnu verziju, što je dovelo do potpunog brisanja 

granice između video tehnike i računarske tehnike. 

5

background image

potpuno   nezavisan   od   načina   organizacije   i   pohranjivanja   informacija   na   ostalim 

računarima.

Slika i propratni zvuk koji se javljaju u multimedijskim tehnologijama, kao pratilac 

obično suvoparnih tekstualnih informacija, trebaju da korisniku pruže potpuni doživljaj 

prikazanog sadržaja.

Definisanje pojma 

multimedija 

zaokupljalo je pažnju mnogih autora. U literaturi se 

javljaju   različita   tumačenja   ovog   pojma,   u   zavisnosti   od   perspektive   proučavanja. 

Etimologija reči  

multimedija

  upućuje na dve latinske reči od kojih ova složenica vodi 

poreklo   –  

multus  

(mnogo,   više,   koji   se   javlja   u   više   oblika)   i  

medium  

(sredstvo, 

posrednik) u smislu medija, odnosno sredstva komunikacije i izražavanja. Multimedij, 

kao fenomen savremenog društva u najužem smislu možemo posmatrati kao papir, 

vazduh,   elektromagnetno   polje   putem   kojih   se   prenose   informacije,   dok   u   najširem 

smislu predstavlja sredstvo u procesu interakcije čoveka sa okruženjem. 

Za multimedije je karakterističan multimedijalni doživljaj, po pojavnim oblicima 

(perceptivnim vidovima informacija, tj. logičkoj strukturi) i prenosnim putevima (fizički 

prenosnim putevima) višestruk, simultan i snažan doživljaj. Fenrih multimediju definiše 

kao   uzbudljivu   kombinaciju   hardvera   i   softvera   koji   omogućuju   integrisanje   videa, 

animacije,   audio   zapisa,   grafike   i   teksta   u   cilju   razvijanja   efektnih   prezentacija   na 

računaru. 

Prema Philipsu, multimediju karakteriše prisustvo teksta, slike, zvuka, animacije i 

videa,   nekih   od   njih   ili   svih   zajedno,   organizovnih   u   jedan   koherentan   program. 

Multimedijalni   sistem   karakteriše   kompjuterski   kontrolisana   integrisana   produkcija, 

manipulacija,   prezentacija,   skladištenje   i   komunikacija   nezavisnih   informacija   koja   je 

kodirana barem kroz kontinuiran (vremenski-zavisan) i diskretan (vremenski-nezavisan) 

medij.

7

Želiš da pročitaš svih 24 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti