SADRŽAJ
UVOD ............................................................................................................................................
3
1.Komunikacija.............................................................................................................................. 4
1.1.Pojam i uloga komunikacije................................................................................................. 4
2.Uloga Komunikacije ……………………………………………………………………………………………………………………………..8
3. Elementi i načini međuljudske komunikacije ………………………………………………………………………… …………..9
3.1 Načini međusobne komunikacije …………………………………………………………………………………………………….10
4. Smetnje u komunikaciji …………………………………………………………………………………………………………………….13
5. Zaključak …………………………………………………………………………………………………………………………………….…….14
6. Literatura …………………………………………………………………………………………………………………………………….…...15
UVOD
Komunikaciju je, kao i druge menadžerske koncepte, teško je definisati jednom riječju, već ona
sama po sebi nosi sa sobom mnogo značenja. Ono što se za nju sa sigurnošću može reći je to da
2
predstavlja proces u kome se informacije, odnosno verbalni i neverbalni simboli razmenjuju
između dva ili više lica. Ove informacije ili simboli čine suštinu ljudskog komuniciranja – prenosa
naloga i drugih poruka od jednog lica drugom.
Kao što je poznato, menadžment predstavlja odgovarajuću vještinu vođenja poslova pomoću i
preko ljudi. To podrazumijeva i odgovarajuću aktivnost menadžera u pravcu utjecanja na ljude
kako bi poslovanje preduzeća, ili drugih organizacionih sistema bilo što uspješnije i efikasnije.
U tom smislu, kao posebna funkcija menadžmenta javlja se utjecaj određenih komponenti, a
među njima jedan od najvažnijih faktora, tj. Komunikacija.
Suštinu menadžmenta čini permanentno donošenje odluka kojima se olakšava upravljanje
organizacionim sistemom. Ispunjavanje takvih zadataka menadžera može se znatno olakšati
sistemom komuniciranja, u kome će poruke ići u svim smjerovima. Na taj način se komuniciranjem
postiže ujedinjavanje organizovanih aktivnosti, što je jedan od ključnih uvjeta za ostvarivanje
ciljeva organizacionih sistema.
1. Komunikacija
1.1. Pojam i uloga komunikacije
Termin komunikacije potiče od latinskog pojma
communicare
, što znači
saopštiti
, razgovarati.
Komunikacija je, zbog toga, pojam u društvenim naukama koji uopšteno označava sveukupnost
različitih oblika veza i kontakata među pripadnicima društva, a posebno prenošenje poruka s
4
sprovođenja promjena i ostvarivanja ciljeva. Bez komuniciranja ne bi bilo moguće ostvarivanje
aktivnosti u grupama (ne bi bilo koordinacije, promjena i sl.).
Jer, suština grupnih napora je saradnja, a ključ za saradnju je komuniciranje.
Komuniciranje se može odvijati s različitim ciljevima:
1) s ciljem informisanja,
2) s ciljem usmeravanja i
3) s ciljem zahtevanja
S obzirom na kvalitet prijenosa i razumjevanje informacije komunikacija može biti:
djelimična
– informacija je nepotpuna, ili djelimično prenijeta, ili je primljena nepotpuno i
djelimično je razumljiva
dobra
– cjelovita informacija je prenijeta u potpunosti ili je primljena u potpunosti na
razumljiv način
savršena
– dobra informacija je dobro prenijeta i primljena a primalac je razumio i shvatio
tačno onako kako ju je zamislio pošiljalac.
Treba naglasiti da je svrha komunikacije pravilno razumjevanje i shvatanje prenijete informacije,
a ne slaganje sa njenim sadržajem.
Komuniciranje u organizaciji se može odvijati kao
formalno komuniciranje
neformalno komuniciranje
