Konverzija rizika vanbilansnih transakcija banke

1. Potreba konverzije rizika vanbilansnih transakcija

Sama činjenica da postoje određeni potencijalni ili stvarni rizici u obavljanju vanbilansnih
transakcija zahtijeva njihovu valorizaciju odnosno konvertovanje na nivo kreditnih rizika i
tako ih „uključiti“ u ukupno vrednovanje rizika u bilansu banke. Istaknuto je da banke
uglavnom iz dva razloga povećavaju obim vanbilansnih aktivnosti (povećanje prihoda i
„izbjegavanje“ povećanja kapitala), što ukazuje da kod procjene rizika bilansnih pozicija treba
uključiti i rizik vanbilansnih transakcija u ukupnu procjenu rizika, da bi se dobila realnija
slika rizične aktive banke. Prema N. Vunjaku poslovno iskustvo u procjeni i mjerenju rizika
vanbilansnih aktivnosti je dosta skromno, ne samo kod naših banaka već i inostranih.
Međutim, prije svega, radi zaštite nivoa solventnosti banke odnosno poštivanja minimalnog
standarda kapitala (ranije 4 %, a sada 8 %),

potrebno je uzeti u obzir sve vanbilansne

transakcije i nivo rizičnosti pojedinih vanbilansnih operacija ili aktivnosti.
Obzirom da i potencijalni rizici mogu biti stvarni rizici i da mogu ugroziti poslovanje banke
obaveza menadžmenta banke ja da izvrši konverziju rizika vanbilansnih transakcija i da
analizira njihove uticaje na bilansne pozicije i finansijski rezultat banke.

2. Konverzioni faktori vanbilansnih transakcija banke

Faktori konverzije vanbilansnih transakcija su različiti za pojedine vrste vanbilansnih
aktivnosti i zasnivaju se na vjerovatnoći gubitaka na tim poslovima. Konverzioni faktori
rizika vanbilansnih operacija, preba Bazel sporazumu, zasnivaju se na istim ili sličnim
koeficijentima bilansnih operacija i svode se na koeficijente kreditnog rizika. Kreću se u
rasponu od 0 % do 100 % što zavisi od vrste vanbilansne operacije ili aktivnosti.
Prilikom razmatranja i realne procjene rizika solventnosti banke, potrebno je obraditi i
problem rizične aktive banke i problem faktora konverzije rizika vanbilansnih operacija te
njihovo integrisanje u ukupni rizik banke. Radi uvida u cjelinu problema rizika vanbilansnih
transakcija ovdje se navode faktori konverzije za stavke vanbilansnih operacija uz napomenu
da su moguća dva metoda mjerenja rizika po ugovorima o kamatnim stopama i deviznim
kursevima:
(1)

valorizovanje prema tržištu ili tekuća izloženost rizicima

(2)

valorizovanje po osnovu originalne izloženosti svakog ugovora odnosno aktivnosti banke

Vrste ugovora na koje se primjenjuju pomenute metode:

ugovori o kamatnim stopama, - svopovi kamatne stope u jednoj valuti,

osnovni svopovi, - terminski sporazumi o kamatnoj stopi,

kamatni ročni ugovori („futures“), - otkup opcija za kamatne stope,

drugi ugovori slične prirode, - devizni ugovori,

svopovi kamatnih stopa raznih valuta, - terminski devizni ugovori,

devizni ročni ugovori („futures“), - otkup deviznih opcija, i

drugi ugovori slične prirode.

U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema Odluci o minimalnim standardima kapitala banke, stopa adekvatnosti

kapitala iznosi najmanje 12%, a prema

Informaciji o bankarskom sistemu Federacije Bosne i Hercegovine 30.

06. 2011

., Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine

Sarajevo, august 2011. str. 51., stopa neto-

kapitala (adekvatnosti kapitala) banaka ostvarena je 2009. godine 16,4%, 2010 godine 16,2% i 2011 godine
15,6%.

European Banker

od 20. februara 1990. godine.

metodi tekuće izloženosti rizicima

, pri izračunavanju kreditnog ekvivalentnog iznosa

vanbilansnih kamatnih i deviznih instrumenata banka mora sumirati:



ukupne troškove zamjene svih svojih ugovora sa pozitivnom vrijednošću (dobivene
metodom valorizovanja prema tržištu), i



iznos potencijalne buduće kreditne izloženosti izračunate na bazi ukupnog iznosa glavnice
u svojim knjigama, razvrstano po preostaloj ročnosti

(Tabela 2.):

Tabela 2.:

Konverzioni faktori

tekuće

izloženost riziku po ročnosti

Preostala ročnost

Ugovori o kamatnim
stopama

Ugovori o deviznim
kursevima

Do 1 godine

1,0 %

2,0 %

Od 1 do 2 godine
Od 2 do 3 godine
Preko 3 godine (za
svaku godinu dodaje se)

1,5 %
2,5%
2,0%

3,5 %
5,5 %
2,5%

Faktori konverzije i „dodaci“ po metodu tekuće izloženosti rizicima smatraju se privremenim
i mogu biti izmijenjeni kao rezultat kretanja kamatnih stopa i kurseva u uslovima
nestabilnosti.
Po osnovu korištenja

metode originalne izloženosti svakog ugovora odnosno aktivnosti

, do

ekvivalentnog kreditnog iznosa banka dolazi primjenom jednog od sljedeća dva niza
konverzionih faktora na pretpostavljene iznose glavnice svakog instrumenta prema prirodi
instrumenta i njegovoj ročnosti (Tabela 3.).

Tabela 3.:

Konverzioni faktori originalne izloženosti svakog ugovora

Ročnost

Ugovori o kamatnim
stopama

Ugovori o
deviznim
kursevima

Do 1 godine

0,5 %

2,0 %

Od 1 do 2 godine

1,0 %

5,0 % (2%+3%)

Preko 2 godine dodaje se
za svaku godinu

1,0 %

3,0 %

Imajući u vidu da i potencijalni rizici mogu biti stvarni rizici i da mogu ugroziti poslovanje
banke, bez obzira da li je ili nije banka odredila konverzione faktore

po pojedinim ugovorima

ili vanbilansnim aktivnostima, menadžment banke je obavezan da izvrši konverziju rizika
vanbilansnih transakcija i analizira da li povećane bilansne pozicije izazvane konverzijom
mogu podnijeti potencijalne rizike, a da pri tome banka ostvari pozitivan finansijski rezultat.

Kreditni konverzioni faktori rizika

vanbilansnih transakcija banke dati su u pregledu 9.

Committee on Banking Regulations and Supervisory Practices u Bazelu

, materijal iz 1987. godine

Korporativno i investiciono bankarstvo

, redaktor Prof. dr. Nenad M. Vunjak, Ekonomski fakultet Subotica,

2008. godine, str. 214.

Svaka banka može, dakle nije obavezna, odrediti svoje konverzione faktore u zavisnosti od toga kako je

definisala naknade i provizije na vanbilansne transakcije u svojoj poslovnoj politici.