Kreditna analiza
1. UVOD
se sastoji u odobravanju bankarskih zajmova, a pošto je
kreditna analiza izuzetno značajna, samim tim ima za cilj da utvrdi kreditnu sposobnost
tražilaca kredita i da time ustanovi stepen kreditnog rizika.
Svaki
sadrži u sebi izvestan rizik, ali banka u svojoj politici
poslovanja, odnosno politici zajmova, mora da utvrdi stepen rizika, i koje može da
prihvati.
U savremenom bankarstvu proces kreditiranja postaje znatno složeniji nego u ranijim
uslovima. Korišćenje trostrukih izvora za informacije koje se odnose na tražioce kredita,
posebno kompanija, važno je zbog toga da biste ukrštanjem informacija, odnosno
podataka, proverila njihova tačnost.
2. ANALIZA FINANSIJSKIH TOKOVA
1
Glavni oblik analize finansijskih tokova odnosi se na bilans dohotka, odnosno bilans
uspeha, što se može povezati sa bilansom stanja.
Prvi korak u analizi finansijskih tokova je polazna osnova, što znači sagledavanje
finansijskih tokova posmatrane kompanije u prethodnim periodima.
Međutim, kod kreditne analize, koja se odnosi na dugoročnije finansiranje neke
kompanije, od posebnog je značaja da se sagledaju budući finansijski tokovi kompanije.
Tek na osnovu sagledavanja budućih finansijskih tokova, koje se odnose na period u
kojem treba da dodje do servisiranja dugoročnijeg kredita, banka može da sagleda da li
će kompanija na osnovu novih investicija i povećanih prodaja, stvoriti dovoljno dodatnog
dohotka koji omogućuje normalno servisiranje bankarskog kredita.
Iako bilansi tokova kod dugoročnijih kredita predstavljaju osnovu za sagledavanje
kreditne sposobnosti kompanija, u analizi finansijske pozicije zajmotražioca uzima se u
obzir i bilans stanja.
Slika br. 1: Struktura bilansa stanja
2

Slika br. 2: Bilans tokova finansiranja
Visoku analitičku vrednost ima i procena potreba spoljnjeg finansiranja, koja se dobija
unakrsnim projektovanjem bilansa stanja i bilansa dohotka, odnosno uspeha. Pri tome se
pravi razlika izmedju spontanih i diskrecionih pozicija u bilansima kompanija. Spontane
pozicije u bilansu menjaju se proporcionalno sa promenjenim nivoom prodaje, dok se
diskrecione pozicije ne ponašaju na takav način.
3. ANALIZA FINANSIJSKIH INDIKATORA
4
Finansijski indikatori predstavljaju relativne odnose koji treba da unapred sagledaju
stepen izvesnosti da će kompanija biti u stanju da vrati sredstva dobijena na kredit. Na
osnovu dugotrajnog iskustva formirana je analitička osnova ključnih parametara koji u
zadovoljavajućoj meri pokazuju sposobnost kompanije da vrši servisiranje svojih
dužničkih obaveza prema banci. Postoje vrlo različite kombinacije konkretnih parametara
koji se mogu uzeti u obzir u ovom tipu kreditne analize. Međutim, svi ovi različiti
indikatori mogu se svrstati u pet velikih grupa:
- Indikatori likvidnosti;
- Indikatori zaduzenosti;
- Indikatori aktivnosti (efikasnosti);
- Indikatori profitabilnosti;
- Indikatori deviznih efekata.
Indikatori likvidnosti
Indikator tekuće likvidnosti = Tekuća aktiva /Tekuće obaveze
Indikator žestoke likvidnosti = Tekuća aktiva – zalihe /Tekuće obaveze
Smisao oba gornja indikatora jeste da pokaže poziciju likvidnosti kompanije u
momentu kreditne analize. Indikatori likvidnosti su svakako značajniji za bankarske
zajmove sa kraćim rokovima dospeća. Kod zajmova sa dužim rokovima likvidnosti
kompanija može da bude bitno izmenjena u odnosu na situaciju koja je postojala u
prethodnom periodu. Korišćenje indikatora likvidnosti ima značaja i u tome što se otplata
zajedno sa kamatama vrši iz novčanih sredstava kompanije.
Indikatori zaduženosti
Zaduženost prema ukupnoj aktivi = Ukupan dug /Ukupna aktiva
Zaduženost prema neto imovini = Ukupan dug /Vlasnički kapital
Pokriće kreditnih obaveza = Kamatni rashodi + Otplata glavnice /Profit
Prva dva indikatora pokazuju visinu zaduženosti kompanije prema svim kreditorima u
odnosu na visinu ukupne aktive ili u odnosu na visinu neto imovine dotične kompanije.
Ćirović Milutin, 2001,
Bankarstvo
, Ekonomski fakultet, Bridge Company, Beograd, str. 54.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti