POJAM KRIMINALISTIKE

Određenje pojma kriminalistike

. Kriminalistika je disciplina koja sustavno istražuje i

primjenjuje znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava
kaznenih djela i utvrđivanju njihovih počinitelja.

Za kriminalistiku je osnovno:
1.

poznavanje pojava kaznenih djela (koji su podaci važni za razjašnjenje kaznenog
djela),

istraživanje metodologije (koje mogućnosti otkrivanja i prikupljanja podataka
stoje na raspolaganju) i

razrada metodike njihova otkrivanja i razjašnjavanja (kako se u konkretnom
predmetu ima postupati).

Kriminalističko istraživanje bavi se kaznenim djelom kao stvarnom pojavom, tj.

vanjskim i unutarnjim stvarnim promjenama koje je kazneno djelo izazvalo i koje se mogu
spoznati. U to istraživanje su uključene radnje kojima se razjašnjavaju pitanja u svezi pojave
kaznenoga djela, počinitelja, žrtve i drugih okolnosti.

Kriminalistika je usmjerena na prikupljanje obavijesti. Te se obavijesti otkrivaju i

prikupljaju u predkaznenom i kaznenom postupku kriminalističkim radnjama. Međusobno se
razlikuju s obzirom na:

1. svrhu zbog koje su prikupljene,
2. način prikupljanja i
3. značenje za postupak.
Najvažnije takve obavijesti se oblikuju u kaznenom postupku. Neke druge imaju

operativno značenje.

Kriminalističko istraživanje je mikroanaliza pojave vjerojatnoga kaznenog djela. Ona

istraživanjem neposredno rekonstruira stvarnu, objektivnu i subjektivnu strukturu kaznenoga
djela. Time se kriminalistika razlikuje od drugih kaznenih disciplina koje se također bave
kaznenim djelom, ali na drugi način.

Pojam i sustav kriminalističke procedure

Pojam kriminalističke procedure

U sociologijskome smislu kriminalističko

istraživanje  je  sustav  radnji  i  odnosa.  Radne  operacije  se  na  jednak  način  obavljaju  u
istovrsnim  situacijama. S  obzirom  na  to  kriminalističko  istraživanje  je  cjelina  s  istovjetnim
sustavom  i  redoslijedom  radnji.  Cjelina  s  takvim  značajkama  se  u  sociologiji  shvaća  kao
procedura.

Kriminalističko istraživanje uvjetuju strukturni, teleologijski i realni sastojci.

Kriminalistika istražuje okolnosti u svezi neposredno prijetećeg ili počinjenog kaznenog djela
i počinitelja. Budući da kriminalističko istraživanje dovodi do konkretnih saznanja o pojavi
kaznenoga djela moguća je njihova primjena i u djelatnosti njihova spriječavanja.

Kriminalistika se dijeli na represivnu i preventivnu.
Represivna kriminalistika ili kriminalistika u užem smislu riječi je nužna komponenta

radnji prikupljanja podataka o kaznenom djelu i počinitelju u stadiju otkrivanja i vođenja
kaznenoga postupka.

Preventivna kriminalistika je usmjerena sustavnom istraživanju mjera kojima se

spriječava počinjenje kaznenih djela. U uvjetima određenim kaznenim pravom,
kriminalističko istraživanje počinje najranije s pripremanjem određenoga kaznenoga djela.

Zaštita od mogućih, ili čak vjerojatnih (ali još nepripremanih) kaznenih djela nije ni predmet,
ni zadaća kriminalistike. Time se bave strategija zaštite od kriminaliteta, kriminalna politika,
kriminologija i druge discipline. One se koriste saznanjima i metodama kriminalistike.

Temeljna dva oblika prikupljanja podataka jesu izvidi kaznenih djela i radnje kaznenoga

postupka. Oni nisu jedini oblici postupanja u prikupljanju podataka o kaznenom djelu.

Izvidi kaznenih djela su predmet uređenja postupovnih propisa. Radnje kaznenoga

postupka su uređene postupovnim propisima. Oni prije uređuju oblik (formu) postupanja (iz
čega izvire i naziv postupovna ili formalna pravila).

Međutim, obje skupine radnji imaju uvijek nužno dvije komponente: formalnu (pravom

određenu) i stvarnu (provedbenu).

Ispitivanje osobe, očevid i pretraga su postupovne radnje. Da bi se rezultati mogli

upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku, radnje se moraju provesti prema propisima
kaznenoga postupka, odnosno u obliku i pod uvjetima koji su uređeni propisima kaznenoga
postupka. To je postupovna komponenta. No, kako će se u tim okvirima i uvjetima konkretno
provesti radnja uređuju pravila kriminalistike. To je kriminalistička komponenta.

Izvidi kaznenih djela nisu postupovne radnje. U pravilu, njihovi se rezultati ne mogu

upotrijebiti  kao  dokaz  u  kaznenom  postupku.  No  i  onda  kad  rezultati  izvida  ne  mogu  biti
upotrijebljeni  kao  dokaz  postoje  pravila  (policijskoga  zakonodavstva,  ali  i  temeljne  ustavne
odredbe  o  slobodama  i  pravima  čovjeka)  koja  uređuju  oblike  (forme)  postupanja.  Pregled  i
prikupljanje obavijesti kao izvidi kaznenih djela imaju dvije komponente:

pravom uređene forme u kojima se izvode (postupovna komponenta koja je za
izvide jednim dijelom uređena izvanpostupovnim, policijskim propisima) i

stvarni, realni sadržaj od kojega se sastoje (kriminalistička komponenta).

Postupovna (formalna) komponenta se odnosi u pravilu na uvjete provedbe. Izvidi

pretpostavljaju veću slobodu djelovanja. To je osnova razlikovanja cjelokupne kriminalistike
na heurističku (otkrivačku) i silogističku (dokaznu) kriminalistiku.

Pravila kriminalističkoga istraživanja, na odgovarajući način primjenjuju i drugi subjekti

(branitelj, privatni istražitelj).

Formalna komponenta je uvjet koji određuje upotrebljivost saznanja prikupljenih

istraživačkom radnjom. Ako nije postupljeno u skladu s postupovnim pravilima, prikupljena
saznanja neće se moći upotrijebiti.

Sustav kriminalističke procedure

. Kriminalisticka procedura je osobit sustav. Objekti

koji ga tvore ulaze stalno u određene procese.

Prema značajkama, kriminalistička je procedura stohastičan, probabilističan ili

vjerojatnosan sustav.

Promjenom stanja sustav kriminalističke procedure stvara informaciju što je njegova

glavna svrha.

PREDMET I ZADAĆE KRIMINALISTIKE

Predmet kriminalistike

. Kriminalistika je prikupljanje i prerada podataka, obavijesti,

informacija o pojavi kaznenoga djela, počinitelja, žrtve i pratećih okolnosti. Ona se bavi
pojavom kaznenoga djela kao objekta istraživanja i razmatra proceduru istraživanja kao
stvarnu strukturu.

Predmet kriminalistike je ispitivanje signala, nositelja poruke, pravila nastanka,

prikupljanja, ispitivanja i ocjene obavijesti, te njenoga korištenja u informacijskim sustavima
izvanpostupovne (operativne) djelatnosti i kaznenog postupka, zatim stvarne provedbe

2. o sredstvima prikupljanja spoznaja,
3.

upravljanju i vođenju istraživanja.

Sa stajališta kaznenoga prava kriminalistika razmatra stvarne značajke pojave kaznenoga

djela (što se ponekad kolokvijalno i netočno označuje kao corpus delicti) i u tom okviru način
postupanja  počiniteija  ili modus  operandi, odvijanje  uzročnoga  tijeka  između  radnje  i
posljedice,  uporabu  određenih  sredstava  radnje  ili instrumenta  sceleris, predmeta  nastalih
kaznenim djelom (producta sceleris), okolnosti počinjenja djela. Kriminalističko istraživanje
je  usmjereno  na  osobne  značajke  počinitelja  i  žrtve,  njihove  prethodne  odnose  i  odvijanje
odnosa u  vrijeme  počinjenja  kaznenoga  djela (tempore  criminis) i  na  mjestu  počinjenja
kaznenoga  djela (locus  delicti), i  mnoge  druge  okolnosti  značajne  za  primjenu  materijalnog
kaznenog prava predmet su kriminalističkoga istraživanja.

Zadaće kriminalistike

. Procedura istraživanja kaznenog djela sastoji se u:

1. otkrivanju i prikupljanju posebnih kriminalističkih signala,
2. njihovoj preradi pomoću simbola i znakova te
3. izlaganju u obliku informacije koja ima formalni (kaznena prijava, optužnica,

presuda) ili neformalni oblik (operativno izvješće, bilješka).

Kriminalističko istraživanje nužno uključuje:
1. utvrđivanje istražne zadaće (postavljanje problema),
2. kako (u socijalnoj interakciji) postupati pri traženju rješenja (planiranje istraživanja),
3. koje prepreke razjašnjenja postoje (otklanjanje informacijskoga defìcita),
4. koje rješenje problema valja prihvatiti (vrednovanje rezultata) i
5. kako prikazati prihvaćeno rješenje (izlaganje).

Primjena kriminalističkih znanja ne prestaje otkrivanjem počinitelja kaznenoga djela.

Ona je prijeko potrebna i u djelatnosti koja slijedi, a koja je organizirana u kazneni postupak.

Zadaće kriminalistike kao znanosti jesu sustavna istraživanja o njenom predmetu.

Kriminalistika  je  usmjerena  na  podatke,  obavijesti,  izvore,  načine,  sredstva  i uvjete
prikupljanja saznanja, dakle na gnoseologijske i informacijske sadržaje. Prikupljanju saznanja
neophodnih  kaznenome  postupku  kriminalistika  pristupa  sustavno,  kao  cjelini  međusobno
povezanih  radnji.  Njima  kriminalistika  nastoji  rekonstruirati  prošlost:  događaj  kojega
istražuje,  a  to  je  (vjerojatno  kazneno)  djelo  ili  pojedini  isječak  te  prošlosti,  kao  i  osigurati
neometan tijek procedure kojoj je predmet razmatranja kazneno djelo.

SUSTAV KRIMINALISTIKE

Kriminalistika i kaznene znanosti

. Kaznene znanosti obuhvaćaju sve discipline koje se

izravno ili neizravno bave kaznenim djelom. One se mogu podijeliti na pravne i nepravne
kaznene discipline.

Pravne kaznene znanosti jesu materijalno, postupovno, izvršno i organizacijsko kazneno

pravo. Nepravne kaznene discipline jesu kriminologija (u najširem smislu riječi) i
kriminalistika.

Veći se broj nekih drugih disciplina povezuje s cjelinom kaznenih znanosti (tzv.

pomoćne znanstvene nekaznene discipline poput sudske medicine i psihijatrije,
kriminalističke biologije, kemije, toksikologije itd.).

Sustavna podjela kriminalistike

. Kriminalistiku tvore dvije tematske cjeline. To su

kriminalistička tehnika i kriminalistička taktika.

Kriminalistička tehnika

. Kriminalistička tehnika sustavno prikuplja i istražuje metode

različitih prirodnih, tehničkih i drugih znanosti i vještina radi njihove uporabe u
kriminalističkom istraživanju.

Prema nekim stajalištima kriminalističku tehniku tvore cjeline:
1.

identifikacijskih metoda (antropometrije, signaletičke znanosti, osobnog opisa,
daktiloskopije,

kriminalističke

fotografije,

rekonstruktivnih

postupaka,

odontologijske identifikacije, identifikacije pomoću roentgenskih zraka,
identifikacija glasa, identifikacija putem računala),

ispitivanja tragova koja uključuje klasifikaciju tragova (prema dinamici
postanka, materiji, mogućnosti skupne ili individualne identifikacije, vrsti
traga) pronalaženje, osiguranje, ispitivanje i vrednovanje tragova,

posebnih kriminalističko tehničkih ispitivanja iz područja humane medicine
(sudske medicine i psihijatrije te ostalih područja), veterinarstva, biologije
(antropologije, genetike, zoologije, botanike, mikrobiologije),

psihologije (ispitivanje rukopisa, prepoznavanje glasa) i pedagogije,

kemije (kromatografije, toksikologije, ispitivanje isprava) i

fizike (mikroskopija i uporaba drugih optičkih pomagala, spektrografija i
kristalografija, ispitivanje fizikalnih svojstava posebice radioaktivnosti i dr.),

ostalih prirodnih i matematičkih znanosti (matematika, geologija, mineralogija,
balistika, metalurgija),

humanih znanosti (povijest, arheologija, povijest umjetnosti, sociologija,
lingvistika),

različitih vještina (razni obrti, industrijsko umijeće),

10.

znanja koja još nemaju opće priznatu znanstvenu vrijednost (psihoanaliza,
psihologijska dijagnostika činjeničnoga stanja, grafologija, karakterologija,
numerologija, parapsihologija, radiestezija i druge tzv. alternativne discipline).

Kriminalistička taktika

. Kriminalistička taktika sustavno razmatra iskustva i saznanja

o najprikladnijem djelovanju u kriminalističkom postupanju. Naziv taktika potječe iz vojnoga
rječnika gdje se taj pojam uporabljuje kao oznaka za umijeće vođenja borbe suprotstavljenih
strana (istražitelj i istraženik). Taj izraz je uveo u istoimenome djelu prvi Weingart 1904.
godine.

U novijoj literaturi se kao posebni dijelovi kriminalističke taktike uzimaju i neke druge

discipline. To vrijedi za kriminalističku fenomenologiju koja uključuje ispitivanje:

1. pojavnosti kaznenih djela (kriminalistička morfologija),
2. značajki počinitelja (kriminografìja), i
3. načina počinjenja kaznenoga djela (tehnika zločina).

Kriminalistička metodika

. Kriminalistička metodika je sustavno razmatranje iskustava

i saznanja o najprikladnijem postupanju u odnosu na pojedina kaznena djela ili pojedine
skupine kaznenih djela.

Sadržaj znanstvene discipline kriminalistike moguće je rasporediti i kao trihotomiju:

taktike, tehnike i metodike, koja je važna kao osnova stvaranja posebnih metodičkih cjelina
kriminalističkih saznanja, a zatim za selekcioniranje i okupljanje sadržaja posebnih
(didaktičkih) programa.

Kriminalistika i druge discipline

. Kriminalistika pripada području kaznenih znanosti u

KRIMINALISTIKA KAO ZNANSTVENA DISCIPLINA I PROGRAM
OBRAZOVANJA

Kriminalistika kao znanstvena disciplina

Kriminalistika sustavno istražuje

znanstvena i iskustvena pravila u području svojih istraživanja. Mnoge se kriminalističke
metode upotrebljavaju i izvan područja prikupljanja saznanja o kaznenom djelu i počinitelju.

Kriminalistika je tijekom svojega razvoja uključivala sve više novih znanstvenih metoda

te utjecala na njihov razvoj i promjene.

Na pitanje o samostalnosti kriminalistike, teorije su različite. Stajališta se mogu

razvrstati u četiri skupine:

autori koji smatraju da kriminalistika ne ispunjava uvjete koji su neophodni da bi
joj  se  priznalo  značenje  samostalne  znanosti (die  Wissenschaft),  a  njena
istraživanja  se  uzimaju  kao  posebne  tematske  cjeline.  Krajnji  rezultat  tih
stajališta je gledište o kriminalistici kao učenju, sustavu pravila o neposrednome
istraživanju  pojava  ili  pravilima  djelovanja. Ovo  je  stajalište  bilo  posebice
zastupljeno u njemačkoj literaturi,

drugi, nekim područjima kriminalistike priznaju značenje samostalne znanosti,
iako se prema njoj kao cjelini odnose suzdržano. U tu skupinu ulaze stajališta o
kriminalistici kao ukupnosti funkcijski povezanih posebnih znanstvenih
disciplina,

treća skupina stajališta kriminalistiku uzima kao samostalnu znanost. Oni
smatraju da su njen skup znanja, određenost predmeta istraživanja, zakonitosti i
metode takvi da ispunjava sve uvjete za samostalnu opstojnost i razvoj. Osim u
ruskoj i poljskoj danas je sve više takvih stajališta i u njemačkoj literaturi,

u  četvrtu  skupinu  ulaze  mišljenja  koja  se  temelje  na  posebnome  sustavnom
pristupu.  Pojmovnom  oznakom  kriminalistika  označava  se  posebni  sadržaj,  uže
područje  prirodnih  i  tehničkih  znanosti.  Ostali  sadržaji  koji  su  obuhvaćeni
određenjem pojma kriminalistike (posebice područje taktike), uključuju se u šire
područje kriminalističkoga istraživanja. To je stajalište zastupljeno u američkim,
ali i u izvorima iz romanskoga jezičnog područja.

Kriminalistika kao kaznena disciplina sjedinjuje znanja iz prirodnih, društvenih i

tehničkih znanstvenih disciplina, te iskustvena pravila. Ona ispituje pojavnost oblika
činjeničnoga stanja kaznenoga djela, njegove posebne značajke, evidentira i katalogizira
najvažnije dokaze, iznalazi optimalne modalitete izvedbe postupovnih radnji konvergiranjem
svih utjecajnih čimbenika, obrađuje svojstva počinitelja, žrtve, načina ostvarenja djela itd.

Kazneno djelo je složeni splet sadržaja objektivne i subjektivne naravi. Objektivna ili

vanjska strana pojave kaznenoga djela obuhvaća vrijeme, mjesto, sredstva, radnju i
posljedicu, tijek i druge objektivne okolnosti djela. Subjektivna ili unutarnja strana odnosi se
na unutarnja zbivanja, značajke ličnosti počinitelja i žrtve, motiv, sadržaje i oblik krivnje itd.

Kazneno (materijalno i postupovno) pravo bavi se kaznenim djelom sa stajališta pravne

znanosti. Kazneno pravo određuje kaznena djela, uvjete krivnje i primjene kaznenih sankcija.
Kazneni postupak se vodi o zahtjevu ovlaštenoga tužitelja u cilju:

1. da se utvrdi je li kazneno djelo počinjeno,
2. tko je počinitelj,
3. je li počinitelj kriv i
4. jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu kaznenopravnih sankcija.

Kriminalistika razmatra okolnosti u svezi pojave kaznenoga djela kao stvarnog događaja,

pri čemu se uzimaju dvije različite komponente kriminalistike: otkrivačka i dokazna, a na toj