S

EMINARSKI RAD

___________________________________________________

 

“Liberalizam kao politička ideoligija u SAD-u”

Mentor: prof. dr Zdravko Zlokapa                                  Studenti: Srđan254

Banja Luka, decembar 2014.

Sadržaj:

1.UVOD………………………………………….………………………….…………….3

2. POLITIČKE IDEOLOGIJE...…………………………………………………………..4

2.1.Pregled klasičnog liberalizma...……………………………………………………….5

2.2 Pregled modenog liberalizma….……………………………………………………...7

3. LIBERALIZAM U SAD-u……….…………………………………………………….8

3.1. Korjeni ideje libralizma u SAD-u…..…..……………………………………………8

3.2. Neoliberalizam - “Reganizam”…..………..………………………………………...10

4.ZAKLJUČAK................................................................................................................11

Literatura............................................................................................................................12

      2

background image

2.POLITIČKE IDEOLOGIJE

Jedna od rečenica koja se danas najviše koristi jeste riječ ideologija, svi pripadaju 

nekoj, svi vjeruju u neku, i kada bismo nekoga pitali da li je opredjeljen nekoj ideologije 
vjerovatno bismo dobili u ozbiljnoj raspravi odgovore da su oni pobornici, liberalizma, 
socijalizma,   socijal-demokratije,   a   možda  čak   feminizma,   konzervativizma  pa  sve  do 
onih koji opravdavaju i krajnje desne ideologije. Ova riječ je toliko rasprostranjena da 
praktično svako ima svoje mišljene, i kako to Endru Hejvud kaže na početku svoje knjige 
o političkim ideologijema: Svi ljudi su politički mislioci.

„Termin  „ideologija“  je 1796.  skovao  francuski filozof Desti de  Trasti (1754-

1836). Upotrebio ga je za označavanje nove „nauke o idejama“ (doslovno ideja-logija) 
koja teži da otkrije izvore svesnog mišljenja i ideja.“

1

 Od tada se ovaj pojam koristio u 

različitim   shvatanjima,   a   ideja   o   tome   da   to   postane   nauka,   nikada   nije   relizovana. 
Naprotiv ideologija je postala nešto što se koristilo nekada kao pozitivno, nekada kao 
negativno, pa sve do toga da se o njoj govorilo kao o nečemu pogrdnom. Dakle ako 
gledamo na to da su ideje ono što je osnova ideologije, onda na pitanje ko su tvorci 
ideologije možemo reći da su „Samo veliki politički filozofi, teoretičari i naučnici bili 
sposobni da stvore originalne ideje o svijetu politike i da ih povežu u logički konzistentan 
i zaokružen sistem“

2

 I zaista ideologije svoje ideje crpe iz filozofije, iz filozofa koji su još 

od vremena stare Grčke razijali ideje o slobodi, o klasama, o radu itd. Od tog vremena pa 
do danas, upravo su istaknuti pojednci, odnosno intelektualcij jednog društva ti  koji pišu 
o problemima koji ih susreću i načinima da se oni prevaziđu.

Ideologija je postala ključni politički termin od trenutka kada se pojavljuje jedan 

veliki Njemački filozof, Karl Marks. „ Marksova upotreba ovog termina i interesovanje 
koje   su   za   nju   pokazale   kasnije   generacija   marksističkih   mislioca,   u   velikoj   meri 
objašnjava   istaknuto   mjesto   koje   ideologija   uživa   u   modernoj   društvenoj   i   političkoj 
misli“

3

  Marksovo shvatanje ideologije je bilo kritičko, on je na ideologiju gledao kao 

nešto što koriste vladajuće klase kako bi iskoristile niže radničke klase. O značenjima 
ideologije mnogo se govorilo a Hejvud govori o nekim od osnovih a to su da je to: sistem 
političkih vjerovanja, skup političkih ideja orijentisanih na djelovanje, ideje vladajuće 
klase, pogledi na svijet, sveobuhvatna politička doktrina itd. Naime ovom nabrajanju 
nema kraja, ono može ići još daleko,   jer je svaki filozof koji je davao svoje viđenje 

1

 

E. Hejvud, POLITIKA, CLIO, Beograd, 2004, str. 83.

2

 

N. Kecmanović, ELEMENTI VLADAVINE, Čigoja štampa, Beograd, 2011, str. 122.-123.

3

 

E. Hejvud, POLITIČKE IDEOLOGIJE, ZUNS Beograd, Beograd, 2005, str.7.

      4

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti