Liberalna kritika marksizma

Darko

Polšek

Liberalisti

č

ka

kritika

marksizma

Prava

prednost

istine

je

u

tome

što

se

istinito

mišljenje

može

jedanput,

dvaput

ili

više

puta

ugušiti,

ali

tokom

vjekova

obi

č

no

  ć

e

se

na

ć

i

ljudi

koji

  ć

e

ga

ponovno

otkriti,

sve

dok

se

jednom

ne

pojavi

u

takvo

doba

kad,

zahvaljuju

ć

i

povoljnim

okolnostima,

ono

izbjegne

progon,

dok

tako

ne

oja

č

a

da

postane

sposobno

da

izdrži

sve

naredne

pokušaje

ugušivanja"

.

J.

S.

Mill

"U

svakom

slu

č

aju,

moramo

se

suo

č

iti

s

mogu

ć

noš

ć

u

da

je

sve

ono

o

 č

emu

se

razmišljalo

posljednjih

pedeset

godina

bilo

pogrešno

usmjereno"

.

F.

Hayek

"Svi

mi

imamo

vlastite

filozofije,

bez

obzira

jesmo

li

toga

svjesni,

ali

one

ne

vrijede

mnogo.

No,

njihov

je

utjecaj

na

naše

radnje

i

živote

vrlo

  č

esto

poguban.

Zbog

toga

ih

je

nužno

kritikom

poboljšavati.

To

je

jedina

isprika

za

daljnje

postojanje

filozofije

koju

mogu

ponuditi."

Karl

Popper

U

vrijeme

ubojstava

socijalisti

č

kih

tirana,

su

đ

enja

najvišim

partijskim

i

državnim

rukovodiocima

za

veleizdaju,

kršenja

ljudskih

prava

i

korupciju,

u

vrijeme

gra

đ

anskih

ratova,

uvo

đ

enja

liberaliziranog

tržišta

i

višestrana

č

kog

parlamentarnog

sistema

u

socijalisti

č

kim

režimima,

  č

italac

  ć

e

s

pravom

postaviti

pitanje

o

opravdanosti

i

smislenosti

još

jedne

kritike

marksizma

u

raznolikosti

ve

ć 

postoje

ć

ih.

Njemu

 ć

e

se,

sasvim

razumljivo,

u

č

initi

da

su

navedeni

doga

đ

aji

u

isto

č

noj

Evropi

siguran

znak

smrti

jedne

ideološke

paradigme

koja

je

vladala

tim

krajevima

gotovo

cijelo

stolje

ć

e.

Me

đ

utim,

prema

nekim

teoreti

č

arima

i

ideolozima,

navedena

zbivanja

ne

samo

da

ne

negiraju

ideju

socijalizma,

ve

ć 

je

upravo

potvr

đ

uju.

To

je,

na

primjer,

nedavno

izjavio

sekretar

predsjedništva

CK

SKH

dr.

Branko

Caratan.

Doista

je

 č

udno

kako

gra

đ

anski

ratovi,

policijsko

upravljanje

regionalnim

politikama,

ubojstva

i

ozbiljne

optužbe

na

ra

č

un

donedavnih

socijalisti

č

kih

kardinala

potvr

đ

uju

ideju

socijalizma.

Još

je

nejasnije

kako

tu

ideju

potvr

đ

uju

tržište,

pravna

država,

pla

ć

eni

č

ka

vojska

i

višestrana

č

ki

parlamentarni

sistem,

elementi

omražene

buržoaske

"ideologije",

na

 č

ijoj

je

kritici

socijalisti

č

ka

ideologija

gradila

svoj

raison

d

etre

.

No,

socijalisti

č

ku

ideju

oduvijek

je

pratila

takva

dijalekti

č

ka

igra

suprotnosti.

Država

je

trebala

odumrijeti

njenim

ja

č

anjem,

ekonomska

jednakost

gra

đ

ana

trebala

se

uspostaviti

eksproprijacijom

i

nasilnim

oduzimanjem

viškova,

pravo

nacija

na

samoopredjeljenje

potvr

đ

ivalo

se

tenkovima,

sloboda

javnog

djelovanja

i

izjašnjavanja

nije

mogla

zna

č

iti

dopuštanje

"da

svako

pri

č

a

što

mu

se

svidi"

i

td.

Što

je

op

ć

e

dobro

najbolje

su

znali

oni

koji

su

imali

najbolje

uvide

u

to

što

je

u

stvari

socijalizam

i

komunizam,

koji

su

mogli

procijeniti

momentalno

stanje

razvoja

tih

ideja.

Premda,

dakle,

mnogi

smatraju

da

je

takva

ideja

doživjela

svoju

kona

č

nu

smrt,

opravdano

je

i

zapitati,

smijemo

li

smatrati

da

kritika

marksizma

i

socijalisti

č

ke

doktrine

dovršena.

Ako

jest,

jesu

li

opravdanja

okon

č

avanja

teorijske

ili

prakti

č

ko

‐

politi

č

ke

prirode.

Je

li

propast

te

ideje

samo

posljedica

loše

primjene

pojednostavljene

doktrine,

ili

je

možda

ve

ć 

i

sama

doktrina

na

kojoj

se

ideja

socijalizma

ostvarivala,

sadržavala

znake

neizlje

č

ive

bolesti,

 č

iji

su

simptomi

danas

vidljivi.

I

Premda

je

pitanje

opravdano,

navedena

"o

č

iglednost"

propasti

te

ideje

i

prakse

nije

dovoljan

razlog

za

odbacivanje

rasprave.

Mi,

naime,

nikad

ne

raspolažemo

s

apsolutnom

o

č

iglednoš

ć

u

koja

bi

nam

dala

pravo

da

onemogu

ć

imo

pogrešne

stavove.

Uvijek

 ć

e

se

biti

pogrešnih

uvjerenja

i

stavova

koje

smatramo

neracionalnim,

odba

č

enim

ili

nemoralnim;

potiskivanjem

rasprave

o

njima

po

č

inili

bismo

pogrešku

svojstvenu

tipu

mišljenja

koji

kritiziramo,

stavu

prema

kojem

se

o

nekim

mišljenjima

ne

treba

prepirati

jer

su

historijski

nadi

đ

eni.

Stavove

koje

smatramo

pogrešnima,

umjesto

toga,

moramo

shvatiti

kao

poticaj

za

provjeravanje

ja

č

ine

vlastitih

argumenata,

jer

nikada

ne

postoji

potpuna

garancija

da

smo

upravo

mi

u

pravu.

Op

ć

eprihva

ć

enost

nekog

uvjerenja,

o

č

iglednost

i

ve

ć

insko

odlu

č

ivanje

vrlo

su

loši

argumenti.

To

je

osnova

liberalisti

č

ke

kritike.

"Nikad

ne

možemo

biti

sigurni

da

je

mišljenje

koje

pokušavamo

ugušiti

pogrešno",

kaže

Mill,

"a

kada

bismo

i

bili

sigurni,

takvo

bi

gušenje

ipak

bilo

zlo...

Potpuna

sloboda

suprotstavljanja

i

neslaganja

s

našim

mišljenjem

upravo

je

uvjet

koji

opravdava

naše

uvjerenje

u

njegovu

istinitost".

Kritika

je

marksizma,

kao

i

svakog

drugog

stava,

shodno

tome,

opravdana,

ako

(i

sve

dok)

postoje

ljudi

koji

smatraju

da

je

marksizam

(bilo

kao

teorija,

praksa,

filozofija

ili

vjera)

ili

jedan

njegov

"dio"

u

nekom

smislu

održiv

ili

poželjan.

Ponekad

nam

se

 č

ini

da

su

razlozi

ove

vrste

primarno

didakti

č

ki

(jer

zahtijevamo

uvjeravanje

sviju).

No,

principi

slobode

mišljenja

i

izjašnjavanja,

tolerancije,

slobode

i

javnosti

kritike

nisu

samo

didakti

č

ke

prirode.

Opravdanost

kritika

marksizma

postaje

još

zna

č

ajnije

ako

se

uzme

u

obzir

da

 ć

e

se

tipovi

argumenata

koji

su

se

upotrebljavali

u

marksisti

č

koj

teoriji

zasigurno

pojaviti

i

u

novim

teorijama

i

razmišljanjima.

Drugim

rije

č

ima,

kritika

koju

želimo

prezentirati

u

slijede

ć

im

tekstovima,

ne

usmjerava

se

samo

na

ideološku

"zloupotrebu"

marksizma,

ve

ć 

i

na

tipove

pogrešnih

argumenata

koji

se

upotrebljavaju

nezavisno

od

prihva

ć

anja

marksisti

č

ke

paradigme.

Stoga

liberalisti

č

koj

kritici

marksizma

valja

pridodati

op

ć

enitu

potrebu

za

razmatranjem

kriterija

koje

zahtijeva

znanstvena

kritika.

Ako

pretpostavimo

da

stav

koji

kritiziramo

tvori

teoriju

i

koristi

racionalan

dokazni

postupak,

onda

ga

moramo

procjenjivati

pomo

ć

u

imanentnih

mjerila

za

procjenu

valjanosti

teorije

kao

što

su

neproturje

č

nost,

koherentnost,

jednostavnost

i

sl.

Postoje,

tako

đ

er,

i

mjerila

racionalnosti

i

znanstvenosti

teorije.

Naposljetku,

postoje

i

mjerila

istinitosti

teorije,

njene

sposobnosti

da

objasni

realno

stanje

stvari.

Mnogi

su

teoreti

č

ari

sporili

relevantnost

marksizma

na

svim

navedenim

razinama.

Uz

metodološke

probleme,

posebne

poteško

ć

e

s

kojima

su

se

suo

č

avali

kriti

č

ari

marksizma

bili

su

problemi

predmeta

objašnjenja

marksisti

č

ke

teorije

(koji

segment

realnosti

u

stvari

marksizam

pokušava

objasniti)

i

moralni

aspekti

kršenja

znanstvenih

normi,

koji

su

u

marksisti

č

kom

slu

č

aju

bili

pogubni.

Navest

 ć

emo

samo

neke.

1.

Neki

teoreti

č

ari

(na

pr.

Pitirim

Sorokin)

smatrali

su

da

je

rasprava

o

marksizmu

potpuno

neproduktivna,

jer

doktrina

o

kojoj

valja

raspravljati

sadrži

mnoge

unutrašnje

proturje

č

nosti.

Iz

te

unutrašnje

nekoherentnosti

slijedi

ili

a.

da

ne

možemo

re

ć

i

što

to

č

no

sadrži

ta

doktrina

ili

b.

da

ne

možemo

sa

sigurnoš

ć

u

tvrditi

što

su

njihovi

tvorci

doista

mislili.

Dobar

dio

povijesti

marksizma,

me

đ

utim,

bavi

se

upravo

tim

problemima.

O

odluci

"što

je

Marx

zapravo

mislio",

ovisilo

je

kako

treba

postupati

u

odre

đ

enim

okolnostima.

Unutrašnje

proturje

č

nosti

nisu

bile

pogubne;

jer

bilo

je

sasvim

mogu

ć

e

rekonstruirati

koherentnu

doktrinu

izbacivanjem

proturje

č

nih

tvrdnji.

No,

problem

se

ponovno

javio

kad

su

marksisti

č

ki

teoreti

č

ari

došli

do

razli

č

itih

"koherentnih"

tuma

č

enja,

kad

je

hermeneuti

č

ki

pluralizam

postao

legitiman

dio

marksisti

č

kog

korpusa.

Tako

  ć

ete

možda

imati

priliku

da

sretnete

marksistu

koji

 ć

e

radi

opravdanja

svog

daljnjeg

teoretiziranja

skepti

č

ki

upitati:

"A

ima

li

netko

tko

zna

što

je

to

u

stvari

marksizam?"

Raznovrsnost

marksizama

dobit

 ć

e

napokon

oblik

"dinami

č

ke

doktrine"

koja

je,

poput

socijalisti

č

ke

ideje,

podobna

za

ad

hoc

prilagodbe.

Varijantu

ove

poteško

ć

e

predstavljaju

problemi

imenovanja.

Ako

postoje

mnogi

"marksizmi",

razli

č

iti

pojmovi

"socijalizma",

tada

se

polje

potencijalne

kritike

postepeno

prebacuje

na

prakti

č

ko

‐

politi

č

ku

razinu

koja

mnogozna

č

nost

tih

termina

najviše

koristi.

Tim

prebacivanjem

nestaje

pravi

predmet

znanstvene

kritike.

2.

Postoje

teoreti

č

ari

koji

smatraju

da

je

rasprava

o

marksizmu

postala

bespredmetna,

otkako

se

marksisti

č

ka

predvi

đ

anja

nisu

obistinila.

Taj

se

stav

temelji

na

tvrdnji

da

svaku

teoriju

za

koju

postoje

opovrgavaju

ć

i

slu

č

ajevi

moramo

odbaciti

jer

nije

istinita.

Kako

postoje

opovrgavaju

ć

e

 č

injenice

("izostanak

revolucije"

i

sl.),

ona

je

opovrgnuta,

pa

se

stoga

mora

odbaciti.

Standardni

marksisti

č

ki

odgovor

na

taj

problem

jest

da

Marx

nije

rekao

kada

 ć

e

se

predvi

đ

anja

obistiniti.

On

nije

pisao

"o

ropotarnici

budu

ć

nosti",

ve

ć 

je

njegov

nauk

o

oslobo

đ

enju

i

revoluciji

dugoro

č

an

imanentan

proces,

podložan

usponima

i

padovima.

Stoga

njegova

doktrina

nije

opovrgnuta,

pa

je

i

dalje

možemo

legitimno

zastupati.

3.

Neki

teoreti

č

ari

znanosti,

me

đ

utim,

kažu

da

teorija

koja

je

dovoljno

op

ć

enita

da

sve

 č

injenice

budu

njene

potvrde,

nije

racionalna,

znanstvena,

odnosno

da

nije

teorija.

Kako

globalna

revolucija

proletarijata

nije

nastupila,

a

do

razotu

đ

enja

nije

došlo,

neki

su

marksisti

pokušali

spasiti

marksizam

tezama

o

tome

da

trenuta

č

no

odstupanje

ne

zna

č

i

i

definitivni

slom

teorije,

ili,

poput

Caratana,

da

to

odstupanje

ne

ozna

č

ava

opovrgnu

ć

e

teorije,

ve

ć 

upravo

njenu

potvrdu.

Jer,

suprotstavljena

kretanja

samo

poja

č

avaju

tenzije

za

ostvarivanje

zacrtanog

cilja.

Trenuta

č

ni

uspjeh

"reakcionarnih

snaga",

samo

daje

priliku,

tj.

poti

č

e

"revolucionarne

snage"

da

pokažu

svoju

superiornost.

Na

taj

je

na

č

in

opovrgnu

ć

e

pretvoreno

u

potvrdu

teorije.

Marksizam

tako

postaje

podoban

za

objašnjenje

pravilnih

procesa

radi

ostvarenja

zacrtanih

ciljeva,

ali

i

za

razumijevanje

odstupaju

ć

ih

slu

č

ajeva.

No,

tim

ad

hoc

argumentima

marksisti

su

postepeno

uništili

znanstvenost

marksisti

č

ke

teorije.

4.

Marksisti

koji

nisu

iznosili

ovakve

argumente,

mogli

su

skromnije

tvrditi

da

odstupanja

postoje

u

svakoj

globalnoj

teoriji.

To,

me

đ

utim,

ne

zna

č

i

da

marksizam

i

dalje

ne

ostaje

vrlo

vjerojatna

teorija

.

Marksizam

je

samo

jedan

istraživa

č

ki

program

s

visokim

stupnjem

konfirmacije.

Premda

argument

o

vjerojatnosti

marksisti

č

ke

teorije

nije

 č

esto

korišten

(jer

je

njen

zahtjev

apsolutan),

on

je

na

prvi

pogled

vrlo

uvjerljiv.

No,

za

istraživa

č

ke

programe

tako

đ

er

važe

neke

restrikcije.

Ako

neki

istraživa

č

ki