Pravni Fakultet u Splitu
Katedra za Upravnu znanost
Student: Ante Perković, 4. god. izv.
LOKALNA SAMOUPRAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ
seminarski rad
Voditelj seminara: prof. dr. sc. Mirko Klarić
Split, siječanj 2014.
SADRŽAJ:
Uvod...................................................................................................1
Povijesni pregled................................................................................2
Jedinice lokalne samouprave..............................................................3
Samoupravni djelokrug tijela jedinice lokalne samouprave............. .5
Tijela jedinica lokalne samouprave....................................................7
Financiranje jedinica lokalne samouprave.........................................9
Zaključak...........................................................................................11
Literatura...........................................................................................12
2
POVIJESNI PREGLED
Put kojim je Hrvatska išla u razvijanju lokalne samouprave, a time i jačanju lokalne
demokracije karekteriziralo je usitnjavanje lokalnih jedinica i nedovoljno kvalitetno
utvrđivanje njihovog samoupravnog djelokruga. Postojanje malih lokalnih jedinica sa
nedovoljnim financijskim potencijalom u početku, sprječavalo je da lokalna samouprava
preuzme poslove i ovlasti. Zakonodavcu je ta činjenica ujedno i služila kao argument za
zadržavanje poslova u nadležnosti tijela državne uprave. Tek kategorizacijom lokalnih
jedinica i dodjelom statusa velikih gradova učinjen je značajan korak prema decentralizaciji
poslova, ovlaštenja i financijskih sredstava na lokalne jedinice koje mogu inicirati izmjene
zakonodavstva.
Od druge polovice 20 stoljeća pa do danas Hrvatska je imala i jednostupanjski i višestupanjski
organiziranu lokalnu samoupravu. Prof. Željko Pavić navodi: „Praksa je pokazala da je
sadašnji višestupanjski ustroj više posljedica loše utvrđenih kriterija prilikom određivanja
statusa grada nego racionalnih odluka o biti primjenjenog rješenja. Dilema jedan tip lokalnih
jedinica ili više tipova lokalnih jedinica temelji se na pitanju trebaju li gradovi, kao specifični
oblik ljudskog habitata, različit od ostalih, ruralna naselja, imati poseban pravni status u
sustavu lokalne samouprave ili ne. Politipska struktura lokalne samouprave sastoji se u tome
da je zakonom utvrđen različit pravni položaj gradskih i negradskih lokalnih jedinica, pa tako
postoje u pravilu dva tipa lokalnih jedinica na istom stupnju – gradske i negradske jedinice.
Moguće je postojanje i više tipova lokalnih jedinica ako se pojedina, najčešće gradska naselja,
međusobno dalje diferenciraju. Kod tog oblika organiziranja lokalne samouprave polazi se od
pretpostavke da između različitih tipova lokalnih jedinica doista postoji razlika, dakle riječ je
o sustavima u kojima je stupanj urbanizacije relativno niži, pa se smatra da je takvo
diferenciranje opravdano. Budući da se u gradskim naseljima, za razliku od ruralnih općina,
moraju obavljati poslovi koji su specifični za gušće naseljena područja, time se onda
opravdava politipski ustrojen sustav lokalne samouprave.“
Najveći je i svakako najteži zadatak u budućnosti ishoditi potrebna financijska sredstva koja
će država prenositi na lokalne jedinice, a bez odgovarajuće financijske podloge.
