Poremećaj ishrane kod djece: anoreksija, bulimija i gojaznost

Pedijatrija brine o svim aspektima medicine koja se odnosi na djecu. Kako djeca rastu, tako se priroda njihovih medicinskih potreba mijenja dok ne dosegnu doba odraslih. Što je dijete mlađe veća je razlika u fiziologiji i anatomiji u odnosu na odraslog i tako je većara zlika u problemima vezanim za zdravlje. Pedijatrija ne podrazumijeva samo  dijagnozu i liječenje dječijih bolesti, već razmatra obezbjeđivanje normalnog zdravlja i razvoja i prevenciju bolesti. To zahtijeva razumijevanje i poštovanje djetetovog zdravlja i normalnog razvoja tako da možemo da stavimo bolest u kontekst i liječimo i bolest djeteta. Povezanost pedijatrijskih konsultacija morada bude u oba pravca, ka djetetu i pružaocu pomoći, obično roditeljima. Dok dobijamo podatke od staraoca, životno je značajno uspostavljanje i građenje odnosa sa djetetom. Ovaj odnos se mijenja brzo sa godinama – novorođenče totalno zavisi od roditelja koji ga zastupaju, dok će malo dijete imati svoje sopstvene poglede i mišljenje, što treba da se prepozna. Starije dijete ima potrebu da preuzima odgovornost za svoje zdravlje i treba potpuno da bude uključeno u razgovor i konsultacije. Sposobnost da komuniciramo sa djecom kao jedinkama i sa njihovim roditeljima i porodičnim istovremeno je jedno od najvećih talenata i izazova dječijeg zdravlja.  

Pedijatrija ne podrazumijeva samo tradiocionalni model dijagnoze i liječenja bolesnika, već i brigu o zdravlju, napretku i dobrobiti djece kroz dugotrajno praćenje i uspostavljanje odnosa između ljekara, djeteta i porodice. Lični odnos između ljekara i poro-dice stvara atmosferu u kojoj informacije mogu da se razmijene spontano i otvoreno. Uloga pedijatra u takvom odnosu nije samo da postavi dijagnozu i liječi, već i da sluša, savjetuje vodi i obuči. 

1.  Osnovni principi pravilne ishrane

Ishrana je optimalan faktor rasta i razvoja organizma i direktno utiče na njegovu radnu sposobnost i dužinu života. Da bi se sprovela pravilna ishrana neophodno je poznavati osnovne principe pravilne ishrane:

– Racionalna ishrana predstavlja odnos između količine unijete i količine utrošene hrane u organizmu za odgovarajuće procese, a to su: termoregulacija, rad unutrašnjih organa, fizička aktivnost itd. Odstupanje od ove ravnoteže dovodi do preobilne ili nedovoljne ishrane. Racionalna ishrana istovremeno znači uzimanje prehrambenih proizvoda koji su jeftiniji ali jednako vrijedni tako da se ne umanjuje nutritivna vrijednost jela.

– Uravnotežena ili umjerena ishrana predstavlja optimalnu količinu hranljivih sastojaka. Ona ne smije biti ni preobilna niti nedovoljna, ne samo u energetskom smislu, već i u pogledu drugih hranljivih sastojaka, posebno vitamina i minerala. I preobilna i nedovoljna ishrana mogu dovesti do različitih poremećaja u organizmu i slabljenja njegove vitalne sposobnosti.

– Raznovrsna, mješovita ishrana obuhvata: grupe prehrambenih proizvoda i vrstu jela. U toku dnevnog jelovnika potrebno je uzeti prehrambene proizvode iz svih sedam grupa, odnosno pet grupa ako se posmatra piramida ishrane. Jela treba da budu raznovrsna i bez čestih ponavljanja.

– Ravnomjernost obroka ( dnevni ritam obroka ) podrazumijeva da je u toku dana neophodno uzeti više obroka sa manjom količinom hrane. Posebno je nepravilno cjelokupnu količinu hrane uzeti u obliku jednog obroka, pri čemu se opterećuju organi za varenje, pa i cio organizam.

2. Ishrana djece 

Pravilna ishrana je ključni faktor rasta i razvoja svakog djeteta. Ishrana djece u velikoj mjeri utiče na sve aspekte odrastanja: fizički, emotivni, socijalni i mentalni. Djeca u toku svog rasta uče sve što će im biti potrebno kad budu zrele osobe, a jedan od najbitnijih faktora je moć koncentracije i učenja.

Djeci je, za razliku od odraslih, mnogo važnije kakve namirnice će da unose, a u njima ne bi trebalo da ima industrijskih proizvoda punih šećera i soli, vještačkih boja, zaslađivača, stimulansa, dakle – aditiva. Da bi djeca bila i ostala zdrava, potrebno je da u ishrani unose svih sedam „stubova“ zdrave ishrane: bjelančevine, ugljene hidrate, masti, vlakna, vitamine, minerale i vodu.

Djeci ne treba stalno davati istu, monotonu hranu, jer samo raznovrsnom nutritivno vrijednom ( hranjivom ) ishranom dijete dobija upravo ono što mu je potrebno. Roditelji u velikoj mjeri mogu da utiču na to da li će dijete da bude probirljivo u ishrani, pa često prave greške, a da toga nisu ni svjesni. Najlošija stvar je pustiti dijete da jede šta hoće, koliko hoće i kada hoće.

Uloga i značaj pravilne ishrane naročito dolazi do izražaja u djetinjstvu, kada dolazi do najintenzivnijeg rasta i razvoja. Smatra se da predstavlja osnovu zdravlja za cio život. Osnovni i najvažniji zadatak higijene ishrane djece jeste naučiti djecu pravilnoj ishrani i održavanju higijene hrane koju jedu.

U formiranju navika higijene ishrane, koja podrazumijeva brigu o vrsti hrane koju djeca jedu, zatim o čistoći i kvalitetu te hrane, brinu se roditelji djece. Upravo oni su ti koji najviše utiču na djecu i koji im pomažu u formiranju pravilnih navika.

Navike u ishrani u odraslom dobu stiču se u prvih sedam godina života.

Pravilna ishrana je jedan od bitnijih činilaca neophodnih za normalan rast i razvoj djeteta, s obzirom na dobro poznate specifićnosti rastenja u prvoj godini života, potrebno je sa posebnom pažnjom povesti brigu o ishrani baš u ovom periodu.

Najvažniji fiziološki činioci koji utiču na izbor načina ishrane djeteta su intenzivno rastenje i razvoj, dozrijevanje funkcije gastrointestinalnog trakta, bubrega, metaboličkih procesa, nervnog i imunološkog sistema. Na osnovu brzine funkcionalnog sazrijevanja pojedinih organa i sistema određena su, što se ishrane tiče, tri perioda koji se medjusobno preklapaju, ali su dosta i omeđeni:

• Period sisanja, to su prvih 6 mjeseci, kada je majčino mlijeko, ili njegova adekvatna zamjena, jedini izvor svih hranjivih potreba djeteta.
• Tranzitorni period, koji obuhvata drugu polovinu prve godine života u toku kojeg se, uz mlijeko, uvodi i druga nemliječna hrana specijalno pripremljena za potrebe djeteta.
• Modifikovani adultni period, koji se odnosi na drugu godinu života, kada se u ishranu djeteta uvodi hrana koju koriste i odrasli.

Neadekvatna ishrana tokom djetinjstva, a posebno u najkritičnijim i najdinamičnijim fazama razvoja može ozbiljno da ugrozi zdravlje djeteta i poremeti njegov rast i razvoj.

Posledice nepravilne ishrane mogu biti dalekosežne tako da se ispoljavaju u formi različitih degenerativnih oboljenja u odraslom životnom dobu.