2

background image

4

1. OSNOVNA PRAVILA

Međunarodni

 

ugovori o prevozu u drumskom saobraćaju predstavljaju takve ugovore 

kojima se jedna ugovorena strana, koja se zove prevozilac obavezuje da drugoj ugovorenoj starni 

koja se zove pošiljalac preveze robu, stvari, putnike ili prtljag do određenog mest, a pošiljalac je 

dužan da prevozniku za takvu uslugu plati ugovorenu naknadu (prevozninu).

Zakonom u ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju regulisana su pitanja prevoza 

stvari, robe, putnika i prtljaga kao i pitanja prevoza u kome učestvuje više prevozilaca kao i 

mešoviti kaombinovani prevoz. Ugovor o prevozu stvari (robe) je realan ugovor, jer se smatra 

zaključnim kad prevozilac primi stvari na prevoz. Prevozilac ne može primiti one stvari na 

prevoz čiji je prevoz zabranjen zakonom. Međutim, za stvari za koje je propisano da se mogu 

prevoziti samo pod određenim uslovima, iste se mogu primiti na prevoz kada su ispunjeni takvi 

uslovi. 

Prevoznici   koji   obavljaju   vanlinijski   prevoz   putnika   ne   mogu   ukrcavati   i   iskrcavati 

putnike na autobuskim  stajalištima. 

Vrsta ugovora o prevozu u drumskom saobraćaju određuju se, s obzirom na područje na 

kojem se prevoz obavlja, pa na prevoz u unutrašnjem drumskom saobraćaju i u međunarodnom 

drumskom saobraćaju. Unutrašnji drumski saobraćaj smatra se prevoz koji se obavlja u okvirima 

granice jedne države, to jest na teritoriji jedna države. Međunarodni drumski prevoz (transport, 

saobraćaj) odnosi se na prevoz koji se obavlja na teritoriji najmanje dve ili više država, tj, da se 

mesto   otpremanja-otpremna   stanica   i   mesto   otpremljenja-uputna   stanica   nalze   u   različitim 

državama.

Međunarodni ugovor o prevozu robe u drumskom saobračaju je realan,privrednopravni 

ugovor, ali često je neformalan. To znači da je jedna ugovorna strana, pošiljac robe, dužna da 

preda svoju robu na prevoz da bi se smatrao ugovor zaključen, uz odgovarajuću naknadu.

Kao ugovorene strane pojavljuju se prevozilac i pošiljac. Prevoziocem se smatra, po 

pravilu, određeni privredni subjekt, koji je registrovan za obavljanje ove delatnosti. Odredbama 

navedenog zakona kao prevozilac određeno je lice koje po osnovu ugovora prevozi putnike i 

5

stvari, tako da iz tog proizilazi da kao prevozilac može da se pojavi, pred pravnog lica, i fizičko 

lice   koje   je   u   privatnoj   svojini   registrovalo   takvu   firmu   za   obavljanje   delatnosti.   Pored 

prevozioca u ovom ugovoru pojavljuje se i pošiljac, tj, lice koje po osnovu ugovorav predaje 

stvari na prevoz.

Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju uređuje se javni prevoz i prevoz za 

sopstvene   potrebe   lica   i   stvari,   uslovi   izgradnje,   održavanja   i   rada   autobuskih   stanica   i 

autobuskih stajališta i drugi uslovi u pogledu organizacije i obavljanja prevoza u drumskom 

saobraćaju. U navedenom zakonu često se koriste sledeći izrazi:

2. UGOVOR O PREVOZU STVARI

Ugovorom   o   prevozu   stvari   prevozilac   se   obavezuje   da   stvari   preveze   u   mesto 

opredeljenja   i   da   ih   preda   primaocu   ili   drugom   licu   koje   primalac   odredi,   a   pošiljalac   da 

prevoziocu isplati ugovorenu prevozninu. Ugovor o prevozu stvari smatra se zaključenim kad 

prevozilac   primi   stvari   na   prevoz.   Bitan   element   Ugovora   od   Međunarodnom   drumskom 

saobraćaju jesu predmet I cena prevoza.

Prevozilac ne može primiti na prevoz stvar čiji je prevoz zabranjen zakonom. Stvar za 

koju je propisano da se može prevoziti samo pod određenim uslovima može se primiti na prevoz 

ako   su   ti   uslovi   ispunjeni.   Prevozilac   je   dužan   da   stvar   preveze   vozilom   koje   je   odrđeno 

ugovorom o prevozu. 

Količina   stvari   koje   se   predaju   na   prevoz   određuje   se   brojem   komada,   masom   ili 

zapreminom. Ako se količina stvari ne može tačno odrediti određuje se merom običajnom u 

mestu otpreme. 

Pošiljalac je dužan da prevoziocu da upustvo za čuvanje stvai i rukovanje njome, ako je 

reč o stvari čiji prevoz nije uobičajen ili ako to prevozilac zahteva. Pošiljac je odgovoran za štetu 

prouzrokovanu licima, vozilu i drugim stvarima dejstvom svojstva stvari koja je predata na 

prevoz, ako prevoziocu ta svojstva nisu bila poznata niti su mu morala biti poznata. Prevozilac je 

dužan da vozilo postavi na mesto kojom ugovorom o prevozu određenu za utovar stvari. Ako 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti