Medjunarodno privatno pravo
Me
đ
unarodno privatno pravo
Prilago
đ
ena
D i g e s t verzija... :D
skripta
By Uroš Topi
ć
Mpp by Uroš Topi
ć
2
**Uvodna razmatranja**
1. Pojam, predmet i naziv MPP
Predmet
Postoji više shvatanja o tome šta je predmet me
đ
unarodnog privatnog prava. Predmet mogu biti
sami pravni odnosi ili pravne norme. Kako? Ako posmatramo mpp kao granu prava onda je njegov
predmet pravni odnosi. Ako posmatramo mpp kao disciplinu koja izu
č
ava tu granu prava onda je
predmet mpp-a same pravne norme.
Koji su to pravni odnosi koji predstavljaju predmet ove grane prava? Re
č
je o privatnopravnim
odnosima. Ali samo onda kada ti odnosi sadrže element inostranosti.
Ve
ć
e dileme postoje kada govorimo o pravnim normama kao predmetu discipline mpp. Te norme
regulišu pomenute privatnopravne odnose sa elementom inostranosti.
Oblast koja nesporno spada u mpp je oblast sukoba zakona i obuhvata kolizione norme.
Predmetom se smatraju i norme o sukobu jurisdikcija, tj pravila koja regulišu gra
đ
anskoprocesne
odnose sa elementom inostranosti. Predmet
č
ine i pravila o privatnim pravima stranaca.
Pojam me
đ
unarodnog privatnog prava
Mpp je grana unutrašnjeg prava kojom se regulišu pravna pitanja iz oblasti privatnopravnih
odnosa sa elementom inostranosti.
Njegova pravila dakle nisu me
đ
unarodna, ve
ć
samo odnosi koje reguliše imaju me
đ
unarodno
obeležje jer su vezani za više suvereniteta.
Naziv mpp
Me
đ
unarodno privatno pravo, kao što smo ve
ć
rekli, nije „me
đ
unarodno“ jer je ono grana
unutrašnjeg prava. Naziv nije do kraja logi
č
ki konstruisan, ali je najšire prihva
ć
en i za najširi krug
ljudi ozna
č
ava uglavnom istu stvar. Pokušaji da se naziv zameni nisu uspeli
č
ak ni u nekoj postojbini
gde su novi nazivi nastali.
2. Element inostranosti u privatnopravnim odnosima i relevantnost
elementa inostranosti
Element inostranosti
Za pojavu me
đ
unarodno-privatnopravne problematike nije dovoljno da postoji samo privatnopravni
odnos, ve
ć
je potrebno da se u tom odnosu pojavi i jedno klju
č
no obeležje da bi taj odnos postao
predmet mpp. Re
č
je o elementu inostranosti („strani element“, „me
đ
unarodni element“). On
pretvara privatnopravne odnose u odnose me
đ
unarodnog privatnog prava.
Pošto je mpp unutrašnje pravo i organi zato uvek polaze od me
đ
unarodnog privatnog prava svoje
države, kada posmatramo jedan privatnopravni odnos vezan za više država, iz gledišta organa
jedne države se prime
ć
uje da u tom odnosu pored doma
ć
e izraženih elemenata pojavljuju i strani
element(i).
Postoje tri pojavna oblika elementa inostranosti: u subjektu , objektu i u pravima i obavezama.
-
U subjektu se javlja na bazi
č
injenice državljanstva , domicila i boravišta lica koja stupaju
u odre
đ
eni privatnopravni odnos.
-
U objektu se strani element javlja na bazi mesta nalaženja stvari i na bazi pripadnosti
stvari (pripadnost osnovnih sredstava prevoza) koja su predmet transakcije.

Mpp by Uroš Topi
ć
4
Zna
č
ajna je aktivnost Haške konferencije za mpp na unifikaciji me
đ
unarodnog privatnog prava.
Delatnost konferencije se sastoji u pripremi tekstova mult.konvencija koje su namenjene
potpisivanju i ratifikaciji od strane država.
Zna
č
ajne su i regionalne multilateralne konvencije.
MPP Evropske unije- Na osnovu izmenjenog Ugovora o osnivanju EU za unifikaciju mpp EU
nadležan je Savet EU. Time je unifikacija izmeštena sa konferencijskog nivoa koji je bio ranije na
nivo tzv. sekundarnog zakonodavstva. Sada se unifikacija vrši regulativama. MPP EU se sve više
unifikuje i stvara se tzv. „evropski sudski prostor“ na kome
ć
e promet odluka i procesna saradanja
biti lakši, a uporedo se unifikuje sve ve
ć
i krug kolizionih normi.
Izvori me
đ
unarodnog privatnog prava u Srbiji
Su: Ustav, ZMPP, drugi zakoni i podzakonski akti, me
đ
unarodni ugovori, bilateralne konvencije.
Donošenjem ZMPP naša zemlja je ušla u uži krug zemalja u kojima je mpp relativno potpuno
kodifikovano. ZMPP sadrži pre svega kolizione norme i oblast sukoba jurisdikcija. Ne sadrži norme
o pravima stranaca koje su regulisane drugim propisima.
Ustav- osnovni izvor svake grane prava. Me
đ
unarodno privatno pravo Ustav reguliše na
neposredan i posredan na
č
in.
Neposredna pravila su razumljivo malobrojna (npr: stranci mogu ste
ć
i pravo na nepokretnostima,
stranim licima se garantuje jednak tretman na tržištu kao i doma
ć
im..) jer ustav postavlja samo
osnovna na
č
ela i norme ure
đ
enja.
Posredno - ustavna na
č
ela i norme posredno odre
đ
uju i ograni
č
avaju stavove u pozitivnim
propisima i daju smernice. Npr time što Ustav zabranjuje odre
đ
enu diskriminaciju ni kolizione norme
ne mogu biti diskriminatorske prema rasi, narodima, veroispovesti itd.
Drugi zakoni (osim ZMPP)- I nakon donošenja ZMPP ve
ć
i broj zakona je i dalje ostao izvor MPP.
ZMPP nije dirao u postoje
ć
e pozitivne norme doma
ć
eg mpp, ve
ć
ih je dopunio. Te norme dopunjuju
supstancijalne norme iz odgovaraju
ć
ih oblasti. Tako ih imamo kao izvore kolizionih normi, kao
izvore normi o pravima stranaca, kao izvore normi o gra
đ
anskoprocesnim odnosima sa elementom
inostranosti.
Me
đ
unarodni ugovori- Srbija je zaklju
č
ila brojne multilateralne i bilateralne konvencije. Potvr
đ
eni
me
đ
unarodni ugovori su sastavni deo pravnog poretka Srbije i neposredno se primenjuju. Moraju
biti u skladu sa Ustavom.
Hijerarhija izvora mpp
Prema ustavu Srbije , u hijerarhiji izvora (u sukobu izme
đ
u me
đ
unarodnih ugovora i unutrašnjih
izvora) nakon Ustava za primenu dolaze potvr
đ
eni me
đ
unarodni ugovori ( bilateralni imaju primat
nad multilateralnim), a zatim doma
ć
i zakoni.
U sukobu unutrašnjih izvora odredbe ostalih zakona imaju primat nad ZMPP, na osnovu pravila lex
specialis derogat lex generalis.
Dakle, lestvica izvora: - Ustav
- me
đ
unarodni ugovori (bilateralni imaju primat nad multilateralnim)
- lex specialis
- ZMPP (lex generalis)
Ako nijedan izvor po lestvici ne propisuje rešenje za problem nastaje pravna praznina. ZMPP sadrži
odredbu po kojoj se pravna praznina prevazilazi tako što organ koji primenjuje pravo ima zadatak da
prona
đ
e rešenje primenom:
odredaba i na
č
ela ZMPP, na
č
ela pravnog poretka Srbije, na
č
ela me
đ
unarodnog privatnog prava.
Mpp by Uroš Topi
ć
5
**Opšti deo – opšte ustanove me
đ
unarodnog privatnog prava**
5.
Kolizione norme
Suština kolizionih normi
Zadatak kolizionih normi je da odrede, u odnosu sa elementom inostranosti, odlu
č
uju
ć
u ta
č
ku
vezivanja i upute organ na merodavno pravo. Me
đ
u svim kontaktima nekog odnosa sa stranom
državom zakonodavac
ć
e se opredeliti za jedan koji smatra najja
č
om vezom, što je stvar
zakonodavne politike svake zemlje, tj njenih interesa. Zakonodavac prilikom ure
đ
ivanja polazi od
jedne kategorije pravnih odnosa i pravnih pitanja (npr. ugovori).
Struktura kolizionih normi
Kolizione norme imaju dva osnovna elementa:
1. U kolizionoj normi se imenuje prvo pravna kategorija pod koju se podvodi konkretno pravno
pitanje;
2. A zatim se odre
đ
uje ta
č
ka vezivanja , tj izdvaja se jedna odlu
č
uju
ć
a veza koja
ć
e dovesti do
merodavnog prava.
(npr. „Za pravnu i posl. sposobnost fizi
č
kog lica merodavno je pravo države
č
iji je ono državljanin.“
Tu je pravna kategorija- pravna i poslovna sposobnost fiz.lica , a ta
č
ka vezivanja je državljanstvo.)
a)- Pravna kategorija
Pravna kategorija kao element kolizione norme može da bude jedan društveni odnos,jedan pravni
institut, jedan tip pravnog odnosa ili jedno pravno pitanje. U savremenom me
đ
unarodnom privatnom
pravu postoji tendencija sužavanja pravnih kategorija,
č
ime one postaju brojnije ali nijansiranije tj
bliže stvarnim problemima.
b)-Ta
č
ka vezivanja
Je onaj element u kome zakonodavac vidi odlu
č
uju
ć
u vezu koja nas vodi do jednog prava. Ona
neposredno odre
đ
uje pravo koje države treba da se primeni kao merodavno. Postoje tipi
č
ne ta
č
ke
vezivanja u uporednom pravu za pojedine pravne oblasti.
Podela prema širini ovlaš
ć
enja foruma:
-Neposredno vezuju
ć
e tj
č
vrste i brze, forumu ne ostavljaju nikakvu mogu
ć
nost za procenu toga da
li je pravo na koje ukazuju zaista u najbližoj vezi sa odnosom koji je u pitanju. Takve su gotovo sve
ta
č
ke vezivanja.
-Okvirne su one ta
č
ke vezivanja kod kojih je procena toga da li je pravo na koje ukazuju zaista u
najbližoj vezi prepuštena sudiji. Zakonodavac tu samo postavlja okvire i smernice, ali ne utvr
đ
uje
najbližu vezu. Takva ta
č
ka vezivanja je princip najtešnje povezanosti, koja daje samo uputstvo sudiji
da kao merodavno izabere ono pravo koje je najtešnje povezano sa datim odnosom.
Podela na proste i kompleksne:
-Proste – koje nas vode do jednog merodavnog prava. (npr. mesto zaklju
č
enja ugovora, lex loci
contractus, vodi samo do prava zemlje gde je ugovor zaklju
č
en)
-Kompleksne – su one koje nas vode do više merodavnih prava. (npr. Za materijalne uslove
zaklju
č
enja braka merodavno je pravo državljanstva partnera i zakon mesta zaklju
č
enja, što može
dovesti
č
ak do primene tri prava) Mogu biti kumulativno, alternativno i supsidijarno postavljene.
Podela na stalne i promenljive:
-Stalne - su one koje su vremenski i prostorno fiksirane,
č
ija je
č
injeni
č
na podloga jedan doga
đ
aj.
(npr. izvršenje delikta, mesto nalaženja nepokretnosti)
-Promenljive - Koje nisu trajno fiksirane u jednom konkretnom slu
č
aju jer se zasnivaju na
č
injenici
koja se može menjati i pri tome mogu da ukazuju na razna prava kao merodavna. (npr. mesto
nalaženja nepokretnosti, državljanstvo, domicil, boravište. Poželjno bi bilo da postoji što manje
promenljivih ta
č
aka vezivanja tako što bi se one uz odgovaraju
ć
a preciziranja pretvorila u stalne.

Mpp by Uroš Topi
ć
7
Svrha me
đ
unarodnog privatnog prava je upravo da omogu
ć
i da se na teritoriji jedne države primeni
pravo stranih država.
Koncepcije o pravnoj prirodi stranog prava
Postoje dva stava o pravnoj prirodi stranog prava:
1. Da je strano pravo- pravo, tj da je upodobljeno doma
ć
em pravu
2. Da je strano pravo
č
injenica, tj da je upodobljeno
č
injenicama
Podela je bitna jer izaziva posledice na terenu inicijative i na terenu dokazivanja stranog prava.
a)- U anglosaksonskom pravu strano pravo je upodobljeno
č
injenicama. Strano pravo je
č
injenica
koju treba dokazivati kao i druge
č
injenice na kojima se zasniva neko pravo. Najpoznatija je teorija
lokalnog prava (predstavnik Kuk), koja kaže da doma
ć
i organi zapravo ne vrše priznanje prava
ste
č
enog u inostranstvu na bazi stranog prava, ve
ć
je ta subjektivna prava kreiralo doma
ć
e pravo,
pa prema tome forum uvek primenjuje doma
ć
e pravo.
b)- Najnovija pozitivna rešenja pokazuju sasvim jasno približavanje stavu da je strano pravo- pravo.
Stvaran položaj stranog prava pred doma
ć
im organima
Doma
ć
i organi primenjuju strano pravo mnogo re
đ
e nego što to koliziona pravila nalažu.
Razlozi za to su:
1. Nespremnost sudova da kolizione norme foruma koje ukazuju na strano pravo tretiraju kao
imperativne i da ih primenjuju ex officio.
2. Drugi razlog je taj što sudovi retko preuzimaju punu inicijativu pri utvr
đ
ivanju sadržine stranih
normi i
č
esto idu linijom manjeg otpora, tj pribegavaju rešenjima koja su predvi
đ
ena za slu
č
aj
da se strano pravo ne može saznati. Naime, u ve
ć
ini zemaljma utvr
đ
ivanje stranog prava nije
apsolutna obaveza, jer u slu
č
aju da se jave prekomerne teško
ć
e sud može odustati od
utvr
đ
ivanja sadržine „nesaznatljivog“ stranog prava, pa ima ovlaš
ć
enje da pribegne
alternativnom rešenju- primeni doma
ć
eg materijalnog prava (lex fori). Nekada je
nesaznatljivost opravdana, pa stoga i postoji ovo alternativno rešenje, dok nekada nije i
predstavlja alibi za nedovoljno zalaganje suda.
Na
č
in saznavanja stranog prava
-Strano pravo kao
č
injenica- ako ga tako koncipiramo saznavanje stranog prava se prevaljuje na
stranke. Ako stranka ne uspe da dokaže sadržinu norme stranog prava na koju se poziva, važi
ć
e
pretpostavka da je strano pravo jednako doma
ć
em.
-Strano pravo kao pravo- Kao što smo rekli, u ve
ć
ini zemalja važi stav da sudovi ex officio saznaju
strano pravo. Prilikom saznavanja stranog prava ex officio sud se može obratiti strankama za
pomo
ć
, može se obratiti i državnim organima (organu uprave nadležnom za poslove pravosu
đ
a),
ministarstvu inostranih poslova, pravno-nau
č
noj instituciji.
Postoje i me
đ
unarodni sporazumi
č
iji je cilj lakše saznavanje stranog prava. Zna
č
ajna je Evropska
konvencija o informisanju o stranom pravu.
Primena stranog prava prema MPP Srbije
U našoj teoriji strano pravo se dosledno tretira kao pravo. Po ZMPP važi pravilo iura novit curia (
sud poznaje pravo) što zna
č
i da je sud ili drugi organ primene prava obavezan da sazna i primeni
strano pravo, i nema alternativnog rešenja (kakvo bi npr bilo primena lex fori). Može zatražiti pomo
ć
od Ministarstva pravde, stranke tako
đ
e sudu mogu podneti javnu ispravu o sadržini stranog prava.
Dakle, posledice su slede
ć
e: na sudu je teret dokazivanja stranog prava, sud ne može zaklju
č
iti
da prava nema ukoliko ga stranke nisu uverile u to. Pravna sredstva protiv odluke suda, u kojoj je
došlo do pogrešne primene stranog prava po mišljenju stranke, su: žalba, direktna revizija, revizija,
zahtev za zaštitu zakonitosti.
7. Kvalifikacija
Postavljanje problema
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti