MEĐUNARODNI POLITIČKI ODNOSI
ISPITNA LITERATURA
OBAVEZNA LITERATURA:
1. Radovan Vukadinović: «Međunarodni politički odnosi», Politička kultura,
Zagreb, 2004.
2. R. Vukadinović: «Međunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog
poretka», AKD, Zagreb, 2001
3. Lidija Čehulić: «Euroatlantizam», Politička kultura, Zagreb, 2002
4. A. LeRoy Bennett, james K. Oliver: «Međunarodne organizacije», Politička
kultura», Zagreb, 2004, str. 50-127 (poglavlja 3,4,5 i6)
Obavezna je i jedna knjiga iz dopunske literature po vlastitom izboru studenta
DOPUNSKA LITERATURA
1. V. Mileta i R. Vukadinović: « Europa iza ugla», Zagreb, 1990
2. V. Mileta i R. Vukadinović: «Europska integracija i ruska dezintegracija»,
Zagreb, 1996
3. R. Vukadinović: «Postkomunistički izazovi europskoj sigurnosti od Jadrana
do Baltika», Mostar, 1997
4. R. Vukadinović: «Posthladnoratovske tendencije međuratnih odnosa», Zagreb,
2000
5. R. Vukadinović: «Sigurnost na jugoistoku Europe», Varaždin, 1999
6. L. Čehulić: «Clinton i novi svjetski poredak», Politička kultura, Zagreb, 2001
7. H. Kissinger: «Treba li Amerika vanjsku politiku», Zagreb, 2003
8. Zbg. Brzezinski: «Američki izbor – Globalna dominacija ili globalno
vodstvo», Zagreb, 2004
9. F. Turek: «Globalizacija i globalna sigurnost», Varaždin, 1990
10. L. Čehulić(ur.): «NATO i novi međunarodni odnosi», Zagreb, 2004
11. H. Kissinger: «Diplomacija», Zagreb, 2000
12. R. Vukadinović: «Politika i diplomacija», Zagreb, 2004
13. L. Čehulić (ur.): «Šipan 2003, Šipan 2004., Šipan 2005. – godišnjaci»
14. R. Vukadinović, L. Čehulić: «Politika europskih integracija», Topical, Zagreb,
2005
1
Radovan Vukadinović: Međunarodni politički odnosi
► UVOD
-
prvo klasično djelo koje se bavi analizom međunarodnih odnosa je
Tukididova
Povijest peloponeskog rata
-
prva organizirana katedra MO nastala je 1919. na University of Wales u
mjestašcu Aberystwyth
-
katedra je u svom nazivu nosila ime Woodrowa Wilsona
-
značajni autori koji su djelovali na katedri MO bili su: Norman Angel,
Alfred Zimmern i Arnold Toynbee
-
američki autori imaju najdužu tradiciju u proučavanju MO
-
nakon XX. Kongresa KP SSSRa 1956. započeo je u SSSRu i u drugim
socijalističkim državama intenzivan rad na proučavanju MO
►POVIJESNI RAZVOJ SUSTAVA MO
1. STARA GRČKA
-
u velikom sustavu grčkih polisa nie bilo jedinstvene vlasti
-
grčki klasični sustav MO bio je visoko decentraliziran i očitovao se u
postojanju osnovnih crta koje će MO zadržati kroz čitavu povijest:
suradnje i konflikta
-
najmoćniji polisi su bili Atena, Sparta, Teba i Korint koji su nastojali
nametnuti hegemoniju
2. RIMSKO CARSTVO
-
Rim je izgradio visoko centralizirani sustav u kojemu su se točno znala
prava centra
-
U I. St. Prije Krista, nakon duboke unutarnje krize, srušena je rimska
republika i Rim postaje imperij
-
Pax Romana postaje oznaka novog stalnog i snažnog imperija koji se
temelji na vojnoj aktivnosti i stvaranju djelotvorne imperijalne vlasti
-
395. godine se radvaja imperij i stvara Istočno i Zapadno Carstvo s dva
središta: Konstantinopolisom i Rimom
-
pod naletima barbara, germanskih plemena i Huna pada ZRC 476. godine
dok se Istočno (Biznat) uspjelo održati na području Balkana i Male Azije
3. EUROPSKI SREDNJI VIJEK
-
rimska crkva je bila osnovna snaga koja je ujedinjavala narode
-
u ojačanoj Franačkoj državi kralj Karlo Veliki dobio je mogućnost za
stvaranje nove snažne cjeline na području zapadne i srednje Europe
-
krunjenjem Karla za papu je nastalo Sveto Rimsko Carstvo
-
struktura vlasti je imala feudalni karakter što je značilo da ni car niti kralj
nisu do kraja suvereni na svom prostoru jer su morali voditi računa o
plemstvu koje je izravno vršilo vlast na nekom području
-
čitav sustav srednjovjekovnih odnosa se naziva Res publica christiana
koja je bila decentralizirani imperij u kome je bila zajednička religija i
latinska kultura
-
u 16. st., na kraju srednjovjekovnog razdoblja vojna sila je postala glavno
sredstvo za održavanje stabilnih odnosa, a pojavljuju se carstvo i
francusko kraljevstvo kao dva glavna aktera
4. WESTFALSKI SISTEM MO
2
1. tradicionalni legalistički pristup proučava međunarodno
pravo i institucije
2. pravac pročava vojnu i ombrambenu politiku u svjetskim
relacijama
3. pravac želi stvoriti opću teoriju kojom bi objasnila ponašanja
država na međunarodnom planu
4. pravac koji se bavi održavanjem svjetskog mira i ratova
-
pristupi Mou:
1. povijesni
- težište promatranja je na diplomatskoj povijesti
2. sistematski
-
u MO postoji stanovito slaganje o nekim pravilnostima koje se pojavljuju u
različitim fazama razvoja međunarodnog kontaktiranja
-
tri predočavanja MO:
a) balans sile – najtrajniji sistem MO od stvaranja moderne države
b) bipolarnost – dvije sile imaju glavnu ulogu u kretanju i razvoju MO
c) univerzalnost – ima uporište u davnim povijesnim i društvenim
formacijama
3. normativni
-
tvrdi da u MO uvijek postoji stanoviti broj standarda, pravila i normi
međunarodnog ponašanja
-
dva koncepta u promatranju svijeta
:
a) idealistički
-
predstavnici: Hume, Smith, Rousseaua, Kant
-
idealistička škola se razvila u SADu na poticaj predsjednika Wilsona
a) realistički
-
temelje razmišljanja na politici sile
-
predstavnici: Machiavelli, Bacon (konzervativist)
-
realistička škola: predstavnik Spykman, Morgenthau (glavni) i njegovih
šest osnovnih načela:
1. politika podliježe općim zakonima što leže u ljudskoj prirodi
2. koncept interesa definiran terminima sile
3. interes nije stalna kategorija
4. u čovjeku i društvu postoji stalan procijep između moralnih
zahtjeva za uspješnost političke akcije
5. politički realizam odbija identificirati moralne aspiracije
pojedine sredine s moralnim zakonima koji vladaju u
univerzumu
6. interes se definira kao blagostanje
-
posebnu pozornost posvećuju nacionalnom interesu
4. politološki
a) behejvioralna analiza
- u središtu promatranja su načini na koje pojedinci i skupine vide i
doživljavaju glavne subjekte i faktore MO
b) teorija igre
-
specijalna vrsta analize ponašanja u konfliktnoj situaciji
-
omogućuje da se MO spoznaju na osnovi koristi i šteta
-
glavni zagovornik je Anatol Rapoport
-
svrha teorije igre je stvaranje što boljih vlastitih političkih poteza koji se
mogu suprostaviti suprotnoj strani
4
-
dvije skupine igara:
1. s nultim rezultatom – interesi aktera su sasvim suprotni i
nepomirljivi
2. s nenultim rezultatom – interesi nisu apsolutno suprotni (igre
blagog utjecaja)
c) analiza sistema i podsistema
d) donošenje političkih odluka
-
pobornik teorije lančanih okolnosti Nicholson smatra da se cjelokupna
vanjska politika odvija pod utjecajem pukoga slijeda događaja
5. eklektički
-
predstavnik Hoffmann
MO se bave proučavanjem:
a) međudržavnih odnosa
b) odnosa između subjekata MO
c) faktora koji utječu na ponašanje međudržavnih subjekata
►TEORIJSKI OKVIRI MODERNOG PROMATRANJA MEĐUNARODNIH
ODNOSA
-
tri funkcionalne skupine vrijednosti teorije:
1.) spoznajna
2.) normativna
3.) politička
-
tri generalne teorije:
LIBERALIZAM I NEOLIBERALNI INSTITUCIONALIZAM
-
liberalisti: Lock, Kant, Rousseaua
-
neoliberalisti: Keohane, Nye su nositelji tzv. Pluralizma aktera
REALIZAM I NEOREALIZAM
-
osnovna ideja realizma je da su pojedinci organizirani u države, a svaka
država želi ostvariti svoje nacionalne interese definirane u sili
-
predstavnici: Tukidid, Sveti Augustin, Machiavelli
-
neorealisti: Waltz, Buzan, Gilpin
-
smatraju da međunarodna struktura ograničava djelovanje država
RADIKALNE TEORIJE
-
naslanjaju se na Marxovo i Lenjinovo učenje
-
predstavnici: Wallerstein
-
teorija zavisnosti - kompanije i banke u nerazvijenim zemljama su glavni
centri moći pomoću kojih se kontrolira ukupan pravac njihova ravoja
KONSTRUKTIVIZAM
-
svijet je neka vrsta društvene konstrukcije koja se stalno mijenja, a ljudi su
nositelji tih promjena
-
predstavnik Wendt
►FAKTORI MPO
-
kad se činjenice identificiraju kao niz okolnosti, elemenata i posljedica
koje proizvode neki konkretan učinak, tada se može govoriti o faktoru MO
-
PODJELA
:
1. SUBJEKTIVNI ( soc. elementi, nacionalizam…) i
OBJEKTIVNi ( tehnologija, ekonomija)
5
-
doktrina '' eskalacije'' – u vrijeme vijetnamskog sukoba se htjela
stupnjevati uporaba sredstava i povećati vojni pritisak
8. NACIONALNI FAKTOR
-
težnja za samoodređenjem je početna točka promatranja nacionalnog
faktora
-
proces formiranja nacionalnih država završava sa WW1
-
po nekim analizama najstalniji i najčvršći pokazatelj jedne nacije je
zajednički jezik
9. Religijski faktor
- osobito izražen u prošlosti, jer je danas uloga religije u svijetu manja nego
prije
10. Faktor terorizma
-
pokušaj iznuđivanja rješenja i zadovoljavanja interesa upotrebom nasilja
-
najnoviji fenomen u MO
-
VRSTE: nacionalni, religijski, socijalni, kriminalni, ideološki…
11. Ekološki faktor
►SUBJEKTI MO
-
glavni nosioci zbivanja na međunarodnom planu koji se ne moraju
poklapati sa subjektima međunarodnog javnog prava
-
SUBJEKTI
: međunarodne vladine i nevladine org., politički pokreti
međunar. karaktera, multinac. tvrtke, crkve i religijski pokreti,
profesionalne međunar. org., nacije, grupe ljudi, čovjek pojedinac
1. DRŽAVE
-
u prošlosti bili glavni nosioci svih akcija na međunar. Polju
-
4 ELEMENTA koja mora imati država:
a) stanovništvo
b) teritorij
c) vlada
d) suverenost
2. MEĐUDRŽAVNE ORGANIZACIJE
-
DIOBA:
a) Međunarodne vladine organizacije
-
u svom članstvu imaju države koje djeluju preko služb. Predstavnika
-
DIJELE SE NA
:
1.
univerzalne
(UN i njihove specijalizirane agencije)
2.
regionalne
(OAD, Org. afričkoj jedinstva, Sj.atlantski
savez…)
b) Međunarodne nevladine organizacije
-
u njima se države ne pojavljuju kao aktivni i organizirani članovi
3. MEĐUNARODNE PRIVREDNE ORGANIZACIJE
4. RAZLIČITI POKRETI
-
Svjetska cionistička organizacija
- nastala 1897. kao org. za stvaranje
židovske države, želeći okupiti što veći broj Židova u Izraelu
5. CRKVA
- u godinama hladnog rata angažirana na strani slobodnog svijeta, protiv
socijalizma
7
