Metodika obučavanja udarca po lopti glavom
SADRŽAJ
VEŽBE OBUKE IGRAČA ZA IZVOĐENJE UDARACA PO LOPTI GLAVOM...........................................20
Metodika obučavanja udarca po lopti glavom – Master rad Mita Ranisavljev
1
1. UVOD
1.1.
Definisanje osnovnih pojmova
Sport
potiče iz engleskog jezika i u svom izvornom značenju obeležava aktivnost igre
i zabave. U savremenoj nauci pak definišemo ga kao posebno područje ljudskog stvaralaštva,
specifično po svojim kulturološkim i biološko-zdravstvenim funkcijama i posebno specifično
po svojim ciljevima i tehnologiji ostvarivanja postavljenih ciljeva. Osnovni oblici
pojavljivanja sporta su trening i takmičenje.
Trening
podrazumeva niz uzastopnih specifičnih uticaja na organizam sportiste sa
ciljem menjanja njegovih svojstava u željenom pravcu.
Takmičenje
je momenat manifesotvanja ukupnih vrednosti jednog sportiste ili ekipe u
datim uslovima
.
Tehnika
u načelu predstavlja veštinu ili spretnost obavljanja nekog posla
. U sportu se
pod izrazom
tehnika
podrazumeva struktura određenog sportskog kretanja. Kada sportista
primjenjuje određenu tehniku, on je prilagodi sopstvenoj konstituciji, što predstavlja njegov
lični stil
.
Trenažni proces
obuhvata niz uzastopnih uticaja na organizam sportiste s ciljem
menjanja njegovih antropoloških karakteristika u željenom pravcu, odnosno to je proizvod
izuzetno složenog misaonog procesa koji podrazumeva visok nivo teorijskog i iskustvenog
znanja
Metodika treninga
je visokonaučno-praktična disciplina, koja proučava zakonitosti o
metodama i formama trenažnog rada. Ona utvrđuje i sadrži nova pravila i principe za
efikasnije metodičke postupke pogodnijih za održavanje i razvoj sposobnosti sportiste
(metode opterećenja) i razvoj i održavanje tehničko-taktičkih znanja (metode učenja ili
obuke).
Metode rada i metodički principi imaju važnu ulogu u nastavnom i trenažnom
procesu. Njihova uloga je različita. Za didaktičke principe važi, da su to opšta načela kojih
moraju da se pridržavaju trener i igrač u procesu rada, na realizaciji postavljenih ciljeva i
zadataka. Didaktika je teorija obrazovanja i nastave
. Didaktika proučava načela na kojima se
zasniva nastavni, ali i trenažni proces.
Ahmetović, Z. (1996).
Osnovi teorije i metodike sportskog treninga.
Novi Sad: Fakultet fizičke kulture.
Aleksić, V. (1995).
Fudbal, istorija-teorija-metodika
. Beograd: Fakultet fizičke kulture.
Fratrić, F. Sudarov, N. (2013).
Osnove sportske metodike – interna skripta
. Novi Sad: Pokrajinski zavod za
sport i medicinu sporta.
Ahmetović, Z. (1996).
Osnovi teorije i metodike sportskog treninga.
Novi Sad: Fakultet fizičke kulture.
Bompa, T. (1994).
Theory and Methodology of Training
(Third Edition). Dubuque, Iowa: Kendall/Hunt
Publishing Company.

Metodika obučavanja udarca po lopti glavom – Master rad Mita Ranisavljev
3
sportske tehnike ima kompleksan karakter. Tehniku učimo postupno, dakle sa jedne tehničke
vežbe prelazi se na učenje druge, što dovodi do opšteg razvoja tehničkog nivoa u širokom
obimu.
1.3.
Metode učenja
U procesu učenja različitih sportsko-tehničkih navika primenjuju se sledeće
metode:
* učenje motornih aktova u celini
* učenje motornih aktova po delovima
* kompleksno učenje (celinsko i po delovima)
Učenje motornih aktova u celini (sintetička metoda)
podrazumeva ponavljanje pokreta
u odgovarajućem redosledu, nenarušavanje opšte strukture i ritam celine radnje. Samim tim,
sportista može bolje da razume, ne samo osnovni mehanizam celog pokreta, već isto tako i
vezu i zavisnost između pojedinih sastavnih delova celine. Ona takođe učvršćuje nervno-
mišićne veze na takav način na kakav se radnja izvodi za vreme borbe i takmičenja.
Ova metoda pak ima i svoje nedostatke koji se odnose na gubljenje vremena i energije
pri višestrukom ponavljanju lakih elemenata u procesu učenja celog pokreta, koji sadrži i lake
i teške sastavne elemente; nejednak stepen savladanosti pojedinih sastavnih delova složene
celinske radnje i netačno i nefikasno izvođenje celine pokreta, ukoliko se teški delovi izvode
nepravilno, sa oscilacijama i suvišnim mišićnim naprezanjem.
Učenje motornih aktova po delovima (analitička metoda)
omogućava savlađivanje i
usavršavanje sastavnih delova složene i teške radnje i olakšava razumevanje strukture, načina
izvođenja i važnosti pojedinih komponenti radnje.
Međutim, otežano povezivanje sastavnih delova u jednu celinu, drukčiji kvalitet
izvođenja sastavnih delova vežbanih odvojeno, u poređenju sa istim pokretima izvođenim u
celini, gubljenje vremena u pokušajima spajanja delova u celinsku radnju i stvaranje suvišnih
pokreta predstavljaju loše strane ove metode.
Kompleksna metoda
ima sledeći redosled:
definicija i govorni opis radnje i kratko upoznavanje sa njenom taktičkom primenom
na takmičenju. Pokazivanje radnje u celini, radnje razvijene na sastavne delove,
objašnjavanje važnosti i načina izvođenja pojedinih sastavnih delova i pokazivanje
radnje u celini;
uvežbavanje radnje, u početku kao celine;
vežbanje sa razvijanjem na sastavne delove;
učenje i usavršavanje radnje celinskom metodom, sa vraćanjem s vremena na vreme
na parcijalnu metodu.
U procesu učenja i usavršavanja znanja primenjuju se iste metode kao i procesu
obrazovanja bilo koje druge aktivnosti uz uvažavanje nekih osnovnih specifičnosti. Generalno
koriste se:
metod žive reči, metod demonstracije i metod neposrednog vežbanja.
Metodika obučavanja udarca po lopti glavom – Master rad Mita Ranisavljev
4
Metoda žive reči
podrazumeva opis, objašnjenje, razgovor, analizu i naredbu, koje
moraju biti čujene, razumljive, kratke i podsticajne. Ona se odražava na relaciji trener –
sportista za vreme treninga i u komplementarnom je odnosu sa metodom demonstracije.
Metoda demonstracije
predstavlja da igrač već stvorenu sliku date verbalne
informacije može da potvrdi ili izmeni posle praktičnog pokazivanja (demonstracije), prikaza
kinograma, crteža, slike ili neke druge ilustracije. Posmatranje pokreta koji se demonstrira
mora da bude obezbeđeno iz frontalne pozicije, od napred, od nazad i od gore.
Metoda neposrednog vežbanja
se ostvaruje kroz sintetički metod, analitički i
kompleksni
1.4.
Pristupna razmatranja
Udarci po lopti glavom i igra glavom su elementi tehnike fudbala. U savremenom
fudbalu obuka udarca po lopti glavom i igra glavom zauzima posebno mesto. Ne može se
zamisliti dobar odbrambeni igrač ili dobar napadač, a da ne poseduje sposobnost da sa
uspehom primenjuje igru glavom. Ona predstavlja vrlo važan fudbalski elemenat, tim pre, što
je igrač u toku igre često primoran da koristi ovaj složeni pokret u fudbalu. Ovaj element
tehnike uvršten je u složene pokrete i s obzirom na deo tela kojim se izvodi udarac. U glavi se
nalazi najvažniji i najosetljiviji deo centralnog nervnog sistema – mozak. Kako je lobanjski
deo glave okruglog oblika, loptu nije jednostavno pravilno udariti. Pošto je čelo najravniji deo
glave, prilikom udarca može se pratiti putanja lopte, kontrolisati raspored i kretanje igrača, i u
zavisnosti od situacije pronaći najbolje rešenje.
Budući da borba za loptu u vazduhu pred jednim i drugim golom predstavlja veoma
važan činilac igre, ovim elementima potrebno je posvetiti posebnu pažnju pri obučavanju i
treniranju. Najpre je neophodno u toku prve faze podučavanja sve igrače obučavati u igri
glavom, a potom izvršiti selekciju onih igrača koji su najpodbniji za ovu tehniku. Kriterijumi
za utvđivanje podobnosti igrača za ovu tehniku, pored fizičke, takođe su i psihološke prirode,
jer je igrači nerado uče sami zbog straha od udarca, mogućnosti sudara glavom sa
protivnikom, itd. Stoga je uvežbavanje za duele u vazduhu od velikog značaja.
Situacije za udarac glavom u toku igre veoma su česte. To su najčešće udarci na gol,
razna dodavanja saigraču ili igra sa nabacivanjem visokih lopti u kazneni prostor protivnika.
Za izvođenje udarca po lopti glavom potrebna je dobra koordinacija pokreta, snaga,
odraz, okretnost, hrabrost i dobra procena leta lopte. Pored toga, važan je i položaj tela i ruku,
koje treba odručiti u visini ramena i saviti u laktovima.
Ahmetović, Z. (1996).
Osnovi teorije i metodike sportskog treninga
. Novi Sad: Fakultet fizičke kulture.
Dr Radosav, R. (1990).
Fudbal: Tehnika, metodika, vežbe.
Novi Sad: Studio za Izdavačko-informatičke usluge
OKO.

Metodika obučavanja udarca po lopti glavom – Master rad Mita Ranisavljev
6
povećavanje vitalnog kapaciteta i maksimalne potrošnje kiseonika. Disanje je ubrzano i
nedovoljno duboko, jer su mišići za disanje nedovoljno razvijeni. Takođe je razvoj
inteligencije u porastu, pa je zapažanje površno, pažnja je kratkotrajna i promenljiva, a
koncentracija za učenje je ograničena na kratak period.
Motoričke sposobnosti su različito razvijene:
fleksibilnost je na visokom nivou,
brzina je na dobrom stepenu razvoja, a posebno brzina reakcije,
koordinacija i ravnoteža su u porastu,
u ovom periodu treba raditi na razvoju opšte snage u svrhu prevencije od povreda,
izdržljivost kod dece je povećana, kao posledica intenzivne aktivnosti u igri,
u ovom periodu na motoričke sposobnosti može se uticati raznim individualnim i
grupnim aktivnostima
deca u ovom periodu proširuju krug poznanika na ulici, u školi, klubu i dr,
biomotorički, psihosocijalni i drugi potencijali omogućuju dečaku da se može
organizovano baviti fudbalom.
Upravo je taj momenat bitan za organizaciju fudbalske škole. Kako bi dete počelo
uspešno da igra fudbal i savladalo određene tehnike, najpre je bitno da savlada određene
veštine primanja lopte, dodavanja lopte, oduzimanja lopte i udaraca na gol
. Za usavršavanje
tehnike udarca po lopti glavom zadaju se određene vežbe, koje će biti opisane u narednim
poglavljima
.
Petrović, Lj., D. Radoja (2010).
Trenerov put ka uspehu
. Beograd: Libid&Log.
Više o metodičkom postupku obučavanja igre glavom vidi u paragrafima 5. i 6. posvećenom vežbama obuke
za izvođenje ovog udarca.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti