Model učenja na daljinu PEF-a
Univerzitet u Novom Sadu
Pedagoški fakultet u Somboru
Model učenja na daljinu PEF-a
- Završni rad –
Mentor:
Student:
doc. dr Dragan Cvetković
Vesna Pjević, 08/01/007
Sombor, 2013.
2
Sadržaj
Uvod………..……………………………………………………………………………………..
4
Tehnologija i obrazovanje kroz vekove …………………………………………………………. 5
Razvoj tehnologije ………………………………………………………………………. 5
Razvoj računara …………………………………………………………………………. 6
Vremeplov obrazovanja………………………………………………………………….10
Istorijat učenja na daljinu ……...………………………………………………………. 13
O učenju na daljinu ……..……………………………………………………………………… 15
Prednosti učenja na daljinu………………………………………………………………16
Društvena potreba ……………………………………………………………………… 17
Trendovi u učenju na daljinu…………………………………………………………... 19
Učenje na daljinu i e – učenje …….…………………………………………………………… 20
Kojim terminima se označava? …………........................................................................ 21
Učesnici kod učenja na daljinu ………………………………………………………… 21
Kada i gde je učenje na daljinu dobilo institucionalni status? …………………………. 22
Osnovna obeležja programa za učenje na daljinu ……………………………………… 22
Vrste učenja na daljinu …………………………………………………………………. 23
Kriterijumi za uspešno obrazovanje na daljinu…………………………………………. 25
Uloga nastavnika ……………………………………………………………………….. 26
Vrednovanje kursa na daljinu…………………………………………………………… 27
Upotreba WWW za učenje na daljinu …………………………………………………………. 28
Administrativna pitanja pri organizovanju Web kursa na daljinu …………………….. 29
Pitanja vezana za kreiranje Web predavanja i kurseva na daljinu ……………………... 31
E-mail kao alat za učenje na daljinu …………………………………………………… 32
Način komunikacije e-mailom kod učenja na daljinu ………………………….. 32
Preporuke pri postavljanju e-mail predavanja ili kursa .……………………….. 33
Prednosti i nedostaci korištenja e-maila ……………………………………….. 34
Upotreba telekonferencija i videokonferencija za učenje na daljinu …………………... 35
Prednosti i nedostaci …………………………………………………………… 35
Preporuke za upotrebu …………………………………………………………. 36
Model učenja na daljinu pedagoškog fakulteta – Moodle ….……………………………...... 38
Korisnici Moodle-a ……………………………………………………………………………. 39
Kreiranje profila korisnika …………………………………………………………….. 40
Prikaz Moodle-a ………………………………………………………………... 42
Jezička podešavanja ……………………………………………………………. 42
Pomoćni meni ………………………………………………………………….. 42
Kursevi ...………...…………………………………………………………………….. 43
Format kursa …………………………………………………………………… 43
Tipovi delatnosti i zadataka ……………………………………………………. 43

4
Uvod
S obzirom da se nalazimo u vremenu velikih promena, vremenu u kojem tehnologija u
svim oblastima života svakodnevno napreduje, tako napreduje i područje obrazovnih tehnologija.
Pre svega, samo obrazovanje postaje potrebnije nego ikad. Osim klasičnog obrazovanja,
pojavljuje se potreba sticanja novog znanja, kako u školi, fakultetu, tako kasnije i na random
mestu. Predviđa se da će svaki radnik morati proći kroz process sticanja novog znanja i potpuno
novih veština barem dva puta u toku svoje karijere. To je rezultat stalnih promena tehnologije i
procedura na radnom mestu. Dobar primer za to jeste uvođenje kompjuterske tehnologije u
gotova sva područja ljudske delatnosti. Uvođenje obrazovnih tehnologija pruža nove mogućnosti
razvoja komunikacija među ljudima. Tako se razni dopisni kursevi i slični projekti nastoje
zameniti klasičnim oblikom obrazovanja u učionici. Ovakvi oblici obrazovanja, ulenja kod kojih
nema neposrednog kontakta osobe koja void process obrazovanja (učitelj, mentor) i osoba koje
obrazovanje primaju (učenici, student) naziva se “udaljeno” obrazovanje (engl. “Distance
Education”) ili “učenje na daljinu” (engl. “e-Learning”). Ovakvo obrazovanje našlo je svoju
primenu u različitim situacijama, npr. Kada učenici nisu u mogućnosti prisustvovati
predavanjima zbog posla ili geografske udaljenosti. Učenje na daljinu omogućava stalno učenje
(lifelong learning), studenti se profesionalno, nezavnisno usavršavaju na mestu i vremenu koje
sami odaberu, prolaze kroz material za učenje onom brzinom i onoliko puta koliko žele. Model
učenj na daljinu i te kako premašuje granice tradicionalne nastave. Polaznici su oslobođeni
obaveze dolaska u učionicu na klasičan čas. Umesto toga koriste ostale raspoložive resurse,
materijale za učenje, vežbu i drugo putem odgovarajućih medija (Internet, softveri za učenje na
CD-u ili na DVD-u itd.). Kod ovog modela, predavači mogu da koriste video prenos preko
Interneta koji postaje sve pristupačniji razvojem tehnologije i infrastructure. Može se smatrati da
slogan “uči bilo gde i bilo kad” važi u svom punom značenju.
5
Tehnologija i obrazovanje kroz vreme
Razvoj tehnologije
Istorija tehnologije stara je gotovo koliko i čovečanstvo. Razvoj tehnologije sledi
progresiju od jednostavnog oruđa i jednostavnih (uglavnom ljudskih) izvora energije do
složenih oruđa visoke tehnologije i izvora energije. Prvi alati bili su toljaga i kamen. Najranije
tehnologije su pretvarale prirodne resurse, kao sto su kamen, kosti, stabla, u jednostavno oruđe,
procesima poput rezbarenja, lomljenja,valjanja i pečenja na suncu. Upotreba, odnosno
savladavanje veštine korišćenja vatre (1 000 000-500 000 g.p.n.e.) kao jednostavnog izvora
energije bila je prekretnica u tehnološkoj evoluciji čovečanstva. Smatra se da se vatra
ispočetka osim za grejanje, verovatno koristila za pripremu hrane, što je omogućilo značajan
porast mogućih biljnih i životinjskih izvora hrane. Među prvim materijalima korištenima kao
gorivo bili su drvo i drveni ugalj. Drvo, glina i kamenje su bili među prvim materijalima
oblikovanim ili formiranim vatrom, za izradu artifekata kao što su oružje, keramika, opeka ili
veziva. Još jedno od važnih pronalazaka je luk, čime lov postaje veoma važna aktivnost.
Konstantna poboljšanja tehnologije dovela su do peći i komora koji su omogućili topljenje i
kovanje izvornih metala kao što su zlato, bakar, srebro i olovo. Prednost alata od bakra nasuprot
onima od kamena, kosti i drva je brzo postala očigledna ranim ljudima, zato se bakar
najverovatnije koristio od početka neolita (oko 8000 g.p.n.e.). Nakon toga je usledilo
pronalaženje legure kao što je bronza (4000 g.p.n.e.). Prva upotreba železnih legura dolazi
otprilike 1400 g.p.n.e. S vremenom su ljudi naučili koristiti i druge oblike energije. Najraniji
crtež broda sa jedrima je pronađen na egipatskom vrču iz 3200 g.p.n.e. Egipćani su iskorištavali
godišnje poplave Nila za navodnjavanje zemlje, a postepeno su naučili regulisati navodnjavanje
gradnjom kanala. Slično su Sumerani naučili iskorištavati Eufrat i Tigar za istu svrhu.
No, šira upotreba vetra,vode, čak i ljudske snage je zahtevala druge izume.
Ko je i kada izumio točak još je uvek misterija. Prema nekim arheolozima najverovatnije je
izumljen oko 8000 g.p.n.e. Najstariji artifikati sa crtežima točkova datiraju iz otprilike 3000
g.p.n.e, iako se točak mogao koristiti i milenijumima unazad. Izum točka izazvao je revoluciju
aktivnosti poput prevoza, ratovanja i lončarstva. Upotreba točka kao transformatora energije
(vetrenjače, vodeno kolo) je revolucionalizovalo primenu neljudskih izvora energije. Smatra se
da je točak otkriće svih vremena jer nema uzora u prirodi. Nakon mnogo vremena, krajem
18., odnosno početkom 19. veka dogodila se Prva industrijska revolucija i uzrokovala
značajne tehnološke, socioekonomske i kulturne promene. Započela je mehanizacija ekonomije
temeljene na manufakturi. Upotreba kanala, poboljšanih puteva i železnica uzrokovala je širenje
trgovine. Korištenje vodene pare i mašina uzrokovalo je dramatičan porast kapaciteta

7
ručice. Ta mašina je mogla da izvodi jedino operacije sabiranja i oduzimanja. Međutim, trideset
godina kasnije je slavni nemački matematičar Lajbnic (Gottfried Wilhelm von Leibnitz, 1646-1716)
napravio računsku mašinu koja je, osim sabiranja i oduzimanja, mogla da izvršava i operacije
množenja i deljenja. Naravno da je i ova mašina bila u potpunosti mehanička i nije donela nikakvu
novinu u tehnologiji, ali ipak predstavlja ekvivalent jednostavnog džepnog kalkulatora 300 godina
pre pojave džepnih kalkulatora kakve danas koristimo.
Na ovom polju se ništa nije menjalo, sve dok Čarls Bebidž (Charles Babbage, 1792-1871),
profesor matematike na Univerzitetu Kembridž, nije izumeo diferentnu mašinu. Ova, takođe
mehanička mašina, je mogla samo da sabira i oduzima, a koristila se za izračunavanje tablica u
pomorskoj navigaciji. Mašina je projektovana tako da je izvršavala uvek isti algoritam, metod
konačnih razlika korišćenjem polinoma. Najinteresantnija karakteristika diferentne mašine je
njeno rešenje izlaza. Rezultati su upisivani na bakrenu ploču pomoću čeličnih kalupa. Na
izvestan način, upotrebljeni metod je nagovestio kasniju primenu
write-once
medijuma, kao što su
bile bušene kartice ili prvi optički diskovi.
Mada je diferentna mašina radila prilično dobro, Bebidž se nije zadovoljavao računskim
sredstvom koje je moglo da izvršava samo jedan algoritam. Ubrzo je počeo da troši, za ono
vreme, sve veće i veće sume sopstvenog kao i veliku svotu vladinog novca, na projekat i
konstrukciju naslednika diferentne mašine kojeg je nazvao analitička mašina.
Analitička mašina se može smatrati prvim mehaničkim programabilnim računarom. Ona je
imala četiri dela: memoriju, jedinicu za izračunavanje i ulaznu i izlaznu jedinicu zasnovane na
principu bušenih kartica (naravno, sa odgovarajućim čitačem i bušačem kartica). Memorija
je bila kapaciteta 1000 reči od po 50 decimalnih cifara i služila je za smeštanje promenljivih i
rezultata. Jedinica za izračunavanje je mogla da prihvati operande iz memorije, da ih sabira,
oduzima, množi ili deli, i da vrati rezultat u memoriju. Kao i diferentna, i analitička mašina
je bila u potpunosti mehanička.
Veliki napredak u odnosu na diferentnu mašinu sastojao se u tome što je analitička mašina bila
računar opšte namene. Instrukcije su se čitale sa bušenih kartica i izvršavale. Neke instrukcije su
nalagale prenos dva broja iz memotije u jedinicu za izračunavanje, izvršavanje određene
operacije nad njima i vraćanje rezultata u memoriju. Druga grupa instrukcija je mogla da izvrši
testiranje broja i uslovno grananje u odnosu na to da li je broj negativan ili pozitivan. Upisivanje
različitih programa na bušene kartice je omogućavalo da analitička mašina izvršava različita
izračunavanja, dok to nije bio slučaj sa diferentnom mašinom.
Kako je analitička mašina bila programabilna, potreban je bio softver, a samim tim i programer.
Bebidž je za taj posao najmio ženu po imenu Ada Avgusta Lovelas, inače kćerku lorda Bajrona.
Gospođa Ada je tako prvi programer na svetu i njoj u čast je programski jezik Ada dobio ime
(naročito zbog činjenice, što je naknadno utvrđeno, da su svi programi koje je ona napisala bili
korektni).
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti