VISOKA POSLOVNA ŠKOLA
                STRUKOVNIH STUDIJA
                               ČAČAK

  

 

SEMINARSKI RAD

Predmet:  POSLOVNA INFORMATIKA 

MODELI BAZE PODATAKA

Mentor:                                                                     Student:
Prof.  Jovan dr Živadinović                            
               

          Broj indeksa  

Čačak, april. 2009. godina

S a d r ž a j

I

UVOD

2

1.

METODOLOGIJA DIZAJNIRANJA

3

1.1.

Konceptualni dizajn

3

1.2.

Logički dizajn

3

1.3.

Fizički dizajn

4

2.

INFORMACIONI PROCESI

5

2.1.

Distribuirani sistemi

5

2.2.

Klijent-server sistemi

6

2.3.

Osnovni ciljevi upotrebe klijent-server sistema

9

2.4.

Baze podataka i klijent-server model obrade podataka

10

3.

BAZE PODATAKA I KLIJENT-SERVER MODEL OBRADE PODATAKA

11

3.1.

Fundamentalni blokovi podataka

11

3.2.

Pogled vlasnika sistema na sistem podataka

11

3.4.

Pogled vlasnika sistema na procese sistema 

12

.3.5.

 Pogled korisnika sistema na procese sistema 

13

I I

ZAKLJUČAK

14

I I I

LITERATURA

16

2

background image

Zbog   svog   značaja,   informacioni   sistem   je   zauzeo   veoma   istaknuti   položaj   unutar   nekog 

organizovanog realnog sistema

1. METODOLOGIJA DIZAJNIRANJA

Metodologija dizajniranja je strukturirani pristup koji primenjuje procedure, tehnike, 

alate i dokumentaciju u procesu razvoja baze podataka. U procesu razvoja baze podataka 

definisane su tri osnovne faze, od kojih svaka sadrži niz koraka.

1.1. Konceptualni dizajn

Konceptualni dizajn predstavlja prvu fazu tokom koje se kreira konceptualni model 

podataka na osnovu korisničke specifikacije zahteva. Konceptualni dizajn baze je potpuno 

nezavisan od detalja implementacije kao što su na primer softverska platforma, programski 

jezici, hardverska platforma ili bilo koji drugi fizički aspekti. Konceptualni dizajn se sastoji iz 

sledećih koraka (po hronološkom redosledu):

1. Identifikovati entitete

2. Identifikovati veze

3. Identifikovati atribute i pridružiti ih entitetima i vezama

4. Odrediti domene atributa

5. Odrediti ključeve kandidate i primarne ključeve

6. Proveriti da li u modelu postoji redundansa

7. Proveriti da li model zadovoljava potrebe korisničkih transakcija

8. Po potrebi revidirati model zajedno sa korisnicima.

1.2. Logički dizajn

Logički dizajn predstavlja drugu fazu u dizajniranju baze podataka i podrazumeva 

kreiranje   modela   koji   se   bazira   na   konceptualnom   modelu   iz   prethodne   faze.   Model   iz 

prethodne faze se dorađuje i prilagođava konačnom modelu koji je usvojen za bazu (npr. 

relacioni model). 

4

Dakle, logički model se kreira namenski, za tačno određeni model podataka koji koristi 

izabrana DBMS platforma. 

Kao rezultat se dobija model koji je nezavisan od fizičkih detalja DBMS, kao na 

primer   strukture   podataka   i   indeksa.   Za   testiranje   korektnosti   logičkog   modela   koristi   se 

tehnika   normalizacije   koja   obezbeđuje   da   podaci   budu   pravilno   raspoređeni   po   tabelama. 

Logički dizajn se sastoji iz sledećih koraka (po hronološkom redosledu):

2

1. Kreirati tabele

2. Izvršiti normalizaciju tabela

3. Proveriti da li tabele zadovoljavaju potrebe korisničkih transakcija

4. Definisati ograničenja za očuvanje integriteta (integrity constraints)

5. Razmotriti ekspanziju sistema u budućnosti

6. Po potrebi revidirati model zajedno sa korisnicima.

1.3 Fizički dizajn

Fizički dizajn je treća i poslednja faza u procesu dizajniranja baze podataka. Ova faza 

podrazumeva   kreiranje   elemenata   baze   na   tačno   određenoj   platformi   sa   svim   detaljima   i 

specifičnostima vezanim za nju. 

Treba spomenuti i to, da ova faza može izazvati povratni efekat na prethodnu, jer neki 

specifični detalji vezani za fizički dizajn na izabranoj platformi mogu da izazovu promene u 

logičkom dizajnu. 

Dakle,   fizički   dizajn   se   odnosi   na   konkretnu   implementaciju   na   izabranoj   DBMS 

platformi i sastoji se iz sledećih koraka (po hronološkom redosledu):

1. Kreirati tabele

2. Kreirati ograničenja (constraints) koja reprezentuju poslovna pravila (business rules)

3. Analizirati transakcije i njihov uticaj na performanse sistema

4. Izabrati organizaciju fajlova (npr. heap, hash, B+-drvo, klasteri)

5. Kreirati indekse

6. Izvršiti procenu potrebnog prostora za skladištenje podataka

7. Kreirati "korisničke preglede" (user views)

2

 Hasan Hukić, Upravljanje informacionim sistemima, Beograd, 2003, str 65

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti