NATO: struktura, funkcije i uloga u međunarodnoj bezbednosti
1
Univerzitet “Union-Nikola Tesla”
FAKULTET ZA PRAVO, BEZBEDNOST
I MENADŽMENT
“KONSTANTIN VELIKI” - NIŠ
SEMINARSKI RAD
PREDMET
: Međunarodne organizacije
TEMA
: NATO
Profesor:
Student:
dr Adrijana Vuković
Branka Jovanović
MS 151-4/201
[Type sidebar content. A sidebar is a
standalone supplement to the main document.
It is often aligned on the left or right of the
page, or located at the top or bottom. Use the
Text Box Tools tab to change the formatting
of the sidebar text box.
Type sidebar content. A sidebar is a
standalone supplement to the main document.
It is often aligned on the left or right of the
page, or located at the top or bottom. Use the
Text Box Tools tab to change the formatting
of the sidebar text box.]
2
Beograd, 2018
SADRŽAJ
UVOD
...........................................................................................................3
1. OSNOVNE FUNKCIJE......................................................................6
2. OSNOVNA POLITIČKA TELA........................................................6
2.1 Odbor za odbrambeno planiranje..................................................7
2.2 Grupa za nuklearno planiranje.......................................................7
2.3 Glavni odbori NATO-a.................................................................7
3. BEZBEDNOSNA POLITIKA I ULOGA VOJNIH SNAGA............8
4. OTVARANJE SAVEZA......................................................................9
4.1 Počeci i razvoj Evro-atlantskog partnerskog saveta..................... 9
4.2 Partnerstvo za mir........................................................................10
5. ULOGA U MIROVNIM MISIJAMA...............................................11
6. POLITIKA KONTROLE NAORUŽANJA......................................12
7. ZAJEDNIČKO DONOŠENJE ODLUKA........................................13
8. BUDŽETI I FINANSIJSKO UPRAVLJANJE.................................15
9. CIVILNE ORGANIZACIONE STRUKTURE................................16
10. VOJNE ORGANIZACIONE STRUKTURE....................................17
ZAKLJUČAK
............................................................................................19
LITERATURA
...........................................................................................20

4
___________________
1
Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi, ili OSCE, uključuje sve Europske zemlje, Sjedinjene Američke
Države i Kanadu. Odnos Saveza i OSCE-a, kao i odnos sa Ujedinjenim Narodima, Zapadno-europskom unijom
(WEU), i drugim međunarodnim organizacijama, opisani su u poglavlju 14.
NATO je počeo da menja svoje vojne i političke strukture početkom 90-ih. U julu 1990. u
deklaraciji sastanka na vrhu naslovljenoj "Londonska deklaracija o promenama u NATO-u",
vođstvo saveza je najavilo svoju nameru da prilagode Savez novom bezbedonosnom
okruženju. Nešto više od godinu dana kasnije, u novembru 1991. na sastanku na vrhu u Rimu,
objavljen je Novi strateški koncept i Deklaracija o miru i saradnji.
Ova dva dokumenta označila su smer reorganizacije i modernizacije vojnih i političkih
struktura i proceduraNATO-a, smanjivanje brojnog stanja i nivoa gotovosti NATO-ovih
snaga, te reorganizacija snaga kako bi se bolje osposobile za izvršavanje novih zadataka
prilikom rešavanja kriznih situacija i očuvanja mira, uz istovremeno očuvanje sposobnosti za
zajedničku obranu.
Vođstvo saveza nastavilo je putem promena i na sledećem sastanku na vrhu, koji je održan u
Briselu 1994. Najvažnija odluka bila je pokretanje inicijative Partnerstva za mir.
Ključni činilac delovanja Partnerstva za mir, koje se danas sastoji od 27 zemalja partnera uz
19 članica NATO-a, je taj što svaka od zemalja partnera može razviti intenzivnu bilateralnu
saradnju s NATO-om, u skladu s njenim interesima i mogućnostima.
Briselski sastanak na vrhu takođe je pokrenuo i druge važne korake u procesu menjanja i
prilagođavanja NATO-a. Jedan od tih koraka bio je usmeren i ka sprečavanju povećanja i
širenja naoružavanja nuklearnim i drugim oružjem za masovno uništavanje, uz pomoć
političkih i odbrambenih mera. Drugi je bio usmeren prema ostvarivanju dijaloga,
međusobnog razumevanja između zemalja članica NATO-a i mediteranskih zemalja koje nisu
članice.
Na Berlinskom sastanku Severno-atlantskog komiteta u junu 1996. otišlo se još i dalje od
Briselske inicijative, ka donošenju mera koje će pomoći NATO-u da se prilagodi promenjenim
okolnostima, naročito u pogledu unutrašnjeg prilagođavanju saveza. NATO-ov Vojni odbor
dobio je nove obaveze, vezane za razvoj planova da se evropskim državama članicama
omogući veće učestvovanje u NATO-ovim komandnim strukturama te da se nađu načini
upotrebe NATO-ovih mogućnosti prilikom pomoći budućih operacija očuvanja mira i
rešavanja kriznih situacija, vođenih od strane WEU-a.
5
1.OSNOVNE FUNKCIJE
Prvobitni cilj NATO-a je očuvanje mira i bezbednosti svih svojih članica, uz pomoć političkih
i vojnih sredstava u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih Nacija. Od svog osnivanja, Savez je
radio na uspostavljanju pravednog i trajnog poretka u Evropi okrenutog miru i zasnovanog na
opštim vrednostima demokratije, ljudskih prava i vladavine zakona.
Osnovno radno načelo Saveza je zajednička obaveza suverenih država na međusobnu
saradnju, utemeljena na činjenici da je bezbednost jedne države članice neodvojiva od
bezbednosti ostalih. Solidarnost u Savezu obezbeđuju da nijedna država članica, neće morati
da se osloni samo na svoje snage u rešavanju osnovnih bezbedonosnih problema. Cilj Saveza
je “unapređenje mirovnih i prijateljskih odnosa na celom severno-atlantskom području.”
Organizacija Severno-atlantskog sporazuma (NATO) je međudržavna organizacija u kojoj
svaka od država članica zadržava svoju punu suverenost i nezavisnost, no on takođe ima i
vlastitu (upravnu) strukturu koja omogućava ostvarenje njegovih ciljeva. NATO uspostavlja
preko-atlantsku vezu kojom je bezbednost Severne Amerike trajno vezana za bezbednost
Evrope. On je radni odraz uspešnog zajedničkog napora država članica ka ostvarenju njihovih
zajedničkih ciljeva.
Sredstva kojima NATO sprovodi svoju mirovnu politiku uključuju i održavanje dovoljne
vojne spremnosti da bi se sprečio rat i osigurala uspešna odbrana, opštu sposobnost da bi se
rešile krizne situacije koje prete državama članicama, aktivno učestvovanje u dijalogu s
drugim državama i zajedničkom pristupu Evropskoj bezbednosti, što uključuje i rad na daljem
napretku nadzora naoružanja i razoružanja.
Da bi ostvario svoj osnovni cilj, NATO obavlja sledeće bezbedonosne zadatke:
•Obezbeđuje nezamenjiv temelj stabilnosti i bezbednosti u Evropi s naglaskom na
razvoju demokratskih institucija i mirnog rešavanja nesuglasica. Teži stvaranju
okruženja u kome nijedna država neće moći da ugrozi nijednu evropsku naciju niti
nametne hegemoniju pretnjama ili upotrebom sile.
•U skladu s članom 4 Severno-atlantskog sporazuma, služi kao preko-atlantski forum za
razmatranje bilo kojih pitanja koja su od ključne važnosti državama članicama, što
uključuje i situacije čiji bi razvoj mogao da ugrozi njihovu bezbednost. Omogućava
zajedničko usmeravanje napora na poljima koja su od zajedničkog interesa.
•Brani države članice od bilo kog oblika agresije na njihovoj teritoriji, te pokušava da ga
spreči.
•Ostvaruje bezbednost i stabilnost održavajući trajnu saradnju sa svim partnerima kroz
Partnerstvo za mir, Evro-atlantsko partnersko veće, te savetovanje, saradnju i
partnerstvo s Rusijom i Ukrajinom.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti