Neprofitne organizacije
mr Žarko Paunović
2
UDC 061.2
321.011.5
321.7
NePrOFITNe OrGANIZAcIJe – PrILOG
POJmOVNOm rAZJAŠNJeNJU
2
Sažetak:
U ���m� ����� ���j�š�j���m� ��jm��� ��j�� �� ��j��šć� �������� ���
��������m�� �� ���������j� j����� ������� ��j�� �� �������� ������ ��ž���
�� ���fi��. T� ����� ��� ������� ��jm����: ���� �������� ���������� ���������-
c��j��� ������ž��j� ���đ����� ���đ����� �����c��j������. P� ��š�m m��š�j��j���� ��
������� �� ��š��m ����š������m�� ������������m �� �����m����m ����������m���
m������m� �� j� ��� ��j���������������j�� �� ��j����������j�����j�� ��j�m
neprofit-
ni sektor.
o� �� ����� ��j�����j��j� ��� ���������������� ������ ��jm����� ���� ����
�� ����m��������� ��ć �����m� �� �j���� ������j� �� �� ����đ���� ������ ���������
�� ���� ������� ���������������� ��� �������.
Ključne reči:
���� �������� ���������� ���������c��j��� �����fi��� �������-
��c��j��� ������ž��j� ���đ����� ���đ����� �����c��j������
UVOD
U okviru modernog pluralističkog društva postoje dobre osnove za razvoj
civilnih inicijativa, grupa i pokreta, koji imaju razne nazive (interesne grupe,
grupe za pritisak, nevladine organizacije, društveni pokreti i slično). Ovaj tip
organizacija koje nisu državne, već deluju u društvu, naziva se još i organizaci-
jama društva, neprofitnim organizacijama, nevladinim organizacijama, trećim
sektorom, udruženjima građana, građanskim inicijativama. Sve organizacije
243 M� Ž���� P��������ć�� ������ž����� ��������� �� U�������������� �� ��������� �� ����������� ��������������
������.
E-m����: �����.���������c@���.��.�c.��
244 ��� j� ������ �� �������� �������-������ž�������� ���j���� U������������� �� ��������� �� ������-
���� �������������� ��������
Politički identitet Srbije u regionalnom i globalnom kontekstu
(�������c������
���j: 179076)�� ��j�� fi�������� M������������� �������� �� ������ ����������� S����j�. T���� ����m�j�� 10.
������� 2011. �������.
252
�PN
│
GoDišNJak ��. 6�� DECEM�a� 2011
│
i DEo: P���������� ������j��� ����������� ��c��������j��� ������������ ������m
koje djeluju u društvu možemo podijeliti na
državne organizacije
(javni sektor)
i
nedržavne organizacije
(privatni sektor). Nedržavne organizacije, koje pokreću
građani na osnovu svoje privatne inicijative, nazivamo još i organizacijama ci-
vilnog društva.
Sve nedržavne organizacije se dele na
profitne
(komercijalne) i
neprofitne
(nekomercijalne). Profitne su one organizacije čije delovanje ima za cilj stvara-
nje profita i uvećavanje postojećeg kapitala (npr. preduzeća u privatnom vlasni-
štvu). Za razliku od njih, neprofitne organizacije su one koje ne stvaraju profit,
ili, ako ga stvaraju, ne ulažu ga u ponovno uvećanje kapitala, već u različite druge
dobrotvorne i humane ciljeve (organizacije i udruženja građana).
Neprofitne or-
ganizacije
može osnovati, pored samih građana, i vlada, pa ih zato dijelimo na
vladine
(javne) i
nevladine
(privatne) neprofitne organizacije.
U ovome radu razjašnjavamo pojmove koji se najčešće koriste kao sinoni-
mi za označavanje javnog sektora koji ne pripada sferi države i profita. To su,
pre svega, pojmovi: treći sektor, nevladine organizacije, udruženja građana, gra-
đanske inicijative. Po našem mišljenju, u skladu sa našim društvenim, političkim
i ekonomskim okolnostima, mislimo da je kao najsveobuhvatniji i najprihvatlji-
viji da se koristi termin
neprofitni sektor.
On u sebi objedinjuje sve karakteristike
ovih pojmova, ali ih ne asimilira, već svakome od njih ostavlja da na određeni
način ističu neke posebne karakteristike tog sektora.
TreĆI SeKTOr
Treći sektor (
third sector
) označava postojanje posebne sfere delovanja gra-
đana kroz razne vrste neprofitnih, nevladinih institucija i organizacija. To je
sektor koji je nezavisan od države (prvog sektora), iako se bavi temama i pro-
blemima kojima se bavi i država sa druge strane, ali to je i sektor čiji cilj nije
stvaranje i uvećanje profita (kao što je to cilj profitnom sektoru). Budući da ne
pripada ni sferi države, a ni sferi ekonomije i profita, nastao je termin treći sek-
tor, koji od prva dva sektora preuzima područja delatnosti i metode rada, ali ne
i ciljeve i svrhu zbog kojih postoji.
Pojam „treći sektor“ ušao je u upotrebu nakon izveštaja o filantropiji u
SAD koji je, u periodu od 1973. do 1975. godine, pripremila „Komisija za pri-
vatnu filantropiju i javne potrebe“. Nakon toga se, tokom 1990-ih, pojam trećeg
sektora povezuje sa radom Lestera M. Salamona i Helmuta K. Anheiera (Sa-
lamon, L. and Anheier, H., 1997), sa Johns Hopkins Univerziteta (Baltimor,
SAD), koji su treći sektor odredili kao skup institucija koje se mogu definisati
kao posebna sfera smeštena između tržišta i države. Treći sektor je tako shvaćen
kao sektor „privatnih organizacija s javnom svrhom“, čije su suštinske vrednosti

254
�PN
│
GoDišNJak ��. 6�� DECEM�a� 2011
│
i DEo: P���������� ������j��� ����������� ��c��������j��� ������������ ������m
i promašaje tržišta i državnih javnih službi, te da svojim programima osigura-
vaju pomoć u funkcionisanju slobodnog tržišta (pridonose postizanju socijalne
stabilnosti).
I Kramer (1990) potvrđuje tezu o prednostima i opravdanosti neprofit-
nih organizacija. Odluke u neprofitnim organizacijama donose se drugačijom
procedurom i logikom od one koja postoji na tržištu ili državnim organizacija-
ma. Ove organizacije imaju različite izvore prihoda, rukovođene su društvenim
vrednostima i interesima javnog mnjenja, razvijaju participaciju i odgovornost
građana za rešavanje opštedruštvenih problema i javnog interesa.
Ova nova (ekonomska) dimenzija sektora na najbolji način je prikazana
u studiji „Globalno civilno društvo – Dimenzije neprofitnog sektora“, koja je
urađena na osnovu komparativnih istraživanja (Lester M. Salamon i Helmut K.
Anherier, 1999). Istraživanje je obuhvatilo neprofitni sektor (NPS) iz 26 zema-
lja u periodu 1990–2000. godine. Autori navode da je 1995. godine u 22 zemlje
neprofitni sektor potrošio sredstva u iznosu od 1,2 triliona dolara, da je te iste
godine u NPS bilo zaposleno 19,7 miliona ljudi (učešće stalno zaposlenih kreće
se od 0,7 u Meksiku do 18,7 u Holandiji). Istraživanje je pokazalo da je broj za-
poslenih u NPS, u odnosu na ukupan porast zaposlenosti u periodu 1990–1995.
godine, iznosio 24,4% u NPS, dok je u ostalom ekonomskom sektoru on iznosio
svega 8,1%. Glavni izvori prihoda ovih organizacija su vlastita sredstva, napla-
ta usluga koje daju i obavljanje profitnih delatnosti (51%). Od javnog sektora
(države) dobijaju 39%, a od donacija i filantropskih davanja (pojedinaca, firmi
i slično) svega 10%. Učešće države u finansiranju NPS je najprisutnije u ze-
mljama Zapadne Evrope (Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Nemačka, Irska,
Holandija, Španija, Velika Britanija) sa 51% sredstava, dok u zemljama Istočne
Evrope (Češka Republika, Mađarska, Rumunija i Slovačka) ono iznosi 31%, a u
Latinskoj Americi svega 15%.
Ovo istraživanje je pokazalo snažan razvoj neprofitnog sektora i njegovu
sve veću globalizaciju. Rast i diversifikacija, formalizam etičkih standarda, glo-
balizacija, kao i procesi koji neprofitne organizacije vode ka sve većoj profesio-
nalizaciji, komercijalizaciji i partnerstvu sa vladom i profitnim sektorom, daju za
pravo da je termin treći sektor sve opravdaniji.
NeVLADINe OrGANIZAcIJe
Nevladine organizacije
(nongovernamental organizations)
su organizacije
koje nastaju i deluju mimo vlade (nezavisno od nje). To je pojam koji označava
da postoje organizacije koje vlada ne osniva i ne kontroliše. Takvih organizacija
u društvu ima mnogo i pod ovakvu definiciju mogu da se podvedu sve organiza-
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti