Njemački ekspresionistički film
Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci
Odsjek za kroatistiku
Kolegij: Hrvatska književnost između dvaju svjetskih ratova
Tema:
NJEMAČKI EKSPRESIONISTIČKI FILM
PROFESOR: dr. sc. Milorad Stojević
STUDENTICA: Arijana Matošević
Rijeka, 6. studenoga 2014.
SADRŽAJ:

POČETCI RAZVOJA NJEMAČKOG EKSPRESIONISTIČKOG FILMA
Ekspresionizam je umjetnički pokret s početka XX. stoljeća razvijen u Njemačkoj,
primarno u književnosti (poeziji) i slikarstvu, ali naznake istog mogle su se pronaći i u glazbenoj
i filmskoj umjetnosti. Danas se izraz može koristiti za svaki umjetnički rad u kojem je objektivna
stvarnost pomaknuta ili simbolički predstavljena da bi opisala unutrašnje stanje umjetnika. U
francuskom jeziku riječ
expression
,
expresio
znači izražaj, izraz.
U okrilju ekspresionizma razvija se ekspresionistička struja u njemačkom filmu
. Preteče
se javljaju prije i za vrijeme I. svjetskog rata, no puni zamah uslijedio je istom nakon
senzacionalnog odjeka filma „Kabinet dr. Caligarija“ (Das Cabinett des Dr. Caligari) R. Wienea.
Broj ekspresionističkih djela smanjuje se nakon 1925. U tom razdoblju korespondira nastojanje
da se eksteriorizira čovjekov unutarnji život, ispunjen strašću, strahom, potisnutim htijenjima,
fatalizmom u prikazu ljudske sudbine, likom dvojnika, ekspresionističkim „grčem“ u glumi te
obilježjima koja su uzrokovala pojavu mnogobrojnih darovitih i izvornih snimatelja i scenografa
– sklonošću prema fantastici, figurativnošću, ali i izobličavanjem scenografije, čestim prikazom
klaustrofobičnih prostora i oštrim svjetlosnim kontrastima. Najveći dometi ostvaruju se na
području filmske fantastike. Najistaknutiji su redatelji
F. Lang
i
W. F. Murnau,
a od scenarista
C.
Mayer.
Proglašena dekadentnom, ta je tendencija bila proskribirana dolaskom nacionalsocijalista
na vlast (1933). Utjecaji filmskog ekspresionizma zamjetljivi su u francuskoj kinematografiji
1920-ih, poslije u američkoj struji
film noir,
u djelima, među ostalima,
A. Hitchcocka, O.
Wellesa, C. Reeda, C. Chabrola,
te ponekim američkim postmodernističkim filmovima. U
Hrvatskoj je prilog toj struji 1930-ih godina dao
O. Miletić
.
Film, izumljen posljednjih godina 19. st., u početku je bio senzacija i atrakcija, no nije se
uspio razviti za vrijeme 1. svjetskog rata te je zlatno doba nastupilo tek između dva svjetska rata.
Riječ je o crno-bijelom, a do 1930. nijemom filmu, kada se sve moralo izreći slikom, mimikom,
Ekspresionistički film dominantno je njemački, ali se pojavljivao i u kinematografijama drugih zemalja. Pod
filmskim ekspresionizmom pokatkad se razumijevaju svi filmovi koji nisu naturalistički, a često i cjelokupan
njemački film 20-ih godina.
gestom i kretanjem. Film je svojevrsna dopuna likovnoj umjetnosti, ali i konkurencija. Točno
bilježi prizore iz života, ali s većom slobodom snova i mašte u oblikovanju. Američki redatelj
Griffith režira potresne osobne ljudske drame i majstorski snima velike povijesne spektakle i
društvene kritike (Rađanje jedne nacije, Intolerance). Filmski umjetnici sudjelovali su u svim
stilovima likovnih umjetnosti, a prvi i najutjecajniji bio je ekspresionizam.
Za razvoj filmskog vizualnog govora važan je udio najvećeg humanista u filmu, Charliea
Chaplina, te tvoraca prvih animiranih filmova (Mačak Felix, Mornar Popaj, Miki Maus).
Nedostatak zvuka rješavan je ucrtanim filmovima vizualno, kao u stripu, ispisivanjem šumova ili
slovima. Odnos čovjeka i stroja kao važnog čimbenika i simbola industrijske civilizacije što su
ga veličali futuristi, ismijavali dadaisti, a nadrealisti prikazivali kao čudovište, najkreativnije je
likovnim izrazom tumačio Charlie Chaplin u filmu
zarobio čovjeka i ponizio umjesto da mu služi. Postaje žrtvom rada na pokretnoj vrpci, slike
ujedno smiješne i tragične. Zastupao je moralna načela malog čovjeka te ismijao i Hitlera, i to u
razdoblju njegove najveće moći. U filmu
RAZLOZI NASTANKA
Razlozi nastanka njemačkog ekspresionističkog filma su dvojaki:
1. Nestabilna društveno-ekonomska situacija u Njemačkoj pri kraju i nakon I. svjetskog
rata, uzrokovana kolektivnim osjećajem poraza, socijalnom bijedom i raspadom moralnih
vrijednosti. Iz tog razloga većina njemačkih filmskih umjetnika napušta izrazito kritičko
prikazivanje stvarnosti i usmjerava se prema istraživanju novih oblika psihološkog
neoromantizma što se iskazivao u fantastici, egzaltaciji i fatalizmu.
2. Utjecaj drugih umjetnosti na film, posebice književnosti i slikarstva koji su nudili
direktne predloške za pojedini film.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti