2

1. UVOD

 

Termičkom obradom nazivaju se procesi koji se sastoje od zagrijavanja do kritičnih 

temperatura, držanjem na tim temperaturama određeno vrijeme, a zatim hlađenje određenim 

načinom i brzinom. Jedan od najrasprostranjenih primjera poboljšanja svojstava je termička 

obrada čelika. Promjena strukture i stvaranje novih faza u procesu termičke obrade čelika 

događa se u čvrstom stanju, a bazira se na: svojstvu polimorfije željeza, na promjeni 

rastvorljivosti ugljenika i legirajućih elemenata u rešetki željeza i na sposobnosti atoma da se 

difuzno sele na povišenim temperaturama. U ovom radu će mo razmotriti promjene 

mikrostrukture u sistemu željezo-ugljenik, kao i tehnologije procesa termičke obrade čelika.

2.

FAZNE TRANSFORMACIJE ČELIKA

2.1 Fazne transformacije pri zagrijavanju

Transformacija perlita u austenit pojavljuje se u procesu zagrijavanja čelika kod mnogih 

termičkih obrada.  Prema dijagramu stanja Fe–Fe3C, (sl.1) eutektoidni čelik 0,8%C, ima 

perlitnu strukturu (lamele ferit + cementit). U procesu zagrijavanja do temperature AC1 (linija 

PSK, 727°C) rastvara se manja količina cementita u feritu po liniji PQ.  Daljim zagrijavanjem 

preko temperature AC1 na granicama feritne i cementitne faze obrazuju se mala zrna 

austenita, (sl.1a) u kojima je rastvoren ugljenik. Dalje, ova obrazovana zrna rastu uz stvaranje 

novih zrna austenita, a proces razlaganja cementita se nastavlja, (sl.1 b i c).  Proces 

transformacije perlita u austenit se završava kada se bivše perlitno zrno ispuni austenitnim 

zrnima, (sl.1d). Obrazovana zrna austenita nisu homogena u pogledu sadržaja rastvorenog 

ugljenika, pa je potrebno neko dodatno vrijeme da bi se izvršila homogenizacija austenitnih 

zrna.  Prema tome, transformacija perlita u austenit nastaje usled alotropskih promena rešetke 

željeza α → γ, razlaganja Fe3C i difuzije atoma ugljenika. 

background image

 

4

temperaturama različito vrijeme, tj. do potpune transformacije austenita. Proces 

transformacije austenita na konstantnoj temperaturi može se prikazati eksperimentalno 

dobijenom krivom (sl.2),  na osnovu koje se može ocijeniti količina transformisanog austenita 

u zavisnosti od vremena koje je proteklo od početka hlađenja pothlađenog austenita. U toku 

nekog vremenskog intervala, od početka procesa pa do tačke P, kako se to vidi na slici 2. ne 

dolazi do transformacije austenita. Ovo vrijeme naziva se inkubacioni period. Po isteku ovog 

perioda počinje transformacija austenita u feritno–cementitnu strukturu. Tokom vremena 

količina transformisanog austenita raste. Potpuna transformacija austenita završava se po 

isteku nekog vremena (tačka K). Prema tome, možemo zaključiti da je za transformaciju 

austenita u feritno–cementitnu strukturu na nekoj konstantnoj temperaturi potrebno da 

protekne neko određeno vrijeme.  Na osnovu eksperimentalnih krivih dobivenih ispitivanjem 

za više temperatura pothlađivanja  t1, t2, t3 ... tn, može se konstruisati dijagram izotermalne 

transformacije austenita ili TTT dijagram.

Slika 2. Eksperimentalno dobivene krive izotermalne transformacije austenita u perlit (ferit + 

cementit), za ugljenični čelik sa 0,8%C u funkciji vremena i temperature. Vrijeme početka 

transformacije (tačke P1, P2, P3 ... Pn) i vrijeme završetka transformacije (tačke K1, K2, 

K3 ... Kn), za svaku temperaturu prenesemo na dijagram, tako što na apscisnu osu nanosimo 

vrijeme u logaritamskim koordinatama (lnτ), a na ordinatu temperaturu na kojoj se odvija 

transformacija u °C. Tačke P (vrijeme početka transformacije) i tačke K (vrijeme završetka 

transformacije) za svaku ispitivanu temperaturu transformacije austenita prenesu se na 

odgovarajuću temperaturu u dijagramu, a zatim tačke P1, P2, P3 ... Pn spojimo, dobijamo 

krivu u dijagramu koja određuje početak transformacije austenita. Isto to uradimo i sa 

 

5

tačkama završetka transformacije tačke K1, K2, K3, ... Kn, i tako dobijamo krivu na 

dijagramu koja odgovara završetku transformacije austenita, (sl.3a). Oblast lijevo od krive 

početka transformacije austenita odnosi se na inkubacioni period. Duži inkubacioni period 

karakteriše stabilnost pothlađenog austenita na datoj temperaturi. Sa povećanjem temperature 

pothlađivanja stabilnost austenita brzo opada, dostiže minimum, a dalje sa smanjivanjem 

temperature ponovo raste. Na temperaturi odmah posle kritične tačke A1 i temperature nešto 

iznad početka martenzitne transformacije Mp, austenit je veoma stabilan. Pothlađivanjem 

austenita na temperaturi ispod temperature početka martenzitne transformacije Mp, difuzioni 

procesi se potpuno obustavljaju i obrazovanje strukture koja se sastoji iz ferita i cementita 

više nije moguće. U tom slučaju dolazi do bezdifuzione transformacije austenita u jednu novu 

strukturu koja se naziva martenzit. Ako se na dijagramu izotermalnog razlaganja austenita, 

(sl.3a), koji je karakterističan za eutektoidni čelik, zamjene uslovno označene temperature 

tačnim podacima, dobijamo dijagram izotermalne transformacije austenita, kako je to 

prikazano na slici 3b. U zavisnosti od stepena pothlađivanja austenita razlikuju se tri 

temperaturne oblasti transformacije: perlitna oblast, međuoblast (oblast između perlitne i 

martenzitne oblasti) i martenzitna oblast, (sl.3b). Perlitna oblast kod ugljeničnih čelika nalazi 

se u temperaturnom intervalu od A1 do temperature na kojoj je najmanja vrijednost 

inkubacionog perioda (~550°C) ili „koljeno“ krive. U ovoj oblasti dolazi pri razlaganju 

austenita do difuzionog seljenja atoma ugljenika i obrazovanja strukture koja se sastoji iz 

perlita (ferita + cementita).

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti