1
UVOD
Potreba za upravljanjem postoji u svim organizacijama u kojima postoje ljudi i resursi i u
kojima je u određenom roku potrebno ostvariti rezultat. U svojoj suštini menadžment predstavlja
upravljanje ljudima, resursima i procesima, pa je neophodan u organizacijama svih oblika, vrsta i
veličina. Tako postoji menadžment vladinih institucija i nevladinih organizacija, menadžment
profitnih i neprofitnih organizacija i menadžment u privredi, zdravstvu, obrazovanju, sportu i u
drugim oblastima. U kontekstu upravljanja specifičnim situacijama i kategorijama, postoji krizni
menadžment, projekt menadžment, marketing menadžment, finansijsk imenadžment, menadžment
promjena, menadžment kvaliteta, operativni menadžment i mnogi drugi.
Operativni menadžment osigurava transformaciju strategijskih dugoročnih planova u operativne
planove - akcije. Temeljni nositelji operativnih aktivnosti su menadžeri koji se nalaze na nižem ili
srednjem nivou, ovisno o obliku organizacije preduzeća i njegove veličine. Operativni menadžment
je prilično složen proces koordinacije i usmjeravanja operativnih aktivnosti.- a da bi uspio operativni
menadžment mora osigurati strukturu i potreban kvalitet resursa, i te resurse treba usmjeriti prema
željenom cilju,- ti resursi su proizvodi i usluge pa je zadatak operativnog menadžmenta da upravo njih
usmjeri prema željenom cilju.
1
A kako će to uspjeti?- tako što će u realizaciji operativnog menadžmenta definirati
operativne ciljeve i strategije,- a ove ciljeve i strategije treba definirati za pojedine poslovne funkcije
(proizvodnju, nabavu, prodaju itd.) te za radne operacije i radne zadatke.Čim se ciljevi raspoređuju
po poslovnim funkcijama i u proces neposredne proizvodnje (bilo proizvoda ili usluga) to znači da
su ciljevi i rezultati mjerljivi, a- upravo mjerljivost operativnih rezultata temeljno je obilježje
operativnog menadžmenta..
1
Draker P.,” Moj pogled na menadžment” , Adižes, Novi Sad, 2003. godina
2
1. OPERATIVNI MENADŽMENT
Operativni menadžment je proces sistematske direktive i kontrole operacija u kojima se
nabavljeni inputi transformišu u gotove proizvode, dobra i usluge. Operativni menadžment uključuje
takve aktivnosti, kao sto su nabavka, kontrola zaliha, kontrola kvaliteta nabavljenih materijala i
održavanj.Operativni menadžment obuhvata upravljanje transformacionim procesima u materijalnoj
proizvodnji i u proizvodnji usluga,na efikasan način. Operativni menadžment obuhvata kako
upravljanje transf. procesima materijalne proizvodnje tako i transf. procesima industrije usluga.
2
Rad operativnog menadžera uslovljen je ne samo potrebom da se zna koliko je potrebno materijala
za odvijanje procesa proizvodnje, već i kad treba da se materijal poruči, odnosno nabavi od
dobavljača. Koriste se dva osnovna metoda za odredjivanje kad treba da se materijal poruči: metod
fiksiranih količina i metod fiksiranih perioda. Primjena jednog ili drugog metoda zavisi od više
okolnosti, ali pre svega od tržisnih uslova, od mogućnosti da se na tržistu nadju potrebni materijali.
Za praksu je najjednostavniji sistem kontrole zaliha primjenom ABC metode. Treba napomenuti da
ova metoda upravljanja zalihama zasniva se na vrednošću pojedinih materijala koji se koriste u
proizvodnom procesu preduzeća. Kod velikog broja preduzeća mali je broj materijala koji ulaze u
grupu A, ali je najveća njihova vrijednost u ukupnim zalihama. Materijali koji ulaze u grupu B
imaju relativno malu vrijednost, a materijali koji ulaze u grupu C vrlo malu vrijednost zaliha.
Prije ulaska materijala u proces proizvodnje i njegovog skladištenja, neophodno je da se izvrši
kontrola njegovog kvaliteta i količine. Kad se izvrši kontrola nabavljenog materijala sačinjava se
zapisnik i tek tada materijal može da bude primljen, skladišten i evidentiran kao zaliha. Ako
komisija za kontrolu kvaliteta konstatuje da nabavljeni materijal nije po svom kvalitetu u skladu sa
odredbama ugovora, onda se materijal privremeno odlaže i sačinjava odgovarajuća reklamacija, ciji
je cilj da prinudi dobavljača da postupi u svemu u skladu sa odredbama ugovora. Menadžment
preduzeća može da postupi na tri načina: da izvrši povraćaj nabavljenih materijala, da traži
otklanjanje utvrdjenih nedostataka na licu mesta, ukoliko je moguce, i da prihvati materijale,
2
Bijelić Z., Milanović B.,“Proizvodni i uslužni menadžment“, Visoka škola za primijenjene i pravne nauke „Prometej“,
Banjaluka, 2012.godina.
4
Operativne
strategije
predstavljaju oblike ostvarenja operativnih ciljeva, a to je sposobnost
operativnog menadžera da usmjeri raspoložive resurse prema operativnim ciljevima.
Operativni menadžment
ostvaruje se na srednjem ili operativnom nivou ili na nižem ili linijskom nivou
hijerarhijske ljestvice.
Funkcionalni ili srednji nivo
menadžmenta transformiše dugoročne strategijske planove u skup
kratkoročnih operativnih planova. Ovaj, srednji nivo menadžmenta su menadžeri sektora, službi,
odjeljenja itd. Srednji nivo
menadžmenta upravlja ovim funkcijama : nabavom,
proizvodnjom, marketingom, kadrovima, financijama, razvojem, istraživanjem, informiranjem itd.
Upravljanje navedenim funkcijama vrlo je složen posao. On zahtijeva: organizacijske i kreativne
sposobnosti menadžera. Zašto? Zato jer svaku funkciju treba: planirati,organizovati, i kontrolisati.
Niži ili linijski nivo
operativnog menadžmenta ostvaruje se na radnim mjestima i radnim operacijama,
na ovom nivou vodi se računa o ekonomiji trošenja (sirovina, energije, opreme, radnika i sl.), a radno
mjesto je najznačajniji element radnog procesa. Zato je efikasna organizacija radnih mjesta temeljni
zadatak operativnog menadžmenta na ovom nivou.. A radno mjesto čine: radnici, oprema, sirovine i zbir
radnih zadataka. Organizacija radnih mjesta zavisi o tehnologiji posla, stručnosti radnika
(izvršitelja), oblika organizacije rada i radnih uvjeta.. Kako se u okviru radnog mjesta obavljaju i radne
operacije to je organizacija radnog mjesta i mjerilo organizacije cijelog preduzeća.Organizacija
radnog mjesta treba osigurati optimalno korištenje rada, sredstava i predmeta rada.
Otvoreni
oblik je
takav oblik organizacije radnog mjesta u kojem se javljaju nepotrebni gubici radnog vremena, a koji nastaju zbog
loše pripreme (materijala, dokumentacije i sl.) u ovakvom obliku radnik sam obavlja dio poslova
pripreme, sam ide po dokumentaciju, materijal, dijelove ili ostali materijal. Zbog svega toga radnik
često komunicira s pretpostavljenim, a što, nepotrebno, opterećuje obojicu. Ovo je loš oblik
organizacije radnog mjesta.
3
Zatvoreni
oblik organizacije radnog mjesta je takav oblik u kojem su nepotrebni prekidi u radu
svedeni na minimum, ovdje je priprema dobro obavljena, radnik ne prekida rad da bi obavio pripremu izvan svoga
radnoga mjesta, ovo radno mjesto je potpuno opremljeno svime što je potrebno za proces rada i
radnici nemaju potrebu da se kreću van radnog mjesta..
Stabilizirani
oblik organizacije radnog mjesta predstavlja takvo radno mjesto koje je organizirano na
najracionalniji način, zbog toga ovaj oblik organizacije radnog mjesta osigurava masovnu i visokoserijsku
3
T u č i ć D . , J a n k o v i ć G . , , Š i p r a g i ć M . , ”
Strategijski i operativni menadžment
”
, Eda, Banjaluka,
2007. Godina;
5
proizvodnju bilo proizvoda bilo usluga. U organizaciji ovog radnog mjesta koriste se savremene
metode i principi proučavanja i mjerenja rada..
3. KONTROLA PROIZVODNOG TOKA
Kontrola je značajan element u procesu upravljanja proizvodnjom i nabavkom. Kontrola
proizvodnog toka, svih operacija, omogućava menadžeru proizvodnje da blagovremeno otklanja
odstupanja i zastoje i da dobije proizvod traženih kvaliteta – funkcionalnih i eksternih. U procesu
upravljanja nabavkom kontrola započinje da deluje od faze izbora dobavljača, slanja poružbine,
ugovaranja, isporučivanja, trransporta. U procesu obezbedjenja proizvodnje potrebnim materijalima
i dijelovima značajnu ulogu ima i kontrola zaliha. Poznato je da nedostatak materijala dovodi do
prekida proizvodnje i teškoća u izvršavanju preuzetih obaveza u odnosu na kupce. Prekomjerne
količine nabavljenih materijala dovode do zamrzavanja obrtnih srestava, plaćanja kamata i dodatnih
troškova skladištenja i čuvanja. U procesu upravljanja zalihama treba donijeti odluku o tome koliko
pojedinih materijala i sirovina treba naručiti. S obzirom na troškove naručivanja, prevoza i
upravljanje zalihama, uobičajeno je nastojanje da se potrebni materijali nabavljaju u većim lotovima
ili serijama. Optimalan broj jedinica za naručivanje odrerđen je tačkom gde su troškovi porudžbine
jednaki troškovima zaliha, odnosno gdje su ukupni troškovi minimalni.
Formula za određivanje operativne količine od dobavljača je:
EOQ = , gde je:
D – stvarna potreba za korišćenjem zaliha,
O – troškovi narudžbine i
C – troškovi zaliha.
Međutim , rad operativnog menadžera uslovljen je ne samo potrebom da se zna koliko je
potrebno materijala za odvijanje procesa proizvodnje, već i kad treba da se materijal poruči,
odnosno nabavi od dobavljača. U slučaju neštašice materijala, skoka cijene i raznih špekulacija,
operativni menadžm. nije u stanju da poštuje određene ekonomske principe, već po svaku cijenu
nastoji da dođe do potrebnih materijala, kako se ne bi ugrozio kontinuitet proizvodnje. U takvim
okolnostima princip nabavke i kontrole zaliha imaju relativni značaj i ustupanju mesto pragmatizmu
i nastojanju da se obezbijedi održavanje proizvodnje i tržišna konkurentnost. Prije ulaska materijala
u proces proizvodnje i njegovog skladištenja, neophodno je da se izvrsi kontrola njegovog kvaliteta i
